Alzheimerova bolest i pravo na novčanu pomoć u RH

Doplatak za pomoć i njegu te osobna invalidnina dvije su moguće opcije novčane pomoći iz sustava socijalne skrbi za oboljele od Alzheimerove bolesti. Doznajte kako ostvariti pravo na doplatak za pomoć i njegu ili pravo na invalidninu za oboljeloga od Alzheimera.

Image by Steve Buissinne from Pixabay

Jedan od izazova s kojima se susreću njegovatelji oboljelih od Alzheimera svakako je problem s financijama. Oboljeli ima dodatne potrebe za pomoći, lijekovima koji se nadoplaćuju te pomagalima. Također, oboljele osobe u određenoj fazi zahtijevaju cjelodnevnu skrb, a mogu je dobiti tako da jedan od članova obitelji napusti svoj posao, da se angažira vanjski njegovatelj ili da se oboljela osoba smjesti u prikladnu ustanovu. Sva rješenja predstavljaju opterećenje za obiteljski proračun. Iako pomoć koju možete dobiti od države nije velika, ipak će pokriti barem dio novonastalih troškova te se stoga vrijedi potruditi oko njezina ishođenja.

Valja ipak napomenuti kako pravo na doplatak ne mogu ostvariti osobe kojima je "osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi". (izvor: Središnji državni portal). Također, invalidnina se ne može priznati "osobi kojoj je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi ili drugim propisima". (izvor: Središnji državni portal)

Alzheimerova bolest i invaliditet

Nažalost, u našemu je sustavu Alzheimerova bolest još nedovoljno prepoznata kao jedan od uzroka invaliditeta. Stoga će vrednovanje stupnja invaliditeta kod pojedinca često ovisiti o proizvoljnoj procjeni stručnoga tima pri lokalnom Centru za vještačenje. Zbog toga je izuzetno važno prije podnošenja zahtjeva za novčanu pomoć osigurati stručno mišljenje neurologa, psihijatra te drugih liječnika koji prate oboljeloga s dijagnozom Alzheimerove bolesti. Zamolite da vam navedeni liječnici napišu detaljan status oboljele osobe, temeljen na kliničkom pregledu, potrebnim testiranjima i pretragama, kao i na heteropodatcima koje ćete dati vi i/ili drugi članovi obitelji. Status mora sadržavati procjenu stupnja Alzheimerove bolesti, ocjenu trenutačnih kognitivnih sposobnosti, kao i mogućnosti (ne)samostalnog funkcioniranja oboljeloga u svakodnevnom životu te razinu potrebne skrbi.

Neka od pitanja na koja bi status pacijenta trebao odgovoriti su sljedeća:

• Može li se osoba samostalno odjenuti, hraniti, obavljati osobnu higijenu? 
• Koristi li toalet ili je djelomično ili potpuno inkontinentna, koristi li uloške ili pelene? 
• Može li se brinuti o kućanstvu, financijama, uzimati propisanu terapiju? 
• Ima li još kakve dijagnoze koje utječu na njezino funkcioniranje? 
• Kako se snalazi u vremenu i prostoru, prepoznaje li ljude oko sebe? 
• Je li pokretna, slabo pokretna ili nepokretna? 
• Ima li kakvih promjena u ponašanju koji zahtijevaju dodatno zalaganje njegovatelja, primjerice agitacija, halucinacije, odbijanje hrane, agresija, jaukanje, dozivanje, lutanje i slično? 
• Kako spava, ima li noćne more i strahove, traži li posebnu pažnju tijekom noći?

Doplatak za pomoć i njegu ili invalidnina?

Općenito, osobe s teškim invaliditetom (4. stupanj) mogu ostvariti invalidninu, koja se onda ostvaruje u punom (1500 kn) ili smanjenom iznosu, ovisno o visini prihoda.

Doplatak za pomoć i njegu ostvaruju osobe koje se, ukratko rečeno, ne mogu same brinuti o sebi, a čiji prihodi ne prelaze zadani dohodovni cenzus, i/ili koje imaju teži invaliditet (3. stupanj) ili teže trajne promjene u zdravstvenom stanju (primjerice neka teža bolest).

Doplatak za pomoć i njegu (DPNJ)

Doplatak za pomoć i njegu, u punom (600 kn) ili smanjenom iznosu (420 kn), može se ostvariti prema opsegu potrebne njege – puni iznos za potpunu njegu ili smanjeni za smanjenu njegu, što se utvrđuje vještačenjem.

