Što je kolesterol – uloga u organizmu, vrste kolesterola, referentne vrijednosti, rizici povišenog kolesterola, mogućnosti liječenja

Kolesterol ima važnu ulogu u našoj krvi. Međutim, povišeni kolesterol donosi određene zdravstvene rizike. Doznajte više o kolesterolu i zaštitite svoje zdravlje na vrijeme!

Što je kolesterol?

Riječ kolesterol dolazi od grčkih riječi chole (žuč, gorčina) i stereos (čvrst, krut). Nastavak –ol znači da je riječ o molekuli alkohola. Kolesterol je zapravo vrsta sterola, odnosno molekula lipida koja se prirodno sintetizira u svim živim organizmima.

Otkud kolesterol u našem organizmu?

Dvije trećine ukupnog kolesterola u našem organizmu ima endogeno porijeklo. To znači da se sintetizira u našim stanicama - najviše u jetri, a zatim u crijevima i nadbubrežoj žlijezdi. Preostala trećina kolesterola ima egzogeno porijeklo, odnosno unosimo ga izvana, putem hrane.

Čemu služi kolesterol?

Kolesterol je gradivni element svake stanice, točnije staničnih i međustaničnih membrana. U različitim organima našega tijela, kolesterol ima različite funkcije. Tako kolesterol sudjeluje u sintezi nekih hormona, pomaže prijenos vitamina topivih u mastima (A, K, D i E) te utječe na stvaranje žučnih kiselina u stanicama jetre. Iz svega toga je jasno da je kolesterol nužan za pravilno funkcioniranje našega organizma.

Vrste kolesterola

Kolesterol se kao lipid ne može otapati u vodi. Kolesterol se zato veže za proteine, pri čemu nastaju lipoproteini. Na taj se način kolesterol prenosi u tijelu. Vrste kolesterola tako dijelimo prema vrstama lipoproteina u kojima je sadržan.

• HDL (eng. high density lipoprotein) – lipoprotein visoke gustoće, poznat i kao dobar kolesterol. Radi se zapravo o česticama koje čiste naše tijelo od suvišnog kolesterola na način da ga vežu na sebe, a onda odlažu u jetru, koja ga bez posljedica eliminira iz tijela. Povišen nalaz HDL-a znači smanjen rizik od krvožilnih bolesti.

• LDL (eng. low density lipoprotein) – lipoprotein male gustoće, koji često nazivamo lošim kolesterolom. Kolesterol sadržan u česticama LDL-a se prenosi i odlaže u razna tkiva, uključujući i stijenke krvnih žila. Određena količina LDL-a je nužna za funkcioniranje organizma, no povišena razina LDL-a može prouzročiti razne probleme, uključujući aterosklerozu. Ateroskleroza ili ovapnjenje krvnih žila rizični je faktor brojnih krvožilnih bolesti, a za posljedicu može imati srčani ili moždani udar.

Postoje još i VLDL (very low…), lipoproteini vrlo male gustoće i IDL (intermediate…), lipoproteini umjerene (srednje) gustoće – ovi lipoproteini uobičajeno nisu predmet analize lipida u krvi.

Kolesterol – referentne vrijednosti

Kolesterol se mjeri u krvi

Ukupni kolesterol - manji od 5 mmol/L
HDL - veći od 1,2 mmol/L
LDL - manji od 3 mmol/L

Osim ovih konkretnih pokazatelja, dobro je utvrditi i omjer između ukupnog i „dobrog“ kolesterola (HDL-a). Bilo bi idealno da je taj omjer 3 – 3,5, a nikako ne bi smio biti iznad 6. Omjer viši od 6 znatno povećava rizik od ateroskleroze. U tom će vam slučaju liječnik vjerojatno preporučiti terapiju.

Što znači manjak kolesterola u krvi?

Manjak kolesterola u krvi naziva se hipokolesterolemija. Neke studije ovakav nalaz povezuju s depresijom, zloćudnim oboljenjima i hemoragijskim moždanim udarom. Međutim, pretpostavlja se da je manjak kolesterola u krvi tek posljedica, a ne uzrok ovakvih stanja. Hipertireoza također može smanjiti razinu kolesterola u krvi. Sinteza kolesterola u rijetkim slučajevima može biti otežana genetskim faktorima, što isto može rezultirati hipokolesterolemijom.

Povišeni kolesterol i njegov utjecaj na krvne žile

Hiperkolesterolemija je naziv za povišeni kolesterol. Višak kolesterola koji ostaje u organizmu taloži se u tkivima pa tako i na stijenkama krvnih žila. Naslage ovih čestica otvrdnjavaju i sužavaju krvne žile te smanjuju njihovu elastičnost. Na taj se način otežava protok krvi te povećava krvni tlak. Ovo stanje nazivamo aterosklerozom, a ona je rizični faktor različitih krvožilnih bolesti i poremećaja, kao što su angina pectoris, prolazni ishemijski napadi, moždani i srčani udar, bolesti bubrega i slično.

Povišeni kolesterol je samo jedan od uzroka ateroskleroze. Nastanku ove bolesti pridonose i pušenje, dijabetes, visoki tlak, stres, nedostatak tjelesne aktivnosti, hipotireoza, manjak antioksidansa u prehrani i drugo.

Liječenje povišenog kolesterola

Liječenje se u blažim slučajevima provodi dijetom za hiperkolesterolemiju, a prema potrebi se uvode medikamenti. Iako se tek trećina kolesterola unosi putem hrane, tj. egzogeno, ovakav oblik kolesterola lakše prianja uz stijenke krvnih žila nego onaj koji organizam sam sintetizira. Zbog toga je dijeta za povišeni kolesterol (ukoliko se striktno provodi) vrlo učinkovita u smanjenju štetnoga kolesterola u krvi. Detaljne upute za prehranu kod povišenog kolesterola pročitajte u članku Dijeta za povišeni kolesterol i trigliceride u krvi.

Kolesterol – prirodni lijekovi

Narodna medicina također poznaje problem povišenih masnoća u krvi. Uz provođenje dijete za povišeni kolesterol, posegnite i za prirodnim lijekovima poput limuna, cikle, češnjaka, čaja od koprive ili lanenih sjemenki. Imajte na umu da sva hrana bogata vlaknima i antioksidansima (osobito vitaminom C) povoljno utječe na razinu i kvalitetu kolesterola u krvi.

Imate povišen kolesterol? Promijenite stil života!

Hodajte svaki dan!

Povišen kolesterol u krvi ne rješava se samo tabletama i dijetom. Naime, vrlo je važno u svakodnevni život uvesti kretanje ili bilo koji oblik rekreacije. Pola sata do jedan sat dnevno hodajte, trčite, plivajte ili biciklirajte – sve će se to povoljno odraziti na vrijednosti masnoća u krvi, a time i na smanjenje rizika od srčanog i moždanog udara. Osim toga, rekreacija će blagotvorno utjecati i na raspoloženje, a onda i na kvalitetu života uopće.


Možda će vas zanimati... 

Dijeta za povišeni kolesterol i trigliceride
Što jesti, a što ne jesti kod povišenog kolesterola

Vitamin C - pokretač i zaštitnik našega zdravlja
Vitaminom C protiv ateroskleroze!

