Aronija i opasnost od gušenja

Istina, aronija je superzdrava namirnica. Međutim, uza sve svoje bogatstvo hranjivih i ljekovitih sastojaka, aronija sadrži i nešto zbog čega valja biti jako oprezan, osobito ako je dajete djeci ili starijim ljudima - doznajte više.

"Bobica koja guši"

Znate li da se u engleskom jeziku za aroniju često koristi naziv "chokeberry"? To je kovanica od dvije riječi: choke - gušiti, i berry - bobica. Onaj tko je aroniji nadjenuo to ime očito je dobro upoznao ovo njezino neugodno svojstvo - da potiče skupljanje usta i grla, te da utječe na refleks gutanja.

Što su adstringensi?

Aronija sadrži neke tvari koje su prirodni adstringensi. Adstringensi su tvari koje stežu tkivo, na način da sužavaju krvne žilice i tako "skupljaju" tkivo s kojim dođu u dodir. Zagrizete li svježu bobicu aronije, odmah ćete primijetiti njezinu oporost, odnosno svojstvo da "skuplja" usta. Još veći problem nastaje kada aroniju trebate progutati, jer će prouzročiti skupljanje grla. Budući da su zreli plodovi aronije često suhi ( s malim sadržajem vode), tim će teže proći kroz stisnuto grlo, pa čak i jednjak.

Refleks gutanja uslijed djelovanja adstringensa može također biti ometen. Mišići koji sudjeluju u procesu gutanja se također stežu i grče, ali ne kako bi uobičajeno gurnuli zalogaj niz jednjak, već kako bi to spriječili. To je nevoljna fiziološka reakcija, za razliku od prve faze gutanja, koja je voljna. Dakle, iako vi svjesno želite progutati zalogaj aronije, mišići se grče i pokušavaju to spriječiti.

Treba li zato izbjegavati aroniju? Ma ne...

Samo bez panike, aronija je i dalje namirnica koja izuzetno blagotvorno utječe na ljudsko zdravlje. Popis zdravstvenih benefita aronije uvelike nadmašuje ovaj njezin nedostatak. Stoga je svakako treba uvrstiti u prehranu. Međutim, valja obratiti pozornost na način konzumacije, osobito kada aroniju dajete djeci, starijim ljudima, ili osobama koje i inače imaju tegoba s gutanjem hrane.

Kako konzumirati aroniju?

Prvo da razjasnimo kako NE konzumirati aroniju - sve što je navedeno prethodno, prvenstveno se odnosi na zrele, svježe plodove aronije. Ipak, ovo nije pravilo. Nekim ljudima ni takvi plodovi ne smetaju i mogu ih jesti bez poteškoća. Reakcija na aroniju ovisit će o raznim faktorima - o osjetilu okusa, genetici, anatomiji. Djeca su posebno osjetljiva na opore okuse, dok u odrasloj dobi ipak razvijemo određenu toleranciju. Ipak, da biste izbjegli moguće probleme s gušenjem, prvo pokušajte s jednom bobicom. Za svaki slučaj, svježe plodove nemojte davati djeci i starijim osobama.

Što se tiče aronije prerađene u sokove, džemove ili smoothieje, ona je potpuno bezopasna, a izuzetno zdrava namirnica. Čak i prerađena, ona će zadržati svoj opori okus, odnosno svojstvo skupljanja tkiva, ali će to ipak biti u manjoj mjeri. Prerađena aronija će u sebi imati više tekućine, što će dodatno olakšati gutanje. Kombiniranje aronije s drugim voćem ublažit će njezinu gorčinu te ovu inače vrlo ljekovitu namirnicu učiniti privlačnom svima - djeci, kao i onima osjetljivijeg nepca.

Jednostavan sok od aronije

(za jednu osobu)

1 dl gotovog jabučnog soka

1 dl vode

15-ak bobica aronije

Sastojke dobro promiješajte u blenderu, a nakon toga procijedite.

Pročitajte više... »

Top 5 začina za izvrsno zdravlje

Kurkuma, cimet, đumbir, ružmarin i čili - začinite svoj život i zaštitite zdravlje s ovih 5 mirisnih i ljekovitih začina!

1. Kurkuma

Kurkuma ili indijski šafran biljka je iz porodice đumbira, a raste u šumama južne i jugoistočne Azije. U prehrani se koristi korijen, od kojeg se uglavnom priprema začinski prah. Omiljen u azijskoj kuhinji, ovaj začin hrani daje intenzivnu toplo-žutu boju, ali i karakterističan egzotični ljutkasto-gorki okus. Uklapa se u mnoga jela, a osobito je popularan s rižom, krumpirom, mrkvom, mahunarkama i mesom peradi. Kurkuma je također temeljni sastojak začinske mješavine curry.

Osnovni aktivni sastojak kurkume je njezin biljni pigment, kurkumin. Dugogodišnja istraživanja potvrdila su brojna ljekovita svojstva kurkumina, a njegov se potencijal i dalje intenzivno istražuje. Čini se će ova biljka u budućnosti imati vrlo važnu ulogu u borbi protiv mnogih bolesti suvremenog svijeta, uključujući rak, kronične upalne bolesti, dijabetes, krvožilne bolesti pa čak i Alzheimerovu bolest. Nabrojimo samo neka ljekovita djelovanja kurkume:

Začin i korijen kurkume

• protuupalno
• antialergijsko
• antibakterijsko
• antioksidativno
• djeluje protiv boli
• djeluje protiv mučnine
• smanjuje rizik obolijevanja od raka
• usporava razvoj karcinoma
• pomaže u mršavljenju
• smanjuje masnoće u krvi
• smanjuje šećer u krvi
• ublažava menstrualne tegobe

2. Cimet

Ovaj začin specifične i bogate arome poznat je već tisućama godina. Iako su ga ljudi oduvijek smatrali ljekovitim i koristili u svrhu liječenja raznih tegoba, tek su suvremena znanstvena istraživanja donijela i službenu potvrdu njegove ljekovitosti.

Poznajemo dvije osnovne vrste cimeta: cejlonski (koji se obično naziva pravim cimetom) te cassia cimet (tzv. indonezijski ili kineski cimet, koji danas najčešće nalazimo u komercijalnoj uporabi).

Iako su ove dvije vrste slične i okusom i sastavom, smatra se da cejlonski cimet ima jača ljekovita svojstva. Evo u čemu cimet može pomoći:

Cimet u štapićima i prahu

• aktivni sastojak cimeta, cimetaldehid, pomaže u regulaciji šećera u krvi
• sprječava stvaranje ugrušaka u krvi
• olakšava protok krvi čime se smanjuje krvni tlak
• djeluje protiv upala i bakterija
• miris cimeta djeluje poticajno na mentalnu budnost
• mangan u cimetu djeluje kao antioksidans
• vlakna i kalcij štite crijeva 
• zagrijava organizam

3. Đumbir

Đumbir je izdržljiva biljka koja najbolje uspijeva u tropskom i suptropskom pojasu, a najveći proizvođač je Kina. Za prehranu se koristi njegov žuti korijen, koji se u prodaji može naći svjež ili osušen i samljeven u začinski prah. Korijen đumbira je izrazito aromatičan - miris je ugodan, podsjeća na limun, a okus je vrlo oštar i ljut. Đumbir u prahu, naribani đumbir ili njegovi komadići dodaju se u razna slana i slatka jela, što im daje poseban, intenzivan okus. U Engleskoj su vrlo popularni medenjaci s dodatkom đumbira, a ova slastica sve se češće priprema i kod nas, osobito tijekom božićnih blagdana. Čaj od đumbira je izvrstan napitak za hladnije dane, budući da zagrijava tijelo i štiti od prehlade. Ljekovita svojstva đumbira su sljedeća:

Svježi korijen đumbira

• ublažava mučninu (u tu svrhu dovoljno je zagristi komadić svježeg đumbira)
• pospješuje cirkulaciju
• potiče znojenje i izbacivanje toksina iz tijela
• jača imunitet
• djeluje antibakterijski
• razrjeđuje krv
• djeluje kao afrodizijak

4. Ružmarin

Ružmarin je zimzelena biljka mediteranskog podneblja. Miris tamnozelenih igličastih listova neodoljivo podsjeća na sunce, more, Mediteran. Svoj intenzivan miris ružmarin duguje eteričnim uljima smještenima s donje strane listova.

