Kako se uzgaja brokula?

Uzgoj brokule u Hrvatskoj za sada je uglavnom ograničen na kućne vrtove i mala obiteljska gospodarstva. Zbog izuzetne hranjive vrijednosti sve više ljudi želi uzgojiti brokulu za vlastite potrebe. Jeste li i vi među njima?

Brokula – opis biljke

Vršni cvat brokule na rozeti

Brokula je povrtnica iz porodice kupusnjača. Po svojoj je građi brokula vrlo slična cvjetači te se smatra njezinom prethodnicom.

Brokula ima rozetu lišća plavozelene ili sivozelene boje. Biljka obično naraste 50 – 90 cm. Na vrhu se razvija vršni (centralni) cvat, koji se sastoji od pravih cvjetova debelih stabljika.

 

Uzgoj brokule

U usporedbi sa cvjetačom, brokula je nešto manje zahtjevna za uzgoj. Kod uzgoja treba paziti na pravilan odabir tla, vrijeme sijanja / sadnje, dostatno navodnjavanje i pravovremenu berbu. Njega, održavanje i zaštita od bolesti i štetočinja ista je kao i za cvjetaču.

Kakvo tlo odabrati za uzgoj brokule?

Za brokulu su povoljna srednje teška humusna tla. Tlo bi trebalo biti blago kiselo, s pH vrijednošću između 6 i 6,8. Brokuli ne smeta slano tlo te je pogodna za uzgoj u krajevima uz more, npr. u dolini Neretve. U Hrvatskoj se brokula najprije uzgajala u dubrovačkom primorju. Zbog blagih zima, ovo je područje pogodno i za uzgoj ozimih vrsta brokule.

Sjetva ili sadnja brokule?

Brokula se može uzgajati izravnom sjetvom. Ipak, zbog zahtjeva prema vanjskim uvjetima (temperatura), brokula se najčešće uzgaja iz presadnica, koje se mogu uzgojiti u kontroliranim uvjetima.

Kako uzgojiti presadnice brokule?

Presadnice brokule se proizvode poput presadnica drugih kupusnjača. Za klicanje biljke najpovoljnija je temperatura 20 - 24 stupnja. Ukoliko ne možete osigurati ovaj uvjet, imajte na umu da je minimalna temperatura za klicanje 5 stupnjeva, a maksimalna 35. Oko 25-35 dana nakon sjetve, biljke razviju oko 4-5 većih listova. Nakon toga su spremne za presađivanje, naravno, ukoliko to vanjski uvjeti dozvoljavaju.

Temperature za uzgoj brokule

Optimalna temperatura za rast je od 15 do 18 stupnjeva (min. 5 stupnjeva). Kada su povoljni uvjeti, vršni se cvat stvara nakon 20 do 25 listova. Da bi se formirao cvat, brokula bi tijekom vegetacije trebala proći kroz jedan hladniji period, s temperaturama do 10 stupnjeva. (barem 2-4 tjedna). Dulje razdoblje s temperaturama višima od 22 stupnja može produljiti vrijeme vegetacije i povećati broj listova prije zametanja cvata. S druge strane, dugotrajne niske temperature mogu ubrzati zametanje cvata zbog čega će oni ostati sitniji.

Kada se cvat počne formirati, poželjno je da temperature ostanu ispod 20 stupnjeva. Temperature više od 25 stupnjeva prouzročit će rahljenje cvatova i brže otvaranje cvjetova. Također, cvatovi će ostati sitniji. Visoke temperature mogu, kao kod cvjetače, prouzročiti prerastanje lisnih brakteja (priperaka) kroz cvat, čime brokula gubi na svojoj tržišnoj vrijednosti.

U vegetativnoj fazi (fazi listanja) brokula podnosi niže temperature, do čak -10 stupnjeva. Međutim, cvatovi se smrzavaju već pri -5 stupnjeva.

Kada posijati i posaditi brokulu – optimalno vrijeme sjetve i sadnje

• Sjetva brokule

Ranoproljetni kultivari se siju od sredine veljače do sredine ožujka, dok se jesenski siju od sredine svibnja do sredine lipnja.

Na područjima s blagom mediteranskom klimom, jesenska sjetva se odvija od sredine lipnja do sredine srpnja. Ozimi kultivari se siju od sredine srpnja do sredine kolovoza.

• Sadnja brokule

Proljetna sadnja brokule obavlja se krajem ožujka i početkom travnja. Jesenski kultivari se sade od sredine lipnja do sredine srpnja.

