Uzgoj smokve - kako i gdje se može uzgajati smokva u Hrvatskoj

Iako je smokva tipična biljka mediteranskog podneblja, njezin je uzgoj moguć i u drugim dijelovima Hrvatske. Doznajte koji su vam uvjeti potrebni za uzgoj smokve te što trebate učiniti da bi vaše drvo smokve dalo što kvalitetnije plodove. 

Smokva – porijeklo i opis biljke

Smokva (lat. Ficus) je biljka iz porodice dudovki. Najpoznatija smokva je tzv. obična smokva (lat. Ficus carica L.). Obična smokva može biti divlja i pitoma, koja se uzgaja zbog svog jestivog ploda.

Obična smokva (u daljnjem tekstu: smokva) listopadno je drvo ili veći grm, a potječe s istočnog Mediterana (male Azije) te jugoistočne Azije.

Može narasti od 3 do čak 10 metara u visinu, a gotovo isto toliko može ići i u širinu. Ovo je važan podatak kod sadnje – oko sadnice smokve mora se ostaviti dovoljno prostora za razvoj biljke. Prvi značajniji urod stablo smokve daje nakon 4-5 godina.

Stablo je puno mliječnoga soka, tzv. lateksa, koji se koristi u mliječnoj i mesnoj industriji te farmaciji.

Drvo ima glatku, pepeljasto-sivu koru, a listovi su čvrsti, veliki i tamnozeleni, s gornje strane hrapavi, a s donje pomalo dlakavi. Oblik lista je karakterističan; plojka je srcolika i često višedjelna (trodjelna, petodjelna ili sedmodjelna).

Uzgoj smokve

Odabir lokacije / mikrolokacije u Hrvatskoj

Očekivano, suptropska biljka u Hrvatskoj najbolje uspijeva u područjima blizu mora: Dalmacija s otocima, dalmatinsko zaleđe, Istra i primorska Hrvatska te dolina Neretve – sve su ovo pogodne lokacije za uzgoj smokve. Međutim, smokva se može uzgojiti i u kontinentalnoj Hrvatskoj. Potrebno je samo obratiti pozornost na klimatske uvjete pojedine mikrolokacije te na pravilan odabir tla 

Inače, kada ne postoje prirodni klimatski uvjeti za uzgoj smokve, ona se može uzgojiti i u stakleniku, gdje se na umjetan način mogu postići optimalni uvjeti za uzgoj.

Budući da je životni vijek smokve obično od 50-70 godina (ponekad i do 100 godina!), lokaciju za sadnju pojedinog drveta odabrat ćete samo jedanput u životu – zbog toga se isplati dobro proučiti sve faktore koji će utjecati na njegov uzgoj.

Za pravilan odabir je, prije svega, potrebno višegodišnje praćenje temperaturnih ekstrema, naročito ako su u pitanju granične vrijednosti. Praćenje broja kišnih dana kroz godinu omogućit će dobru organizaciju i/ili uvođenje optimalne tehnologije navodnjavanja. Podatci o učestalosti, jačini i smjeru vjetrova na odabranom području (tzv. ruža vjetrova) možda će ukazati na potrebu postavljanja vjetrozaštitnih pojaseva. Ako je na lokaciji česta tuča, bit će potrebno razmotriti postavljanje određene zaštite od tuče.

Klimatski uvjeti za uzgoj smokve

Ukratko, smokva treba toplinu i vlagu! Blaga mediteranska klima s vrućim ljetima i dostatnom količinom padalina idealna je za uzgoj smokve.

Godišnja prosječna temperatura zraka trebala bi biti iznad 12 stupnjeva. Visoke ljetne temperature (oko 35 stupnjeva) povoljno utječu na kvalitetu ploda. S druge strane, najniže temperature ne bi smjele padati ispod -15 stupnjeva. Iako se smatra jednom od najotpornijih suptropskih voćaka s obzirom na hladnoću, nagli padovi temperature, naročito u vrijeme vegetacije, mogu za smokvu biti vrlo opasni. Oštre zime mogu uzrokovati smrzavanje dijelova stabla, osobito ako su izložene hladnim sjevernim vjetrovima.

Savjet: uzgajate li smokvu u kontinentalnim krajevima, odnosno krajevima gdje su zime oštre i temperature mogu pasti ispod -15 stupnjeva, tijekom zimskih mjeseci poduzmite dodatne mjere zaštite. Korijen možete zaštititi tako da tlo oko stabla obilno prekrijete piljevinom i/ili otkosom iz vrta. Samo stablo se može omotati za tu svrhu predviđenom tkaninom, a koju možete nabaviti u specijaliziranim poljoprivrednim trgovinama i nekim trgovačkim centrima. 

Smokvino stablo voli vlagu. Godišnja količina padalina trebala bi biti najmanje 600 mm/m2, a bilo bi dobro da bude iznad 1000 mm/m2. Malo je problematično što ova količina oborina obično nije ravnomjerno raspoređena kroz godinu – ljeta su često sušna, a jeseni obiluju padalinama. Ipak, na dubokim tlima smokva razvija dubok i vrlo razgranat korijen, što je tijekom ljetnih mjeseci donekle štiti od isušivanja. Kako bi se pak u potpunosti izbjegao rizik od isušivanja, ljeti je poželjno navodnjavanje.

Iako smokva u principu voli vodu, niti vode ne treba biti previše u kratkom vremenu. Obilnije jesenje kiše mogu čak i naštetiti plodovima, jer ubrzavaju njihovo kvarenje.

Kako odabrati tlo za uzgoj smokve?

Stablo smokve zahtijeva lakša, plodna i rahla tla. Može uspjeti i u kamenjarima, ako je tlo duboko i omogućava duboko grananje korijena.

Vrste tla pogodne za uzgoj smokve su crnica i posmeđena crvenica. Smokva može uspjeti i na laporastim i šljunkovitim tlima, ali je u tom slučaju potrebna obilna gnojidba i navodnjavanje. Osobito su povoljna naplavna tla u dolinama rijeka, kakvo primjerice nalazimo u dolini Neretve. Nasuprot tomu, teška glinena tla nikako nisu pogodna za uzgoj smokve.

Što se tiče kiselosti tla, za uzgoj smokve je najpovoljnije neutralnije tlo, pH vrijednosti između 6 i 7,8.

Valja utvrditi je li tlo dovoljno rahlo te zadržavaju li se vode na površini? Možda će trebati dodatna dorada tla ili tehnologija odvodnje suvišnih voda.

Kemijska, fizikalna i biološka analiza pomoći će određivanju eventualnog tretmana tla prije sadnje.

Gnojidba prije sadnje

Što se tiče kemijskih svojstava tla potrebnih za uzgoj smokve, ono bi moralo biti bogato fosforom i kalijem.