Mitovi kažu da su ga voljeli i grčki i rimski bogovi. Ružmarin je smatran simbolom vjernosti, zbog čega se i kod nas koristi za ukrašavanje odjeće na svadbama. Eterično ulje ružmarina koristi se za inhalaciju, u kupkama te u kozmetici. Od ružmarina se može napraviti ljekoviti čaj ili tinktura. Usitnjeni listići ružmarina nezaobilazan su začin u mediteranskoj kuhinji. Izvrsno se sljubljuje s ribom, rajčicom, maslinovim uljem, janjetinom i krumpirom. Ružmarinom se mogu aromatizirati ocat, vino, ulje i razne marinade. Osim što će aromom obogatiti svako jelo, ružmarin ima brojna ljekovita svojstva:

• stimulira mentalnu budnost i pamćenje

  

  Grančica ružmarina

• pomaže kod glavobolje
• vanjska primjena ublažava reumatske bolesti
• djeluje blago umirujuće na živce
• jača imunitet
• djeluje protuupalno
• potiče probavu
• pospješuje cirkulaciju
• eterično ulje ružmarina potiče rast i jačanje kose
• čaj od ružmarina pročišćava krv

5. Čili (kajenski papar)

Čili su sitne i ljute tropske papričice, a začinski prah, koji dobivamo njihovim sušenjem i mljevenjem, nazivamo kajenski papar. Čili papričice mogu biti raznih boja (žute, zelene, crvene), ali jedno im je svima zajedničko - iznimno oštra ljutina. Čili je sjajan dodatak brojnim pikantnim jelima, namazima i umacima. Izvanredno ljut okus čili papričice zahvaljuju kapsaicinu, svom glavnom aktivnom sastojku, koji se osim toga može pohvaliti i raznim ljekovitim svojstvima:

Čili sušene papričice i prah

• jača imunitet
• djeluje antibakterijski
• potiče imunitet
• razrjeđuje krv
• djeluje kao afrodizijak
• pospješuje probavu
• djeluje fungicidno, odnosno antigljivično
• snižava razinu masnoća u krvi
• potiče cirkulaciju i zagrijava tijelo
• ubrzava metabolizam

Pročitajte više... »

Limun kao prirodni lijek – limun u prehrani, liječenju, kozmetici i održavanju kućanstva

Ljekovita svojstva limuna poznavali su još drevni narodi poput starih Egipćana i Grka. Limun revitalizira, liječi i čisti tijelo i um te pomaže u održavanju čistoće doma. Doznajte kako sve možete upotrijebiti limun! 

Limun kroz povijest

Povijest uporabe limuna duga je nekoliko tisuća godina. Limun su poznavali Sumerani, stari Egipćani, Grci i Rimljani. Primjena limuna bila je raznolika – služio je kao afrodizijak, lijek za snižavanje temperature te kao sredstvo za čišćenje organizma od raznih otrova. U Egiptu je limun korišten kod balzamiranja mumija, a u antičkoj Grčkoj za čišćenje i dezinfekciju. Do današnjih dana limun je dokazao svoja brojna ljekovita i druga korisna svojstva, od kojih su mnoga i potvrđena znanstvenim istraživanjima.

Limun u prehrani – nutritivna svojstva limuna

Limun je namirnica za kojom najčešće posežemo kada smo bolesni. Ništa čudno, jer limun je sinonim za vitamin C, a ovaj vitamin, poznato je, pomaže kod brojnih tegoba i bolesti. 100 g limunova soka sadrži čak 77 mg vitamina C, što premašuje dnevnu potrebu za ovim vitaminom kod zdrave odrasle osobe. Sok  jednoga limuna, ovisno o njegovoj veličini i količini soka, sadrži od 30 - 45 mg vitamina C.

Kada smo pod stresom, bolesni ili izrazito fizički aktivni, potrebe za vitaminom C rastu. Svježe iscijeđeni limunov sok je tada prirodan i zdrav odabir. Ipak, imajte u vidu da je vitamin C prilično nestabilan pri visokim temperaturama. Stoga, prije nego što dodate limunov sok u čaj, ohladite ga barem ispod 50 stupnjeva.

Osim bogatstva vitamina C, limun sadrži i nešto vitamina B skupine te minerala. Ipak, svoju ljekovitost, osim vitaminu C, limun može zahvaliti sadržaju pektina, limunske kiseline i bioflavonoida, od kojih je najznačajniji kvercetin.

Bioflavonoidi su zapravo biljni pigmenti koji limunu daju žutu boju. Ove vrijedne tvari u organizmu imaju višestruko zaštitno i ljekovito djelovanje. Između ostaloga, poboljšavaju apsorpciju vitamina C te pospješuju njegovo djelovanje u organizmu. Iako ih možemo naći i u korici i u pulpi, bioflavonoidi su ipak najzastupljeniji u bijeloj pokožici limuna. Dakle, kada koristite limun, nemojte otkloniti baš svu bijelu kožicu – otrpite nešto gorčine, a u zamjenu ćete opskrbiti tijelo visokovrijednim tvarima, koje će pomoći vašemu zdravlju na više načina. Više o učincima bioflavonoida pročitajte u poglavlju koje slijedi.

Limun kao prirodni lijek u liječenju tegoba i bolesti

Limun protiv virusa prehlade i gripe

Kada spomenemo viruse, prvo pomislimo na prehladu i gripu. Za antivirusno djelovanje limuna zaslužan je kvercetin, jedan od njegovih bioflavonoida. Osim što djeluje antivirusno, limun zbog svog sadržaja vitamina C također jača imunitet, te pomaže našem tijelu da se samo bori protiv bolesti. Ne treba očekivati čudotvorno izlječenje, ali će konzumacija limuna tijekom prehlade i gripe svakako ublažiti simptome, a možda i smanjiti trajanje bolesti. U tu svrhu dobro je svakih 2-3 sata popiti čašu mlake vode sa sokom pola limuna. Dakako, umjesto mlake vode možete piti i čaj - samo pazite da nije prevruć, jer će visoka temperatura uništiti vitamin C.

Savjet: kako biste iskoristili i bijelu pokožicu bogatu flavonoidima, oguljeni limun radije ubacite u sokovnik, umjesto da ga samo iscijedite.

Umiješate li malo limunova soka i kuhinjske soli u čašu vode, dobit ćete izvrsno sredstvo za ispiranje nosa. Prati li prehladu i grlobolja, opet vam može pomoći limun. U čašu vode umiješajte žličicu soli i sok od jednog limuna, te s dobivenom tekućinom nekoliko puta na dan progrgljajte i isperite grlo.

Limun za zdravlje krvnih žila i kapilara

Poznato je da vitamin C pomaže našim krvnim žilama tako da sprječava stvaranje plaka, stijenke održava elastičnima te olakšava protok krvi, čime se snižava i krvni tlak. Ovo je posebno važno u kapilarama, sitnim žilicama koje opskrbljuju krvlju naše vitalne organe. Osim vitamina C, važnu ulogu ovdje imaju i bioflavonoidi – oni pomažu održavati elastičnost kapilara te tako omogućuju siguran dotok kisika, hranjivih tvari i hormona do svih stanica u našim tkivima.

Limun za zdravlje očiju

Naše su oči vrlo osjetljiv organ, a premrežene su brojnim sitnim krvnim žilicama – kapilarama. Vitamin C i bioflavonoidi zastupljeni u limunu povoljno utječu na zdravlje kapilara, a time i na zdravlje naših očiju. Štoviše, ove tvari mogu spriječiti ili barem odgoditi pojavu tzv. sive mrene, odnosno zamućenja leće koje se često javlja u starijoj dobi.

Zdrava crijeva uz pomoć limuna

Redovito pražnjenje i čišćenje crijeva glavni je preduvjet njihova zdravlja. Pektin, kao jedan od važnih ljekovitih sastojaka limuna, zapravo je biljno vlakno. Kada prolazi kroz probavni sustav, pektin bubri te prihvaća na sebe razne štetne tvari, ubrzava probavne procese, a zatim se neprobavljen izlučuje iz tijela. Osim pektina, limun sadrži i limunsku kiselinu, koja potiče želučane sokove, čime se također pospješuje probava.

Limunom spriječite rak – limun kao izvor antioksidanata

Bioflavonoidi i vitamin C su snažni antioksidansi, odnosno tvari koje štite naš organizam od djelovanja slobodnih radikala. Istraživanja pokazuju da češća konzumacija citrusa (uključujući i limun) smanjuje rizik obolijevanja od raka nekih probavnih organa, prvenstveno želuca i gušterače.

Muči vas giht? Posegnite za limunom!

Giht je posljedica povišene razine mokraćne kiseline, koja se javlja uslijed nekih bolesti, poremećaja ili nepravilne prehrane. Limun, pak, potiče stvaranje kalijeva karbonata u organizmu, a on pomaže neutralizaciji kiselina, uključujući i spornu mokraćnu kiselinu. Stoga, ukoliko bolujete od gihta, uz svaki obrok popijte čašu vode s limunovim sokom.

Pobijedite mamurluk limunovim sokom

Jutro nakon burne noći započnite napitkom od limuna: u pola litre mlake vode dodajte sok od 3 limuna te malo kuhinjske soli. Ovakav će vas napitak optimalno hidratizirati, razbuditi te pospješiti lučenje želučanih sokova, a time i izlučivanje nakupljenih otrova.

Limun i kurje oko

Narodna medicina ima lijek za kurje oči: deblju plošku limuna uvečer stavite na kurje oko, učvrstite trakom ili zavojem te ostavite preko noći. Postupak ponavljajte dok se kurje oko ne povuče.

Limun u njezi tijela

Limun za sjajnu kosu

Kako bi vaša kosa bila sjajna i lepršava, nakon pranja je isperite sa čašom mlake vode u koju ste umiješali sok od pola limuna. Limun će ukloniti ostatke šampona i masnoće koji bi vašu kosu mogli učiniti teškom i bez sjaja.

Ovaj isti recept možete primijeniti i kod ublažavanja sitnih borica i nepoželjnih pjegica (pigmentacija) na licu. Ujutro i uvečer jednostavno umočite u ovu mješavinu komadić vate te njome natopite problematična mjesta.

Uz pomoć limuna načinite i kupku za omekšavanje ruku: u pola litre mlake vode umiješajte sok od dva limuna i 2 žlice meda. U ovoj otopini namočite ruke i lagano ih masirajte nekoliko minuta, a zatim isperite mlakom vodom.

Limun za čistoću i zdravlje vašega doma

Umjesto štetnih kemijskih sredstava za čišćenje doma ponekad možete upotrijebiti limun. Ako sok od jednog limuna umiješate u litru vode te dodate par kapi eteričnog ulja limuna, dobit ćete odlično i potpuno neškodljivo sredstvo za čišćenje i dezinfekciju glatkih površina u svome kućanstvu, posebice u kuhinji.