U mediteranskim uvjetima, rokovi su nešto drukčiji. Brokula se sadi od sredine srpnja do sredine kolovoza. Sadnja ozime brokule se obavlja od sredine kolovoza do sredine rujna.

Uzgoj brokule – razmaci kod sadnje

Brokula se sadi u redove razmaka 60 do 80 cm. Ako planirate brati i sekundarne cvatove, razmak između redova može biti i veći. Razmak između biljaka u redu bi trebao biti od 30 – 40 cm.

 

Navodnjavanje, gnojidba i održavanje nasada kod uzgoja brokule

Kompost

Brokula mora imati dovoljno vode. Pritom treba paziti da je tlo dobro drenirano i da voda ne stagnira, jer to može uništiti biljku. Kroz oko 3 mjeseca vegetacije koristi se od 3 do 6,5 mm vode na dan.

Zbog plitkog korijena, brokulu valja redovito gnojiti tijekom vegetacije. Najpovoljnija gnojiva za brokulu su ovčji gnoj, stajski gnoj te kompost. Uz to se koriste i mineralna gnojiva formulacije NPK, čiji će omjeri ovisiti o sastavu tla.

Sve dok se redovi ne premreže listovima, obavlja se međuredna obrada tla. Na taj se način uklanjaju eventualni korovi, ali i osigurava povoljan kapacitet tla za vodu i zrak.

Brokula – mjesto u plodoredu

Sadnja brokule se ne treba ponavljati na istom tlu sljedeće 3-4 godine. Brokula će najbolje uspjeti sadi li se nakon salate, špinata, celera, graška, ranog krumpira, luka ili češnjaka.

Berba brokule – kako i kada se bere brokula?

Presjek cvata brokule

Brokula se bere kada su cvjetni pupovi još mladi te cvjetovi zatvoreni. Cvat se bere zajedno s 15 - 20 cm stabljike (najbolje uz pomoć noža), odnosno do prvih većih listova. Promjer vršnih cvatova obično je od 10 – 20 cm, a masa od 100 do 600 grama. Nakon što se obere vršni cvat, iz donjih se listova razvijaju sekundarne grane (obično nakon 2-3 tjedna), koje također nose manje cvatove. Oni se beru i koriste na isti način.

Kada se bere brokula? Ranoproljetni kultivari su spremni za berbu u svibnju i lipnju, a jesenski od rujna do studenoga. Na mediteranskom području berba jesenskih kultivara odvija se od rujna do prosinca, a ozimih od siječnja do travnja.

Skladištenje brokule

Ubrana brokula se mora čuvati na hladnom (do 4 stupnja), kako cvatovi ne bi požutjeli i uvenuli. Također je moguće da se pri višim temperaturama cvjetovi otvore, a takva brokula gubi svoju vrijednost. Brokula se u hladnjači može čuvati do 2 tjedna pri temperaturi od 0 stupnjeva i uz relativnu vlažnost zraka od 95%.

Brokula se pri temperaturi od 20 stupnjeva može održati najviše 3 dana. Međutim, ukoliko se svaki cvat pakira pojedinačno u dobro prianjajuću i nepropusnu foliju, brokula se u ovim uvjetima može održati i desetak dana.


Možda će vas zanimati... 
 

Kako se pravi kompost - kompostiranje kao način života
Doznajte sve o izradi komposta!

Biološki preparati za zaštitu i jačanje bilja koje možete napraviti sami
Recepti za tekuće biljno gnojivo, biljni čaj, biljnu juhu i biljni ekstrakt

Pročitajte više... »

Najčešće bolesti bilja i biološki načini zaštite

Pepelnica, plamenjača, hrđa, čađavost, siva plijesan, pjegavost lišća – doznajte kako prepoznati ova oboljenja te kako zaštititi biljke na prirodan način.

PEPELNICA

Pepelnica na krastavcu

Pepelnica se naziva još i oidij, metljika i lug. Riječ je o gljivičnom oboljenju koje uzrokuje prijevremeno sušenje biljaka. Za pepelnicu je karakterističan pepeljasti sloj na listovima, a kod vinove loze i na bobicama. Pepelnici pogoduje sunčano i toplo vrijeme te povišena razina vlage u zraku. S druge strane, kiša pomaže sprati spore s napadnutih dijelova biljke.