Pravo na doplatak za pomoć i njegu (u daljnjem tekstu DPNJ), prema Središnjem državnom portalu, priznaje se osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba.

Na istom Portalu je navedeno i tko ne može ostvariti DPNJ. Između ostaloga, to su osobe koje imaju sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, koje imaju u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim ovoga u kojemu stanuju ili imaju prihode koji prelaze dohodovni cenzus. Trenutačno je to za samca 1250 kn, odnosno 1000 kn po članu kućanstva, računajući prosjek posljednja tri mjeseca prije podnošenja zahtjeva.

Međutim, u pojedinim slučajevima dozvoljene su iznimke. Tako neovisno o mjesečnom prihodu i vlasništvu druge nekretnine, pravo na puni iznos DPNJ ostvaruje osoba kojoj se utvrdi teži invaliditet (3. stupanj), osoba s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju te slijepa, gluha i gluhoslijepa osoba koja nije osposobljena za samostalan život. Detaljnije informacije potražite na dolje navedenoj poveznici.

Izvor: Središnji državni portal/doplatak

Osobna invalidnina

Pravo na osobnu invalidninu priznaje se osobama s teškim invaliditetom, odnosno teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju.

Za osobu koja nema prihoda, osobna invalidnina iznosi 1500 kn. Ako osoba ostvaruje neki drugi prihod, invalidnina se računa kao razlika između 1500 kn i prosječnog prihoda u posljednja tri mjeseca. Međutim, ovdje je bitno naglasiti da se u taj prihod ne računa plaća, autorski honorar, zajamčena minimalna naknada, naknada za troškove stanovanja koja je ostvarena na temelju Zakona o socijalnoj skrbi, mirovina do iznosa najniže i još neka sredstva koja korisnik ostvaruje po drugim osnovama. Detaljnije informacije potražite na dolje navedenoj poveznici.

Napomena: ovisno o visini prihoda, invalidnina može biti i manja od doplatka za pomoć i njegu! Stoga je prije podnošenja zahtjeva potrebno konzultirati se sa socijalnim radnikom, kako bi se odabrala povoljnija opcija novčane pomoći.

Izvor: Središnji državni portal/invalidnina

Primjer izračuna osobne invalidnine

Osoba ima mirovinu 3000 kn, a ostvaruje pravo na osobnu invalidninu. Invalidnina se u ovom slučaju računa na sljedeći način:

• utvrđuje se iznos najniže mirovine za 40 godina staža, koja u trenutku pisanja ovoga teksta iznosi 68,45 kn po godini staža, odnosno 2738 kn (ovaj je podatak varijabilan i mijenja se sukladno usklađivanju mirovina s plaćama).
• od mirovine koju ostvaruje osoba oduzimamo iznos najniže mirovine, dakle 3000 – 2738 kn, što iznosi 262 kn
• dobivenu razliku oduzimamo od punog iznosa invalidnine, dakle 1500-262= 1238 kn

Zaključak – osobe s mirovinom do iznosa najniže (dakle, trenutačno do 2738 kn) ostvaruju puni iznos invalidnine, odnosno 1500 kn. Osoba s mirovinom 3000 kn, prema prikazanom izračunu, ostvaruje 1238 kn osobne invalidnine. 


Dodatne pogodnosti za korisnike osobne invalidnine

Korisnici osobne invalidnine u RH oslobođeni su plaćanja dopunskog zdravstvenog osiguranja. Uz to, imaju pravo na naknadu za "ugroženog kupca energenata". To znači da korisniku pripada pravo na sufinanciranje troškova električne energije do najviše 200 kuna mjesečno.

Kako biste ostvarili pravo na besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje, potrebno je u HZZO odnijeti pravomoćno Rješenje Centra za socijalnu skrb o osobnoj invalidnini.

Pravo na naknadu za električnu energiju Rješenjem odobrava CZSS, a također na temelju pravomoćnog Rješenja o osobnoj invalidnini.

Doznajte više: Središnji državni portal /Naknada za ugroženog kupca energenata

Kako ostvariti pravo na DPNJ ili invalidninu?