Kamenac na posuđu ili sanitarijama natopite limunovim sokom i ostavite da djeluje nekoliko sati. Nakon toga ga uklonite grubljom krpom ili spužvom. Učinak možete pojačati ako natopljene površine još posipate i limunskom kiselinom u prahu. Na kraju površine dobro isperite vodom.

Zaštitite svoje ormare od dosadnih moljaca tako što ćete na komadić vate nakapati nekoliko kapi eteričnog ulja limuna.

Limun može pomoći i kod uklanjanja nekih mrlja. Tako mrlje od crvenog vina ili hrđe na tkanini prije pranja pokušajte natopiti limunovim sokom.

Savjeti kod kupnje, uporabe i čuvanja limuna

Boja zrelog limuna je svijetložuta do zlatnožuta, korica je glatka i sjajna, a plod je na opip relativno mekan. Zelene, žuto-smeđe, vrlo tvrde i kvrgave plodove izbjegavajte.

Ako imate mogućnost nabaviti domaći, organski uzgojen limun, svakako to učinite. U suprotnom, kemijski tretiran limun prije uporabe dobro operite četkom pod mlazom tople vode. Ako limun i dalje ima na sebi masni sloj, operite ga u toploj vodi s dodatkom malo sredstva za pranje suđa, a zatim isperite u čistoj vodi.

Prije cijeđenja, limun zakotrljajte po stolu ili radnoj ploči, pritišćući ga energično rukom prema dolje. Na taj će način limun prilikom cijeđenja osloboditi više soka. Također, više soka ćete dobiti što je limun topliji - trebao bi biti barem sobne temperature, a možete ga čak i malo ugrijati držeći ga nekoliko minuta u vrućoj vodi. Ovo je osobito važno ukoliko držite limun u hladnjaku.

Limun možete čuvati na sobnoj temperaturi 10-ak dana. Želite li ga sačuvati još duže, spremite ga u hladnjak. Pritom ga nemojte držati u zatvorenoj vrećici već mu omogućite dotok zraka.

Imate li viška limuna, iscijeđeni sok možete staviti u posudice za led te ga smrznuti i koristiti kockice prema potrebi za čaj, napitke, slastice i slično.

Ukoliko vam je ostala neiskorištena polovica limuna, umotajte je u prozirnu foliju, odložite u hladnjak i potrošite u roku dan-dva.

Recepti s limunom – 5 recepata koje svakako morate isprobati

1. Limun za dobar početak dana

Može li jednostavnije? Sok od pola limuna umiješajte u 3-4 dl mlake vode i po želji dodajte žlicu meda. Pripremljeni napitak popijte odmah nakon buđenja, natašte. Na ovaj ćete način pročistiti i osvježiti svoj organizam, te ga opskrbiti vitaminom C za uspješan početak dana. Savjet: za pojačani učinak čišćenja otrova, dodajte prstohvat kurkume!

2. Topli ili hladni napitak od limuna sa đumbirom

Udružite ljekoviti limun s ljekovitim đumbirom i dobit ćete okrepljujući, stimulativni napitak koji možete piti tijekom cijeloga dana. U jednu litru vode naribajte otprilike 2 cm korijena đumbira, promiješajte, ostavite da odstoji sat ili dva te nakon toga procijedite. Umiješajte sok od 1-2 limuna te zasladite prema želji. Želite li topli napitak, đumbir prokuhajte nekoliko minuta u vodi. Procijedite i ostavite da se ohladi na 40-ak stupnjeva, a zatim dodajte limunov sok i prema želji zasladite.

3. Sladoled od limuna

200 g šećera i 4 žlice meda skuhajte u pola litre vode dok se sastojci u potpunosti ne otope. Naribajte koricu sa 10-ak opranih, nešpricanih limuna te ocijedite sok. Pritom pazite da koricu skinete samo površinski, odnosno pretežno žuti dio. Odstranite koštice. U pripremljeni šećerni sirup dodajte naribanu koricu i sok, uz lagano miješanje. Stavite u prikladnu posudu s poklopcem i, kada se ohladi, stavite u zamrzivač. Nakon sat ili dva promiješajte smjesu te vratite u zamrzivač da se smrzne koliko je potrebno. Poslužite s kriškom limuna i listićem metvice.

4. Marmelada od limuna

10 organski uzgojenih limuna dobro operite s četkom pod mlazom tople vode. Narežite ih na tanje ploškice, a ploškice zatim još raščetvorite. Uklonite koštice! Tako pripremljeni limun skuhajte u 5 dl vode dok korice potpuno ne omekšaju. Dodajte 300 g šećera i kuhajte dok se šećer u potpunosti ne rastopi. Maknite s vatre i pustite da se djelomično ohladi. Preostalih 100 g šećera pomiješajte sa želinom (ili sličnim pripravkom za želiranje – pripazite na doziranje!) te sve zajedno umiješajte u pripremljenu smjesu. Postupno opet zagrijte te kuhajte na laganoj vatri, uz stalno miješanje, još 3 minute. Vruću marmeladu ulijte u pripremljene staklenke te dobro zatvorite.

5. Liker od limuna

5 manjih domaćih limuna ogulite tako da na njima ne ostane bijele kožice. Raspolovite ih te očistite od sjemenki, koliko je moguće. Limune zatim stavite u posudu s 2 žlice livadskog meda te dobro izmiješajte štapnim mikserom. 750 ml vode pomiješajte sa 750 ml domaće rakije te u sve umiješajte pripremljenu kašu od limuna. Ostavite da odstoji nekoliko sati, a najbolje preko noći. Prokuhajte 250 g šećera u 250 ml vode dok ne dobijete jednolični sirup. Ohlađeni sirup umiješajte u pripremljenu smjesu rakije, vode i limuna. Liker ulijte u pripremljene boce i ostavite ga barem tjedan dana da odstoji na umjereno hladnom mjestu. Boce povremeno protresite. Nakon toga, liker procijedite kroz nekoliko slojeva gaze ili prikladne tkanine, ulijte u čiste boce i zatvorite plutenim čepom.


Možda će vas zanimati... 

Vitamin C - pokretač i zaštitnik našega zdravlja
Doznajte kako nam sve vitamin C pomaže u očuvanju zdravlja.

Pročitajte više... »

Jagode - slatke, mirisne i ljekovite

Jagode su živopisne i neodoljive, ali i iznimno zdrave. Jagode čiste organizam od otrova, a u isto vrijeme ga opskrbljuju vrijednim sastojcima – doznajte kojima!

Jagoda – kraljica svibnja

Lat. Fragaria L.

Jagodu često ubrajamo u bobičasto voće, iako ona to zapravo nije. Naime, jagoda je jagodasto ili jagodičasto voće (uz kupinu i malinu). Jagoda kao biljka pripada porodici ruža. Jagode u našim krajevima dozrijevaju već od kraja travnja, a najtraženije su tijekom svibnja, kada svojom živopisnom bojom preplave domaće tržnice.

Jagoda – nutritivna svojstva

Jagode sadrže do 90% vode te se smatraju niskokaloričnom namirnicom. U 100 g jagoda nalazimo 0,7 g bjelančevina te 7,7 g ugljikohidrata, od čega 5 g otpada na šećere, a 2 g na dijetalna vlakna. Energetska vrijednost 100 g jagoda je oko 32 kalorije.

Vitamini i minerali u jagodi

Najzastupljeniji vitamin u jagodi je vitamin C. Tako 100 g svježih jagoda pokriva dnevnu potrebu za ovim vitaminom (oko 60 mg). Osim vitamina C vrijedi još spomenuti folnu kiselinu (vitamin B9), vitamine K i E te u manjoj mjeri vitamine B skupine (osim B12).

Od minerala se izdvaja mangan – 100 g jagoda pokriva oko 20% dnevnih potreba za manganom. Jagoda sadrži i kalij, magnezij, željezo, kalcij, bakar i fosfor.

Ljekovitost jagoda

Jagode, jagode

Zbog visokog sadržaja vode te povoljnog odnosa elektrolita (kalij, magnezij, kalcij), jagoda je izvrsna namirnica za detoksikaciju organizma. Pomoći će izbaciti nakupljene otrove, a s druge će strane hidratizirati organizam.

Jagoda ima snažno antioksidativno djelovanje - štiti naše tijelo od slobodnih radikala, a time i od zloćudnih oboljenja. Uz vitamin C, koji je također snažan antioksidans, jagoda sadrži i mineral mangan te flavonoide i antocijanine – sve redom antioksidativne tvari. Smanjujući oksidativni stres, jagode u našem organizmu djeluju i protuupalno. Antioksidansi također povoljno djeluju na krvožilni sustav i sprječavaju neurodegenerativne bolesti (npr. Alzheimer).

Osim već spomenutog vitamina C, koji štiti naše tijelo od infekcija i raznih drugih oboljenja, jagoda se može pohvaliti i drugim ljekovitim sastojcima.

Bogatstvo kalija u jagodama utječe na snižavanje krvnog tlaka, a time i na rasterećenje krvožilnog sustava.

Fisetin, jedan od flavonoida koje nalazimo u jagodama, osim antioksidativnih svojstava pokazao je još neke dobrobiti za naše zdravlje. Zasada se još istražuje njegov povoljan utjecaj na pamćenje i kognitivne sposobnosti. Osim toga, fisetin ima i antikancerogeni i protuupalni potencijal. Fisetin može biti vrlo koristan i dijabetičarima jer smanjuje rizik od komplikacija dijabetesa – npr. od akutne bubrežne insuficijencije ili povišene razine bjelančevina u urinu.

