Ralph Waldo Emerson i načelo oslanjanja na samoga sebe

"Osloni se na sebe; svako srce kuca u skladu s vlastitom melodijom."

Ovaj citat iz poznatog eseja "Self-Reliance" Ralpha W. Emersona ne samo da sažima suštinu njegove filozofije, već poziva svakog čitatelja da uroni dublje u razmatranje vlastite unutarnje snage i individualnosti. Emerson, kao jedna od ključnih figura američkog transcendentalizma, svojim je djelima inspirirao generacije da preispitaju vlastite sposobnosti i životne ciljeve. Njegova poruka o samodostatnosti i odbacivanju konformizma ostaje relevantna i danas, u svijetu gdje se pred pojedinca postavljaju velika očekivanja, a njegova se autentičnost često pokušava ukalupiti i zatrti.

Piše: Bernarda Lusch

Kratak pregled života i djela Ralpha Waldo Emersona

Ralph Waldo Emerson (1803-1882) bio je američki esejist, predavač, filozof i pjesnik koji je predvodio transcendentalistički pokret sredinom 19. stoljeća. Rođen u Bostonu, Massachusetts, Emerson je studirao na Harvardu te je neko vrijeme radio kao svećenik prije nego što se posvetio pisanju i predavanjima. Njegova djela, uključujući eseje poput "Self-Reliance", "Nature", i "The American Scholar", odražavaju duboku vjeru u individualizam i intuiciju koja vodi čovjeka ispravnim putem kroz život.

Utjecaji na Emersonovu filozofiju

Emerson je bio pod utjecajem raznih filozofskih i religijskih pravaca, uključujući njemački idealizam, romantizam i istočnjačke filozofije. Njegov transcendentalizam naglašava važnost individualne duhovnosti i neposrednog iskustva prirode. Vjerovao je da su ljudi sposobni za izravno razumijevanje istine i božanskog kroz vlastitu intuiciju, bez potrebe za posredovanjem institucija ili tradicionalne religije.

Esej "Self-Reliance"

"Self-Reliance", jedan od Emersonovih najpoznatijih eseja, prvi je put objavljen 1841. godine. U ovom djelu, Emerson iznosi svoje uvjerenje da svaka osoba treba vjerovati svojoj unutarnjoj misli i osjećaju, umjesto da slijepo slijedi društvene norme i očekivanja. Kritizira konformizam i naglašava važnost autentičnosti, kreativnosti i osobnog izraza.

Emersonova teorija samodostatnosti

U eseju "Self-Reliance", Emerson naglašava da je oslanjanje na sebe ključno za ostvarenje istinskog života. Ova ideja temelji se na uvjerenju da je svaka osoba jedinstvena i posjeduje unutarnju snagu koja joj omogućuje da donosi ispravne odluke i stvara svoj put. Emerson piše: "Čovjek mora biti toliko samotnjak koliko i društveno biće, mora se osloniti na svoje unutarnje iskustvo i intuiciju."

Njegova filozofija samodostatnosti uključuje nekoliko ključnih elemenata:

1. Vjerovanje u vlastite misli: Emerson tvrdi da bismo trebali vjerovati vlastitim mislima i osjećajima, čak i kada se čine u suprotnosti s onim što društvo očekuje. Također ističe da su veliki ljudi kroz povijest često bili oni koji su se usudili misliti drugačije i slijediti svoj put, bez obzira na pritiske društva.  "Ništa nije sveto osim integriteta vlastitog uma" piše on, pozivajući na autentičnost i iskrenost prema samome sebi.

2. Odbacivanje konformizma: konformizam, prema Emersonu, sprječava osobni rast i kreativnost. Naglašava potrebu za individualnošću i osobnim izražavanjem, umjesto slijepog praćenja društvenih normi. "Zašto se svi moramo truditi biti kao drugi, kada je ljepota u našoj različitosti?" pita Emerson.

3. Samopouzdanje i unutarnja snaga: Emerson vjeruje da svaka osoba ima unutarnju snagu i potencijal da postigne velike stvari. Potrebno je samo vjerovati u sebe i biti spreman suočiti se s izazovima. "Čovjek je samo ono što misli da jest", piše Emerson, potičući ljude da prepoznaju i iskoriste svoje talente.