Pravo na doplatak za pomoć i njegu ili osobnu invalidninu ostvaruje se podnošenjem zahtjeva nadležnom Centru za socijalnu skrb. Obrazac zahtjeva možete osobno preuzeti u lokalnom CZSS-u, a neki centri omogućuju i preuzimanje obrasca online, obično s njihove službene web stranice. Ako niste sigurni trebate li podnijeti zahtjev za DPNJ ili invalidninu, konzultirajte se s dodijeljenim socijalnim radnikom. Zamolite da vas uputi na povoljniju opciju, s obzirom na prihode kućanstva, kao i na procijenjeni stupanj invaliditeta.

Zahtjev može podnijeti oboljela osoba, skrbnik ili član obitelji. Već zbog same prirode bolesti, oboljeli od Alzheimera uglavnom nisu u stanju sami podnijeti zahtjev te je stoga ovaj zadatak na članu obitelji ili skrbniku. Iznos pomoći uplaćivat će se na račun oboljele osobe ili račun skrbnika, odnosno člana obitelji, kako već odlučite u zahtjevu.

Uz zahtjev je potrebno priložiti sljedeće dokumente:

• preslike relevantne medicinske dokumentacije (otpusna pisma, nalazi, mišljenja)
• vlasnički list
• izvod iz katastra
• prosjek prihoda u zadnja 3 mjeseca za članove kućanstva
• preslika bankovne iskaznice računa na koji će se vršiti uplate 

Socijalni radnik će prilikom zaprimanja zahtjeva zatražiti od vas socijalnu anamnezu, kao i zdravstvenu anamnezu za osobu koja će se vještačiti. To znači da morate barem približno znati slijed bolesti i dijagnoza u životu vašeg oboljeloga. Primjerice, 2010. godine srčani udar, 2013. godine moždani udar, 2014. godine dijagnoza demencije itd. Naravno, što god navedete u anamnezi morate biti spremni potkrijepiti odgovarajućom dokumentacijom.

Nakon što CZSS zaprimi i obradi vaš zahtjev, bit ćete pozvani na vještačenje u nadležni Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Na vještačenje će biti pozvana osoba za koju se podnosi zahtjev, ali ako zbog opravdanih razloga ona nije u mogućnosti nazočiti istomu, konzultirajte se sa Zavodom o alternativama. Iz moga vlastitog iskustva, na vještačenje može doći osoba koja je podnijela zahtjev, a mora ponijeti svu originalnu medicinsku dokumentaciju na uvid vještaku (uz zahtjev su predane preslike).

Na temelju nalaza vještačenja, Centar za socijalnu skrb donosi rješenje o vašem zahtjevu, kojim se on potpuno ili djelomično usvaja, odnosno odbija. Na rješenje imate pravo žalbe.

Navedena procedura (od zahtjeva do rješenja) obično traje nekoliko mjeseci, ovisno o količini predmeta i brzini rada u pojedinom CZSS-u i Zavodu za vještačenje. Međutim, doplatak ili invalidnina se obračunava od datuma podnošenja zahtjeva. To u praksi znači da ćete s prvom isplatom dobiti i zaostatke od datuma predaje zahtjeva.

Dodatni savjeti

• kada pripremate medicinsku dokumentaciju, obratite pozornost da priložite sve nalaze, otpusna pisma ili mišljenja za koje smatrate da utječu na stupanj invaliditeta osobe, kao i na njezinu sposobnost samostalnog funkcioniranja. Primjerice, otpusno pismo nakon moždanog udara, srčanog udara i slično.
• ako osoba već ima neko tjelesno oštećenje, svakako priložite dokaze o istome (primjerice, ima samo jedan bubreg). 
• ako osoba ima problema s pokretljivošću, nastojte osigurati što svježije nalaze fizijatra, mišljenje fizioterapeuta, dokaze o provedenim fizikalnim terapijama i slično. 
• budući da se zloćudna oboljenja (karcinom) karakteriziraju kao teže ili teške trajne promjene u zdravstvenom stanju, nalazi onkologa su značajna stavka u ostvarivanju prava na doplatak i invalidninu. Ovdje spadaju svi nalazi koji su povezani sa zloćudnim oboljenjem – UZV, rentgen, biopsija, kirurgija itd. 
• zbog progresivne prirode Alzheimerove bolesti, osigurajte također što noviji nalaz neurologa ili psihijatra. Zamolite da vam navedeni liječnici napišu što detaljniji status oboljele osobe, već prema uputama koje sam navela u prvim poglavljima ovoga teksta. 
• budući da velik broj oboljelih od Alzheimerove bolesti boluje i od dijabetesa tipa 2, osigurajte nalaz endokrinologa/dijabetologa. Koristi li oboljeli inzulin ili tablete? Je li sposoban sam uzimati propisanu terapiju? 
• boluje li osoba i od neke teške kronične bolesti, svakako priložite i te nalaze, a liječnika koji prati kroničnu bolest zamolite da vam napiše status pacijenta, s naglaskom na utjecaj bolesti na samostalno funkcioniranje osobe u svakodnevnom životu, odnosno razinu potrebne pomoći druge osobe. 