Ne treba zaboraviti na fitosterole (12 mg u 100 g), koji blagotvorno djeluju na snižavanje razine kolesterola u krvi.

Jagoda sadrži i kolin (5,7 mg u 100 g), koji se smatra jednim od vitamina B skupine. Kolin utječe na stvaranje neurotransmitera acetil-kolina, koji je nužan za pravilno funkcioniranje središnjeg živčanog sustava. Ovaj transmiter tako utječe na više funkcija živčanog sustava kao što su učenje, kontrakcija mišića i mehanizam uzbuđivanja.

Nutritivne vrijednosti jagode preuzete su s portala SELFNutritionData 

Možda će vas zanimati... 

Jednostavan smoothie od jagoda i zobenih pahuljica
Recept za izradu laganog i hranjivog smoothieja  


 

Pročitajte više... »

Mentalitet pobjednika - prirodne psihotropne supstance za bolje sportske uspjehe

Psiha sportaša jedan je od važnih čimbenika u postizanju dobrih sportskih rezultata. Upoznajte prirodne i neškodljive psihotropne supstance koje mogu pridonijeti sportskim uspjesima, a da pritom ne izazovu ovisnost ili druge štetne nuspojave.

Što su psihotropne supstance?

Najjednostavnije rečeno, psihotropne supstance su tvari koje djeluju na psihu i živčani sustav. Njihov se fiziološki učinak u organizmu očituje privremenim utjecajem na raspoloženje, percepciju, ponašanje i stanje svijesti.

U psihotropne ili psihoaktivne supstance ubrajamo i narkotike, lake i teške droge, duhan i alkohol. Međutim, u ovome se članku bavimo prirodnim tvarima koje mogu biti korisne sportašima, a koje ne izazivaju ovisnost i druge loše nuspojave.

Mentalni sklop sportaša 

Brže, više, jače – ovako bi se ukratko i slikovito mogao opisati način razmišljanja profesionalnih, ali i mnogih rekreativnih sportaša. Stalni poriv za poboljšavanjem vlastite izvedbe, snažna volja i samodisciplina te mentalna čvrstoća – sve su to odlike kvalitetnog sportaša. Prema svemu navedenomu, čini se da svaki sportski uspjeh kreće iz glave, iz mentalnog sklopa koji pokreće čovjeka na akciju. No, je li tomu doista tako?

Utjecaj tjelesne aktivnosti na čovjekovu psihu

Um doista pokreće tijelo, ali vrijedi i obrnuto – tjelesna aktivnost utječe na raspoloženje i ponašanje. Tako nastaje jedan pozitivni začarani krug, u kojemu više nije jasno što je akcija, a što reakcija.

Tjelesnom aktivnošću mijenja se i čovjekova psiha. Postoji nekoliko objašnjenja za ovu činjenicu, a tiču se kemije i obrazaca ponašanja.

Naime, vježbanje smanjuje razinu stresnih hormona, poput kortizola i adrenalina. S druge strane, pojačava se lučenje endorfina, hormona koji podiže raspoloženje, ublažava bol i psihički opušta.

Bavljenje sportom također utječe i na ponašanje. Bolja tjelesna spremnost, osjećaj kontrole i moći te samopouzdanje i ponos vlastitim postignućima podižu čovjekovu sliku o samome sebi, a to se onda odražava i na njegovo ponašanje prema okolini.

Sportaš, stoga, sam po sebi stvara jedan svojevrsni perpetuum mobile, u kojemu psiha pokreće tijelo, a tijelo podiže psihu. Rekreativni sportaši često u tome principu nalaze svoju ravnotežu i zadovoljstvo. Međutim, imperativ brže, više, jače postavlja pred sportaša uvijek nove ciljeve, zbog čega on ponekad ima potrebu i za vanjskim poticajima.

Prirodne psihotropne tvari u službi sportaša

1. GINKGO BILOBA

Pretpostavlja se da ovo drvo postoji oko 300 milijuna godina te se smatra najstarijim drvetom na svijetu. Biljni ekstrakt dobiven iz njegovih listova u Kini se koristi tisućama godina kao prirodni lijek.

Ljekovitost ove biljke tek je u prošlom stoljeću prepoznata i u Europi. Koristi se prvenstveno za poboljšanje prokrvljenosti mozga, što blagotvorno utječe na mentalnu budnost, pamćenje i druge moždane funkcije.

Za sportaše je važno da ginkgo biloba potiče proizvodnju ATP-a (adenozin trifosfata), što omogućava bolje iskorištavanje energije u stanicama. To se odnosi i na bolju iskoristivost glukoze u moždanim stanicama. Tako ovaj preparat izuzetno povoljno utječe na koncentraciju sportaša. Za najbolje rezultate preporuča se redovito uzimanje najmanje nekoliko mjeseci. Nema opasnosti od navikavanja, a od nuspojava moguća je samo glavobolja – i to najčešće kod predoziranja.

2. ZELENI ČAJ

Osim kofeina, koji je poznati stimulans, zeleni čaj sadrži i druge korisne supstance, kao što su katehin-polifenoli. Oni, jednostavnim rječnikom rečeno, sprječavaju razgradnju neurotransmitera noradrenalina. Na taj način povoljno djeluju na budnost te održavaju razinu energije. Polifenoli su, uz to, snažni antioksidansi, koji pokazuju blagotvorne učinke kod zloćudnih bolesti.

3. LECITIN (KOLIN)

Lecitin je izvrstan izvor kolina, koji se smatra vitaminom B skupine. Kolin je nužan za stvaranje acetil-kolina, neurotransmitera s brojnim važnim funkcijama u našemu organizmu. Acetil-kolin sudjeluje u mehanizmima učenja, uzbuđivanja te kontrakcije mišića. Može se reći da je kolin esencijalan za normalno funkcioniranje središnjeg živčanog sustava. Uz to, važan je za metabolizam masti te za rad jetre. Pojačani fizički napori, uključujući i sport, povećavaju potrebu za kolinom. Istraživanja pokazuju da kolin utječe na izdržljivost kod produženih treninga ili iscrpljujuće dugih takmičenja. Osim što je dobar izvor kolina, lecitin na prirodan način smanjuje bolove u zglobovima te olakšava kretanje.

Lecitin nalazimo u namirnicama poput soje i jaja, ali ga možemo uzimati i u obliku suplemenata.

4. GINSENG

Glavni razlog zbog kojeg sportaši mogu imati koristi od ginsenga njegova su stimulativna svojstva. Od davnina se ova biljka koristi za poboljšanje mentalnih sposobnosti, ali i za tjelesnu vitalnost i jačanje libida. Ginseng općenito potiče cirkulaciju i rad žlijezda s unutarnjim lučenjem, te snižava razinu štetnog (LDL) kolesterola u krvi. Pretpostavlja se da pospješuje sintezu bjelančevina i djelovanje enzima, ali ti se potencijali ginsenga još istražuju.

Kod uzimanja ginsenga treba pripaziti na upute o doziranju. Ginseng sadrži određenu količinu fitoestrogena, koji u tijelu djeluje poput ženskog hormona estrogena. Fitoestrogeni su stoga korisni ženama, ali mogu imati štetan utjecaj na muškarce i njihovo reproduktivno zdravlje. Ova se mogućnost ipak odnosi samo na ozbiljno i dugotrajno prekoračenje dozvoljenih doza.

5. OMEGA 3 MASNE KISELINE

Omega 3 su nezasićene masne kiseline koje imaju važnu ulogu u normalnom funkcioniranju središnjeg živčanog sustava. Poboljšavaju funkciju mozga tako da veze među neuronima čine elastičnima te ubrzaju prijenos živčanih impulsa. Na taj se način pospješuju kognitivne sposobnosti i pamćenje.

Pokretanje mišića, koordinacija pokreta i refleksi također ovise o funkcionalnosti živčanoga sustava. Ove esencijalne masne kiseline snižavaju razinu triglicerida u krvi, a time i krvni tlak. Omega 3 se stoga preporučuju svim ljudima, a posebno sportašima, koji su izloženi većim tjelesnim i psihičkim naporima.

Tri su najvažnija tipa omega 3 kiselina: EPA i DHA (životinjskog porijekla) te ALA (biljnog porijekla). Prirodni bogati izvori EPA i DHA su neke vrste riba (losos, haringa, inćun, srdela, skuša). S druge strane, ALA masne kiseline nalazimo u biljnim uljima (lanenom, sojinom, orahovom i repičinom) te u nekom zelenom lisnatom povrću, poput prokulice i kelja. Omega 3 kiseline su dostupne i u obliku kapsula.

6. GOSPINA TRAVA

Od davnina je gospina trava u narodu poznata kao lijek za smirenje i jačanje živaca. Međutim, gospina trava ne uspavljuje, već samo opušta, bistri um i podiže raspoloženje. Djeluje kao blagi stimulans, daje samopouzdanje i polet. Ako se uzima prije sportskih napora, gospina će trava dati koncentraciju i dodatni poticaj. Redovito uzimanje može umanjiti simptome tjelesne i psihičke iscrpljenosti, što je sportašima osobito potrebno nakon važnih natjecanja.

U slobodnoj se prodaji mogu naći brojni preparati koji sadrže gospinu travu u raznim koncentracijama i kombinacijama. Kod travara se može pronaći i čaj od gospine trave. Niti sa ovom biljkom ne treba pretjerivati, već se treba držati uputa o doziranju.