Pročitajte više... »

Dijeta za povišeni kolesterol i trigliceride u krvi

Povišene vrijednosti kolesterola i triglicerida u krvi povećavaju rizik od srčanih i krvožilnih bolesti. Prehrana je važan čimbenik u očuvanju zdravlja krvnih žila. Doznajte koje namirnice trebate uvrstiti u svoj jelovnik, a koje biste trebali izbjegavati – kako biste masnoće u krvi održali na normalnoj razini.

Povišeni kolesterol i trigliceridi – opće smjernice za prehranu 

Povrće kao temelj prehrane

Prehrana ljudi s povišenim kolesterolom i trigliceridima trebala bi biti raznolika i uravnotežena. Ipak, unos masnoća bi valjalo strogo ograničiti. Povrće, voće, integralni kruh i žitarice te proizvodi od obranoga mlijeka trebali bi činiti bazu ovakve prehrane. Može se koristiti nemasna riba i bijelo meso peradi, dok bi crveno meso trebalo biti tek rijetko na tanjuru. Od masnoća se preporuča maslinovo, bučino i sezamovo ulje, ali i to u vrlo malim količinama. Zasićene masnoće treba izbjegavati. Budući da šećer i sol također utječu na metabolizam masti, i njih treba koristiti vrlo štedljivo.

Kod pripreme hrane vrijedi pravilo – što jednostavnije, to bolje. Dajte prednost sirovom voću i povrću, a termičku obradu svedite na kuhanje i pirjanje s vrlo malo masnoće. Ribu i meso pecite na žaru ili u tavama s posebnim premazom (npr. teflon), gdje nije potrebno dodavati puno masnoća.

Hranu rasporedite u više manjih obroka. Ujutro jedite više, kako biste imali energije za cijeli dan, a večera neka bude skromna.

Dijeta za povišeni kolesterol i trigliceride – popis namirnica

1. Žitarice i proizvodi od žitarica

• Dozvoljene namirnice: integralni, graham ili raženi kruh, smeđa riža, integralna tjestenina i druge integralne žitarice. Što se tiče količine, uzimaju se najviše dvije tanke kriške kruha (dva mala peciva) ili jednaka količina ostalih žitarica dnevno.

• Zabranjene namirnice: bijeli kruh i proizvodi od bijeloga brašna, lisnato tijesto, vučeno tijesto, grickalice poput čipsa ili slanih štapića, njoki i druga krumpirova tijesta.

2. Meso, riba i jaja

Riba na žaru

• Dozvoljene namirnice: riba, barem 2 puta tjedno (osobito plava), meso peradi bez kože i masnoća (najbolje bijelo meso), teletina, janjetina (kuhano ili pečeno na žaru), bjelanjci od jaja

• Zabranjene namirnice: masna mesa, osobito svinjetina i govedina, iznutrice, paštete, mesni naresci, suhomesnati proizvodi, salame, žumanjak od jaja.

3. Povrće

• Dozvoljene namirnice: sve mahunarke, kupus (svježi, kuhani ili ukiseljeni), blitva, kelj, brokula, prokulice, čičoka, batat, špinat, grašak, poriluk, luk, češnjak, cikla, rajčica, paprika, krastavci, salate, mrkva, celer, korabica, tikvice, bundeva, šparoge

• Ograničene namirnice: krumpir (kuhan ili pečen u kori) je dozvoljen samo 2 puta tjedno, a tada se izostavi kruh.

4. Voće

• Dozvoljene namirnice: naranča, grejp, mandarina, limun, jabuka, malina, kupina, borovnica, ribiz, aronija, višnja, breskva, nektarina. Ove vrste voća dozvoljeno je uzimati do 500 g na dan.

• Zabranjene namirnice: trešnja, kruška, dinja, lubenica, smokva, kokosovo mlijeko, tropsko voće poput manga, papaje i ananasa, banana, grožđe, sušeno voće, voće ukuhano sa šećerom. Iako orašasti plodovi sadrže puno zdravih masnoća (koje će povećati dobar HDL kolesterol), ipak su i to masnoće te valja paziti na količinu.

5. Mliječni proizvodi

Mlijeko bi trebalo biti obrano

• Dozvoljene namirnice:  obrano mlijeko (do najviše 1,5 % mliječne masti) i proizvodi od njega - jogurt, kiselo mlijeko, kefir, svježi posni sir. Ove namirnice se mogu uzimati svakodnevno, ali ipak treba pripaziti na količinu.

•  Zabranjene namirnice: punomasno mlijeko i proizvodi od njega, vrhnje, maslac, punomasni sirevi (sadrže više od 25% mliječne masti), šlag, mliječni i sirni namazi.

 

6. Slastice

• Dozvoljene namirnice: pekmez, džem ili marmelada sa sladilima (za dijabetičare), ali i to u manjim količinama, voćni jogurt od obranog mlijeka sa sladilima, tamna čokolada za dijabetičare u manjim količinama.

• Zabranjene namirnice:  kolači, torte, keksi, čokolada, sladoled, deserti od tijesta i slično.

7. Napitci

• Dozvoljene namirnice: crna kava, razni čajevi - sve bez šećera, uz eventualni dodatak umjetnih sladila ili stevije, i to do dvije šalice dnevno. Voćni sokovi bez dodanoga šećera, u manjim količinama, mineralna voda, limunada bez šećera.

• Zabranjene namirnice: svi zaslađeni sokovi i nektari, alkohol, gazirana pića, kakao i topla čokolada.

8. Začini

• Dozvoljene namirnice: svi začini su dozvoljeni, no sol treba koristiti umjereno.

• Zabranjene namirnice: majoneza, masni dresinzi za salatu. 

 

9. Masnoće

• Dozvoljene namirnice: djevičansko maslinovo ulje i druga hladno prešana ulja, margarin, sve u manjim količinama

• Zabranjene namirnice: svinjska mast, maslac, vrhnje, sva pržena jela 

   

Možda će vas zanimati... 

Što je kolesterol?
Uloga u organizmu, referentne vrijednosti, rizici povišenog kolesterola


 

Pročitajte više... »

Demencija - uzroci, vrste, simptomi demencije, mogućnosti preventive, njega dementne osobe

Piše: Bernarda Lusch

Demencija je bolest, a ne dio prirodnog procesa starenja. Doznajte što je demencija, koji su njezini simptomi, a koji su faktori rizika, te kako se nositi s tom podmuklom bolešću unutar obitelji.

Što je demencija? 

Demencija je sindrom, odnosno skup simptoma, koji uključuje postupno ili naglo propadanje sposobnosti pamćenja, učenja i rasuđivanja te promjene u ponašanju. Zbog svega navedenoga, dementna osoba sve teže samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti te postaje ovisna o tuđoj pomoći.

Demencija - epidemija modernoga doba

Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu danas od demencije boluje čak 47,5 milijuna ljudi. Svake godine se bilježi 7,7 milijuna novih slučajeva. Predviđa se da će do 2030. godine broj oboljelih narasti na 75,6 milijuna, a do 2050. na čak 135,5 milijuna.

Simptomi demencije

Simptomi demencije se najčešće pojavljuju postupno i pogoršavaju se tijekom više godina. Nasuprot tomu, u slučaju moždanog udara ili ozljede mozga simptomi se mogu pojaviti naglo i odmah biti jačega intenziteta.

Najčešći početni simptom demencije su poteškoće kratkotrajnog pamćenja. To znači da oboljela osoba zaboravlja nedavne događaje. Na primjer, ne zna što je ručala, a s druge strane se još uvijek može sjetiti detalja iz dalje prošlosti.