Rezultati kemijske analize tla pomoći će utvrditi količinu fosfora i kalija potrebnih za meliorativnu gnojidbu. Ovakva gnojidba se vrši na siromašnim i srednje opskrbljenim tlima, a koriste se NPK gnojiva s minimalnim udjelom dušika.

Kamenita / skeletna, pjeskovita i teža tla bi prije sadnje trebalo obogatiti organskim tvarima (bogatima dušikom). U jesen (nakon ljetnog rahljenja) najbolje bi bilo na tlo pobacati i zaorati stajski gnoj. U istu svrhu može se koristiti i kompost.

Odabir položaja

Za smokvu su idealni otvoreni položaji okrenuti ka jugu i jugoistoku, u ravnici ili na obroncima. Položaji zaklonjeni od sunca – uz zgrade ili zidane ograde – obično donose smanjeni urod.

Priprema tla

Prije svega, na odabranoj lokaciji treba izravnati teren – iskrčiti drveće (sa što više korijenja), ukloniti kamenje te poravnati neravnine. Također treba što temeljitije ukloniti ostatke prethodne vegetacije. 

Tlo zatim treba razrahliti, kako bi se omogućilo dublje zadržavanje vlage, prozračivanje tla i općenito postigla povoljnija fizikalna svojstva. Lakša tla se obrađuju do otprilike 60 cm dubine, a teža 80 cm i više, sve do nepropusnog sloja. Duboko rahljenje (rigolanje) tla mora se obaviti najkasnije u ljeto koje prethodi proljetnoj sadnji. Važno je napomenuti da nije dovoljno razrahliti samo jame u koje će se saditi sadnice, već kompletnu površinu. Korijen smokve se, naime, razvija u širinu te mu treba za to omogućiti što povoljnije uvjete.

Priprema tla – označavanje parcela, redova i razmaka u redovima

Prije sadnje iskolčavaju se parcele, redovi i obilježavaju mjesta za sadnju sadnica. Razmaci među redovima i u redovima određuju se ovisno o sorti, uzgojnom obliku, vlažnosti i plodnosti tla, podlozi, željenoj gustoći nasada i dr. Okvirno, razmak između redova obično je 5-14 m, a razmak unutar redova 4-12 m.

Jame za sadnice

Prije same sadnje, potrebno je iskopati jame za sadnice. One moraju biti pripremljene do dana planirane sadnje.

Ako je tlo prethodno izrahljeno, na ubilježenim sadnim mjestima kopaju se jame dimenzija 50x50 cm, te 35-40 cm dubine. Valja paziti da se veličina jame prilagodi veličini korijena sadnice, tako da se dijelovi korijena ne svijaju prilikom postavljanja.

Ako tlo nije izrahljeno po cijeloj površini, tada se kopaju nešto dublje i šire jame. Dubina treba biti 60-80 cm, a širina najmanje 1,5 metar. Što šire, to će biti bolje za buduće stablo.

U iskopane se jame u sredinu postavlja kolac. Nakon toga se jama djelomično zatrpava, tako da vršak vraćene zemlje bude skoro do razine tla. Ostatak zemlje će se nagrnuti nakon sadnje.

Sadnja smokve

Sadnice smokve

Sadnice smokve najčešće nalazimo u dva oblika:

• ožiljene jednogodišnje sadnice (proizvedene iz reznica ili cijepljene na drugu podlogu)
• reznice spremne za sadnju

Kada je tlo siromašnije ili općenito uvjeti nepovoljniji, preporuča se sadnja reznica. 

Reznice se dobivaju tako da se odreže zrela (odrvenjena) grana otprilike 15-20 cm ispred početka grananja. Treba ostaviti samo jednu grančicu (najbolje razvijenu), a ostale odrezati. Ovakva reznica se odmah postavlja u pripremljenu jamu, i to tako da iznad tla proviruje samo ostavljena grančica. Nakon toga se čvrsto zagrne zemljom i zalijeva.

Zemlju prilikom sadnje dobro je obogatiti stajskim gnojem ili tresetom, pri čemu valja paziti da ne dolaze u izravan dodir sa samom sadnicom.

Savjet: želite li saditi smokvu u kontinentalnim krajevima, tada nabavite sadnice / reznice također iz kontinentalnih krajeva ili barem primorskog zaleđa (npr. unutrašnjost Istre, područje Drniša, Knina, Sinja). Ovakve će sadnice biti otpornije na nepovoljnije uvjete, primjerice niske zimske temperature. 

Kada se sadi smokva?

Ožiljene sadnice se mogu saditi sve od studenog do ranog proljeća, odnosno u razdoblju mirovanja vegetacije. Reznice je najbolje saditi u veljači (neposredno nakon rezanja s matičnog stabla).

Uzgojni oblici

Stabla smokve se oblikuju u željenom uzgojnom obliku. Najčešći oblici su piramida i vaza. Kod piramide se oblik razvija manje-više spontano, bez puno vanjskih intervencija. Postoji jedna glavna uspravna grana (provodnica) iz koje se šire okolne grane. Vaza ili kotlasti oblik nema provodnicu, već se grane razvijaju u svim pravcima.

Održavanje i zaštita smokve

Rezidba

Rezidba se obavlja u svrhu održavanja željenog uzgojnog oblika, prorjeđivanja, skraćivanja i savijanja grana. Učestalost i vrijeme rezidbe će ovisiti o brojnim faktorima – jesu li u pitanju rane ili kasne sorte smokve, pripada li stablo jednorotkama ili dvorotkama, kakve su klimatske prilike i sl.

Gnojidba

Smokva može neometano rasti i davati plodove u nepristupačnim kamenitim tlima bez ikakve intervencije čovjeka. Njezin duboki, čvrsti i razgranati korijenski sustav omogućuje joj opskrbu vodom i hranjivim tvarima iz dubljih slojeva tla. Ipak, dodatna njega joj može samo pomoći da donese obilniji i kvalitetniji urod. Općenito, smokva treba fosfor, kalij, dušik i kalcij. Ako odabrano tlo nije dovoljno opskrbljeno ovim tvarima, one se dodaju gnojidbom.

Navodnjavanje

Iako je smokva zbog svog razvijenog korijenskog sustava dosta otporna na sušu, njezin je urod bogatiji i kvalitetniji ukoliko ima na raspolaganju dostatnu količinu vode.

Navodnjavanje je osobito potrebno kod plićih i šljunkovitih tala, u sušnim godinama, a prije početka sazrijevanja plodova (obično u srpnju i kolovozu). Ovisno o broju kišnih dana i fizikalnim svojstvima tla, količina vode za natapanje po sezoni kreće se od 250 l/m2 pa sve do 700 l/m2. 

Što je kaprifikacija?

Oplođivanje smokvinih cvjetova vrši samo osica Blastophaga Grossorum, koja živi u simbiozi sa cvatom divlje smokve. Oplodnja je kod pitome smokve moguća jedino ako se u blizini nalazi divlja smokva, u kojoj živi ova osica.