7. MELATONIN

Osim stimulansa, sportašima ponekad trebaju i sredstva za opuštanje i smirenje. Nakon večernjih treninga ili uzbudljivih natjecanja tijelo je još pod utjecajem adrenalina i može biti teško utonuti u san. Budući da je kvalitetan san jedan od ključeva oporavka od psihičkih i tjelesnih napora, potrebno je na neki način tijelo umiriti i opustiti. Umjesto uzimanja medikamenata koji mogu imati brojne štetne nuspojave, dobro je pokušati s melatoninom.

Melatonin je inače hormon koji naše tijelo prirodno proizvodi u epifizi, maloj žlijezdi smještenoj u našem mozgu. Kako starimo, lučenje ovoga hormona se smanjuje i zbog toga s godinama sve manje spavamo. Osim što sudjeluje u mehanizmu sna i budnosti, melatonin je i snažni antioksidans koji štiti naše tijelo na mnogo načina. Neki čak smatraju da melatonin pomlađuje i daje vitalnost. Ovi efekti su vjerojatno tek pozitivne nuspojave, jer melatonin utječe i na kvalitetu (dubinu) sna, a to se onda očituje odmornim i pomlađenim izgledom.

Više o djelovanju melatonina te o načinu uzimanja pročitajte u članku Melatonin - slatka uspavanka za vaš mozak.


Možda će vas zanimati... 

Prehrana sportaša (2. dio) - Top 10 namirnica za sportaše
Bavite li se sportom, ove namirnice svakako uvrstite u jelovnik!

Tenisice za trčanje - znate li pravilno odabrati?
Doznajte što je važno kod odabira tenisica za trčanje.

Melatonin - slatka uspavanka za vaš mozak
Imate problema s nesanicom? Isprobajte melatonin!




Slider: photo credit: Myprofe via photopin cc
photo credit: musumemiyuki via photopin cc
photo credit: T.MoE via photopin cc
photo credit: jcoterhals via photopin cc

Pročitajte više... »

Cikla - jeste li svjesni vrijednosti ove namirnice?

Nutritivna vrijednost i ljekovita svojstva cikle čine ovu namirnicu superhranom. Cikla je zdrava i pristupačna. Obogatite već danas svoj jelovnik ciklom!

Cikla – povrtnica našega podneblja

Cikla (lat. Beta vulgaris) je korjenasto povrće koje vrlo dobro uspijeva u našim krajevima. Zbog jednostavnosti uzgoja, cikla je vrlo česta u domaćim vrtovima. Zahvaljujući velikoj ponudi, cikla je cijenom uglavnom pristupačna svima, što u doba krize nije zanemariva činjenica.

Cikla – nutritivna vrijednost

Cikla u 100 g sadrži: 

• 45 kcal
• 10 g ugljikohidrata, od čega 3 g dijetalnih vlakana i 7 g šećera
• 2 g bjelančevina

Cikla je prava riznica minerala. Sadrži značajnije količine željeza, kalija, magnezija, kalcija, fosfora i natrija. Uz to, cikla ima i važne elemente u tragovima, kao što su sumpor, bakar, brom, jod, rubidij, mangan, stroncij i cezij.

Osim mineralima, cikla je bogata i vitaminima, od kojih treba istaknuti vitamine C, B1, B2 i B3 (niacin ili nikotinska kiselina) te provitamin A.

Cikla i vitamin B12

Vitamin B12 nalazimo uglavnom u namirnicama životinjskog porijekla – mesu, ribi, jajima i mliječnim proizvodima. Svestrana cikla izuzetak je od toga pravila. Naime, cikla sadrži određenu količinu kobalta, elementa koji potiče stvaranje vitamina B12.

Budući da vitamin B12 sudjeluje u stvaranju crvenih krvnih zrnaca, njegov manjak može prouzročiti anemiju. Ovome riziku su naročito podložni vegani i drugi vegetarijanci. Zbog toga je cikla za njih izuzetno korisna te bi je trebali što češće uvrstiti u svoj jelovnik.

Cikla – ljekovita svojstva

Ljekovitost cikle poznata je već 2000 godina. Drevni su narodi, međutim, koristili njezino lišće, dok su plod smatrali pretvrdim i neupotrebljivim. Vremenom je korijen cikle u kultiviranom uzgoju postao jestivim, a lišće se počelo zanemarivati. Šteta, jer je mlado lišće cikle također jestivo i puno hranjivih tvari.

Obilje minerala i vitamina već su dovoljan razlog da ciklu smatramo ljekovitom. No, cikla se može pohvaliti i još nekim visokovrijednim sastojcima, a to su – biljni pigmenti.

Biljni pigmenti cikle – ključ njezine ljekovitosti

Toplu, grimiznu boju cikli daju betacijanin i antocijanin, biljni pigmenti poznati po svojim moćnim antioksidacijskim svojstvima.

Betacijanin ima brojne povoljne učinke na ljudsko zdravlje. Neki od njih su znanstveno potvrđeni, a neki su još uvijek predmet brojnih istraživanja. Tako se pretpostavlja da betacijanin ima potencijal uništavanja zloćudnih stanica, osobito kod raka dojke i prostate. Neuroprotektivni učinak betacijanina očituje se u ublažavanju kognitivnog deficita. Antioksidacijska svojstva betacijanina štite nas od zagađenja iz okoliša, a ljekovitost betacijanina kod kronične mijeloične leukemije za sada se još istražuje.

Antocijanin je također snažni antioksidans. Djeluje protuupalno, opušta krvne žile i sprječava stvaranje ugrušaka. Snižava krvni tlak, čime pomaže u prevenciji moždanih i srčanih udara.

Cikla protiv slabokrvnosti

Cikla je od davnina u narodu poznata kao lijek za jačanje krvi. S punim pravom, jer cikla na nekoliko načina djeluje protiv anemije. Prvo, kobalt iz cikle potiče stvaranje vitamina B12, a ovaj sudjeluje u stvaranju eritrocita. Zatim, uz značajnu količinu željeza cikla sadrži i vitamin C, koji pojačava apsorpciju ovog minerala, ključnog za izgradnju hemoglobina.

Cikla u prehrani

Na žalost, ciklu najčešće koristimo kuhanu i ukiseljenu. Iako je i u takvome obliku cikla zdrava i hranjiva namirnica, kuhanjem ipak gubi dio svojih korisnih sastojaka. To se prije svega odnosi na vitamin C. S druge strane, konzerviranjem i stajanjem gube se i drugi vrijedni sastojci, poput vitamina B skupine i provitamina A.

Ribana cikla začinjena limunom izvrsna je salata za zimske dane. Već prema želji i ukusu, možete je kombinirati s ribanom mrkvom, kupusom i / ili celerom.

Sok od sirove cikle može se piti sam, uz dodatak nešto limuna, ili pomiješan sa sokom drugih vrsta povrća ili voća. Osobito se dobro slaže s kiselom jabukom i mrkvom.

Cikla se može peći u pećnici ili kuhati. U kuhinjama istočnoslavenskih naroda vrlo je popularna bogata juha od cikle, takozvani boršč. Iako se u ovome jelu koristi više vrsta povrća, boršč je karakterističan upravo po boji i okusu koji mu daje kuhana cikla.

Cikla – savjeti kod kupnje

Cikli je za dozrijevanje potrebno tek 2 – 3 mjeseca. Budući da je riječ o korjenastom povrću koje raste pod zemljom, vrlo je otporna na različite vremenske uvjete. Zbog svega toga svježa se cikla može kupiti tijekom cijele godine. Najviše hranjivih sastojaka nalazimo u svježim, nedavno izvađenim korijenima. Stoga obratite pozornost na izgled i čvrstoću cikle prilikom kupnje. Dugim stajanjem cikla postaje gumenasta, a to ćete lako prepoznati opipom. Što se tiče odabira sorte, vrijedi općenito pravilo da su duguljaste vrste kvalitetnije od tanjurastih. Birajte korjenove srednje veličine, koji su dovoljno dozreli, a opet nisu previše stari.



Možda će vas zanimati...


 
Biljni pigmenti - dugine boje zdravlja
Beta karoten, betacijanin, antocijanin, klorofil... doznajte kako djeluju u organizmu

Pročitajte više... »

Čuvarkuća kao lijek

Ljekovitost čuvarkuće poznavali su već stari Rimljani, koji su joj pripisivali i neke mistične osobine. Doznajte koja su to ljekovita svojstva čuvarkuće te kako se čuvarkuća koristi kao lijek.

 

Čuvarkuća – opis biljke

Čuvarkuća je višegodišnja biljka iz skupine sukulenata, kojima inače pripadaju i kaktusi i agava. Sukulentne biljke imaju sposobnost pohranjivanja vode na duže vrijeme u svojim zadebljalim listovima, stabljikama ili korijenju. Zbog toga su vrlo otporne i mogu preživjeti u uvjetima u kojima većina biljaka ne bi uspjela. Sama čuvarkuća vodu čuva u listovima.

Čuvarkuća je prizemna zeljasta biljka, visine između 10 i 30 cm, i promjera do 20 cm. Mesnati listovi su eliptični i zašiljeni, te oblikuju vrlo dekorativnu rozetu. Rozete mogu biti različitih boja, zelene, srebrno zelene pa sve do hrđavo crvene boje. Boja listova pri vrhu je obično tamnija od ostatka biljke, te može biti crvenkasta do tamnoljubičasta.