4. Intuicija kao vodič: Emerson naglašava važnost intuicije kao vodiča kroz život. Vjeruje da je intuicija izravna veza s božanskim i da nas može voditi prema istini i ispravnim odlukama. "Pouzdaj se u svoje srce; ono zna što je najbolje za tebe", savjetuje on.

Zaključak

U vremenu kada se često osjećamo preplavljeni očekivanjima društva i željom za prihvaćanjem, Emersonova poruka o oslanjanju na sebe pruža osvježavajući podsjetnik na važnost osobne autentičnosti i samopouzdanja, usprkos vanjskim pritiscima.

Dakle, ohrabrite se osloniti na sebe i vjerovati svom unutarnjem glasu. Usred buke svijeta i kakofonije milijuna glasova, zastanite i poslušajte glas svoga srca - tu leži vaša istinska snaga i potencijal!

Reference

1. Emerson, Ralph Waldo. "Self-Reliance." 1841.
2. Porte, Joel, ed. Emerson: Essays and Lectures. New York: Library of America, 1983.
Richardson, Robert D. Emerson: The Mind on Fire. Berkeley: University of California Press, 1995.

Fotografija: Image by Gerd Altmann from Pixabay

Pročitajte više... »

"Umijeće ljubavi" Ericha Fromma nekada i danas

Od trenutka kada je Erich Fromm objavio svoje "Umijeće ljubavi" 1956. godine, ovo djelo nije samo postalo klasik u psihološkoj literaturi već je i duboko obilježilo našu kolektivnu svijest o prirodi ljubavi. Frommov pristup ljubavi kao vještini koja se može učiti i razvijati, umjesto kao pasivnom osjećaju, ostaje relevantan i danas, možda čak i više nego ikad prije u svijetu koji je oblikovan tehnologijom i brzim promjenama. Duboko ukorijenjena u humanističkom pristupu, njegova knjiga poziva nas na promišljanje o tome kako izgraditi dublje i ispunjavajuće odnose u današnjem svijetu.


Piše: Bernarda Lusch

Erich Fromm i knjiga "Umijeće ljubavi"

Erich Fromm, njemačko-američki psiholog, sociolog i filozof, jedan je od najutjecajnijih mislilaca 20. stoljeća čiji je rad obuhvatio širok spektar tema, uključujući ljubav, slobodu, i ljudsku prirodu. Među njegovim najpoznatijim djelima ističe se "Umijeće ljubavi", objavljeno 1956. godine. Knjiga je postala klasik u psihološkoj literaturi zbog svoje duboke analize prirode ljubavi i njezinog mjesta u ljudskom životu.

Frommov pristup ljubavi nije samo psihološki, već i filozofski i sociološki. On se bavio pitanjem kako ljubav može biti izvor osobnog zadovoljstva i istinske sreće, ali isto tako i sredstvo za prevladavanje društvenih i individualnih problema.

Sadržaj knjige "Umijeće ljubavi"

Temeljni koncepti

Fromm započinje definicijom ljubavi kao aktivnosti, a ne kao osjećaja; ljubav je, prema njemu, iskaz sposobnosti, brige, požrtvovnosti, odgovornosti, i poštovanja. On naglašava da je ljubav vještina koju je potrebno razvijati, a ne pasivno osjećanje koje se događa samo od sebe.

Vrste ljubavi

Fromm razlikuje nekoliko osnovnih vrsta ljubavi:

Bratska (prijateljska) ljubav: ljubav prema drugima kao prema sebi, osjećaj solidarnosti, jednakosti i uzajamnog poštovanja.

Roditeljska ljubav: odnos između roditelja i djeteta koji je temelj osjećaja sigurnosti i povjerenja.

Erotska (romantična) ljubav: ljubavna privlačnost između partnera koja uključuje fizičku i emocionalnu privlačnost.

Ljubav prema sebi: zdrava ljubav prema sebi bitna je za svaku drugu vrstu ljubavi jer omogućuje pojedincu da voli i druge.

Frommov pristup ljubavi kao vještini koja se može učiti i razvijati postavlja temelje za njegov daljnji razvoj teorije.

Najljepši citati o umijeću ljubavi

"Ne volim te jer te trebam, već te trebam jer te volim". (ljubav nije ovisnost ili potreba, već duboko poštovanje i uzajamna podrška između partnera ili među ljudima općenito).

"Ljubav nije samo odnos prema jednoj osobi; to je stanje karaktera koje se odnosi na cijeli svijet uključujući sebe."