Prijenos peludi muških cvjetova divlje smokve u ženske cvjetove pitome smokve naziva se kaprifikacija.

Kod nekih sorti smokve kaprifikacija je nužna za dozrijevanje ljetno-jesenskih plodova. Kod nekih je sorti kaprifikacija više ili manje korisna, a kod nekih potpuno nepotrebna.

Savjet: ako uzgajate sortu kojoj je kaprifikacija nužna ili korisna za bolji i kvalitetniji ljetno-jesenski urod, a u blizini nemate divlje smokve, postoji rješenje. Otprilike početkom srpnja možete negdje ubrati divlje plodove i objesiti ih na grane pitome smokve. Prije svakako treba provjeriti ima li u divljim plodovima osica i peluda. 

Sorte smokve

Sorte smokve obično dijelimo na jednorotke i dvorotke, te na crne i bijele.

Jednorotke daju samo ljetno-jesenske plodove, i to iz ljetnih cvatova.

Dvorotke prvo krajem lipnja daju plodove iz proljetnih cvatova, a takve plodove nazivamo petrovače ili cvjetunice. Drugi put daju ljetno-jesenske plodove iz ljetnih cvatova, obično krajem kolovoza.

Najčešće sorte u Hrvatskoj su bjelica ili bilica, grčka bijela, zlatna smokva (zlatulja), petrovača bijela, petrovača crna, zimica, vodenjača, termenjača, žentile, zamorčica, modrulja.

Berba smokve

Vrijeme dozrijevanja smokve razlikuje se od sorte do sorte. Ipak, općenito se može reći da prvi ljetni plodovi dozrijevaju krajem lipnja, a ljetno-jesenski krajem kolovoza. 

Zreli plodovi se prepoznaju po veličini, boji kožice te po čvrstoći i okusu mesa. Boja kožice, ovisno o sorti, može varirati od blijedozelene, zlatne, svijetlosmeđe pa do ljubičaste. Jedan od faktora zrelosti smokve je i njezina težina, odnosno obješenost ploda na grani. Kožica može lagano početi pucati te se mora odvajati lako od mesa. Mliječnog soka više nema u zreloj smokvi. Plod je sočan i sladak

Od zrelosti do prezrelosti prolazi svega par dana - stoga je smokve potrebno brati postupno, onako kako dozrijevaju.

Plodovi se beru rano ujutro, ali samo kada više nema tragova rose. Beru se s peteljkom i slažu u jedan red, po mogućnosti bez doticanja. Savjet: za smokve je vrlo praktična kartonska ambalaža za jaja!


Izvori:

1) Bakarić, Brzica, Omčikus: Smokva; Stanica za južne kulture Dubrovnik, 1989.
2) Wikipedija: Obična smokva


Možda će vas zanimati... 

Kako se pravi kompost - kompostiranje kao način života
Doznajte sve o izradi komposta!

Pročitajte više... »

Najčešće bolesti bilja i biološki načini zaštite

Pepelnica, plamenjača, hrđa, čađavost, siva plijesan, pjegavost lišća – doznajte kako prepoznati ova oboljenja te kako zaštititi biljke na prirodan način.

PEPELNICA

Pepelnica na krastavcu

Pepelnica se naziva još i oidij, metljika i lug. Riječ je o gljivičnom oboljenju koje uzrokuje prijevremeno sušenje biljaka. Za pepelnicu je karakterističan pepeljasti sloj na listovima, a kod vinove loze i na bobicama. Pepelnici pogoduje sunčano i toplo vrijeme te povišena razina vlage u zraku. S druge strane, kiša pomaže sprati spore s napadnutih dijelova biljke.

Pepelnica najčešće napada vinovu lozu, ali i razno povrće, voće i cvijeće. Najugroženije su jabuke, jagode, lubenice, dinje, tikvice, grašak, krastavac i ruže.

Pepelnica – preventiva

Prevencija počinje pravilnim odabirom sorti voća i povrća. Prije kupnje raspitajte se o otpornosti pojedinih sorti na pepelnicu. Kemijska analiza tla prije gnojidbe omogućit će vam pravilnu procjenu potrebne količine gnojiva. Naime, prekomjerno gnojenje učinit će biljku osjetljivijom na ovo oboljenje.

Prirodna sredstva za zaštitu bilja od pepelnice

Preventivno se koriste čaj od preslice te čaj od češnjaka, kojima se povremeno prskaju ugrožene kulture. Na taj način biljke jačaju prirodnu otpornost na razna oboljenja, uključujući i pepelnicu. U slučaju napada, oboljele dijelove biljke treba odmah ukloniti kako bi se spriječilo širenje, a nakon toga prskati otopinom sumpora i kalijeva sapuna. U slučaju jačeg napada na većoj površini, ipak ćete morati pribjeći agresivnijim kemijskim sredstvima.

PLAMENJAČA ILI PERONOSPORA

Peronospora na lozi

 Plamenjača je gljivično oboljenje biljaka, najčešće vinove loze. Očituje se žućkastim do smeđim mrljama na gornjoj strani listova te brašnastoj naslazi na donjoj strani listova. Osim vinove loze, plamenjača može napasti i druge kulture, a najugroženije su kupusnjače, salata, špinat, luk, poriluk, krumpir, rajčica i ruže. Plamenjači odgovara umjerena temperatura i vlaga.

Prevencija plamenjače

Odabir otporne sorte, sadnja na prozračnom mjestu te dovoljno rahlo tlo pridonijet će zaštiti biljaka od napada ove bolesti. Pažljivo praćenje razvoja biljke omogućit će vam pravovremeno uočavanje i uništavanje oboljelih dijelova, odnosno sprječavanje daljnje zaraze.

Prirodna sredstva za zaštitu bilja od plamenjače

Prirodna sredstva bit će djelotvorna samo u prevenciji plamenjače! Kako biste ojačali otpornost biljke, tlo zalijevajte tekućim gnojivom od koprive, a listove prskajte čajem od preslice.

HRĐA

Hrđa na grahu

Samo ime ovog gljivičnog oboljenja govori o izgledu oboljelih biljaka. Naime, na listovima se pojavljuju hrđave nakupine spora. Razvoju i širenju hrđe pridonosi zadržavanje vlage na listovima, stoga budite oprezni kod navodnjavanja prskanjem! Hrđi također pogoduje kiša i sjena. Napadnuto lišće otpada, a biljka ogoljava.

Hrđa najčešće napada ribiz, grah, sljez, ruže i celer.

Prevencija hrđe

Otporne sorte i zdrave presadnice su prvi korak u prevenciji hrđe. Za sadnju birajte osunčana mjesta. Uzgajate li ribiz, razmislite o sadnji pravoga pelina uz grmove ribiza. Pravi će pelin, u maniri izvrsnih dobrosusjedskih odnosa, zaštititi ribiz od napada ovog neprijatelja.