Kada čuvarkuća nakon nekoliko godina procvjeta (od lipnja do srpnja), to je zapravo početak njezina kraja. Središnji dio rozete počinje se izdizati i rasti te naposljetku daje cvijet, najčešće ružičaste boje. Čuvarkuća se tako osjemenjuje. Može se reći da ostavlja svoj pomladak i nakon toga ugiba.

Čuvarkuća kao samonikla biljka najčešće se viđa u planinskim područjima južne Europe (Pirineji, Alpe, Dinaridi), Raste na kamenju i stijenama, a u naseljenim mjestima na zidovima i krovovima. Kao ukrasna biljka uzgaja se dvjestotinjak godina te postoji ogroman broj različitih kultiviranih oblika. Čuvarkuća će uspjeti gdje god da je stavite. Kao sukulent, čuvarkuća je otporna na suše, kao i na ekstremne vrućine i hladnoće.

Čuvarkuća – ljekovita svojstva

U narodu je oduvijek poznata ljekovitost soka koji istječe iz prerezanog lista čuvarkuće. Sok čuvarkuće čuva pravu riznicu aktivnih ljekovitih sastojaka. To su tanin, jabučna i mravlja kiselina, polisaharidi, vosak, mineralne soli, kalcijev malat i masna ulja.

Čuvarkuća liječi kožu

Zgnječeni listovi svježe biljke ili njezin sok često su se koristili kao melem za opekline, porezotine, modrice, čireve i općenito upalne bolesti kože. Sok se ponekad miješao sa svinjskom mašću i kao takav trenutno ublažavao upalni proces na koži. Bradavice i kurje oči mogu se izliječiti ukoliko list čuvarkuće prerežete vodoravno, a nutarnju stranu lista fiksirate na oboljela mjesta. Čuvarkuća se također primjenjuje kod uboda insekata ili opeklina od koprive.

Čuvarkuća protiv upala

Osim za vanjsku primjenu, sok čuvarkuće se može primijeniti i oralno. Nekoliko kapi soka može se umiješati u neki napitak te pomoći kod raznih unutarnjih upala i bolova.

Vrlo neugodne upale uha mogu se ublažiti direktnim ukapavanjem svježeg soka čuvarkuće. U tu svrhu će biti dovoljne dvije ili tri kapi soka, koji se prethodno malo zagrije u žličici (pazite da ne bude vruć!). List čuvarkuće možete zagrijati i među dlanovima, a zagrijavanje nije potrebno ako su listovi već topli uslijed ljetnih vrućina. Tada sok istisnite direktno iz prerezanog lista u uho. Nakon nekoliko minuta, glavu treba nagnuti da višak tekućine izađe van. Ovaj se postupak ponavlja 2 – 3 puta na dan, ovisno o težini upale. Kapi čuvarkuće možete primijeniti i kod nagluhosti prouzročene skupljanjem sekreta. Naime, sok čuvarkuće će razrijediti gusti sekret i tako osloboditi ušni kanal.

Čuvarkuća protiv glavobolje i nesanice

Ukoliko patite od glavobolje, prije nego što posegnete za tabletom, iskušajte prirodan i potpuno neškodljivi lijek. Sok ili unutarnju stranu lista čuvarkuće nanesite na čelo, opustite se i pričekajte da počne djelovati. Nekoliko kapi soka čuvarkuće umiješanih u umirujući čaj pomoći će protiv nesanice te kod uznemirujućih snova.

Čuvarkuća za zdravlje usne šupljine

Pomiješate li sok čuvarkuće s malo meda, dobit ćete izvrsno sredstvo za ublažavanje upala usne šupljine. Bilo da se radi o upali zubnoga mesa, preosjetljivosti zuba, gljivičnom oboljenju ili čak gnojnoj angini, grgljanje ove mješavine djelovat će umirujuće i iscjeljujuće.

Mitovi i legende – čuva li doista čuvarkuća kuću od udara groma?

Jupiterovo oko, Thorova brada, gromova brada, volova brada, evergreen – ovako su stari Rimljani i Germani tepali čuvarkući, vitalnoj biljci zelenih mesnatih listova. Njezino latinsko ime, Sempervivum tectorum, u slobodnom prijevodu znači „vječno živuća biljka (naših) krovova“. U hrvatskom se jeziku ustalio naziv čuvarkuća, ali i gromovna trava, gromovik i vazdaživ. Spona čuvarkuće s gromovima potječe iz staronordijskog mita o Thoru, bogu munja, gromova i vatre, čija je posvećena biljka bila upravo čuvarkuća. Zbog toga su je mnogi stari narodi uzgajali na svojim krovovima, vjerujući da će ih zaštititi od udara groma i vatre.


photo credit: Gilles Gonthier via photopin cc
photo credit: allspice1 via photopin cc

 Napomena: Sadržaji objavljeni na ovoj stranici informativnog su karaktera i ne mogu zamijeniti stručan medicinski savjet prilagođen potrebama pojedinca.  

Pročitajte više... »

Kako napraviti vino od kupina - kupinovo vino za početnike

Kupinovo vino jedno je od najomiljenijih voćnih vina našega podneblja. Aromatično i zdravo desertno vino od kupine možete napraviti i sami – doznajte kako.

 

Proizvodnja kupinova vina – osnovni pojmovi

Ukoliko imate iskustva s proizvodnjom vina od grožđa, tada ćete bez problema napraviti i kupinovo vino. Ako o proizvodnji vina ne znate baš ništa, ipak ne brinite. Dovoljno je da za početak upoznate neke osnovne pojmove koji se tiču vinarstva. Razumijevanje kemijskih procesa koji sudjeluju u nastajanju ovog božanstvenog pića bit će vam od velike koristi kada se napokon odlučite proizvesti vlastito kupinovo vino.

• Voćno vino je prehrambeni proizvod dobiven fermentacijom soka ili masulja od svježeg i za to pogodnog koštičavog, jezgričavog, jagodičastog, bobičastog ili ostalog voća i ima minimalni sadržaj prirodnog alkohola 1,2 % vol. Osim voćnog vina u užem smislu, razlikujemo i desertno, aromatizirano, biser, pjenušavo i razblaženo voćno vino. (uvjeti i način proizvodnje u Republici Hrvatskoj propisani su Pravilnikom o voćnim vinima) 
• Voćni masulj je svježe izgnječeno voće, s peteljkom ili bez nje 
• Voćni mošt je tekući proizvod dobiven cijeđenjem voćnog masulja 
• Alkoholno vrenje ili fermentacija je, najjednostavnije rečeno, biokemijski proces tijekom kojeg se šećer rastvara na alkohol i ugljični dioksid, obično uz pomoć kvasaca. Masulju od kupina, koji prirodno sadrži šećer fruktozu, dodaje se i obični šećer, disaharid koji se sastoji od fruktoze i glukoze. Količina alkohola u vinu će stoga ovisiti o količini šećera u samim kupinama, kao i o količini konzumnog šećera kojega dodajemo masulju. 
• Vrenje na masulju odvija se, kako ime kaže, u smjesi izgnječenoga / usitnjenoga voća. Ovakvo vrenje je uobičajeni postupak kod proizvodnje vina od jagodičastoga voća, poput kupine, ribiza, borovnice, jagode i dr. 
• Vrenje mošta ili soka je postupak koji se uglavnom koristi kao primarno vrenje kod spravljanja vina od grožđa ili jezgričavoga voća. Vrenje u ovom slučaju započinje tek nakon cijeđenja masulja, odnosno dobivanja mošta. Međutim, iako vrenje u procesu dobivanja kupinovog vina započinje u masulju, ono se nastavlja i nakon cijeđenja, u moštu. 
• Sumporenje je dodavanje pripravka sumpora moštu ili masulju. Sumpor je, prije svega, antiseptik koji pomaže uništiti štetne bakterije, plijesni i gljivice. U isto vrijeme, ne djeluje protiv gljivica vinskog kvasca, što je idealna kombinacija. Sumpor je također i antioksidant koji štiti boju, okus i aromu vina. Vinu se nikada ne dodaje čisti sumpor, već neki njegovi spojevi, najčešće kalijev metabisulfid. Kod nas se može pronaći i pod komercijalnim imenom „Vinobran“. 
• Sumporiti ili ne?  Postoje kontradiktorne informacije kada je u pitanju uporaba sumpora u proizvodnji vina. Neke vinarije za filtriranje mladog vina koriste posebne moderne filtere koji zaustavljaju zaostale gljivice te na taj način sprječavaju daljnju fermentaciju. U tom slučaju dodavanje sumpora nije potrebno. O štetnosti sumpora na ljudski organizam se dugo nagađa, ali zasada ne postoje znanstveni dokazi koji bi potvrdili tu tezu. Stoga je odluka o sumporenju prepuštena samome vinaru.