Početna blaga zaboravljivost („gdje sam ostavio ključeve / naočale?“) postupno dobiva ozbiljniji oblik – nesnalaženje u prostoru i vremenu te zaboravljanje imena, osoba i važnijih događaja. Ako podatke iz naše memorije shvatimo kao uporišta našega bića, onda možemo razumjeti koliko se dementna osoba osjeća nesigurno i izgubljeno. Stoga nije neobično da uvijek iznova postavlja ista pitanja („koji je danas dan“, „kamo idemo“, „koja je ovo zgrada“, „tko je ovo“)

Ostali simptomi uključuju promjene u osobnosti i ponašanju, nesanicu, teškoće u apstraktnom mišljenju i shvaćanju, nemogućnost koncentracije, otežano rasuđivanje i odlučivanje, zanemarivanje higijene i drugih društvenih konvencija. U naprednijim stadijima, dementna osoba može imati halucinacije, deluzije te biti paranoična i sklona lutanjima.

Paranoja može biti blaga - na primjer, kada zaboravi gdje je ostavila neki predmet, osoba je uvjerena da je bližnji potkradaju ili namjerno sakrivaju predmet od nje. Slijedi optuživanje, nepovjerenje i ponekad agresija. U težem slučaju paranoje osoba misli da joj netko želi nauditi ili je ubiti, a ponekad je to povezano i s halucinacijama. Ovakav scenarij je zastrašujuće iskustvo, kako za oboljeloga, tako i za njegovatelja, koji ne zna kako se postaviti i pomoći.

U tjelesnom smislu, demencija može prouzročiti slabljenje kontrole nad tjelesnim funkcijama. To često dovodi do inkontinencije, nespretnosti u pokretima i problema s ravnotežom, te se značajno povećava rizik od padova i ozljeda. U težim slučajevima dolazi i do poteškoća s govorom i gutanjem.

Zbog nesnalaženja u stalnim promjenama vlastite osobnosti i sposobnosti funkcioniranja, oboljela osoba često osjeća tjeskobu i zbunjenost, što vremenom može dovesti do ozbiljne depresije. Svaka promjena svakodnevne rutine, nova osoba ili situacija oboljelu osobu čine uznemirenom, a to se može očitovati na različite načine - povlačenjem u sebe, nekim vidom kompulzivnog ponašanja, a ponekad i agresijom.

3 stadija demencije

Iako ova bolest ima brojne faze čije su karakteristike i trajanje često individualni, simptome demencije je općenito moguće promatrati kroz tri glavna stadija:

1. Početni ili blagi stadij - manje promjene osobnosti i ponašanja, blaga zaboravljivost, smanjena sposobnost planiranja i učenja novih stvari i pojmova
2. Srednji ili umjereni stadij - ozbiljniji gubitak pamćenja, poteškoće u samostalnom obavljanju svakodnevnih aktivnosti (posao, kućni poslovi, odijevanje, planiranje). Osoba se teže snalazi u prostoru i vremenu, zaboravlja osobe i događaje, javlja se sve veća zbunjenost i uznemirenost. Ova potonja stanja mogu uzrokovati razne oblike neprimjerena ponašanja: agresiju, vikanje, lupanje i sl. Od fizičkih poteškoća valja spomenuti inkontinenciju i probleme s koordinacijom pokreta. Osoba više nije sposobna živjeti sama.
3. Završni stadij - skrb o dementnoj osobi u završnom stadiju zahtijeva 24-satnu njegu. Osoba više ne zna samostalno sjediti, hodati i jesti. Ne prepoznaje članove uže obitelji, govori teško i nerazumljivo. Javljaju se teškoće sa gutanjem hrane (gušenje) te odbijanje hrane. Završni stadij demencije vodi do smrti oboljeloga. 

Uzroci i vrste demencije

Osnovni uzrok demencije je odumiranje stanica mozga, odnosno neurona. Neuroni su jedine stanice u našemu tijelu koje nemaju mogućnost obnove / oporavka. Odumrli neuroni više nikada neće povratiti svoju funkciju, a zahvaćeno područje će atrofirati. Neuroni mogu biti uništeni uslijed neke bolesti ili ozljede mozga, kada je otežan ili onemogućen dotok krvi u mozak. Vrste demencije stoga razlikujemo prema uzroku.

Alzheimerova demencija

Ovo je najčešći tip demencije, a nastaje kao posljedica Alzheimerove bolesti. Do 70% svih demencija prouzročeno je upravo Alzheimerovom bolešću. Riječ je o teškoj degenerativnoj bolesti koja uzrokuje nepovratne promjene u moždanom tkivu. U svakodnevnom govoru često se pojmovi demencije i Alzheimera pogrešno poistovjećuju. Razliku je najjednostavnije objasniti na način da je Alzheimerova bolest jedan od uzroka demencije, a demencija je posljedica Alzheimerove bolesti ili nekog drugog oboljenja, odnosno ozljede mozga.

Vaskularna demencija

Ponekad se naziva i multi-infarktna demencija. Nastaje kao posljedica niza manjih moždanih udara ili općenito uslijed cerebrovaskularnih incidenata. U takvim slučajevima mozak na trenutke ostaje bez krvi (kisika i hranjivih tvari), a to onda uzrokuje odumiranje moždanog tkiva. Oboljela osoba može (ali ne mora) razviti i vaskularnu demenciju, što će ovisiti o intenzitetu udara i području koje je pogođeno.

Lewy body demencija - demencija Lewy tjelešaca

Ovaj tip demencije usko je povezan s Parkinsonovom bolešću, a karakterizira ga prisutnost tzv. Lewyjevih proteinskih tjelešaca u moždanom tkivu oboljelih od Parkinsonove bolesti.

Drugi uzroci demencije

Demencija također može biti posljedica različitih trajnih i privremenih stanja. Smanjeno izlučivanje hormona štitnjače (hipotireoza), nedostatak hranjivih tvari (osobito vitamina B12 i folne kiseline), alkoholizam, višak kalcija u organizmu, visoka temperatura, dehidracija, dijabetes, AIDS, lajmska bolest, multipla skleroza, tumor ili neke druge bolesti mozga – sve su to mogući uzročnici demencije. Liječenje ovakvih tipova demencije ovisi o mogućnostima liječenja primarne bolesti ili tegobe. Simptome demencije je tako moguće ublažiti ili čak potpuno eliminirati.

Demencija – faktori rizika

Najveći faktor rizika je dob. Velika većina oboljelih od demencije starija je od 65 godina. Međutim, iako demencija najčešće zahvaća ljude starije dobi, pogrešno je smatrati je normalnim dijelom procesa starenja.

Osobe koje su imale ozljedu mozga, kao i one koje boluju od neke bolesti mozga i živčanog sustava, također mogu razviti demenciju.

Dijabetes (osobito tipa 2) u srednjoj i starijoj dobi povezuje se s povećanim rizikom obolijevanja od demencije. To se posebno odnosi na loše regulirani dijabetes, a ponajviše na nedijagnosticirani dijabetes. Događa se da ljudi godinama imaju dijabetes tipa 2, a da toga nisu svjesni jer nemaju jasnih simptoma. Dijabetes se s razlogom naziva tihim ubojicom - godinama može postupno uništavati krvne žile, doprinositi stvaranju amiloidnog plaka koji razara veze među neuronima te uzrokovati upalu u mozgu. Sve ovo dovodi do razvoja demencije. S druge strane, dobro regulirani dijabetes smanjit će ovaj rizik.