"Izazov nije kako voljeti, već kako učiti (voljeti)."

"Ljubav nije ovisnost ili potreba, već duboko poštovanje prema drugoj osobi."

Ovi citati ilustriraju Frommov naglasak na ljubavi kao aktivnoj, svjesnoj odluci i vještini koja se može razvijati kroz život.

"Umijeće ljubavi" nekada i sada

Pitanje aktualnosti Frommove knjige danas nije samo akademsko, već i praktično. U svijetu koji je sve više povezan digitalnim medijima, ali istovremeno sve više usamljen, Frommovi koncepti o potrebi za dubokim, ispunjavajućim odnosima postaju sve važniji. Ljubav, bilo da je riječ o romantičnoj, prijateljskoj ili obiteljskoj, ostaje ključna za emocionalno zdravlje i dobrobit.

Frommov pristup ljubavi kao vještini koja se može učiti može poslužiti kao putokaz suvremenom čovjeku u razumijevanju i razvijanju kvalitetnih međuljudskih odnosa.

Zaključak

"Umijeće ljubavi" Ericha Fromma i dalje pruža duboko razumijevanje o prirodi ljubavi i njezinoj važnosti u životu pojedinca. Bez obzira na protok vremena i sve promjene u društvu, temeljne istine o ljubavi ostaju nepromijenjene. Ona je ključna za ljudsku sreću, ispunjenost i emocionalnu stabilnost. Stoga, proučavanje Frommove knjige može pružiti dragocjen uvid u to kako razvijati dublje i smislenije odnose u suvremenom svijetu.

Izvori:
1. Fromm, Erich. The Art of Loving. Harper & Row, 1956.

2. DeMartino, Richard. "Erich Fromm: An Analytical Biography." American Journal of Psychotherapy, vol. 60, no. 4, 2006, pp. 349-366.

3. Kets de Vries, Manfred F. R. "Erich Fromm's Contributions to Psychoanalysis: A Critical Evaluation." Journal of Analytical Psychology, vol. 63, no. 3, 2018, pp. 315-332.

Pročitajte više... »

Marko Aurelije samomu sebi i svima nama - kako stoički podnijeti život

"Ako te nešto izvana muči, bol ti ne dolazi od same stvari, već od tvoje procjene; a tu procjenu možeš promijeniti u bilo kojem trenutku." (Marko Aurelije)

Ove riječi, napisane prije gotovo dvije tisuće godina, zrače mudrošću koja nadilazi vrijeme. Rimskog cara Marka Aurelija poznajemo ne samo kao vojskovođu i državnika, već i kao jednog od najvažnijih filozofa stoicizma. Njegova knjiga "Meditacije" nudi nam dubok uvid u način na koji je ovaj veliki car promišljao o životu, smrti, vrlini i sudbini. U ovom članku, istražit ćemo kako Markove misli iz "Meditacija" mogu pomoći i suvremenom čovjeku da stoički podnese životne izazove.

Piše: Bernarda Lusch

Marko Aurelije i stoicizam

Marko Aurelije rođen je 121. godine u Rimu. Usprkos privilegiranom odrastanju, od malih je nogu pokazivao interes za filozofiju. Njegovo obrazovanje uključivalo je studij retorike i filozofije, a posebno je bio privučen stoicizmom.

Stoicizam je filozofska škola koja je nastala u Ateni početkom 3. stoljeća prije Krista. Utemeljio ju je Zenon iz Kitija, a razvijali su je brojni mislioci, uključujući Epikteta i Seneku. Stoicizam uči kako postići unutarnji mir i sreću kroz razum, samodisciplinu i vrlinu.

Osnovna načela stoicizma uključuju ideje da je svemir racionalno uređen, da je vrlina jedino istinsko dobro te da su emocije rezultat naših prosudbi, a ne vanjskih okolnosti. Stoičko učenje također naglašava važnost prihvaćanja onoga što ne možemo promijeniti i usredotočavanja na ono što je u našoj moći.

"Meditacije" - osobni dnevnik jednog cara

"Meditacije" su zbirka osobnih bilješki koje je Marko Aurelije tijekom svog života zapravo pisao sam sebi (neka izdanja knjige stoga imaju naslov "Samomu sebi"). Iako izvorno nisu bile namijenjene za objavljivanje, ove su bilješke postale jedno od najvažnijih djela stoičke filozofije. Pisane na grčkom jeziku, "Meditacije" su podijeljene u dvanaest knjiga, od kojih svaka sadrži razmišljanja i savjete usmjerene na samopoboljšanje i moralnu vrlinu.