Proizvodnja kupinova vina – što vam je potrebno

Posuđe i pribor

• Posuda ili kaca za vrenje masulja od kupine – može biti od plastike, drveta, kamena ili nehrđajućeg metala. Posuda treba imati poklopac, odnosno mogućnost pokrivanja. Posuda se ne smije potpuno zatvoriti jer ugljični dioksid mora izaći van, ali s druge strane, treba ograničiti ulazak kisika.
• Ako je moguće, na posudu za masulj dobro je postaviti plovak, odnosno izbušeni lim ili mrežu koji će „kapu“ masulja držati ispod površine. To će spriječiti oksidaciju, odnosno prebrzo razmnožavanje kvasaca. 
• Masulj se može staviti i u hermetički zatvorenu posudu na čiji je čep montirana tzv. vrenjača. Vrenjače su plastične posudice s međuprostorom u koji se ulijeva voda. One omogućuju nesmetano izlaženje ugljičnog dioksida nastalog fermentacijom. Uz to, zahvaljujući vodi, onemogućuje se ulazak kisika, tj. oksidiranje alkohola u octenu kiselinu.
• Posuda za mošt – kaca ili bačva, od plastike, drveta ili nehrđajućeg metala. Posuda se treba moći zatvoriti.
• Pribor i / ili uređaji za muljanje, odnosno gnječenje kupina – u tu svrhu možete koristiti neku vrstu miksera, a u nedostatku istoga, slobodno se poslužite vlastitim rukama
• Pribor za cijeđenje – cjedilo, krpa ili gaza
• Za kupinovo vino najbolje je koristiti boce i / ili demižone od zelenog ili smeđeg stakla, radi zaštite od svjetlosti. 
• Čepovi bi trebali biti pluteni. 

 

Kupinovo vino - osnovni sastojci

1. Zrele kupine 

Prerada kupina u kupinovo vino zapravo započinje berbom. Kako biste dobili što kvalitetnije kupinovo vino, berite isključivo zrele plodove kupine. Nezreli ili prezreli plodovi će se negativno odraziti na zdravlje i kakvoću vina.

 2.  Voda, šećer

Kupina pripada vrstama voća čija je prirodna količina šećera nedostatna za proizvodnju vina. Stoga se za kupinovo vino u masulj dodaje šećer otopljen u vodi. Prema tome, standardno kupinovo vino spada u kategoriju desertnih vina. Omjer vode i šećera u odnosu na količinu masulja odredit ćete prema sljedećoj formuli:

• Za kupinovo vino s minimalnih 12 % alkohola na svaku litru mošta dodaje se cca 335 g šećera otopljenoga u jednoj litri vode.
• Od 10 kg masulja od kupina dobivamo otprilike 8 – 9 litara mošta. To znači da se na 10 kg masulja dodaje cca 2,6 - 3 kg šećera otopljenoga u 8 – 9 litara vode.
• Za svaki sljedeći postotak alkohola dodaje se 40 g šećera po litri vode. Tako ćemo, na primjer, za kupinovo vino sa željenim udjelom alkohola od 16 % u svaku litru vode dodati 335 g + 4 puta 40 g = 495 g šećera.

 

Kupinovo vino - ostali sastojci

• Kvasci – jednostavni organizmi koji šećere iz masulja ili mošta rastavljaju na alkohol i ugljični dioksid. Iako za vrenje teoretski možete upotrijebiti čak i obični kuhinjski kvasac (za podizanje tijesta), ipak je preporučljivo koristiti selekcionirane kvasce koji su namijenjeni proizvodnji vina.
• Sumpor - kao što smo već spomenuli, masulju se dodaje jedan od oblika sumpora, najčešće kalijev metabisulfid (npr. Vinobran). Omjer i količinu ćete odrediti prema uputama na pakiranju.
• Tanin – organski spoj koji ima antivirusno i antifungicidno djelovanje, a vinu daje trpak okus i pomaže očuvati boju.
• Kiselina za vino – može se, ali ne mora dodati – već prema ukusu, ali i kvaliteti samoga ploda.
• Pektinaza (pektični enzim) – masulj od kupine sadrži puno pektina. Pektin je spoj koji na neki način želira smjesu kupina, odnosno zadržava dio soka. Na taj se način cijeđenjem dobiva nešto manja količina mošta. Kako bi se to izbjeglo, masulju se dodaje pektični enzim - pektinaza, koja raskida kemijsku vezu pektina s tekućom bazom. Na taj se način sprječava želiranje i poboljšava izlučivanje soka i boje.

Sve sastojke za proizvodnju kupinova vina, kao i sve dodatne informacije o uporabi i doziranju, potražite u poljoprivrednoj ljekarni.

Kupinovo vino – postupak pripreme

1. Pranje i usitnjavanje kupina

Zrele plodove operite pod mlazom tekuće vode, pazeći pritom da se ne raspadnu. Oprane kupine stavite u pripremljenu posudu za vrenje. Pripazite da posudu ne napunite do vrha! Ukoliko se ne radi o velikoj količini, kupine ćete najjednostavnije zgnječiti rukama. Ako ipak ne želite prljati ruke do lakata, za muljanje kupina možete upotrijebiti neku vrstu miksera ili miješalice. Važno je napomenuti da voće nikako ne smijete pretvoriti u bezličnu kašu, već ga samo izgnječiti. Dobivena smjesa se zove masulj

2. Dodavanje pektinaze (nije obvezno)

Kako biste dobili što veću količinu soka (mošta), masulju možete dodati pektični enzim. Količinu odredite prema uputama na pakiranju, dobro ga umiješajte u masu te ostavite da odstoji sat ili dva.

3. Dodavanje šećera, vode i ostalih sastojaka; sumporenje

Izračunajte potrebne količine. U smjesu dodajte šećer otopljen u vodi, te, prema želji, pripravak sumpora, kiseline, tanin i kvasce. Sve dobro izmiješajte i pokrijte

Savjet: šećer ćete najlakše otopiti tako da ga prelijete kipućom vodom. Otopinu prije stavljanja u masulj ohladite na sobnu temperaturu.

4. Vrenje ili fermentacija

U ovako pripremljenom masulju započinje vrenje. Poželjno je da je „kapa“ masulja stalno potopljena u vodi uz pomoć plovka ili mreže. Ukoliko to nije slučaj, možete i sami povremeno nakratko potapati „kapu“ masulja. Ova je opcija nešto nepovoljnija od prve. Naime, potapanjem se u masulj unosi prevelika količina zraka, koja zatim uzrokuje prebrzo razmnožavanje kvasaca.

Idealna temperatura za vrenje je oko 20 stupnjeva. Dopustite vrenje 3 – 4 dana, a zatim procijedite masulj i prelijte dobiveni mošt u čistu, zatvorenu kacu. Umjesto kace možete upotrijebiti i opranu bačvu u kojoj je prethodno čuvano crno vino. Ponovno sumporite i fermentirajte do kraja. Trajanje tihog vrenja ovisi o brojnim faktorima, ali računajte na otprilike mjesec dana. Gotovo kupinovo vino se tada cijedi  i pretače u sterilizirane boce od tamnog stakla, koje se potom zatvaraju plutenim čepom. Ukoliko niste sigurni je li vrenje završilo, boce možete kratko vrijeme zatvoriti gazom. Ukoliko vidite da vino miruje, zatvorite ga dobro plutenim čepom.

Savjet: prema želji, vrenje možete zaustaviti i prije kraja, kako bi eventualni nefermentirani šećer kupinovu vinu dao ugodni slatki okus. To ćete učiniti tako da vino ohladite ispod 15 stupnjeva. Kako biste spriječili daljnju fermentaciju, osim hlađenja, vino je potrebno i ponovno sumporiti.

5. Degustacija

Ne trebate čekati posebnu priliku, zašto je ne biste stvorili sami? Pripremite dvije čaše, pozovite (punoljetnu) osobu koju volite, nazdravite i – uživajte!

Savjet: Imate li samo nekoliko kilograma kupina viška, a ovaj vam se recept čini složenim - pogledajte kako se priprema jednostavno vino od kupina.



Fotografije:
photo credit: Jacob Whittaker via photopin cc
photo credit: Renée S. Suen via photopin cc


Možda će vas zanimati...

Jednostavno vino od kupina - kupinovo vino iz kućne radinosti
Napravite kupinovo vino samo od kupina i šećera.

Uzgoj kupina
Doznajte kako se odabire i priprema tlo za sadnju kupina, te kako trebate održavati nasade da bi uzgoj kupina donio što bolje prinose i kvalitetne plodove. 

Liker od borovnice
Iskušajte recept za liker od borovnice s dodatkom klinčića


 

Pročitajte više... »

Čičoka - gomolj za zdravlje

Čičoka je u našim krajevima još uvijek relativno nepoznata namirnica. Šteta, jer naizgled neugledna čičoka sadrži pravu riznicu hranjivih tvari, uključujući i prirodni prebiotik inulin. Osim toga, čičoka je izvrsna hrana za dijabetičare – provjerite zašto.

Što je čičoka?

Čičoka (lat. Helianthus tuberosus) ili jeruzalemska artičoka jedna je vrsta suncokreta. Kod nas se još naziva i divlji krumpir, morski krumpir ili slatki krumpir. Raste u umjerenom klimatskom pojasu, osobito uz rijeke i potoke. Biljka čičoke može dosegnuti visinu od 1,5 do 3 metra. Listovi imaju grubu i dlakavu površinu, a slikoviti žuti cvjetovi mogu biti promjera od 5-10 centimetara.

Kao kultura, čičoka se uzgaja radi svoga korijena, odnosno gomolja. Sade se obično u rano proljeće, a vade krajem listopada ili kasnije, sve do novog početka vegetacije. Gomolji nalikuju đumbiru – izduženi su i nepravilna oblika, a boja im može varirati od blijedo-smeđe, ružičaste pa sve do bijele.

Čičoka – nutritivna svojstva

Čičoka sadrži pretežno ugljikohidrate, nešto bjelančevina i zanemarivu količinu masnoća. Od sadržaja vitamina čičoka ima gotovo sve vitamine B skupine, te nešto vitamina C. Čičoka sadrži i minerale kao što su željezo, kalij, kalcij, fosfor i magnezij. Ovi minerali iz čičoke imaju veliku iskoristivost u našem organizmu zahvaljujući još jednom važnom sastojku čičoke - inulinu.