Zlouporaba alkohola i droga, uključujući i one lake, mogu dovesti do trajnih promjena na mozgu, a time i do razvoja demencije. Istraživanje sveučilišta Northwestern (Feinberg, Chicago, USA) ukazuje na vezu između uživanja marihuane u adolescentskoj dobi i trajnih promjena na hipokampusu, čak i dvije godine nakon prestanka uzimanja droge. Hipokampus je dio mozga, posebno važan za dugotrajnu memoriju te sposobnost rješavanja problema u svakodnevnom životu.
(Izvor: http://www.feinberg.northwestern.edu/news/2015/03/Csernansky-teen-cannabis-use.html)

Teoretski ne možemo biti genetski predisponirani za demenciju, no možemo biti genetski skloni bolestima koje uzrokuju demenciju. Tako npr., učestala pojava Alzheimerove bolesti u obitelji može donijeti određeni rizik obolijevanja od iste, a to onda posredno znači i rizik od demencije.

Demencija – postavljanje dijagnoze

Dijagnozu postavlja neurolog i/ili psihijatar na temelju detaljnog intervjua, obiteljske anamneze, opažanja bliskih ljudi, neurološkog i psihijatrijskog pregleda te psihološkog testiranja. Za utvrđivanje dijagnoze potrebno je ispitati sljedeće moždane funkcije: pamćenje, jezik i govor, percepciju i kognitivne vještine.

Pojedinim pretragama se isključuju fizički uzroci poput problema sa štitnjačom ili nedostatka određenih vitamina. Snimanja mozga i moždane funkcije također mogu biti korisni kod postavljanja dijagnoze, a osobito kod određivanja vrste demencije.

Mogućnosti liječenja demencije

Uspjeh liječenja ovisi o uzroku demencije. Ponekad se demencija može ublažiti ili potpuno izliječiti, a to ovisi o uspjehu liječenja primarne bolesti. Demencija se stoga relativno lako rješava kod stanja poput dehidracije, nedostatka vitamina ili bolesti štitnjače.

Kod ireverzibilnih, degenerativnih bolesti poput Alzheimerove bolesti, cerebrovaskularne bolesti ili bolesti Lewy tjelešaca, ne postoji mogućnost izlječenja. Terapija se u najboljem slučaju odnosi na usporavanje razvoja simptoma. Svrha terapije je poboljšanje kvalitete života oboljelih osoba i njihovih obitelji.

Može li se demencija spriječiti?

Mediteranska prehrana

Demencija se ne može spriječiti, ali svojim životnim stilom možemo utjecati na smanjenje rizika obolijevanja od bolesti koje uzrokuju demenciju.

Prva stvar o kojoj valja voditi računa jest zdravlje srca i krvožilnog sustava. Normalan krvni tlak, kontrola kolesterola, triglicerida i šećera u krvi važni su faktori prevencije moždanih udara i drugih neuroloških bolesti. Čak i ukoliko ste potpuno zdravi, bilo bi dobro učiniti preventivne laboratorijske pretrage krvi barem jedanput godišnje.

Mjere preventive kod Alzheimerove bolesti uključuju redovitu tjelovježbu, mediteransku prehranu, dobar san, mentalne i društvene aktivnosti te kvalitetno nošenje sa stresom.

Zdrava i uravnotežena prehrana uglavnom će zadovoljiti potrebe tijela za vitaminima i mineralima. Ipak, valja obratiti dodatnu pozornost na unos folne kiseline, vitamina B12 te minerala cinka i selena. Naime, nedostatak ovih mikronutrijenata često se povezuje s demencijom. Uz to, razmotrite uzimanje suplementa omega 3 masnih kiselina. Omega 3 kiseline su se pokazale vrlo blagotvornima kod očuvanja zdravlja krvnih žila, uključujući i onih u moždanom tkivu. 

Njegovanje zdravog načina života uz izbjegavanje duhana, alkohola i droga općenito će doprinijeti smanjenju rizika od brojnih bolesti, a to onda uključuje i bolesti koje uzrokuju demenciju.

Njega dementne osobe i njegovateljski stres

Demencija je bolest koja ne pogađa samo oboljelu osobu – demencija ima značajan psihološki, društveni i ekonomski utjecaj na njegovatelja, cijelu obitelj i širu zajednicu.

Njegovanje dementne osobe je izrazito stresno i zahtjevno. Sposobnosti dementne osobe nepovratno propadaju i ona postaje sve više ovisna o drugima. Njegovatelj (obično član obitelji) je tako svaki dan suočen s novim izazovima.

Promjene u ponašanju oboljele osobe, uvijek ista pitanja, stalno povećavanje razine skrbi, frustracije zbog nemogućnosti liječenja, tuga zbog svakodnevnih gubitaka (sposobnosti, pamćenja i dr.), višegodišnje trajanje skrbi, financijsko opterećenje – sve su to veliki uzročnici stresa kod njegovatelja. Uz sve navedeno, primarni njegovatelji često nailaze na nedostatak razumijevanja kod ostatka obitelji, odnosno nedovoljno uključivanje u skrb o oboljeloj osobi.

Ponekad će njega dementne osobe zahtijevati prekid radnog odnosa kako bi se preuzeo ovaj neplaćeni posao bez neradnih dana i godišnjih odmora. Ovakve promjene su same po sebi vrlo stresne i zahtijevaju puno preispitivanja. Jeste li sposobni uhvatiti se u koštac s ovakvim izazovom? Jeste li spremni staviti svoj vlastiti život „na čekanje“? Ako jeste, pripremite se.

Demencija, uz oboljelu osobu, može ugroziti i njegovatelja – kako na tjelesnoj, tako i na psihičkoj razini. Prema istraživanjima, njegovatelji oboljelih od demencije često boluju od depresije. Uz stalan osjećaj tuge, izmjenjuju se osjećaji krivnje i ljutnje. Specifični problemi oko brige za dementnu osobu mogu gurnuti njegovatelja u društvenu izolaciju. Od izuzetne je stoga važnosti za njegovatelja dobro se informirati o samoj bolesti – znanje će omogućiti bolju pripremu i organizaciju njege, a time i očuvanje vlastitog psihofizičkog zdravlja.

Njegovatelj mora pronaći adekvatne načine nošenja sa stresom. Preopterećenost dovodi do razdražljivosti i tjeskobe. Nekima će pomoći metode opuštanja, nekima tjelovježba, a drugima radni zadaci ili glazba. Važno je utvrditi što je od toga najučinkovitije te osigurati potrebno slobodno vrijeme.

Nužno je također osigurati pomoć i povremenu zamjenu. Postoji li u vašem mjestu grupa za potporu obiteljima oboljelih od demencije? Postoji li ustanova za dnevnu skrb o oboljelima? Tko bi od obitelji ili prijatelja mogao povremeno preuzeti brigu o dementnoj osobi? To su pitanja koja svaki njegovatelj i obitelj oboljeloga mora riješiti prije nego što bolest uznapreduje.

Uz sve izazove koje nosi, njega dementne osobe može biti jedno vrlo duboko i dragocjeno iskustvo. To se podjednako odnosi i na oboljeloga i na njegovatelja. Empatija, povjerenje i služenje produbljuju međusobne veze. Ukoliko joj to dozvolite, osoba koja je zaboravila gotovo sve poučit će vas neprocjenjivoj životnoj mudrosti, a to je - kako punim srcem živjeti u ovom jedinom, sadašnjem trenutku. Nije li to spoznaja koja vrijedi svakoga truda?