Prirodne metode zaštite od hrđe

Preventivno biljke prskajte lišće čajem od vratića ili juhom od preslice. Ukoliko primijetite hrđu, oboljelo lišće odmah uklonite i uništite, a potom češće ponavljajte prskanje preslicom. Za hrđu ribiza koristite nerazrijeđeno tekuće gnojivo od pravog pelina.

ČAĐAVOST

Čađavost se prepoznaje po nepravilnim tamnosmeđim pjegama na listovima. Radi se ogljivičnom oboljenju koje uzrokuje pojačano otpadanje lišća. Gljivice su privučene izmetinama lisnih ušiju te se stoga preventiva čađavosti prije svega odnosi na pravovremenu obranu od lisnih ušiju!

Čađavost ugrožava ruže, voćke te sve biljke na kojima se pojave lisne uši.

Prirodne metode obrane od čađavosti

Između ruža možete posaditi češnjak, koji je prirodni fungicid. Preventivno se primjenjuje prskanje čajem od preslice ili posipanje kamenim brašnom. Tijekom napada čađavosti, bolesne listove treba čim prije ukloniti i uništiti, a biljke više puta u kratko vrijeme tretirati istim sredstvima koje ste koristili u preventivi.

SIVA PLIJESAN

Ako na listovima i plodovima svojih biljaka uočite sive naslage, smeđe-crvene pjege i odumiranje napadnutog tkiva, znajte da imate problem sa sivom plijesni.

Posebno ugrožene biljke su vinova loza, jagode, maline, rajčice, krastavac, salata, tulipani, narcisi, ljiljani, ciklame i gladiole.

Siva plijesan na grožđu

Kako spriječiti sivu plijesan?

Siva plijesan se još naziva i „nametnikom slabe biljke“. Stoga se preventivne mjere odnose na izbor zdravih sorti te optimalnu njegu biljke. Tlo treba redovito obrađivati, plastenik prozračivati te izbjeći prekomjerno gnojenje. Tekuće gnojivo od koprive i preslice koristite za zalijevanje tla oko biljaka, a juhu od preslice za prskanje lišća.

S druge strane, kada govorimo o sivoj plijesni u vinogradima, ona se ponekad naziva „bolešću dobrih vinograda“. To znači da se češće pojavljuje u dobro njegovanim i obilno gnojenim vinogradima. Preventivne mjere u vinogradu obuhvaćaju prorjeđivanje listova, uklanjanje zaperaka te umjerena gnojidba. Osim toga, vinograde treba saditi u smjeru puhanja dominantnih vjetrova, suzbijati grožđane moljce te odabrati sorte rastresitog grozda, koje su otpornije na ovo oboljenje.

Jagodama i malinama će goditi malčiranje.

Gdje je moguće, dobro je posaditi češnjak kao međukulturu. Kada se bolest pojavi, jedino rješenje je brzo uklanjanje i uništavanje oboljelih dijelova biljke te spašavanje onoga što je ostalo.

PJEGAVOST LIŠĆA

Pjegavost na poriluku

Pjegavost mogu prouzročiti gljivice ili bakterije. Napadnuto lišće često odumire. Pjegavost najčešće napada jagode, celer, grašak, poriluk, krastavce i grah.

Kako spriječiti pjegavost lišća

Ključna preventivna mjera je uporaba zdravog sjemenskog materijala i odabir manje osjetljive sorte. Ako ste primijetili zarazu, oboljele dijelove odmah uklonite i uništite, a biljke tri dana uzastopce prskajte čajem od preslice.



Fotografije:
Naslovnica:  photo credit: sugarcoma via photopin cc
photo credit: das_butzele via photopin cc
photo credit: bill barber via photopin cc
photo credit: nociveglia via photopin cc
photo credit: Scot Nelson via photopin cc
photo credit: sugarcoma via photopin cc
photo credit: CIMMYT via photopin cc

Možda će vas još zanimati...

Biološki preparati za zaštitu i jačanje bilja koje možete napraviti sami
Recepti za tekuće biljno gnojivo, biljni čaj, biljnu juhu i biljni ekstrakt

 Ekološko vrtlarstvo - Prirodne metode suzbijanja štetnika (2. dio)
Lisne uši, krumpirova zlatica, buhač, grčice, lukova muha, rovac ili vrlac

Pročitajte više... »

Sorte kupina

U svijetu je poznato oko 300 sorti kupina. Doznajte koje su sorte kupina bez bodlji najprikladnije za uzgoj u našem podneblju.

Thornfree

Vrlo popularna američka sorta kitnjastih listova. Thornfree je također najzastupljenija sorta kupina u Hrvatskoj. Sadi se uz ogradu ili uz sustav potpore. Dozrijeva od kraja srpnja do sredine rujna. Grm je bujan, plodovi su okrugli i svijetlocrni, vrlo krupni i aromatični. Najbolji su za korištenje u svježem stanju, ali su pogodni i za zamrzavanje i preradu. Ova je sorta vrlo rodna i može donijeti do čak 25 tona prinosa po hektaru. Kako bi plodovi postigli punu kvalitetu i aromu, potrebno im je puno sunca i topline.

Thornless Himalayan

Sorta Himalayan izvorno ima bodlje, dok je ova varijanta bez bodlji. Thornless Himalayan je američka sorta puzavoga tipa te joj je nužan sustav potpore. Dozrijeva krajem srpnja i tijekom kolovoza. Grm je vrlo bujan i rodan. Plodovi su srednje veličine, teški oko 5 g. Okrugli i sjajnocrni plodovi ove sorte kupina vrlo su kvalitetni i pogodni za konzumaciju u svježem stanju, ali i za zamrzavanje i preradu.

Thornless Himalayan osobito voli bogata i rastresita tla, kakva se obično nalaze u kućnim vrtovima. Prednosti ove sorte su otpornost na pjegavost lišća i ugibanje grmova. Osim toga, dobro podnosi niske temperature (do -10 stupnjeva).

Black Satin

Sorta američkoga porijekla. Black Satin pripada sortama puzavoga i polu-uspravnoga tipa. Dozrijeva tijekom kolovoza i u prvoj polovini rujna. Plodovi ove sorte kupina su vrlo krupni, težine oko 7 g. Boja je sjajnocrna, a meso je čvrsto i vrlo aromatično. Budući da plodovi ove sorte ne podnose najbolje transport, najbolje ih je plasirati na lokalnom tržištu. Izvrsni su za svježu uporabu, ali se mogu i zamrznuti i preraditi.

Sorta Black Satin odlikuje se otpornošću na hrđu te na niske temperature (do -12 stupnjeva).