Pepelnica najčešće napada vinovu lozu, ali i razno povrće, voće i cvijeće. Najugroženije su jabuke, jagode, lubenice, dinje, tikvice, grašak, krastavac i ruže.

Pepelnica – preventiva

Prevencija počinje pravilnim odabirom sorti voća i povrća. Prije kupnje raspitajte se o otpornosti pojedinih sorti na pepelnicu. Kemijska analiza tla prije gnojidbe omogućit će vam pravilnu procjenu potrebne količine gnojiva. Naime, prekomjerno gnojenje učinit će biljku osjetljivijom na ovo oboljenje.

Prirodna sredstva za zaštitu bilja od pepelnice

Preventivno se koriste čaj od preslice te čaj od češnjaka, kojima se povremeno prskaju ugrožene kulture. Na taj način biljke jačaju prirodnu otpornost na razna oboljenja, uključujući i pepelnicu. U slučaju napada, oboljele dijelove biljke treba odmah ukloniti kako bi se spriječilo širenje, a nakon toga prskati otopinom sumpora i kalijeva sapuna. U slučaju jačeg napada na većoj površini, ipak ćete morati pribjeći agresivnijim kemijskim sredstvima.

PLAMENJAČA ILI PERONOSPORA

Peronospora na lozi

 Plamenjača je gljivično oboljenje biljaka, najčešće vinove loze. Očituje se žućkastim do smeđim mrljama na gornjoj strani listova te brašnastoj naslazi na donjoj strani listova. Osim vinove loze, plamenjača može napasti i druge kulture, a najugroženije su kupusnjače, salata, špinat, luk, poriluk, krumpir, rajčica i ruže. Plamenjači odgovara umjerena temperatura i vlaga.

Prevencija plamenjače

Odabir otporne sorte, sadnja na prozračnom mjestu te dovoljno rahlo tlo pridonijet će zaštiti biljaka od napada ove bolesti. Pažljivo praćenje razvoja biljke omogućit će vam pravovremeno uočavanje i uništavanje oboljelih dijelova, odnosno sprječavanje daljnje zaraze.

Prirodna sredstva za zaštitu bilja od plamenjače

Prirodna sredstva bit će djelotvorna samo u prevenciji plamenjače! Kako biste ojačali otpornost biljke, tlo zalijevajte tekućim gnojivom od koprive, a listove prskajte čajem od preslice.

HRĐA

Hrđa na grahu

Samo ime ovog gljivičnog oboljenja govori o izgledu oboljelih biljaka. Naime, na listovima se pojavljuju hrđave nakupine spora. Razvoju i širenju hrđe pridonosi zadržavanje vlage na listovima, stoga budite oprezni kod navodnjavanja prskanjem! Hrđi također pogoduje kiša i sjena. Napadnuto lišće otpada, a biljka ogoljava.

Hrđa najčešće napada ribiz, grah, sljez, ruže i celer.

Prevencija hrđe

Otporne sorte i zdrave presadnice su prvi korak u prevenciji hrđe. Za sadnju birajte osunčana mjesta. Uzgajate li ribiz, razmislite o sadnji pravoga pelina uz grmove ribiza. Pravi će pelin, u maniri izvrsnih dobrosusjedskih odnosa, zaštititi ribiz od napada ovog neprijatelja.

Prirodne metode zaštite od hrđe

Preventivno biljke prskajte lišće čajem od vratića ili juhom od preslice. Ukoliko primijetite hrđu, oboljelo lišće odmah uklonite i uništite, a potom češće ponavljajte prskanje preslicom. Za hrđu ribiza koristite nerazrijeđeno tekuće gnojivo od pravog pelina.

ČAĐAVOST

Čađavost se prepoznaje po nepravilnim tamnosmeđim pjegama na listovima. Radi se ogljivičnom oboljenju koje uzrokuje pojačano otpadanje lišća. Gljivice su privučene izmetinama lisnih ušiju te se stoga preventiva čađavosti prije svega odnosi na pravovremenu obranu od lisnih ušiju!

Čađavost ugrožava ruže, voćke te sve biljke na kojima se pojave lisne uši.

Prirodne metode obrane od čađavosti

Između ruža možete posaditi češnjak, koji je prirodni fungicid. Preventivno se primjenjuje prskanje čajem od preslice ili posipanje kamenim brašnom. Tijekom napada čađavosti, bolesne listove treba čim prije ukloniti i uništiti, a biljke više puta u kratko vrijeme tretirati istim sredstvima koje ste koristili u preventivi.