Možda će vas zanimati... 

Faze ili stadiji Alzheimerove bolesti - prepoznajte simptome po fazama ili stadijima Alzheimera

Pročitajte više... »

Biljni pigmenti - dugine boje zdravlja

Klorofil, beta-karoten, antocijanin… Osim što hranu čine živopisnom i privlačnom, biljni pigmenti blagotvorno djeluju i na naše zdravlje. Doznajte zbog čega su nam toliko korisni! 

Žuti biljni pigmenti

• Kurkumin

Čudesni kurkumin u Indiji se koristio još u 2. tisućljeću prije Krista kao začin i kao lijek. Dobiva se iz biljke koja se zove kurkuma ili indijski šafran.

Kurkumin je snažan antioksidans, a brojna istraživanja potvrdila su njegov povoljan učinak kod raznih bolesti koje nastaju upravo oksidativnim stresom. To se prije svega odnosi na rak, krvožilne, neurodegenerativne te razne upalne bolesti. Neke studije pokazuju da ljudi koji prehranom unose više kurkumina (60 – 100 mg dnevno) rjeđe obolijevaju od raka dojke, prostate, pluća i debelog crijeva. Kurkumin također snižava šećer u krvi, te djeluje antialergijski. Osim toga, ovaj svestrani biljni pigment veže teške metale poput olova i kadmija i tako smanjuje njihovu toksičnost u organizmu. Iako je zapadna medicina još uvijek suzdržana prema mogućnostima kurkumina, nema razloga da ga ne isprobate. Naime, konzumacija kurkumina nema nikakve štetne nuspojave!

Namirnice koje sadržavaju kurkumin: začin kurkuma te začinska mješavina curry, u kojem je kurkuma jedan od osnovnih sastojaka.

•  Lutein

Lutein je biljni pigment iz skupine karotenoida, a voću i povrću daje žućkastu boju.

U ljudskom organizmu lutein igra važnu ulogu u održavanju zdravlja očiju. Naime, lutein je sadržan u očnom pigmentu. Svojim snažnim antioksidativnim djelovanjem lutein štiti makulu od degenerativnih oštećenja. Makula ili tzv. žuta pjega je centralni dio mrežnice oka, a zaslužna je za vidnu oštrinu. Uslijed starenja i nekih bolesti (npr. dijabetes) dolazi do smanjenja količine luteina u makuli, a time i do postupnog gubitka očne oštrine. Stoga dodatni unos luteina putem hrane ili suplemenata može imati povoljan učinak na očuvanje vida.

Lutein je topiv u mastima i apsorbira se u tankom crijevu. Važno je napomenuti da lutein iz voća i povrća povećava svoju bioraspoloživost kuhanjem. S druge strane, dugotrajno kuhanje može smanjiti koncentraciju luteina. Stoga je namirnice bogate luteinom najbolje tek kratko prokuhati te poslužiti uz nešto masnoće.

Namirnice koje sadrže lutein: kukuruz, žuta i narančasta paprika, zeleno lisnato povrće (osobito kelj i špinat), samoniklo bilje (potočarka, maslačak), marelice

Narančasti biljni pigmenti

• Beta-karoten

Ovaj biljni pigment iz skupine karotenoida poznat je i kao provitamin A. To znači da se u ljudskom organizmu može pretvoriti u vitamin A. U odnosu na vitamin A koji dobivamo iz namirnica životinjskog porijekla, beta-karoten ima i određenu prednost. Naime, prekoračenje preporučene doze vitamina A može biti opasno za zdravlje, dok se eventualni višak beta-karotena na siguran način izlučuje iz organizma. Jedina moguća nuspojava pretjeranog unosa beta-karotena je privremena žuto – narančasta nijansa kože.

Beta-karoten je važan u očuvanju zdravlja i regeneraciji naše kože i sluznice. Osim toga, štiti kožu od štetnog UV zračenja te potiče stvaranje melanina, pigmenta koji daje boju našoj koži. Beta-karoten ima dokazano pozitivno djelovanje u prevenciji fotosenzibilnosti i noćnog sljepila.

Namirnice koje sadrže beta-karoten: mrkva, marelica, bundeva, batat, dinja, rajčica te tamnozeleno lisnato povrće (blitva, špinat)

• Beta-kriptosantin

Beta-kriptosantin je još jedan biljni pigment iz skupine karotenoida. Srodan je sa beta-karotenom te u našem organizmu djeluje na sličan način.

Namirnice koje sadrže beta-kriptosantin: naranča, paprika, začinska mljevena paprika, bundeva

Zeleni biljni pigment

• Klorofil

Za divnu, umirujuću zelenu boju prirode koja nas okružuje zaslužan je upravo biljni pigment klorofil. No, blagodati koje klorofil donosi ljudskom organizmu značajno nadilaze relaksirajući vizualni podražaj.

Brojne studije pokazuju da klorofil koji dobivamo konzumacijom zelenog povrća pomaže kod nekih funkcija našeg tijela te kod otklanjanja raznih tegoba. Tako je klorofil blagotvoran kod želučanih i crijevnih problema, jer pospješuje probavu i ubrzava pražnjenje crijeva. Osim toga, klorofil potiče stvaranje hemoglobina i crvenih krvnih zrnaca. Antibakterijska svojstva klorofila otklanjaju loš zadah, te se ponekad u tu svrhu koristi u žvakaćim gumama. Zeleno povrće upravo zahvaljujući klorofilu potpomaže apsorpciju kalcija u našem organizmu. Uz sve to, klorofil ima dokazano antioksidativno i protuupalno djelovanje. Klorofil se gubi kuhanjem, te je stoga najbolji izvor ovog antioksidansa zeleno povrće u svježem obliku.

Namirnice koje sadrže klorofil: špinat, blitva, grašak, brokula, kupus, list peršina, alge, pšenične klice

Crveni biljni pigmenti

• Likopen

Dugi niz godina istražuju se ljekovita svojstva ovog crvenog pigmenta. Likopen je snažni antioksidans koji štiti naš organizam od djelovanja slobodnih radikala. Zbog toga se njegova uloga povezuje sa prevencijom zloćudnih bolesti, odnosno usporavanjem razvoja tumorskih stanica. Likopen također smanjuje štetni LDL kolesterol te na taj način sudjeluje u očuvanju zdravlja srca i krvnih žila. Iskoristivost likopena u našem organizmu povećava se kuhanjem namirnica koje ga sadrže. Tako ćemo iz umaka ili juhe od rajčice dobiti puno više likopena nego iz svježega ploda.

Namirnice koje sadrže likopen: rajčica, lubenica, crveni grejp

• Betacijanin

Betacijanin je crveni biljni pigment koji nalazimo prvenstveno u cikli. Betacijanin povoljno utječe na širok spektar bolesti i tegoba. Prije svega, postoje naznake da betacijanin može usporiti rast tumorskih stanica kod raka dojke i prostate. Betacijanin također štiti stanice mozga od slobodnih radikala, usporava neurodegenerativne promjene te može ublažiti kognitivni deficit. Još se uvijek ispituje potencijal betacijanina u liječenju kronične mijeloične leukemije.

Namirnice koje sadrže betacijanin: cikla, blitva

Crveni, plavo-ljubičasti i tamnoplavi pigment

• Antocijanin

Antocijanini su biljni pigmenti iz skupine flavonoida. Ovisno o pH vrijednosti, antocijanini povrću i voću mogu dati crvenu, plavo-ljubičastu ili tamnoplavu boju.