Hull Thornless

Pripada u sorte kupina polu-uspravnoga tipa. Bujnoga je rasta i velike plodnosti. Dozrijeva od sredine srpnja do sredine kolovoza. Plodovi su vrlo krupni i čvrsti, crne boje i vrlo dobre arome. Nešto su slađi od plodova većine sorti bez bodlja. Najbolji su za svježu konzumaciju, ali su prikladni i za zamrzavanje i preradu.

Zbog još nedovoljno ispitane otpornosti u uvjetima našega podneblja, ova izvorno američka sorta se zasada preporuča kao prateća sorta, u umjerenom obujmu proizvodnje.


Možda će vas zanimati...

Uzgoj kupina
Doznajte kako se odabire i priprema tlo za sadnju kupina, te kako trebate održavati nasade da bi uzgoj kupina donio što bolje prinose i optimalnu kvalitetu plodova.

Pročitajte više... »

Uzgoj kupina

Kupina puno daje, a malo traži. Kupina kao voćna kultura nije pretjerano zahtjevna i dobro uspijeva u umjerenom pojasu. Ukoliko ste se odlučili za uzgoj kupina, doznajte kako se odabire i priprema tlo za sadnju, te kako trebate održavati nasade da bi uzgoj kupina donio bolje prinose i što kvalitetnije plodove.

Kupina – biološke karakteristike

Kupina je višegodišnji grm iz porodice Rosaceae, te reda Rubus L., kojemu pripada i malina. Uzgoj kupina je moguć i u toplim i u hladnim područjima, a pojedine sorte dobro podnose i tropske uvjete.

Grm kupine sastoji se od relativno visokih izdanaka koji rastu iz žila korijena te se obično svijaju u obliku luka prema tlu. Vrhovi koji na taj način dosegnu zemlju počinju se ožiljavati (ukorjenjivati), no samo ako imaju dovoljno vlage. Uz izdanke koji rastu iz žila, iz prizemnog dijela stabla grma kupine rastu i izbojci.

Listovi se sastoje od tri do sedam eliptičnih nazubljenih listića svijetlo do tamno zelene boje. Cvjetovi kupine su sitni do srednje krupni, najčešće bijele, a ponekad i ružičaste boje. Kupina cvjeta od svibnja nadalje. Plodovi kupine su zbirne koštunjače različitih oblika. Mogu biti ovalni, okruglasti ili izduženi. Boja zrele kupine je najčešće sjajno-crna.

Vrste kupina

Grmove kupina možemo podijeliti u dva osnovna tipa:   

•  Uspravna kupina – ovaj tip kupine ima čvrste izbojke koji sami drže grm u uspravnom stanju, te mu nije potrebna potpora. Sorte ovoga tipa kupine otpornije su na niske temperature. (Sorte: Chayenne, Cherokee, Shawnee)

• Puzava kupina – ovom tipu kupine je nužan sustav potpore izbojaka. (Sorte: Thornless, Black Satin, Boysenberry, Hull, Chester, Logan, Marion, Thornless Evergreen, Young, Smoothstem, Waldo, Ranui, Tayberry)

(Spominju se i polu-uspravne vrste, koje imaju čvrste izbojke, ali svejedno zahtijevaju potporu.)

Osim ove osnovne podjele, sorte kupina razlikujemo prema tome imaju li bodlje ili ne, te jesu li listopadne ili zimzelene. Većina sorti može se nabaviti i u bodljikavom i nebodljikavom obliku. Za uzgoj kupina praktičnije su, naravno, varijante bez bodlji. Ipak uzmite u obzir da su one (u odnosu na bodljikave sorte) nešto osjetljivije na nepovoljne vremenske uvjete. Više informacija o sortama kupina koje su pogodne za uzgoj u Hrvatskoj potražite u članku Sorte kupina.

Uzgoj kupina – tlo, položaj i klima

Odabir tla za uzgoj kupina

Kupina uspijeva na gotovo svakom zemljištu koje je pogodno za biljnu proizvodnju. Ipak, za uzgoj kupina valja izbjegavati topla pjeskovita tla, kao i hladna, teška i pretjerano vlažna zemljišta. Najpogodniji tereni za uzgoj kupina su pjeskovite ilovače, umjereno vlažna tla lesa, te crnice ili černozema. Najbolje prinose i najkvalitetnije plodove daje uzgoj kupina na dobro dreniranim terenima s određenim udjelom treseta ili humusa. Optimalan sadržaj humusa je od 2 – 4 %, a tlo bi trebalo biti blago kiselo, uz pH faktor 5,5 – 6,5.

Koje položaje odabrati za uzgoj kupina?

Kupina voli tople i osunčane položaje. Manjak svjetlosti uslijed sjene ili pretežno oblačnog vremena nepovoljno će se odraziti na kvalitetu plodova. S druge strane, topli i suhi vjetrovi mogu ugroziti uzgoj kupina tako što će isušiti zemljište i žig tučka, čime će se onemogućiti oplođivanje cvjetova. Stoga treba birati položaje zaštićene od vjetra ili postaviti nasade u smjeru puhanja dominantnih vjetrova određenog područja. Ako nema opasnosti od vjetrova, uobičajen položaj za sadnju kupina je u pravcu sjever – jug.

Odabir najpovoljnijih položaja za uzgoj kupina ovisi i o klimi. Kupina najviše voli umjerene uvjete. Zato je općenito pravilo da se u toplijim područjima i na nižim nadmorskim visinama (200-300 m) trebaju izbjegavati topliji južni položaji. Isto tako, u hladnijim područjima i na većim nadmorskim visinama (do 700 m) treba izbjeći sjeverne položaje, te odabrati terene s blagim nagibom prema južnoj strani, kako bi se kupina zaštitila od pretjerane hladnoće i mrazova.

Uzgoj kupina i klima

Iako uzgoj kupina daje rezultate i u hladnijim i toplijim područjima, većina sorti ipak ne podnosi ekstremne vrućine. Duga, topla i suha ljeta (kakva imamo npr. u Dalmaciji i na otocima) nisu pogodna za uzgoj kupina. Osim opasnosti od isušivanja tla, u takvim uvjetima može doći i do sasušivanja nedozrelih plodova kupina. Što se tiče hladnoće, kupina je dosta otporna na mraz. U umjerenom klimatskom pojasu kupina će se uspješno oduprijeti i proljetnom i zimskom mrazu. Međutim, oštriji zimski dani bez zimskog pokrivača mogli bi ugroziti plitak korijenski sustav kupine, osobito ukoliko je tlo pretjerano vlažno.

Sadnja kupina 

Priprema sadnica kupina

Kada kupujete sadnice, odaberite one koje su testirane na prisutnost bolesti i štetnika. Suhe sadnice treba potopiti u vodu barem nekoliko sati prije sadnje.

Priprema tla za sadnju kupina

Kupina se sadi u kasnu jesen ili zimi, sve do početka travnja. Tlo prije sadnje treba obogatiti humusom, koji će prirodno regulirati vlažnost tla. Taj je postupak nakon sadnje teško izvediv zbog mogućnosti oštećivanja plitkog korijenskog sustava kupine.