SIVA PLIJESAN

Ako na listovima i plodovima svojih biljaka uočite sive naslage, smeđe-crvene pjege i odumiranje napadnutog tkiva, znajte da imate problem sa sivom plijesni.

Posebno ugrožene biljke su vinova loza, jagode, maline, rajčice, krastavac, salata, tulipani, narcisi, ljiljani, ciklame i gladiole.

Siva plijesan na grožđu

Kako spriječiti sivu plijesan?

Siva plijesan se još naziva i „nametnikom slabe biljke“. Stoga se preventivne mjere odnose na izbor zdravih sorti te optimalnu njegu biljke. Tlo treba redovito obrađivati, plastenik prozračivati te izbjeći prekomjerno gnojenje. Tekuće gnojivo od koprive i preslice koristite za zalijevanje tla oko biljaka, a juhu od preslice za prskanje lišća.

S druge strane, kada govorimo o sivoj plijesni u vinogradima, ona se ponekad naziva „bolešću dobrih vinograda“. To znači da se češće pojavljuje u dobro njegovanim i obilno gnojenim vinogradima. Preventivne mjere u vinogradu obuhvaćaju prorjeđivanje listova, uklanjanje zaperaka te umjerena gnojidba. Osim toga, vinograde treba saditi u smjeru puhanja dominantnih vjetrova, suzbijati grožđane moljce te odabrati sorte rastresitog grozda, koje su otpornije na ovo oboljenje.

Jagodama i malinama će goditi malčiranje.

Gdje je moguće, dobro je posaditi češnjak kao međukulturu. Kada se bolest pojavi, jedino rješenje je brzo uklanjanje i uništavanje oboljelih dijelova biljke te spašavanje onoga što je ostalo.

PJEGAVOST LIŠĆA

Pjegavost na poriluku

Pjegavost mogu prouzročiti gljivice ili bakterije. Napadnuto lišće često odumire. Pjegavost najčešće napada jagode, celer, grašak, poriluk, krastavce i grah.

Kako spriječiti pjegavost lišća

Ključna preventivna mjera je uporaba zdravog sjemenskog materijala i odabir manje osjetljive sorte. Ako ste primijetili zarazu, oboljele dijelove odmah uklonite i uništite, a biljke tri dana uzastopce prskajte čajem od preslice.



Fotografije:
Naslovnica:  photo credit: sugarcoma via photopin cc
photo credit: das_butzele via photopin cc
photo credit: bill barber via photopin cc
photo credit: nociveglia via photopin cc
photo credit: Scot Nelson via photopin cc
photo credit: sugarcoma via photopin cc
photo credit: CIMMYT via photopin cc

Možda će vas još zanimati...

Biološki preparati za zaštitu i jačanje bilja koje možete napraviti sami
Recepti za tekuće biljno gnojivo, biljni čaj, biljnu juhu i biljni ekstrakt

 Ekološko vrtlarstvo - Prirodne metode suzbijanja štetnika (2. dio)
Lisne uši, krumpirova zlatica, buhač, grčice, lukova muha, rovac ili vrlac

Pročitajte više... »

Uzgoj batata

Pomalo egzotični, ali vrlo hranjivi batat moguće je uzgojiti i u Hrvatskoj. Za uzgoj batata potrebni su određeni klimatski uvjeti te pravilan odabir tla. Gdje, kada i kako možete saditi batat – doznajte u tekstu koji slijedi.

Batat ili slatki krumpir – otkuda potječe?

Batat (lat. Ipomoea batatas) je tropska biljka. Potječe iz Latinske Amerike, otkuda se proširio po tropskim područjima diljem svijeta. Batat su poznavali i uzgajali još drevni narodi poput Inka u Peruu, Maja u Meksiku te Maora na Novom Zelandu.

U tropskim je uvjetima batat višegodišnja biljka. Međutim, u poljoprivredi se batat uzgaja kao jednogodišnja kultura. Osim u tropskim područjima, uzgoj batata je moguć i u umjerenijim klimatskim uvjetima, kakve primjerice imamo i mi u Hrvatskoj. U tom se slučaju batat razmnaža korijenovim izdancima, jer sjeme ne uspijeva dozrjeti.