Poput ostalih biljnih pigmenata, antocijanin u našem organizmu ima moćno antioksidativno djelovanje. Djeluje protiv virusnih i bakterijskih upala, a blagotvornim se pokazao i kod dijabetesa. Antocijanin opušta krvne žile i čini ih elastičnima, snižava krvni tlak i sprječava stvaranje krvnih ugrušaka. Zbog svega ovoga, antocijanin se svrstava među važne čimbenike prevencije srčanih i moždanih udara.

Namirnice koje sadrže antocijanin: jagoda, višnja, crveni i crni ribiz, malina, brusnica, šljiva, crveno (crno) grožđe, patlidžan, ljubičasti kupus, kupina, borovnica

Fotografija kurkume:
photo credit: Anant N S (www.thelensor.tumblr.com) via photopin cc

Možda će vas zanimati...

Cikla - jeste li svjesni vrijednosti ove namirnice?
Upoznajte ljekovita svojstva cikle!

Pročitajte više... »

Teški metali - kako olovo, kadmij i živa utječu na naše zdravlje

Živimo u zagađenom svijetu, a štetne tvari su svuda oko nas. Doznajte kako olovo, kadmij i živa djeluju na naš organizam te kako se možete zaštititi.

Olovo 

Olovo je sistemski otrov koji napada organe i tkiva, te oštećuje stanične enzime. Olovo je najrašireniji teški metal u okolišu jer je, između ostaloga, produkt sagorijevanja nekih vrsta benzina. Olovo unosimo hranom i vodom, ali najviše udisanjem. Što se tiče hrane, najviše olova ima u šumskim gljivama i iznutricama – stoga pazite da ove namirnice ne uzimate prečesto!

Nešto olova naš organizam uspijeva izlučiti urinom, izmetom, znojem i majčinim mlijekom. Međutim, višak olova se taloži u organima i tkivima. Olovo se veže za razne enzime i tako ometa metabolizam. Simptomi zatrovanosti olovom su depresija, glavobolja, umor, nesanica i smušenost.

Zaštita od olova

Vrlo je važno dobro prati voće i povrće, što se osobito odnosi na zeleno lisnato povrće. Ako živite u staroj zgradi, možda imate olovne vodovodne cijevi. U tom je slučaju korisno napraviti analizu vode za piće te utvrditi je li potrebno mijenjati instalacije.

Kadmij

Kadmij je drugi najveći onečišćivač okoliša, odmah iza olova. Najviše kadmija dospijeva u zrak iz dimnjaka spalionica smeća i čeličana. Zagađenje zraka podrazumijeva posljedično zagađenje vode i tla, pa tako i hrane koju jedemo. Najviše kadmija pronalazimo u sipi i iznutricama. Budući da je kruh većini stanovništva osnovna namirnica, zabrinjava činjenica da i pšenica i pšenične klice također sadrže značajnu količinu kadmija. Uz to, kadmij je jedan od nusprodukata pušenja te su pušači (aktivni i pasivni) dodatno izloženi toksičnom djelovanju kadmija. Štetni učinci ovog teškog metala najčešće se očituju na jetri i bubrezima. Povišeni krvni tlak, kao posljedica kroničnog trovanja kadmijem, negativno se odražava na zdravlje krvožilnog sustava.

Živa

Mnogi od nas u svome tijelu imaju pravi mali rudnik opasne žive, a da toga nisu niti svjesni. Naime, tko god u svojim ustima ima amalgamske plombe, može računati na svakodnevno otpuštanje određenih količina žive, koja tako završava u tkivima i organima. Dio žive se taloži u mozgu te djeluje kao živčani otrov.

Uz manjak cinka i selena u mozgu, kod oboljelih od Alzheimerove demencije najčešće se pronalaze i povišene vrijednosti žive, te se pretpostavlja da bi upravo živa mogla biti jedan od uzroka nastanka ove teške degenerativne bolesti.

U nastojanju da se obrani od otrova, organizam opterećen živom pojačano crpi zalihe cinka, a to naposljetku dovodi do kroničnog manjka ovog važnog minerala. Cink je vrlo bitan čimbenik metaboličkih procesa, proizvodnje hormona te imunološkog sustava pa nedostatak cinka dovodi do brojnih poteškoća u funkcioniranju organizma u cjelini. (više o cinku pročitajte u članku Minerali: Cink – moćan saveznik u borbi protiv virusa)

Minerali i vitamin C protiv teških metala

Rijetka su mjesta na zemaljskoj kugli koja su još ostala netaknuta zagađenjem. Ukoliko niste u mogućnosti pobjeći od ispušnih plinova automobila i tvorničkih dimnjaka, ipak možete učiniti nešto za sebe – ojačajte svoju prirodnu obranu mineralima i vitaminima.

Kalcij – manjak kalcija otvara put olovu. Stoga pazite da svakodnevno unosite dostatnu količinu kalcija, sukladno vlastitim potrebama. (1000 – 1300 mg)

Selen – selen se veže na olovo i živu i pomaže ih izbaciti iz tijela na siguran način. Antioksidativni enzimi selena presreću i neutraliziraju slobodne radikale nastale iz teških metala.

Cink – smanjuje ili čak sprječava ugradnju žive i kadmija u enzime i tkiva

Vitamin C – poznati antioksidans. Bori se protiv slobodnih radikala nastalih ulazom teških metala u organizam, a najučinkovitiji je protiv kadmija. Zbog toga je pojačani unos vitamina C osobito koristan pušačima.

Fotografija:
photo credit: electricnerve via photopin cc

Možda će vas zanimati...

Vitamin C - pokretač i zaštitnik našega zdravlja
Pročitajte kako vas vitamin C može zaštititi od teških metala!

Minerali: Cink - moćan saveznik u borbi protiv virusa 
Doznajte kako vam cink pomaže protiv gripe i prehlade. 

Minerali: Selen - zaštitite se od zagađenja
Zaštitite organizam od djelovanja slobodnih radikala uz pomoć selena.

Pročitajte više... »

Rak jajnika - upoznajte svoga neprijatelja

Rak jajnika smatra se najpodmuklijim neprijateljem ženskoga zdravlja, jer se pretežno otkriva tek u poodmakloj fazi. Simptomi raka jajnika često se pripisuju nekim bezazlenim tegobama, što znatno odgađa postavljanje dijagnoze, a time i liječenje. Doznajte koji su faktori rizika, te koje znakove upozorenja nikako ne biste smjeli zanemariti.

Što su jajnici?

Jajnici su parni ženski spolni organi. Smješteni su po jedan s lijeve i desne strane maternice u maloj zdjelici. Osnovna funkcija jajnika je proizvodnja spolnih hormona (estrogena i progesterona), te razvoj i otpuštanje jajnih stanica tijekom uobičajenog menstrualnog ciklusa.

Rak jajnika (karcinom jajnika, zloćudni tumor jajnika) 

Zloćudne promjene na jajnicima

U usporedbi sa svim zloćudnim tumorima, tumor jajnika se nalazi na petom mjestu. Međutim, zbog teškog i često zakašnjelog otkrivanja, rak jajnika se smatra ubojicom broj jedan kod žena oboljelih od tumora ženskih organa. Budući da se jajnici sastoje od više vrsta stanica (pokrovnih i stanica unutar jajnika), tako i tumori pronađeni na jajnicima mogu imati vrlo raznolike oblike. Rak jajnika uglavnom zahvaća oba jajnika, a u kasnijim fazama bolesti širi se izravno na okolne organe poput maternice, mokraćnog mjehura ili crijeva, te putem krvi i limfe na udaljenije organe.