Pročitajte više... »

Demencija - uzroci, vrste, simptomi demencije, mogućnosti preventive, njega dementne osobe

Piše: Bernarda Lusch

Demencija je bolest, a ne dio prirodnog procesa starenja. Doznajte što je demencija, koji su njezini simptomi, a koji su faktori rizika, te kako se nositi s tom podmuklom bolešću unutar obitelji.

Što je demencija? 

Demencija je sindrom, odnosno skup simptoma, koji uključuje postupno ili naglo propadanje sposobnosti pamćenja, učenja i rasuđivanja te promjene u ponašanju. Zbog svega navedenoga, dementna osoba sve teže samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti te postaje ovisna o tuđoj pomoći.

Demencija - epidemija modernoga doba

Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu danas od demencije boluje čak 47,5 milijuna ljudi. Svake godine se bilježi 7,7 milijuna novih slučajeva. Predviđa se da će do 2030. godine broj oboljelih narasti na 75,6 milijuna, a do 2050. na čak 135,5 milijuna.

Simptomi demencije

Simptomi demencije se najčešće pojavljuju postupno i pogoršavaju se tijekom više godina. Nasuprot tomu, u slučaju moždanog udara ili ozljede mozga simptomi se mogu pojaviti naglo i odmah biti jačega intenziteta.

Najčešći početni simptom demencije su poteškoće kratkotrajnog pamćenja. To znači da oboljela osoba zaboravlja nedavne događaje. Na primjer, ne zna što je ručala, a s druge strane se još uvijek može sjetiti detalja iz dalje prošlosti.

Početna blaga zaboravljivost („gdje sam ostavio ključeve / naočale?“) postupno dobiva ozbiljniji oblik – nesnalaženje u prostoru i vremenu te zaboravljanje imena, osoba i važnijih događaja. Ako podatke iz naše memorije shvatimo kao uporišta našega bića, onda možemo razumjeti koliko se dementna osoba osjeća nesigurno i izgubljeno. Stoga nije neobično da uvijek iznova postavlja ista pitanja („koji je danas dan“, „kamo idemo“, „koja je ovo zgrada“, „tko je ovo“)

Ostali simptomi uključuju promjene u osobnosti i ponašanju, nesanicu, teškoće u apstraktnom mišljenju i shvaćanju, nemogućnost koncentracije, otežano rasuđivanje i odlučivanje, zanemarivanje higijene i drugih društvenih konvencija. U naprednijim stadijima, dementna osoba može imati halucinacije, deluzije te biti paranoična i sklona lutanjima.

Paranoja može biti blaga - na primjer, kada zaboravi gdje je ostavila neki predmet, osoba je uvjerena da je bližnji potkradaju ili namjerno sakrivaju predmet od nje. Slijedi optuživanje, nepovjerenje i ponekad agresija. U težem slučaju paranoje osoba misli da joj netko želi nauditi ili je ubiti, a ponekad je to povezano i s halucinacijama. Ovakav scenarij je zastrašujuće iskustvo, kako za oboljeloga, tako i za njegovatelja, koji ne zna kako se postaviti i pomoći.

U tjelesnom smislu, demencija može prouzročiti slabljenje kontrole nad tjelesnim funkcijama. To često dovodi do inkontinencije, nespretnosti u pokretima i problema s ravnotežom, te se značajno povećava rizik od padova i ozljeda. U težim slučajevima dolazi i do poteškoća s govorom i gutanjem.

Zbog nesnalaženja u stalnim promjenama vlastite osobnosti i sposobnosti funkcioniranja, oboljela osoba često osjeća tjeskobu i zbunjenost, što vremenom može dovesti do ozbiljne depresije. Svaka promjena svakodnevne rutine, nova osoba ili situacija oboljelu osobu čine uznemirenom, a to se može očitovati na različite načine - povlačenjem u sebe, nekim vidom kompulzivnog ponašanja, a ponekad i agresijom.