Knjiga je prožeta temama kao što su prolaznost života, važnost vrline, priroda ljudske duše i sudbina. Marko Aurelije naglašava potrebu za samokontrolom, smirenošću i prihvaćanjem neizbježnog. Njegova mudrost i introspektivnost pružaju čitateljima uvid u misli čovjeka koji je, unatoč svim političkim i vojnim izazovima, zadržao dubok osjećaj smirenosti i svrhe.

Najvažnije odrednice filozofije iz "Meditacija"

1. Prihvaćanje prolaznosti: Jedna od ključnih poruka Marka Aurelija je svijest o prolaznosti života. On nas podsjeća da je sve što imamo privremeno, a da prava vrijednost leži u vrlini. "Sjeti se da sve što sada vidiš brzo će proći i biti zamijenjeno nečim drugim. Sjeti se da se priroda mijenja stvaranjem novih bića i uništavanjem starih."

2. Kontrola misli i emocija: Stoički način života zahtijeva da prepoznamo kako su naše misli i reakcije ono što kontrolira našu sreću, a ne vanjske okolnosti. "Nije smrt, nego strah od smrti ono što je strašno."

3. Djelovanje u skladu s prirodom: Marko Aurelije naglašava važnost življenja u skladu s prirodom i razumijevanja vlastitog mjesta u svijetu. "Čovjek nije stvoren za sebe, nego za svijet."

4. Vrlina kao najvažnije dobro: Vrlina je jedino istinsko dobro, a sve ostalo je ravnodušno ili neutralno. Car-stoik nas podsjeća da su vrlina, mudrost, pravednost, hrabrost i umjerenost ono što čini život vrijednim. "Ako radiš ono što je ispravno, neka te ne zabrinjava što će netko reći."

Aktualnost Markovih misli u suvremenom svijetu

Unatoč vremenskoj distanci, misli Marka Aurelija imaju značajnu relevantnost za današnji svijet. Suočeni s brzim promjenama, nesigurnošću i stresom, mnogi ljudi traže načine kako se nositi s izazovima modernog života. Filozofija stoicizma, sa svojim naglaskom na unutarnju snagu i kontrolu, može pružiti korisne alate za suočavanje s današnjim problemima.

U modernom kontekstu, Markove "Meditacije" mogu se promatrati kao priručnik za emocionalnu otpornost i mentalno zdravlje. Primjerice, u situacijama visokog stresa na radnom mjestu ili u osobnom životu, stoicizam nas uči kako zadržati smirenost i racionalnost. "Nema ničega tako strašnog što um ne može podnijeti mirno."

Primjena stoicizma u svakodnevnom životu

Kako možemo primijeniti stoicizam i Markove upute u vlastitom životu? Evo nekoliko praktičnih savjeta:

1. Samorefleksija: Redovito razmišljanje o vlastitim mislima i postupcima može pomoći u prepoznavanju negativnih obrazaca i njihovom mijenjanju. Vođenje dnevnika može biti korisna praksa.

2. Prihvaćanje neizbježnog: Umjesto da se borimo protiv neizbježnih životnih situacija, trebamo ih prihvatiti i usmjeriti energiju na ono što možemo kontrolirati.

3. Fokus na vrlinu: Usredotočimo se na razvoj vlastitih vrlina i ponašajmo se prema drugima s pravednošću, suosjećanjem i poštovanjem.

4. Emocionalna kontrola: Svjesno radimo na kontroliranju svojih emocionalnih reakcija kroz tehnike poput meditacije, disanja i racionalne analize.

5. Življenje u sadašnjem trenutku: Umjesto da se brinemo o budućnosti ili žalimo za prošlošću, trebamo živjeti u sadašnjem trenutku i cijeniti svaki dan.

Zaključak

Marko Aurelije, jedan od pet dobrih rimskih careva, kroz svoje "Meditacije" pruža bezvremensku mudrost koja nas uči kako stoički podnijeti životne izazove. Njegove misli o prolaznosti, kontroli misli i emocija, življenju u skladu s prirodom i usredotočenju na vrlinu mogu biti vodič za sve nas. U svijetu punom nesigurnosti i promjena, stoicizam nam može pružiti stabilnost i unutarnji mir.