Rak jajnika i faktori rizika

Stanice raka

Medicinskoj znanosti zasada je nepoznat uzrok pojave ove teške zloćudne bolesti. Međutim, rak se jajnika može povezati s više rizičnih faktora:

• dob
• povijest zloćudnih bolesti u obitelji
• reproduktivna anamneza žene
• tjelesna težina
• (ne)uzimanje kontraceptiva

 Dob

Učestalost pojave tumora jajnika se povećava sa starenjem, te je najrizičnija dobna skupina od 55 do 75 godina. Pojedine vrste tumora se mogu javiti u određenoj dobi. Tako se rak jajnih stanica najčešće pojavljuje vrlo rano, već do 25. godine života, a rak pokrovnih stanica jajnika većinom iza 45. godine.

Pojava zloćudnih bolesti u obitelji

Rizik od dobivanja raka jajnika povećava se s pojavom zloćudnih tumora u obitelji, a osobito ako su u pitanju zloćudne bolesti ženskih spolnih organa.

Reproduktivna anamneza

Uočen je povećan rizik obolijevanja kod nerotkinja te kod žena koje su kasno rađale. Također, rak jajnika češće pogađa žene koje kasnije ulaze u menopauzu.

Tjelesna težina

Istraživanja su pokazala da pretilost povećava rizik od raka jajnika. To se odnosi na žene čiji je indeks tjelesne mase veći od 30.

(Ne)uzimanje kontraceptiva

Kod žena koje su uzimale ili koje uzimaju oralne kontraceptive uočeno je smanjenje rizika obolijevanja od raka jajnika.

Rak jajnika i prehrana

Osim spomenutih rizičnih faktora, rak jajnika može se epidemiološki povezati s načinom prehrane. Tako će žene koje konzumiraju mnogo mliječnih proizvoda i općenito masnoća biti izložene većem riziku obolijevanja. Istraživanja su pokazala da žene oboljele od raka jajnika u prosjeku unose više masnoća životinjskog porijekla. (prema American Journal of Epidemiology, broj 5 / svezak 134 iz 1991. godine). To se posebno odnosi na crveno meso, maslac, punomasno mlijeko, jogurt, svježi sir i sladoled. Zbog toga je učestalost ove bolesti najveća u zemljama koje tradicionalno koriste najviše mliječnih proizvoda (Danska, Švedska, Švicarska), a najmanja ondje gdje su mliječni proizvodi rijetko na tanjuru (Japan i još neke azijske zemlje).

Simptomi raka jajnika

Rano otkrivanje raka jajnika od ključne je važnosti u procesu liječenja. Međutim, većina žena ne osjeća jasne simptome koji bi ih dovoljno rano upozorili na opasnost. Često se simptomi raka jajnika pripisuju tegobama probavnoga sustava ili svakodnevnom stresu i umoru. Neke žene mogu čak biti bez ikakvih simptoma, te im se rak jajnika otkriva na redovitom ginekološkom pregledu. Zbog toga je potrebno uvijek iznova naglašavati važnost redovitih, preventivnih odlazaka ginekologu.

Simptomi koje žena može imati kod raka jajnika su sljedeći:

• nadutost
• brz osjećaj sitosti, osjećaj punine u trbuhu
• bolni vjetrovi
• učestale mučnine
• tupa bol u donjem dijelu abdomena
• probavne tegobe, najčešće zatvor
• smetnje u prehrani i promjene u apetitu
• promjene u radu mjehura, osobito često mokrenje
• bolovi u donjem dijelu leđa
• anemija, opća slabost

Svi su ovi simptomi relativno česti u svakodnevnom životu te su u većini slučajeva prolazni i bezazleni. Zbog toga je potrebno obratiti dodatnu pozornost na brojnost, trajanje i učestalost simptoma. Ukoliko u isto vrijeme imate dva ili više simptoma koji uz to traju duže nego što bi bilo uobičajeno, to je jedan od znakova koje ne biste smjeli ignorirati. Ako uz to pripadate u rizične dobne skupine te ste u obitelji imali žene s rakom ženskih organa, nemojte čekati da bude prekasno - posjetite svoga ginekologa čim prije. Obični vaginalni pregled i vaginalni ultrazvuk brzo će otkloniti sve nedoumice.

Kako se liječi rak jajnika

Klasična medicina poznaje tri načina liječenja raka jajnika – kirurški zahvat, kemoterapiju i zračenje. Liječenje uvelike ovisi o fazi otkrivanja bolesti te se navedeni načini liječenja po potrebi kombiniraju.

Upravo zbog pretežno kasnoga otkrivanja, rak jajnika se najčešće liječi kirurški, odnosno fizičkim odstranjivanjem maternice, jajovoda i jajnika. Kod mlađih žena koje još žele roditi, a kod kojih je bolest u početnome stadiju i nije se proširila, kirurški se odstranjuje samo zahvaćeni jajnik.

Kemoterapija je terapija lijekovima koji uništavaju zloćudne stanice tumora. Upotrebljava se kada se rak proširio po tijelu ili kada kirurški nije moguće u cijelosti odstraniti tumorske stanice. Kemoterapija putem krvotoka djeluje na cijelo tijelo pri čemu uništava i zdrave stanice, uzrokujući time neugodne nuspojave. Međutim, zdrave stanice u ljudskom tijelu imaju sposobnost regeneracije te je medicinska korist od kemoterapije ipak veća od učinjene štete.

Zračenje ili radijacijska terapija se najčešće koristi kao dopuna kirurškome liječenju, odnosno kada postoji sumnja da su neke tumorske stanice ostale i nakon operacije.

Bolesti jajnika – holistički pristup

Jajnici su središte ženske spolnosti - to je mjesto gdje žena ima čudesni potencijal stvaranja novoga života. Zbog toga se jajnici povezuju s kreativnošću, sa moćnom stvaralačkom energijom i sposobnošću da se intuitivno iznađu rješenja za probleme bilo koje vrste. Stvaralaštvo se tako može očitovati u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, ali i u umjetničkom izrazu - bilo da je riječ o poeziji, glazbi ili arhitekturi. Stoga, ukoliko tražimo psihološku ili duhovnu pozadinu bolesti jajnika, možemo reći da se one javljaju kada je ženina kreativnost na neki način potisnuta iznutra ili blokirana vanjskim okolnostima, a ona sama se osjeća sputano i neostvareno.

Prevencija raka jajnika – zaštitite se od podmuklog neprijatelja

Najvažnija mjera prevencije je već spomenuti redoviti odlazak ginekologu. Za zdrave žene u reproduktivnoj dobi preporuča se ginekološki pregled obaviti svakih šest mjeseci, a najmanje jedanput godišnje. Ukoliko u obitelji imate slučajeva raka ženskih organa ili općenito zloćudnih bolesti, bilo bi dobro da to ipak bude dva puta godišnje. Ne zanemarujte sumnjive simptome, te pregled u tom slučaju napravite što prije.