Batat – opis biljke

Batat ili slatki krumpir je biljka iz porodice slakova, što se najbolje očituje tijekom cvjetanja. Cvjetovi batata su promjera 3 – 4 cm, dok boje variraju od svijetlo ljubičaste, nježno ružičaste do crvenkaste. Plod je oblika tobolca te sadrži do 4 sjemenke. Stabljika je vriježa, dužine od 60 cm pa sve do 5 metara. Listovi su srcoliki i glatki. Korijen može doseći do 2 metra u dubinu, ali se većina upijajućeg korijenja smješta do 30 cm ispod površine tla.

Dio batata koji koristimo u prehrani je zapravo njegov zadebljali korijen. Jedna biljka može razviti od 4 do čak 18 takvih zadebljalih korjenova, pojedinačne mase 100 - 500 g (iznimno i preko 1 kg).  Zbog oblika ih ponekad nazivamo „gomoljima“, iako po svojoj anatomiji to ustvari nisu.

Uzgoj batata – klima i podneblje

Budući da je batat tropska biljka, odgovara mu toplina i vlaga, a ne podnosi mraz. Stoga je uzgoj batata moguć i u umjerenoj klimi, ali samo u područjima koja zadovoljavaju sljedeće preduvjete:

• Najmanje 4 mjeseca razdoblja bez mraza
• Tijekom toga razdoblja, dnevne temperature trebaju biti od 21 – 25 stupnjeva, dok se noćne ne bi smjele spuštati ispod 12 stupnjeva.

Temperature ispod 15, ali i veće od 30 stupnjeva ometaju razvoj biljke i smanjuju prinose. Pad temperature ispod 10 stupnjeva već može dovesti do unutarnjih oštećenja biljke te čak i do njena propadanja.

Uzgoj batata u Hrvatskoj

Više regija i područja u Hrvatskoj ispunjava opisane uvjete potrebne za uzgoj batata. U obzir za proizvodnju batata tako mogu doći Slavonija, Podravina, Međimurje, Moslavina i Prigorje, te Istra, Dalmacija s otocima i osobito dolina Neretve. Dakle, batat okvirno uspijeva podjednako u kontinentalnim i primorskim krajevima. Međutim, važno je voditi računa o uvjetima pojedine mikrolokacije. Neki dijelovi Slavonije i Dalmacije tijekom ljeta imaju ekstremne vrućine s temperaturama do 40 stupnjeva, što ozbiljno može ugroziti prinose i kvalitetu korijena.

Uzgoj batata – odabir tla

Batat će najbolje uspjeti na lakšim, dobro dreniranim terenima. Iako batat voli vlagu, zadržavanje vode bi moglo naštetiti korijenu. Idealna pH vrijednost za uzgoj batata je između 5,5 i 6,5, što znači da tlo treba biti blago kiselo.

Batat i navodnjavanje

Za pravilan razvoj batata potrebno je približno 25 mm vode tjedno. U sušnim je razdobljima stoga navodnjavanje nužno za ostvarivanje planiranog prinosa.

Uzgoj batata od korjenovih izdanaka

U tropima se batat može uzgojiti iz sjemena. U našim klimatskim uvjetima batat cvate tek u jesen, te plodovi sa sjemenkama ne uspijevaju dozrijeti. Stoga se batat kod nas uzgaja iz presadnica dobivenih iz izdanaka korijena.

Proizvodnja presadnica batata

Presadnice batata se dobivaju tako da se sitniji i zdravi korjenovi posade u toplo i vlažno tlo, u zaštićenom prostoru i kontroliranim uvjetima. Na jednom kvadratnom metru može se rasporediti do 100 korjenova, tako da se međusobno ne dotiču. Pokrivaju se s otprilike 4 cm zemlje ili treseta (ovisno o početnoj kiselosti tla).

Temperatura tla treba biti od 25 do 30 stupnjeva Celzijevih. Nakon što istjeraju izbojci, potrebno je paziti da temperatura ne prelazi 30 stupnjeva. U tim će uvjetima izbojci postići optimalnu debljinu.

Prvi izbojci spremni su za presađivanje za 4 – 6 tjedana. Do tada postižu dužinu od 15 – 25 cm. Nakon otkidanja, na biljci tjeraju sljedeći izbojci. Svaki posađeni korijen može dati više presadnica, ponekad čak i do 9. Tako se i sadnja odvija u više navrata, odnosno kako se razvijaju nove generacije izbojaka.