Tijekom jeseni, a najmanje mjesec dana prije sadnje kupina, tlo treba preorati do dubine 30 – 40 cm. Razmak između redova te između sadnica u redovima ovisit će o vrsti i sorti kupine, te o sustavu potpore grmova. Za prolaz traktora između redova potrebno je najmanje 2,5 m, dok će kombajn za mehaniziranu berbu trebati između 3-4 m. Razmak između sadnica je za uspravne tipove kupina 60 – 120 cm, a za puzave 120 – 240 cm. Ovisno o bujnosti grma i sustavu potpore, razmak između grmova može biti i 2-4 m. U kućnim vrtovima za jedan grm kupine bit će dovoljan prostor 1-1,5 puta 1,5 metar, i to najbolje uz ogradu.

Podizanje sustava potpore za uzgoj kupina

Sustav potpore za polu-uspravne i puzave sorte potrebno je postaviti prije ili neposredno nakon sadnje kupina. U tu svrhu se koriste stupovi i pocinčane žice, a izbojci se labavo vežu uz pomoć plastičnih uzica ili rafije (vlakna dobivenog iz istoimene afričke palme). Stupovi mogu biti od različitih materijala – betonski, drveni, metalni ili plastični. Glavni stupovi (početni i završni) ukopavaju se na 0,5 – 0,7 m dubine i tamo se usidre. Visina stupova i broj žica može varirati, već prema vrsti sustava potpore.

Najjednostavniji je jednožični sustav potpore. Stupovi se postavljaju na razmak od 5-6 m. Jedna deblja pocinčana žica razvlači se na visini od 1,5 do 1,7 metara. Izbojci se podižu na jednu ili na obje strane žice. Prednost ovog načina podupiranja je razvoj plodova na istoj visini, što olakšava berbu.

Kod dvožičnog sustava razmak između stupova je nešto veći, ali žica treba biti deblja. Visina stupova je od 2,5 – 3 m. Prva žica se postavlja na visinu od 0,8 – 1 m, a druga na 1,3 – 1,6 m. Na taj način se mogu odvojiti jednogodišnji i dvogodišnji izbojci.

U valovitom dvožičnom sustavu potpore, dva do tri izbojka se savijaju od donje ka gornjoj žici, i obrnuto.

Višežični sustav se postavlja tako da se prva žica razvlači na visini od 0,6 – 0,9 m, a svaka druga na razmaku od 30 cm.

Sustavi stupova u obliku slova „V“ ili križa (sa po dvije razmaknute žice na istoj visini) pogodni su za polu-uspravne sorte. Izbojci se povijaju u stranu, što olakšava berbu.

Za uzgoj kupina najčešće se koristi tzv. špalirski sustav s tri žice. Stupovi trebaju biti visine oko 2,2 m iznad zemlje, razmak između stupova 5 – 6 m, a žice se postavljaju na 70, 140 te 200 cm.

Uzgoj kupina – gnojidba i održavanje tla

Gnojidba kupina obavlja se dva puta godišnje – u rano proljeće (tijekom ožujka) te u jesen nakon berbe (najbolje početkom listopada).

Za proljetnu gnojidbu koristi se KAN, mineralno dušično gnojivo, i to 400 – 600 kg po hektaru. Ukoliko je moguće, u jesen se preporuča upotreba stajskog gnojiva, oko 30 tona po hektaru. Ako je tlo donekle plodno, ovaj se postupak ponavlja tek svake dvije ili tri godine. Kada se koristi stajnjak, treba izbjeći upotrebu dušičnih gnojiva i ograničiti se na primjenu fosfornih i kalijevih mineralnih gnojiva. Ako ne koristite stajnjak, u jesen se koristi gnojivo NPK u omjeru 10:12:26 ili 15:15:15, ovisno o kakvoći tla. Nakon jesenje gnojidbe, zemlja se treba uzorati na 10-ak cm dubine, zajedno s korovom kojemu se pred kraj vegetacije dopušta slobodan razvoj. Na taj se način dobiva dodatna, zelena gnojidba.

Redovito prašenje ili freziranje (plitko oranje) doprinijet će očuvanju vlažnosti tla. Prvo prašenje se obavlja u rano proljeće, kada se tlo dovoljno prosuši, na dubini od 7-8 cm. Do kraja kolovoza trebaju uslijediti još barem 2-3 prašenja, a u slučaju suše i više.

Navodnjavanje kupina

Za uspješan uzgoj kupina nužna je umjerena vlažnost tla. Voda je presudan faktor u razvoju jednogodišnjih izbojaka, ali i samog ploda kupine. Tijekom ljetnih mjeseci kupina treba oko 3 cm vode svakih 7-10 dana. Kod sustava navodnjavanja kapanjem, ta je količina nešto manja. Kako biste lakše održali tako važnu vlažnost tla, prostor između redova možete prekriti travama biljaka iz porodice Gramineae ili leguminoza. 

Rezidba kupina

Prva rezidba kupina obavlja se odmah nakon sadnje. Sadnice su obično visoke oko 2 m, a trebaju se skratiti na 30 – 50 cm, a manje sadnice i do 20 cm. Na taj će se način ojačati korijen i pupoljci iz kojih će rasti izdanci.

Radi boljeg osvjetljavanja i veće kvalitete ploda, grm kupine treba pažljivo prorijediti. Obično se ostavlja 5-6 jačih izdanaka (ili 8-12 kod bujnijih sorti), a ostali se uklanjaju. Oštećeni ili bolesni izdanci se moraju odrezati do zemlje. Također se obvezno odsijecaju dvogodišnje grane koje su donijele roda. Krajem zime, dobro je bočne grančice na jednogodišnjim izdancima skratiti na duljinu 30-40 cm. Na taj će način plod sljedeće godine biti krupniji i kvalitetniji.

Berba kupina

Plod kupine je vrlo osjetljiv i podložan brzom kvarenju. Ukoliko se bere za potrošnju u svježem stanju, plodove je najbolje brati malo prije pune zrelosti, te veoma pažljivo slagati u manju ambalažu. Najbolje je koristiti posudice od 125 do najviše 500 g. Svježe kupine se na hladnom i mračnom mjestu mogu čuvati do najviše 4 dana. Kupine namijenjene industrijskoj preradi mogu se brati potpuno zrele i uz pomoć mehanizacije, te se nakon branja smrznuti.

Kupine je najbolje brati ujutro ili u kasnim poslijepodnevnim satima, kako bi se izbjegle najveće vrućine. Ubrani plodovi se nikako ne smiju ostavljati na suncu. Također treba paziti da se berba ne obavlja tijekom ili neposredno nakon kiše, jer će vlažni plodovi još brže propasti.