Kao što je Marko Aurelije rekao: "Neka te nitko ne spriječi u življenju u skladu s tvojom vlastitom prirodom i djelovanjem u skladu s vrlinom." Ove riječi nas potiču da se suočimo sa životom s hrabrošću i dostojanstvom, nadahnuti primjerom jednog od najvećih rimskih careva. Kroz njegovu mudrost, možemo pronaći snagu da prebrodimo vlastite izazove i živimo život pun smirenosti i svrhe.

Možda će vas zanimati...

Mudre misli: Marko Aurelije - O samokontroli i razumu

Pročitajte više... »

Thomas More - Molitva za humor

Thomas More, pravi čovjek renesanse, bio je engleski odvjetnik i autor "Utopije", filozofskog djela o zamišljenoj idealnoj zemlji gdje odvjetnici nisu potrebni. Principijelnost ga je u doba Henrika VIII doslovce stajala glave. Za vjerovati je, međutim, da je zahvaljujući svome duhu More lakše prihvatio svoju smrt, nego što je potonji autokrat prihvaćao svoj život. Bolje je umrijeti bez glave, nego živjeti bez glave.

Thomas More (1478.-1535.)

Molitva za humor

 

...Daruj mi dobru probavu, Gospodine, pa i nešto za probaviti. Daruj mi tjelesno zdravlje, zajedno s potrebnim razumom da ga što bolje očuvam.

Daruj mi prostu dušu, Gospodine, koja zna cijeniti sve što je dobro, a koja se, suočena sa zlom, ne da lako prestrašiti, već radije traži načine da popravi stvar.

Daruj mi dušu kojoj je dosada tuđa, koja ne pozna gunđanja, ni uzdisanja, ni tužaljki, i ne dopušta da me odviše uznemiruje ovo nešto što se šepuri, a koje se naziva 'Ja'.

Gospodine, daruj mi smisao za humor. Udijeli mi milost da razumijem šalu, kako bih našao nešto sreće u životu - i kako bih od nje dijelio drugima...

Pročitajte više... »

Mudre misli: Marko Aurelije - O samokontroli i razumu

Marko Aurelije (121.-180.) bio je jedan od pet dobrih rimskih careva. Svojim djelom Meditacije svrstao se među cijenjene filozofe stoicizma. Evo što Marko Aurelije kaže o važnosti samokontrole i zdravog razuma.

…Valja paziti na sebe od ranog jutra i sam sebi govoriti: sada mogu doći u sukob s čovjekom koji je drzak, nezahvalan, nagao, licemjeran, nametljiv i ljut, jer svatko tko je opsjednut takvim porocima ne zna što je dobro, a što loše.

No, ako ja pouzdano znam što je dobro, a što loše, shvaćam da je za mene zlo samo ono loše djelo koje sam činim i da me niti jedna uvredljiva riječ ne može povrijediti, jer me nitko protiv moje volje ne može natjerati da činim zlo…

… Sunce neprekidno razlijeva svoju svjetlost po cijelom svijetu, a ona se ipak nikad ne potroši. Isto tako mora svijetliti tvoj razum, razlijevajući se na sve strane. On se razlijeva posvuda, ne troši se, i kad naiđe na prepreku, ne smije pokazati ni razdražljivost ni gnjev, nego mora mirno osvjetljavati sve što žudi za njim, ne tamneći, ne posustajući, prekrivajući sve što se okrenulo ka svjetlosti, a ostavljajući u sjeni samo ono što se samo okrenulo od njezina lica…

photo credit: Zaqarbal via photopin cc

Pročitajte više... »

Mudre misli - Seneka

Dobar i zao čovjek; ljutnja i ljubav; pravedan sudac

Alex E. Proimos via photopin cc

„Teofrast je govorio da se dobar čovjek neizbježno mora ljutiti na zle ljude. Međutim, da je tako, čovjek bi se, što je bolji, trebao više ljutiti. Ali naprotiv, što je bolji, on postaje sve mekši, oslobađa se strasti i nikoga više ne može mrziti. 

Razuman čovjek ne mrzi čovjeka koji je u zabludi jer bi tada morao mrziti i samoga sebe. Naime, dovoljno je da se prisjeti koliko se puta i sam ogriješio o poštenje i na koliko bi se njegovih postupaka moglo gledati s prijezirom, pa da se počne ljutiti i na samoga sebe – jer pravedan sudac sudi istom mjerom i sebi i svome bližnjemu. 