Uzgoj presadnica batata u kućnim uvjetima

Ukoliko trebate tek manji broj presadnica za vlastiti vrt, pokušajte ih uzgojiti kod kuće. Trebat će vam manji, dobro zagrijani prostor (25 - 30 stupnjeva) s dosta vlage (oko 90%). Neoštećeni i zdravi korijeni batata postavljaju se vodoravno u plitku gajbu ili neku drugu prikladnu posudu. Na dno se stavlja zemlja ili supstrat (namjenski za uzgoj povrća), a korjenovi batata trebaju biti ukopani do pola. Zemlja ili supstrat se mora redovito zalijevati.

Nakon 2 - 4 tjedna počinju izbijati izbojci. Kada narastu do otprilike 10 cm, iščupaju se iz korijena te se stavljaju (pikiraju) u pripremljene tegle ili kontejnere na ukorjenjivanje (tu se također preporuča uporaba supstrata). Nakon otprilike 2 tjedna presadnice su spremne za sadnju u vrtu - naravno, ukoliko to vremenski uvjeti dozvoljavaju. 

Uzgoj presadnica batata u vodi

Druga opcija je uzgoj presadnica batata u vodi.  Zdrave korijene batata pažljivo operite te ih postavite u posudu s vodom, tako da budu uronjeni do pola. Možete staviti nekoliko u jednu zdjelu ili po jedan batat u čašu ili staklenku. Kako se korjenovi ne bi pomicali u vodi, pomognite se čačkalicama. I u ovom slučaju trebat će vam toplina, pa posudu s batatima postavite na osunčanu prozorsku dasku ili na radijator.

Nakon 2 - 3 tjedna na vrhu će se pojaviti izbojci. Kada narastu 10-ak centimetara, pažljivo ih iščupajte (odvrnite) od korijena. Nakon toga ih stavite u plitku posudu s vodom, najbolje svaki izbojak zasebno. Važno je da stabljika presadnice bude do pola uronjena u vodu, a listovi trebaju visiti preko ruba posude. Kroz nekoliko dana razvit će se korijenje. Kada je korijenje dugo 2 - 3 cm, presadnice su spremne za sadnju na otvorenom. Važno: kod uzgoja presadnica batata u vodi, potrebno je vodu održavati svježom, odnosno prema potrebi je mijenjati!

Sadnja batata

Batat se sadi kada više ne postoji opasnost od mrazova. Temperatura tla za sadnju treba biti viša od 18 stupnjeva. Što je temperatura viša, presadnice će se brže ukorijeniti. Što se tiče Hrvatske, ovakve temperature u kontinentalnim uvjetima postižu se najčešće do sredine svibnja, a uz more oko sredine travnja.

Batat se sadi na dubinu od 5 do 10 cm, a pritom treba nastojati da barem 2 do 3 nodija (čvora) bude u tlu. Razmak između redova je uobičajeno 1 do 1,2 metra, a u redu između biljaka 30 do 50 cm.

Neki autori preporučuju da se gredice uzdignu i prekriju crnom folijom. Ispod folije se brže postižu uvjeti povoljni za rast batata, što naposljetku dovodi do boljeg prinosa.

Uzgoj batata – priprema i obrada tla, uklanjanje korova

Ujesen se tlo treba preorati do 40 cm dubine. U proljeće prije sadnje se brazda zatvara te se pripremaju gredice i, prema potrebi, postavljaju malčevi. U tu se svrhu može koristiti već spomenuta PE folija. Ona je obično crna, ali se za područja uz more savjetuje folija bijele boje. Nakon postavljanja folije bit će potrebno izbušiti rupe na određenim razmacima. U sušnim se područjima istovremeno postavlja i sustav za navodnjavanje.

Ako nije postavljena folija, plitka se obrada između redova primjenjuje odmah na početku uzgoja. Naime, tijekom vegetacije, nadzemni dijelovi biljke brzo će „premrežiti“ redove i tako onemogućiti prolaz.

Korovi koji se javljaju između folija uklanjaju se ručno prije početka vegetacije. Zbog osjetljivosti korijena, upotreba pesticida nije preporučljiva

Uzgoj batata – gnojidba

Batat će trebati manje gnojiva od drugih povrtnih kultura. Sastav i količina gnojiva se može sa sigurnošću utvrditi tek nakon kemijske analize tla. Općenito se može reći da batat treba manje dušika (do cca 15%) i više kalija, a takvu formulaciju nalazimo u gnojivu NPK omjera 7:14:21.