Uzgoj kupina – dodatni korisni savjeti

• Treba izbjegavati uzgoj kupina na tlima na kojima su prethodno uzgajani krumpir, rajčica, malina, paprika, grožđe, jabuke i breskve. Naime, s tim kulturama kupina dijeli slične bolesti i nametnike.

• Kupina dobro uspijeva na tlu na kojemu je prethodno rasla sudanska trava, pšenica, zob ili raž

•  Kupine vole malčiranje! 

Možda će vas zanimati...

Uzgoj smokve - kako uzgojiti smokvu
Kako i gdje se uzgaja smokva u Hrvatskoj.

Sorte kupina
Doznajte koje su sorte kupina bez bodlji najprikladnije za uzgoj u našem podneblju.

Kako napraviti vino od kupina - kupinovo vino za početnike
Naučite osnovne pojmove vinarstva i iskušajte recept za izradu kupinovog vina.

Pročitajte više... »

Sorte borovnica

Za uzgoj borovnica u Hrvatskoj preporučuju se visokogrmolike sorte borovnica. Brojne visokogrmolike sorte borovnica odlikuju se različitim karakteristikama grma i ploda, rodnošću te vremenom sazrijevanja. Pažljivim kombiniranjem različitih sorti u nasadu poboljšava se prinos, ali i produžuje razdoblje berbe borovnica.

Sorte borovnica ranoga sazrijevanja

Duke

Cvjeta nešto kasnije nego uobičajeno, a dozrijeva ranije. Stoga je Duke idealna sorta ranog dozrijevanja u područjima gdje su mogući proljetni mrazovi. Grm je uspravan i izuzetno rodan, zbog čega mu se grane uslijed težine plodova često svijaju prema tlu. Bobice su dosta čvrste i dobro podnose mehaniziranu berbu.

Bluetta

Grm je širok, manje bujan nego kod drugih sorti, ali je dosta rodan. Bobice su tamnoplave boje, čvrste, sitne do srednje velike. Bluetta je pogodna za ručnu berbu. Ako trebate ukras u vrtu, grm ove sorte borovnica je izuzetno dekorativan.

Sorte borovnica srednje ranoga sazrijevanja

Blueray

Ova sorta borovnice zapravo sazrijeva rano do srednje rano. Uvedena je u proizvodnju 1955. Grm sorte Blueray je uspravan, bujan i rodan. Grozd je mali i vrlo zbijen. Plodovi su svijetloplavi, vrlo krupni, čvrsti i izuzetno aromatični, visoke desertne kvalitete. Ne podliježu pucanju i dobro podnose skladištenje i transport.

Sorta borovnica Bluecrop

Bluecrop

U proizvodnji je od 1952. godine. Ova sorta borovnice je vrlo cijenjena zbog otpornosti na sušu i parazite. Grm je bujan i postojano rodan. Plodovi su svijetloplavi, čvrsti i krupni, i nisu skloni pucanju. Nešto su slabije arome i osrednje kvalitete. Grozd je rastresit.

Berkeley

Proizvodi se od 1949. Grm je raširen, bujan i rodan. Bobice su svijetloplave, spljoštene, vrlo krupne i čvrste. Ne pucaju, ali su donekle sklone otpadanju. Neznatno su aromatične, prosječne kvalitete.

Hardy Blue

Može se prilagoditi različitim tipovima tla, uključujući i teška glinena tla. Vrlo rodan grm. Bobice su tamnoplave boje, prosječne veličine, vrlo aromatične i izrazito slatke. Idealna sorta za pripremu slastica.

 

Sorte borovnica kasnijeg sazrijevanja

Coville

Ova sorta borovnice proizvodi se od 1949. godine. Grm je širok, bujan i rodan. Plodovi su svijetloplavi, vrlo krupni i čvrsti, otporni na pucanje. Vrlo su aromatične i stoga dobre desertne kvalitete. Plodovi sorte Coville su idealni za preradu.

Herbert

Uvedena je u proizvodnju 1952. godine. Grm je širok, otvoren i rodan. Grozd je prosječno rastresit. Bobice su plave, vrlo krupne i izvrsne arome, ali dosta osjetljive. Nisu sklone pucanju.

Jersey

Početak proizvodnje seže u daleku 1928. godinu. Grm je bujan i rodan te otporan prema raku. Grozd je rastresit. Bobice su plave i krupne. Prednost ove sorte borovnice je u relativno dugom razdoblju berbe.

Elliot

Najkasnija sorta borovnice. Dozrijeva krajem kolovoza i tijekom rujna, čime se znatno produžuje vrijeme berbe i mogućnosti konzumacije svježeg ploda. Bobice su svijetloplave, srednje veličine i čvrste. Aroma je prosječna. Cvjeta vrlo kasno te je stoga pogodna za nešto hladnija područja u umjerenom pojasu.


Možda će vas zanimati...

Sadnja borovnica
Priprema tla, sadnica, održavanje nasada i drugi korisni savjeti
  

Borovnica - superbobica u službi vitalnosti
Doznajte zbog čega je borovnica tako blagotvorna za vaše zdravlje.



Fotografija u tekstu:
photo credit: SirPecanGum via photopin cc

Pročitajte više... »

Sadnja borovnica

Sadnja borovnica je isplativa investicija, bilo da ih sadite za prodaju ili za vlastite potrebe. Pročitajte što je dobro znati prije sadnje, kako održavati nasade te što možete učiniti kako bi sadnja borovnica donijela što bolje prinose.

Borovnica – opis biljke

Borovnica je grmolika biljka koja, ovisno o vrsti, može izrasti i do nekoliko metara u visinu. Cvjeta u svibnju i lipnju, a cvjetovi su oblika malih grozdova bijele ili ružičaste boje. Lišće je duguljastog i zašiljenog oblika. Borovnica dozrijeva od lipnja do sredine rujna. Plod je bobica promjera 5 – 10 mm, tamnoplave do crno-ljubičaste boje. Lišće u jesen dobiva živopisnu crvenu boju, te su grmovi borovnice tada vrlo dekorativni.

Borovnica – vrste

Uz divlju borovnicu, koja uspijeva u borovim, bukovim i smrekovim šumama, razlikujemo tri glavne vrste uzgojenih borovnica.

1. Vaccinium Angustifolium ili kanadska borovnica – niskogrmolika vrsta borovnice, visine od 15 – 45 cm
2. Vaccinium Ashei ili zečje oko – najviša vrsta borovnice – može izrasti od nekoliko do čak 9 metara.
3. Vaccinium Corymbosum – visokogrmolika vrsta borovnice, visine od 90 cm do 2 m.

Niskogrmolike sorte borovnica najbolje uspijevaju u Kanadi i sjevernim područjima SAD-a, jer im odgovaraju hladniji uvjeti. Visokogrmolike sorte borovnica vole umjerenije klimatske uvjete, te su stoga pogodne za sadnju u Hrvatskoj. Više informacija o karakteristikama pojedinih sorti visokogrmolikih borovnica potražite u članku Sorte borovnica.