3 stadija demencije

Iako ova bolest ima brojne faze čije su karakteristike i trajanje često individualni, simptome demencije je općenito moguće promatrati kroz tri glavna stadija:

1. Početni ili blagi stadij - manje promjene osobnosti i ponašanja, blaga zaboravljivost, smanjena sposobnost planiranja i učenja novih stvari i pojmova
2. Srednji ili umjereni stadij - ozbiljniji gubitak pamćenja, poteškoće u samostalnom obavljanju svakodnevnih aktivnosti (posao, kućni poslovi, odijevanje, planiranje). Osoba se teže snalazi u prostoru i vremenu, zaboravlja osobe i događaje, javlja se sve veća zbunjenost i uznemirenost. Ova potonja stanja mogu uzrokovati razne oblike neprimjerena ponašanja: agresiju, vikanje, lupanje i sl. Od fizičkih poteškoća valja spomenuti inkontinenciju i probleme s koordinacijom pokreta. Osoba više nije sposobna živjeti sama.
3. Završni stadij - skrb o dementnoj osobi u završnom stadiju zahtijeva 24-satnu njegu. Osoba više ne zna samostalno sjediti, hodati i jesti. Ne prepoznaje članove uže obitelji, govori teško i nerazumljivo. Javljaju se teškoće sa gutanjem hrane (gušenje) te odbijanje hrane. Završni stadij demencije vodi do smrti oboljeloga. 

Uzroci i vrste demencije

Osnovni uzrok demencije je odumiranje stanica mozga, odnosno neurona. Neuroni su jedine stanice u našemu tijelu koje nemaju mogućnost obnove / oporavka. Odumrli neuroni više nikada neće povratiti svoju funkciju, a zahvaćeno područje će atrofirati. Neuroni mogu biti uništeni uslijed neke bolesti ili ozljede mozga, kada je otežan ili onemogućen dotok krvi u mozak. Vrste demencije stoga razlikujemo prema uzroku.

Alzheimerova demencija

Ovo je najčešći tip demencije, a nastaje kao posljedica Alzheimerove bolesti. Do 70% svih demencija prouzročeno je upravo Alzheimerovom bolešću. Riječ je o teškoj degenerativnoj bolesti koja uzrokuje nepovratne promjene u moždanom tkivu. U svakodnevnom govoru često se pojmovi demencije i Alzheimera pogrešno poistovjećuju. Razliku je najjednostavnije objasniti na način da je Alzheimerova bolest jedan od uzroka demencije, a demencija je posljedica Alzheimerove bolesti ili nekog drugog oboljenja, odnosno ozljede mozga.

Vaskularna demencija

Ponekad se naziva i multi-infarktna demencija. Nastaje kao posljedica niza manjih moždanih udara ili općenito uslijed cerebrovaskularnih incidenata. U takvim slučajevima mozak na trenutke ostaje bez krvi (kisika i hranjivih tvari), a to onda uzrokuje odumiranje moždanog tkiva. Oboljela osoba može (ali ne mora) razviti i vaskularnu demenciju, što će ovisiti o intenzitetu udara i području koje je pogođeno.

Lewy body demencija - demencija Lewy tjelešaca

Ovaj tip demencije usko je povezan s Parkinsonovom bolešću, a karakterizira ga prisutnost tzv. Lewyjevih proteinskih tjelešaca u moždanom tkivu oboljelih od Parkinsonove bolesti.

Drugi uzroci demencije

Demencija također može biti posljedica različitih trajnih i privremenih stanja. Smanjeno izlučivanje hormona štitnjače (hipotireoza), nedostatak hranjivih tvari (osobito vitamina B12 i folne kiseline), alkoholizam, višak kalcija u organizmu, visoka temperatura, dehidracija, dijabetes, AIDS, lajmska bolest, multipla skleroza, tumor ili neke druge bolesti mozga – sve su to mogući uzročnici demencije. Liječenje ovakvih tipova demencije ovisi o mogućnostima liječenja primarne bolesti ili tegobe. Simptome demencije je tako moguće ublažiti ili čak potpuno eliminirati.

Demencija – faktori rizika

Najveći faktor rizika je dob. Velika većina oboljelih od demencije starija je od 65 godina. Međutim, iako demencija najčešće zahvaća ljude starije dobi, pogrešno je smatrati je normalnim dijelom procesa starenja.