Berba ili vađenje batata

Zadebljali korijeni batata mogu se početi vaditi već 3 mjeseca nakon sadnje. Ipak, ukoliko to vremenski uvjeti dozvoljavaju, berbu je dobro odgoditi. Korijeni će tako postati krupniji, te će prinos biti veći. Ovisno o sorti i klimi, u našim se uvjetima berba batata odvija od kolovoza do listopada, ali svakako prije prvih mrazova. Ukoliko vas ipak iznenadi raniji jesenski mraz, ne brinite, još ništa nije izgubljeno. Korjenovi su donekle zaštićeni pod zemljom pa ih samo trebate čim prije povaditi.
Uobičajena dužina batata za tržište je 15 – 20 cm, a preporučena masa od 150 – 400 g.

Smatra se da je batat tehnološki zreo kada iz prerezane vriježe poteče bijeli sok. Međutim, korijen postiže punu zrelost kada se na mjestu njegova otkidanja više ne pojavljuje sok.

Dodatni savjeti za vađenje batata

• Nekoliko dana prije berbe dobro je pokositi nadzemni dio biljke. Na taj će način „gomolji“ razviti čvršću pokožicu, što će smanjiti mogućnost oštećenja prilikom vađenja i skladištenja
• Batat se može vaditi ručno (uz korištenje štihače) ili uz pomoć vadilice za krumpir. Ukoliko je moguće, ipak je bolje primijeniti prvu varijantu, jer će ljudske ruke prouzročiti manje oštećenja 

Uzgoj batata - skladištenje i pakiranje

Budući da tijekom vađenja batat često trpi oštećenja, prvo je potrebno odvojiti zdrave od oštećenih plodova. Oštećene plodove bi bilo najbolje odmah iskoristiti. Ako to nije moguće, potrebno je poduzeti određene korake kako bi se ubrzalo zacjeljivanje oštećenja, te spriječile infekcije i gubitak vlage. Netom izvađeni korijeni se čuvaju 4 – 7 dana pri temperaturi od 25 – 30 stupnjeva, uz relativnu vlagu od 85 – 90 %. Ukoliko nemate mogućnost uskladištenja u ovakvim uvjetima, alternativno korijene možete posložiti u veće gomile i pokriti ih biljnim pokrovom 7 – 10 dana. Za pokrov je najbolje iskoristiti otkos nadzemnog dijela biljke.

Prije otpreme na tržište batat se ne treba prati, već se samo pažljivo otrese zemlja. Korijeni se sortiraju i pakiraju u kartonske kutije, kutije od letvica ili se slažu na plastične podloške (plitice) i prekrivaju prozirnom folijom. U ovakvom ih obliku najčešće nalazimo u trgovačkim lancima, a masa pojedinačnog pakiranja je obično 500 - 1000 g.

Dugotrajno skladištenje

Zdrave korjenove batata moguće je skladištiti do čak 7 mjeseci na temperaturi oko 15 stupnjeva, uz relativnu vlažnost zraka od 85 – 90 %. U takvim uvjetima ipak treba računati na smanjenje početne mase do 6 %, uslijed gubitka vlage i mogućih oboljenja.


photo credit: USDAgov via photopin cc
photo credit: USDAgov via photopin cc
photo credit: ieuleron via photopin cc
photo credit: Valter Jacinto | Portugal via photopin cc


Možda će vas još zanimati...

Kako se pravi kompost - kompostiranje kao način života
Doznajte sve o izradi komposta!

Kako se uzgaja brokula?
Odabir tla, proizvodnja presadnica, sadnja, njega, berba i skladištenje brokule

Batat - nutritivna vrijednost i ljekovita svojstva
Batat je sladak, hranjiv i ljekovit - upoznajte batat!

Ekološko vrtlarstvo: Prirodne metode suzbijanja štetnika (1. dio)
Puževi, voluharice, gusjenice - kako ih se riješiti na prirodan način

Pročitajte više... »

Uzgoj čičoka

Zdrava i hranjiva čičoka vrlo dobro uspijeva u našim krajevima. Stoga vam za uzgoj čičoka treba tek nešto zemlje i par korisnih savjeta. Doznajte kako se sadi čičoka, čime se prihranjuje te kada se vade gomolji.

Čičoka – opis biljke

Čičoka je višegodišnja biljka, ali se uzgaja kao jednogodišnja kultura. Stabljika čičoke može biti visoka do čak 3 m, a na svom podzemnom dijelu razvija gomoljasta zadebljanja. Cvijet čičoke je vrlo sličan suncokretu, samo je nešto manji. U našim klimatskim uvjetima čičoka cvjeta prilično kasno te sjeme ne uspijeva dozrijeti. Zato se čičoka umnaža isključivo vegetativno, odnosno gomoljima.