Nitko nije u stanju opravdati se, a nevinim se može prikazati samo pred ljudima, ali ne i pred vlastitom savješću. Neusporedivo je humanije susretati zabludjelog čovjeka mirno, s ljubavlju i ne progoniti ga, nego se potruditi da ga se vrati na pravi put. Popraviti čovjeka u krivome naša je dužnost. Zbog njega samoga i zbog drugih dužni smo ga ispravljati ozbiljnim moralnim poukama, ali bez ljutnje. Zar se liječnik može ljutiti na svoga pacijenta?“

Seneka (4.p.K - 65.)

photo credit: Alex E. Proimos via photopin cc

Pročitajte više... »

Sokratova vremenska kapsula

Kada bismo pronašli vremensku kapsulu sa Sokratovim predmetima, zasigurno bismo ih smatrali zastarjelima i neupotrebljivima. No, što bi bilo da je Sokrat u kapsulu pohranio svoje misli? Bi li i one bile zastarjele? Može li jedan čovjek antike, koji „zna da ništa ne zna”, ičemu poučiti čovjeka 21. stoljeća, koji je bio na Mjesecu i proizveo pametni telefon? Pročitajte neke od Sokratovih izreka i procijenite sami.

"Uvijek budi ljubazan, jer svatko od ljudi koje susrećeš bije neku tešku bitku"

Ljubaznost je puno više od pukog bontona. Istinska ljubaznost je samo vanjska manifestacija poštovanja prema drugoj osobi. Ako tomu dodamo i zrnce empatije, kako to sugerira Sokrat, ljubaznost dobiva i humanu dimenziju. Doista, kada bismo se za trenutak mogli otrgnuti od sebe i vlastitih očekivanja, mogli bismo malo bolje promotriti svog sugovornika. I možda bismo u kutu usana, bori između očiju ili u umornom pogledu vidjeli svoga suborca, a ne protivnika.

"Čuvajte se jalovosti ispunjenoga života"

Može li ispunjen život biti jalov, kako nas to lukavom igrom riječi upozorava Sokrat? Naravno da može – ovisno o tomu čime smo ga ispunili. Čini se da je ova naizgled kontradiktorna opomena danas još aktualnija nego u Sokratovo doba. Kako je moguće da depresija pogađa uglavnom društva koja su nadišla problem gole egzistencije? Sve više žurimo, postižemo, imamo, a nešto nedostaje? Dnevni raspored je ispunjen do posljednje sekunde, ali praznina u nama raste? Od čega to bježimo dok toliko jurimo kroz život? Dobro je ponekad samome sebi postaviti ovakva pitanja.

"Veliki umovi raspravljaju o idejama, prosječni o događajima, a mali umovi o drugim ljudima".

Imajući u vidu da su ovo riječi čovjeka iz 5. stoljeća prije Krista, možemo zaključiti da trač kao oblik socijalne interakcije ima doista impresivnu povijest. Je li se išta od tada promijenilo? Pitanje je, naravno, samo retoričko.

"Obrazovanje je samo raspirivanje plamena, a ne punjenje posude".

Koliko ste sati, dana ili godina proveli učeći napamet informacije koje baš nikada nećete zatrebati? Mudri je Sokrat odavno shvatio da obrazovni sustav ne treba učenika puniti informacijama, već ga treba učiti da misli. Koliko smo mi, ljudi 21. stoljeća, postigli u tom pogledu?

"Umjesto na borbu protiv staroga, svu svoju energiju usmjerite na stvaranje novoga – u tome leži tajna istinske promjene!"

Želite li promjenu, poručuje Sokrat, iz prošlosti uzmite samo pouke, a zaboravite na ogorčenost, zamjeranja ili osvete. Ne borite se protiv stvari koje ne želite, već gradite stvari koje želite. Jesmo li usvojili ovu tako jednostavnu mudrost ili se i dalje koprcamo u vlastitoj inerciji i nemoći da promijenimo sami sebe?

Mogli bismo reći da je Sokratova vremenska kapsula moćna ljekovita kapsula za sva depresivna stanja suvremenog čovjeka. Međutim, da biste je mogli progutati, potrebna je određena doza poniznosti. Naime, morat ćete priznati da ništa ne znate - barem sami sebi.


Fotografija:

photo credit: crlsblnc via photopin cc

Pročitajte više... »