Sadnja borovnica

Borovnica se sadi tijekom jeseni i zime na mjestima izloženima suncu. Različite vrste borovnice uspijevaju u različitim klimatskim uvjetima, ali može se općenito reći da borovnica uspijeva u umjerenim i hladnijim uvjetima, te na srednjim i većim nadmorskim visinama. Važno je napomenuti da borovnica teško podnosi ekstremne vrućine. Visoke temperature (40+), uz direktnu izloženost suncu, nisu štetne samo zbog isušivanja korijena, već izravno utječu i na kvalitetu ploda, a mogu čak i potpuno uništiti grm borovnice. Odabir vrste i sadnja borovnica se stoga moraju prilagoditi podneblju. 

Sadnja borovnica – priprema tla

pH vrijednost

Borovnica voli porozna, dobro drenirana tla. Za borovnicu je također vrlo važna određena kiselost tla. Preporučena pH vrijednost tla je između 3,4 i 6,5, dok se vrijednosti od 4 – 5,2 smatraju idealnima za uzgoj borovnice. Ukoliko je kiselost tla između 5,2 i 6,5, sadnja borovnica je moguća uz prilagodbu, odnosno dodavanje željeznog ili magnezijevog sulfata. Iako je borovnicu moguće posaditi i u tlo pH vrijednosti od 6,5 do 7, zbog visokih troškova održavanja takav se nasad smatra neisplativim.

Obrada zemlje prije sadnje

Sadnja borovnica se obavlja na unaprijed obrađenim i oblikovanim redovima. Zemlja se obrađuje otprilike 20 cm u dubinu te najmanje 1,2 metra u širinu. Uobičajeni razmaci za sadnju visokogrmolikih vrsta borovnice su 3 metra između redova te 1,2 metra u redu između biljaka. U svaku se rupu prije sadnje treba staviti jedna do dvije lopate treseta.

Sadnja borovnica – priprema sadnica

S korijena sadnica najprije treba ukloniti ostatke zemlje. Nekoliko sati prije sadnje korijen treba potopiti u vodu. Ukoliko koristite sadnice iz tegle, prije sadnje ih pažljivo orežite. Sadnice borovnice se sade na dubinu na kojoj su bile posađene u rasadniku, što je vidljivo na samoj sadnici.

Nasadi borovnice – održavanje

 Navodnjavanje borovnica

Zbog plitkog korijenskog sustava borovnica je vrlo osjetljiva na isušivanje. Stoga se nasadi borovnice moraju kvalitetno navodnjavati, osobito u ljetnim mjesecima. Osim navodnjavanja, tlo oko grmova borovnice može se i dodatno zaštititi od isušivanja. U tu se svrhu zemljište zastire strugotinom drveta u sloju debljine 15-20 cm. Isti učinak može se postići i slamom, no ona se ipak ne preporučuje zbog opasnosti od požara.

Gnojidba borovnica

Budući da borovnica zahtijeva kiselo tlo, za gnojidbu nikada nemojte koristiti gnojiva koja sadrže vapno ili kalcij!

Ako je tlo zasićeno fosforom, preporuča se kombinacija gnojiva NPK u omjeru 12:4:8. U suprotnom se koristi ujednačeni omjer NPK 10:10:10.

Nasadi borovnice se dohranjuju dva puta godišnje – u proljeće nakon pupanja te u jesen nakon berbe. Isprva se koristi oko 30 g preporučenog gnojiva po grmu. Ta se količina postupno povećava sve do 150 g po grmu (visine 2-3 m). Oprez: zbog osjetljivosti korijena borovnice, prve se godine nakon sadnje ne preporuča uporaba dušičnih gnojiva!

Oblikovanje i rezidba borovnica

Rezidba mladog grma borovnice

Prve godine nakon sadnje dobro je ukloniti cvjetne pupove. Na taj se način omogućuje pravilno formiranje grma borovnice.

U trećoj i četvrtoj godini s grmova se uklanjaju nisko izrasle grane, jednako kao i sve procvjetale, ali nedovoljno razvijene grane.

Rezidba započinje kada grm dosegne 1 – 1,5 m. U potpunosti se uklanjaju stare, slabe i bolesne grane. Nakon toga, s grma se odstranjuje granje izraslo tijekom posljednje dvije godine i koje je donijelo prinos. Odrasli grm borovnice mora se dobro prorijediti radi osvjetljavanja. Zbog toga se reže jedan dio zdravih grana. Ispod rezova će se pojaviti novi izbojci. Uslijed bolje izloženosti suncu, plod postaje krupniji, te količina prinosa na taj način ostaje ista.

 Sadnja borovnica – korisni savjeti

• Nemojte saditi borovnicu uz zidove ili zidane ograde! Tijekom kiša vapno sa zida će se slijevati u tlo te ga učiniti lužnatim, a borovnica će u tom slučaju propasti.
• Iako je borovnica samooplodna biljka, radi boljeg se prinosa preporuča križanje više sorti u nasadu. Najbolje je kombinirati različite sorte po redovima.
• Nasadi borovnice se izlažu pčelama najkasnije kada se otvori četvrtina cvjetova.
• Svakih pet godina dobro je ukloniti vanjski dio grma. 
• Na vjetrovitim područjima nasadi borovnice se mogu zaštititi živicama ili drvoredom.
• Tlo oko borovnica se redovito treba čistiti od korova.
• Biljkama je potrebna zaštita od bolesti te od nametnika. 
• Budući da i ptice vole borovnice, nasade će možda trebati zaštititi mrežama

Sadnja borovnica u vrtu 

Izuzetno zdravi i ukusni plodovi borovnice mogu se uzgojiti i u vrtu. Za to im je potrebno osigurati potrebne uvjete, a najvažniji su kiselo tlo, dovoljno sunca te primjereno navodnjavanje. Uz obilje vitamina i minerala nadohvat ruke, na taj ćete način dobiti i odličnu vrtnu dekoraciju, koja će posebno doći do izražaja tijekom cvjetanja, te u jesen, kada lišće poprimi tople crvene tonove.


Možda će vas zanimati...

   Sorte borovnica
   Provjerite koje su visokogrmolike sorte borovnica pogodne za uzgoj u Hrvatskoj.

Uzgoj smokve - kako uzgojiti smokvu
Kako i gdje se uzgaja smokva u Hrvatskoj.

Liker od borovnice
Iskušajte recept za liker od borovnice s dodatkom klinčića

Borovnica - superbobica u službi vitalnosti
Doznajte zbog čega je borovnica tako blagotvorna za vaše zdravlje.




Fotografije:
photo credit: Will Merydith via photopin cc
photo credit: `James Wheeler via photopin cc

Pročitajte više... »