Uzgoj čičoka – kakvo tlo odabrati?

Za optimalan uzgoj čičoka prikladna su lakša tla, uz pH vrijednosti između 6 i 7,5. Međutim, čičoka dobro podnosi različita tla te će relativno dobro uspjeti i u nepovoljnijim uvjetima. Čičoka voli vlagu, jer ona pospješuje razvoj nadzemnog i podzemnog dijela stabljike. Ipak, tlo bi trebalo biti drenirano kako se tekućina ne bi zadržavala. Obratite pozornost: tlo na kojem je prethodno rastao suncokret ne preporuča se za uzgoj čičoka.

Sadnja čičoka

Za sadnju je najbolje koristiti gomolje težine od 30 – 50 g. Čičoka se može saditi u kasnu jesen ili početkom proljeća. Kod jesenske sadnje ne trebate se brinuti zbog niskih temperatura – gomolji u zemlji mogu izdržati i ekstremne hladnoće. Međutim, opasnost prijeti od glodavaca, te je potrebno poduzeti mjere opreza. Ukoliko i inače imate problema s glodavcima, možda biste se ipak trebali odlučiti na proljetnu sadnju.

Sadnja čičoka – dubina i razmak

Gomolji čičoke se sade na dubinu od 6 – 10 cm. Razmak između biljaka u redu treba biti od 45 – 50 cm. Između redova, pak, treba ostaviti razmak 50 – 70 cm. Čičoka se sadi ručno ili uz pomoć sadilice za krumpir.

Uzgoj čičoka – održavanje i gnojidba

Tijekom vegetacije čičoku treba jednom do dvaput obraditi međuredno, uz eventualnu prihranu dušikom. Kod posljednje obrade, redovi se lagano zagrnu, kako bi se pospješio razvoj površinskih gomolja.

Čičoka je kalijeva biljka, te joj je stoga za dobar razvoj koristan kalij. Tlo je prije sadnje dovoljno obogatiti prirodnim gnojivima, stajnjakom ili kompostom, iz kojih se oslobađa dosta kalija. U industrijskoj se proizvodnji koriste gnojiva u kombinaciji dušika, fosfora (P2O5) i kalijeva oksida (K2O), omjera 1 : 1 : 3.

Uzgoj čičoka – vađenje gomolja

Čičoka se vadi od kraja listopada pa sve do početka proljetne vegetacije. Prije vađenja potrebno je pokositi i ukloniti sada već suhe stabljike. Manje količine gomolja mogu se izvaditi ručno, dok se za veće površine može upotrijebiti mehanizacija za vađenje krumpira.

Uzgoj čičoka – skladištenje 

Gomolj čičoke ima vrlo osjetljivu pokožicu te se zato na zraku brzo isušuje i smežura. Osim toga, oštećenja pokožice nastala uslijed vađenja mogu dovesti do ranog kvarenja. Stoga je čičoku najbolje vaditi prema potrebi. Želite li gomolje čičoke vaditi tijekom čitave zime, zemlju oko biljaka pokrijte slamom - tako ćete spriječiti smrzavanje tla. Čičoka se kraće vrijeme može čuvati u hladnjači na temperaturi od 0 – 1 stupanj, uz vlažnost zraka od 95 – 97 %. Alternativno, čičoku možete neko vrijeme čuvati u podrumu, u vlažnom pijesku ili tresetu.

Fotografije u tekstu:
photo credit: pjf@cpan via photopin cc
photo credit: net_efekt via photopin cc



Možda će vas još zanimati...

Uzgoj smokve - kako uzgojiti smokvu
Kako i gdje se uzgaja smokva u Hrvatskoj.

Kako se uzgaja brokula?
Odabir tla, proizvodnja presadnica, sadnja, njega, berba i skladištenje brokule

Čičoka - gomolj za zdravlje
Prehrambena vrijednost i ljekovita svojstva gomolja čičoke

Uzgoj batata
Kako uzgojiti batat ili slatki krumpir - klima, tlo, presadnice, sadnja, obrada tla, gnojidba, berba i skladištenje batata.

Ekološko vrtlarstvo: Prirodne metode suzbijanja štetnika (1. dio)
Puževi, voluharice, gusjenice - kako ih se riješiti na prirodan način

Pročitajte više... »