Nekim ženama s pozitivnom obiteljskom anamnezom liječnik će možda preporučiti uzimanje oralnih kontraceptiva, jer se pokazalo da mogu utjecati na sprječavanje nastanka raka jajnika. Starijim ženama koje pripadaju rizičnim skupinama, a ne žele više rađati, moguće je napraviti preventivno odstranjivanje jajnika. To je ipak radikalna i ireverzibilna metoda, te se mišljenja stručnjaka o njezinoj primjeni dosta razlikuju.

Iako ne možemo utjecati na genetske i druge vanjske faktore, svaka žena može sama odlučiti uvesti zdrave promjene u svoj način života. Zdrava prehrana, tjelesna aktivnost i održavanje umjerene tjelesne težine svakako su prvi koraci u tome smjeru. Prestanak pušenja i smanjenje drugih štetnih navika će dodatno pridonijeti zaštiti organizma od svih bolesti, pa tako i od raka jajnika. Nikako nemojte zaboraviti važnost odmora. U suludo užurbanom svijetu, nužno je svaki dan malo zastati i pronaći barem trenutak mira i opuštanja - vaše će tijelo to znati cijeniti.

__________
Fotografije: Naslovnica: photo credit: TipsTimes via photopin cc
Tekst: photo credit: Todd Huffman via photopin cc
photo credit: TipsTimes via photopin cc
photo credit: thephotographymuse via photopin cc

 Napomena: Sadržaji objavljeni na ovoj stranici informativnog su karaktera i ne mogu zamijeniti stručan medicinski savjet prilagođen potrebama pojedinca.  

Pročitajte više... »

Melatonin - slatka uspavanka za vaš mozak

Za melatonin najčešće doznajemo tek kada u ljekarni zatražimo pomoć kod nesanice. No, što je zapravo melatonin i koja je njegova uloga u našemu organizmu? Sljedeći članak donosi osnovne informacije, simptome manjka te načine nadomještanja ovoga važnoga hormona.

Melatonin i njegova uloga u organizmu

Melatonin je kemijski spoj koji se prirodno pojavljuje u bakterijama, biljkama, životinjama i ljudima. U ljudskom organizmu, hormon melatonin je proizvod lučenja epifize, majušne endokrine žlijezde smještene u našemu mozgu. Primarna uloga melatonina kod ljudi je sudjelovanje u sustavu regulacije ciklusa budnosti i spavanja.



Početkom devedesetih godina, znanstvena su istraživanja otkrila da melatonin ima još jednu važnu funkciju – zaštitu naših stanica od slobodnih radikala. Naime, ovaj moćni antioksidans se udružuje s ostalim antioksidansima i pojačava njihovo ukupno djelovanje. Štoviše, dokazano je da je melatonin čak dvostruko snažniji od vitamina E, koji se do tada smatrao najučinkovitijim antioksidansom u ljudskom tijelu.

Također, postoje naznake da melatonin može povoljno utjecati na imunološki sustav. Iako su klinička istraživanja tek u tijeku, pretpostavlja se da melatonin može pomoći kod virusnih i bakterijskih upala, a spominje se i potencijal u liječenju karcinoma, kardiovaskularnih bolesti, depresije i seksualne disfunkcije.

Lučenje melatonina se kod čovjeka prirodno smanjuje starenjem. To je razlog zbog kojega s godinama obično sve kasnije liježemo i sve se ranije budimo. Manjak melatonina produžuje vrijeme potrebno za padanje u san te može prouzročiti i češća buđenja tijekom noći

Kako melatonin djeluje?

Hormon melatonin kemijski uzrokuje pospanost i snižavanje tjelesne temperature, čime uvodi tijelo u san. Međutim, melatonin je zapravo tek jedan od rezultata regulacije dnevnog bioritma. Naime, centralni živčani sustav je taj koji upravlja radom žlijezda, a to onda uključuje i epifizu i lučenje melatonina.

Melatonin i sunčeva svjetlost

Možda ste se ponekad pitali zbog čega ste za oblačnih dana ili tijekom zimskih mjeseci toliko pospani. Odgovor leži u melatoninu. Naime, izloženost sunčevoj svjetlosti sprječava lučenje melatonina, dok ga manjak svjetlosti potiče.

Simptomi nedostatka melatonina u organizmu

Nesanica je jedan od najočitijih simptoma manjka melatonina. Poremećeni sustav regulacije sna može uzrokovati nemogućnost da čovjek zaspi unatoč umoru, ili česta buđenja tijekom noći. Niska razina melatonina u organizmu se također povezuje s tjeskobom, PMS-om i depresijom. Dokazano je da niska razina ovoga hormona povećava rizik obolijevanja od dijabetesa tipa 2. Manjak melatonina je utvrđen kod ljudi s rakom dojke ili prostate, smanjenim dotokom krvi u srce, Alzheimerovom bolešću, kao i drugim vrstama demencija. Zasada, međutim, nije jasno je li manjak melatonina uzrok ili posljedica takvih stanja.

Prirodni izvori melatonina

Ukoliko sumnjate u manjak melatonina u organizmu, postoji nekoliko jednostavnih načina na koji taj problem možete pokušati riješiti:

• tijekom dana što više boravite na suncu, odnosno dnevnoj svjetlosti, a smanjite izloženost svjetlosti tijekom večernjih sati
• osigurajte svome tijelu dovoljno hranjivih tvari, osobito kalcija, magnezija i nikotinske kiseline, odnosno vitamina B3
• povećajte unos triptofana, esencijalne aminokiseline, koja se u složenim biokemijskim reakcijama može pretvoriti u melatonin. Prirodni izvori triptofana su žitarice poput ječma, zobi ili riže, te sjemenke bundeve, bademi, rajčice, đumbir i neki mliječni proizvodi. Od vrsta mesa u kojima se može pronaći triptofan valja izdvojiti piletinu i puretinu. Mnoge će sigurno obradovati činjenica da i konzumacija piva (zahvaljujući udjelu ječma) također povećava razinu melatonina u krvi.

Melatonin za dobar san


Ukoliko ste izmučeni nesanicom, a svi pokušaji da prirodno nadomjestite mogući manjak melatonina nisu donijeli željeni rezultat, dobra je vijest da postoji barem privremeno rješenje. Melatonin je u raznim kombinacijama dostupan u slobodnoj prodaji u ljekarnama. Ipak, prije nego što posegnete za kapsulom melatonina, promislite je li vaša nesanica doista povezana s nedostatkom melatonina ili je pak posljedica eventualnog stresnog razdoblja u životu.

(mjerenje razine melatonina u Hrvatskoj se trenutačno radi samo u nekim zdravstvenim ustanovama i privatnim laboratorijima, a određuje se iz uzorka sline).

Mjere opreza kod uzimanja melatonina

Iako se na hrvatskom tržištu još mogu pronaći proizvodi koji sadrže do 3 mg melatonina, prema direktivama Europske unije ta količina ne bi trebala biti veća od 1 mg. Američki stručnjaci također upozoravaju da dnevne doze ne bi smjele prijeći 1 mg. Kod većih doza zabilježene su nuspojave poput glavobolje, hormonske neravnoteže, mučnina, mamurluka i uznemirujućih snova.

Iako melatonin ne može izazvati kemijsku ovisnost (poput cigareta ili sedativa), s vremenom možete postati psihološki ovisni o njemu. Stoga je melatonin preporučljivo uzimati samo povremeno te po mogućnosti uz liječnički nadzor.

Fotografija

photo credit: Jenny Kristina Nilsson via photopin cc

 

Pročitajte više... »