Čičoka i inulin

Za razliku od sličnog gomoljastog povrća, čičoka ne sadrži škrob. Umjesto škroba, gomolj čičoke sadrži vrlo zdravi inulin. Inulin je ugljikohidrat iz skupine polisaharida, a nastaje polimerizacijom fruktoze ili tzv. voćnog šećera. Inulin u organizmu služi kao dijetalno vlakno te neprobavljen stiže do debelog crijeva. Međutim, na putu kroz probavni sustav inulin djeluje kao prebiotik – hrani dobre bakterije, smanjuje razinu štetnih bakterija, te potiče i ubrzava probavu. Također, inulin kao neprobavljivo vlakno normalizira razinu triglicerida i kolesterola u krvi.

 

Čičoka za dijabetičare

Čičoka vs. krumpir. Čičoka se često spominje kao zdrava alternativa za krumpir, osobito za dijabetičare. Krumpir sadrži škrob, a škrob se sastoji od glukoze. Kod zdravih ljudi, glukoza se u tijelu uz pomoć hormona inzulina pretvara u energiju. Kod dijabetičara je uslijed poremećaja izlučivanja inzulina ta pretvorba znatno otežana, te se neiskorištena glukoza nakuplja u krvi i vremenom oštećuje sve organe i tkiva.

S druge strane, čičokin ugljikohidrat inulin nastaje od fruktoze. Zbog toga čičoka ima slatkasti okus. Za razliku od škroba, čija razgradnja na glukozu počinje već u ustima te tako naglo podiže šećer u krvi, inulin neprobavljen prolazi kroz veći dio probavnoga sustava i razgrađuje se na fruktozu tek u jetri. Fruktoza se tako u organizmu iskorištava neovisno o inzulinu. Stoga je čičoka u prehrani dijabetičara znatno primjerenija od krumpira.

Uz sve navedeno, inulin kao prirodni prebiotik povoljno utječe na crijevnu floru. Na taj način pospješuje apsorpciju hranjivih tvari, što je posebno važno za sve kronične bolesnike, uključujući i oboljele od dijabetesa.

Čičoka na tanjuru

Čičoka se može jesti sirova, termički obrađena ili ukiseljena. Sirova čičoka se može jesti jednostavno samo očišćena ili je možete naribati u razne salate. Ukoliko inače teško probavljate vlakna, radije je skuhajte. Pripremite čičoku poput krumpira na sve moguće načine. Pire, juha, čips ili pita od čičoke odlične su zamjene za tako česte obroke od krumpira. Ukoliko želite gomolje čičoke jesti cijele godine, možete ih ukiseliti poput drugog korjenastog povrća.


Fotografije:
Naslovnica: photo credit: ototadana via photopin cc
Foto 1: photo credit: sweetbeetandgreenbean via photopin cc
Foto 2: photo credit: mystuart via photopin cc

Možda će vas zanimati...  

Uzgoj čičoka
Doznajte kako uzgojiti čičoku u vlastitom vrtu.

Pročitajte više... »

Top 5 ljetnih namirnica protiv celulita

Ukoliko vas muči celulit, zacijelo ste imali prilike pročitati kako će vam u rješavanju tog problema pomoći egzotične namirnice poput ananasa, papaje ili avokada. No, je li doista nužno čekati da pomoć stigne s drugog kontinenta? Osvrnite se po svome vrtu ili prošetajte lokalnom tržnicom – i potražite 5 veličanstvenih domaćih saveznika u borbi protiv celulita. 

Celulit – estetski ili zdravstveni problem? 

Celulit nastaje nagomilavanjem masnoća i toksina pod kožom, uslijed čega slabi vezivno tkivo, koje povezuje mišiće s kožom. Koža se stanjuje i gubi elastičnost, nastaju čvorići i udubine, te ona poprima nimalo privlačan izgled narančine kore. Iako ga žene često doživljavaju kao estetski problem koji treba riješiti prije sezone kupaćih kostima, celulit često ukazuje na zdravstvene poteškoće. Omraženi celulit je ponekad rezultat genetike i hormonalne neravnoteže, ali često odaje i nezdrave navike poput sjedilačkog načina života, brze prehrane ili pretjerane konzumacije šećera, kave i duhana. Liječenje stoga uključuje čišćenje tijela od otrova, redukciju unosa nezdravih masnoća te regeneraciju potkožnog tkiva..

Egzotične vs. domaće namirnice u borbi protiv celulita

 Nemojte biti isključivi – u bespoštednoj borbi protiv celulita trebat ćete sve moguće saveznike. Tako će vam avokado, zahvaljujući sadržaju nezasićenih masnih kiselina, pomoći vratiti koži elastičnost i učiniti je glatkom. Kalij i beta karoten iz papaje pomoći će detoksikaciji i regeneraciji kože, dok će ananas potaknuti probavu i izlučivanje suvišnih tekućina iz tijela, s čime će povući i otpadne tvari.

Međutim, ako Majčici Prirodi odlučimo priznati providnost, moći ćemo uočiti da čovjeku ipak prirodno najviše odgovara lokalna sezonska hrana. .

Izuzetno bogatstvo i raznolikost kultura našega podneblja daje nam doista velike mogućnosti izbora. Mnoštvo boja, okusa i mirisa na lokalnoj tržnici tijekom ljetnih mjeseci zadovoljit će sve prehrambene potrebe suvremenoga čovjeka. No, znate li koje domaće namirnice odabrati kako biste nadmudrili celulit?

Top 5 sezonskih namirnica u borbi protiv celulita

1. Bobičasto voće

Maline, borovnice, kupine ili jagode – šaka bobica dnevno donijet će višestruku korist vašem organizmu. Visoko iskoristivi vitamin C iz slasnih bobica povećat će razinu kolagena u vašoj koži, a time će ona postati gipkija i glađa. Antioksidansi saniraju štetu koju u tijelu čine toksini iz hrane - što je odlično, ako znamo da su toksini jedan od preduvjeta za stvaranje celulita.

2. Krastavac

Kao odličan prirodni diuretik, krastavac će pomoći tijelu izlučiti višak tekućine, a s njime će otići i štetne otpadne tvari iz organizma. Bogat vodom i mineralima, krastavac će hidratizirati i okrijepiti tijelo, a pri tome vas neće opteretiti suvišnim kalorijama. Kada koristite krastavac u borbi protiv celulita, nemojte ga soliti. Naime, natrij iz soli narušava povoljan prirodni omjer kalija i natrija u krastavcu te on time gubi svoje dragocjeno diuretičko svojstvo.

3. Kupus

Zeleni ili ljubičasti, svjež ili kuhan, kupus će zahvaljujući visokom udjelu kalija pospješiti eliminaciju viška tekućine iz organizma. Sadržaj vitamina C potiče stvaranje kolagena, a vlakna iz kupusa sprječavaju apsorpciju nezdravih masnoća i pospješuju probavne procese. Pokazalo se da sok od svježeg kupusa otežava pretvorbu ugljikohidrata u masti, te je kao takav koristan i za regulaciju prekomjerne tjelesne težine.

4. Lubenica

Osim što osvježava i hidratizira tijelo tijekom ljetnih vrućina, lubenica je izvrstan čistač organizma od štetnih toksina. Potiče izlučivanje nakupljene tekućine u tkivima te pročišćava bubrege. Vitamin C pomaže obnavljanju vezivnog tkiva ispod kože, a beta karoten je zaglađuje. Još jedan vrlo koristan sastojak lubenica je likopen, crveni biljni pigment koji nalazimo i u rajčicama. Likopen djeluje kao snažni antioksidans, štiteći tako stanice našega tijela od djelovanja toksina. Iako sadrži prirodne šećere, lubenica je niskokalorična namirnica, što je uz sve navedeno čini savršenim saveznikom u borbi protiv celulita..

5. Šljiva

Ova tradicionalna voćka naših prostora često je korištena u narodnoj medicini. Od davnina je poznata ljekovitost šljiva kod opstipacije i problema žući. Ipak, razlog zbog kojega se šljiva našla na popisu namirnica protiv celulita njezin je sastojak pektin. Pektini su, naime, topiva dijetetska vlakna koja bubre u probavnom sustavu, te na taj način potiču probavne procese. Osim toga, pektini poput spužve upijaju masti i toksine iz hrane te ih izbacuju iz organizma. Pristupačna i jeftina šljiva će vam zbog ovoga svojstva pomoći i u mršavljenju..

I na kraju – voda!

Kada govorimo o uklanjanju celulita, nemoguće je ne spomenuti glavno oružje na tome putu, a to je – voda. Sve navedene sezonske namirnice će odraditi svoj dio posla, ali može se reći da je obična voda najučinkovitije sredstvo u čišćenju organizma od otrova. Voda također vlaži kožu iznutra, čineći je elastičnom i glatkom. Stoga ne zaboravite na vodu - dvije litre dnevno pospješit će izmjenu tvari, a vašem će tijelu donijeti svježinu i ljepotu.

Borovnica - superbobica u službi vitalnosti
Doznajte zbog čega je borovnica tako blagotvorna za vaše zdravlje.



photo credit: Tassoman via photopin cc
photo credit: kPluto via photopin cc
photo credit: niznoz via photopin ccphoto credit: Brian Auer via photopin cc
photo credit: twocentsworth via photopin cc
photo credit: 96dpi via photopin cc
 

Pročitajte više... »