Osobe koje su imale ozljedu mozga, kao i one koje boluju od neke bolesti mozga i živčanog sustava, također mogu razviti demenciju.

Dijabetes (osobito tipa 2) u srednjoj i starijoj dobi povezuje se s povećanim rizikom obolijevanja od demencije. To se posebno odnosi na loše regulirani dijabetes, a ponajviše na nedijagnosticirani dijabetes. Događa se da ljudi godinama imaju dijabetes tipa 2, a da toga nisu svjesni jer nemaju jasnih simptoma. Dijabetes se s razlogom naziva tihim ubojicom - godinama može postupno uništavati krvne žile, doprinositi stvaranju amiloidnog plaka koji razara veze među neuronima te uzrokovati upalu u mozgu. Sve ovo dovodi do razvoja demencije. S druge strane, dobro regulirani dijabetes smanjit će ovaj rizik.

Zlouporaba alkohola i droga, uključujući i one lake, mogu dovesti do trajnih promjena na mozgu, a time i do razvoja demencije. Istraživanje sveučilišta Northwestern (Feinberg, Chicago, USA) ukazuje na vezu između uživanja marihuane u adolescentskoj dobi i trajnih promjena na hipokampusu, čak i dvije godine nakon prestanka uzimanja droge. Hipokampus je dio mozga, posebno važan za dugotrajnu memoriju te sposobnost rješavanja problema u svakodnevnom životu.
(Izvor: http://www.feinberg.northwestern.edu/news/2015/03/Csernansky-teen-cannabis-use.html)

Teoretski ne možemo biti genetski predisponirani za demenciju, no možemo biti genetski skloni bolestima koje uzrokuju demenciju. Tako npr., učestala pojava Alzheimerove bolesti u obitelji može donijeti određeni rizik obolijevanja od iste, a to onda posredno znači i rizik od demencije.

Demencija – postavljanje dijagnoze

Dijagnozu postavlja neurolog i/ili psihijatar na temelju detaljnog intervjua, obiteljske anamneze, opažanja bliskih ljudi, neurološkog i psihijatrijskog pregleda te psihološkog testiranja. Za utvrđivanje dijagnoze potrebno je ispitati sljedeće moždane funkcije: pamćenje, jezik i govor, percepciju i kognitivne vještine.

Pojedinim pretragama se isključuju fizički uzroci poput problema sa štitnjačom ili nedostatka određenih vitamina. Snimanja mozga i moždane funkcije također mogu biti korisni kod postavljanja dijagnoze, a osobito kod određivanja vrste demencije.

Mogućnosti liječenja demencije

Uspjeh liječenja ovisi o uzroku demencije. Ponekad se demencija može ublažiti ili potpuno izliječiti, a to ovisi o uspjehu liječenja primarne bolesti. Demencija se stoga relativno lako rješava kod stanja poput dehidracije, nedostatka vitamina ili bolesti štitnjače.

Kod ireverzibilnih, degenerativnih bolesti poput Alzheimerove bolesti, cerebrovaskularne bolesti ili bolesti Lewy tjelešaca, ne postoji mogućnost izlječenja. Terapija se u najboljem slučaju odnosi na usporavanje razvoja simptoma. Svrha terapije je poboljšanje kvalitete života oboljelih osoba i njihovih obitelji.

Može li se demencija spriječiti?

Mediteranska prehrana

Demencija se ne može spriječiti, ali svojim životnim stilom možemo utjecati na smanjenje rizika obolijevanja od bolesti koje uzrokuju demenciju.

Prva stvar o kojoj valja voditi računa jest zdravlje srca i krvožilnog sustava. Normalan krvni tlak, kontrola kolesterola, triglicerida i šećera u krvi važni su faktori prevencije moždanih udara i drugih neuroloških bolesti. Čak i ukoliko ste potpuno zdravi, bilo bi dobro učiniti preventivne laboratorijske pretrage krvi barem jedanput godišnje.

Mjere preventive kod Alzheimerove bolesti uključuju redovitu tjelovježbu, mediteransku prehranu, dobar san, mentalne i društvene aktivnosti te kvalitetno nošenje sa stresom.

Zdrava i uravnotežena prehrana uglavnom će zadovoljiti potrebe tijela za vitaminima i mineralima. Ipak, valja obratiti dodatnu pozornost na unos folne kiseline, vitamina B12 te minerala cinka i selena. Naime, nedostatak ovih mikronutrijenata često se povezuje s demencijom. Uz to, razmotrite uzimanje suplementa omega 3 masnih kiselina. Omega 3 kiseline su se pokazale vrlo blagotvornima kod očuvanja zdravlja krvnih žila, uključujući i onih u moždanom tkivu. 

Njegovanje zdravog načina života uz izbjegavanje duhana, alkohola i droga općenito će doprinijeti smanjenju rizika od brojnih bolesti, a to onda uključuje i bolesti koje uzrokuju demenciju.

Njega dementne osobe i njegovateljski stres

Demencija je bolest koja ne pogađa samo oboljelu osobu – demencija ima značajan psihološki, društveni i ekonomski utjecaj na njegovatelja, cijelu obitelj i širu zajednicu.

Njegovanje dementne osobe je izrazito stresno i zahtjevno. Sposobnosti dementne osobe nepovratno propadaju i ona postaje sve više ovisna o drugima. Njegovatelj (obično član obitelji) je tako svaki dan suočen s novim izazovima.

Promjene u ponašanju oboljele osobe, uvijek ista pitanja, stalno povećavanje razine skrbi, frustracije zbog nemogućnosti liječenja, tuga zbog svakodnevnih gubitaka (sposobnosti, pamćenja i dr.), višegodišnje trajanje skrbi, financijsko opterećenje – sve su to veliki uzročnici stresa kod njegovatelja. Uz sve navedeno, primarni njegovatelji često nailaze na nedostatak razumijevanja kod ostatka obitelji, odnosno nedovoljno uključivanje u skrb o oboljeloj osobi.

Ponekad će njega dementne osobe zahtijevati prekid radnog odnosa kako bi se preuzeo ovaj neplaćeni posao bez neradnih dana i godišnjih odmora. Ovakve promjene su same po sebi vrlo stresne i zahtijevaju puno preispitivanja. Jeste li sposobni uhvatiti se u koštac s ovakvim izazovom? Jeste li spremni staviti svoj vlastiti život „na čekanje“? Ako jeste, pripremite se.

Demencija, uz oboljelu osobu, može ugroziti i njegovatelja – kako na tjelesnoj, tako i na psihičkoj razini. Prema istraživanjima, njegovatelji oboljelih od demencije često boluju od depresije. Uz stalan osjećaj tuge, izmjenjuju se osjećaji krivnje i ljutnje. Specifični problemi oko brige za dementnu osobu mogu gurnuti njegovatelja u društvenu izolaciju. Od izuzetne je stoga važnosti za njegovatelja dobro se informirati o samoj bolesti – znanje će omogućiti bolju pripremu i organizaciju njege, a time i očuvanje vlastitog psihofizičkog zdravlja.

Njegovatelj mora pronaći adekvatne načine nošenja sa stresom. Preopterećenost dovodi do razdražljivosti i tjeskobe. Nekima će pomoći metode opuštanja, nekima tjelovježba, a drugima radni zadaci ili glazba. Važno je utvrditi što je od toga najučinkovitije te osigurati potrebno slobodno vrijeme.

Nužno je također osigurati pomoć i povremenu zamjenu. Postoji li u vašem mjestu grupa za potporu obiteljima oboljelih od demencije? Postoji li ustanova za dnevnu skrb o oboljelima? Tko bi od obitelji ili prijatelja mogao povremeno preuzeti brigu o dementnoj osobi? To su pitanja koja svaki njegovatelj i obitelj oboljeloga mora riješiti prije nego što bolest uznapreduje.

Uz sve izazove koje nosi, njega dementne osobe može biti jedno vrlo duboko i dragocjeno iskustvo. To se podjednako odnosi i na oboljeloga i na njegovatelja. Empatija, povjerenje i služenje produbljuju međusobne veze. Ukoliko joj to dozvolite, osoba koja je zaboravila gotovo sve poučit će vas neprocjenjivoj životnoj mudrosti, a to je - kako punim srcem živjeti u ovom jedinom, sadašnjem trenutku. Nije li to spoznaja koja vrijedi svakoga truda?


Možda će vas zanimati... 

Faze ili stadiji Alzheimerove bolesti - prepoznajte simptome po fazama ili stadijima Alzheimera

Pročitajte više... »