Uzgoj smokve - kako i gdje se može uzgajati smokva u Hrvatskoj

Iako je smokva tipična biljka mediteranskog podneblja, njezin je uzgoj moguć i u drugim dijelovima Hrvatske. Doznajte koji su vam uvjeti potrebni za uzgoj smokve te što trebate učiniti da bi vaše drvo smokve dalo što kvalitetnije plodove. 

Smokva – porijeklo i opis biljke

Smokva (lat. Ficus) je biljka iz porodice dudovki. Najpoznatija smokva je tzv. obična smokva (lat. Ficus carica L.). Obična smokva može biti divlja i pitoma, koja se uzgaja zbog svog jestivog ploda.

Obična smokva (u daljnjem tekstu: smokva) listopadno je drvo ili veći grm, a potječe s istočnog Mediterana (male Azije) te jugoistočne Azije.

Može narasti od 3 do čak 10 metara u visinu, a gotovo isto toliko može ići i u širinu. Ovo je važan podatak kod sadnje – oko sadnice smokve mora se ostaviti dovoljno prostora za razvoj biljke. Prvi značajniji urod stablo smokve daje nakon 4-5 godina.

Stablo je puno mliječnoga soka, tzv. lateksa, koji se koristi u mliječnoj i mesnoj industriji te farmaciji.

Drvo ima glatku, pepeljasto-sivu koru, a listovi su čvrsti, veliki i tamnozeleni, s gornje strane hrapavi, a s donje pomalo dlakavi. Oblik lista je karakterističan; plojka je srcolika i često višedjelna (trodjelna, petodjelna ili sedmodjelna).

Uzgoj smokve

Odabir lokacije / mikrolokacije u Hrvatskoj

Očekivano, suptropska biljka u Hrvatskoj najbolje uspijeva u područjima blizu mora: Dalmacija s otocima, dalmatinsko zaleđe, Istra i primorska Hrvatska te dolina Neretve – sve su ovo pogodne lokacije za uzgoj smokve. Međutim, smokva se može uzgojiti i u kontinentalnoj Hrvatskoj. Potrebno je samo obratiti pozornost na klimatske uvjete pojedine mikrolokacije te na pravilan odabir tla 

Inače, kada ne postoje prirodni klimatski uvjeti za uzgoj smokve, ona se može uzgojiti i u stakleniku, gdje se na umjetan način mogu postići optimalni uvjeti za uzgoj.

Budući da je životni vijek smokve obično od 50-70 godina (ponekad i do 100 godina!), lokaciju za sadnju pojedinog drveta odabrat ćete samo jedanput u životu – zbog toga se isplati dobro proučiti sve faktore koji će utjecati na njegov uzgoj.

Za pravilan odabir je, prije svega, potrebno višegodišnje praćenje temperaturnih ekstrema, naročito ako su u pitanju granične vrijednosti. Praćenje broja kišnih dana kroz godinu omogućit će dobru organizaciju i/ili uvođenje optimalne tehnologije navodnjavanja. Podatci o učestalosti, jačini i smjeru vjetrova na odabranom području (tzv. ruža vjetrova) možda će ukazati na potrebu postavljanja vjetrozaštitnih pojaseva. Ako je na lokaciji česta tuča, bit će potrebno razmotriti postavljanje određene zaštite od tuče.

Klimatski uvjeti za uzgoj smokve

Ukratko, smokva treba toplinu i vlagu! Blaga mediteranska klima s vrućim ljetima i dostatnom količinom padalina idealna je za uzgoj smokve.

Godišnja prosječna temperatura zraka trebala bi biti iznad 12 stupnjeva. Visoke ljetne temperature (oko 35 stupnjeva) povoljno utječu na kvalitetu ploda. S druge strane, najniže temperature ne bi smjele padati ispod -15 stupnjeva. Iako se smatra jednom od najotpornijih suptropskih voćaka s obzirom na hladnoću, nagli padovi temperature, naročito u vrijeme vegetacije, mogu za smokvu biti vrlo opasni. Oštre zime mogu uzrokovati smrzavanje dijelova stabla, osobito ako su izložene hladnim sjevernim vjetrovima.

Savjet: uzgajate li smokvu u kontinentalnim krajevima, odnosno krajevima gdje su zime oštre i temperature mogu pasti ispod -15 stupnjeva, tijekom zimskih mjeseci poduzmite dodatne mjere zaštite. Korijen možete zaštititi tako da tlo oko stabla obilno prekrijete piljevinom i/ili otkosom iz vrta. Samo stablo se može omotati za tu svrhu predviđenom tkaninom, a koju možete nabaviti u specijaliziranim poljoprivrednim trgovinama i nekim trgovačkim centrima. 

Smokvino stablo voli vlagu. Godišnja količina padalina trebala bi biti najmanje 600 mm/m2, a bilo bi dobro da bude iznad 1000 mm/m2. Malo je problematično što ova količina oborina obično nije ravnomjerno raspoređena kroz godinu – ljeta su često sušna, a jeseni obiluju padalinama. Ipak, na dubokim tlima smokva razvija dubok i vrlo razgranat korijen, što je tijekom ljetnih mjeseci donekle štiti od isušivanja. Kako bi se pak u potpunosti izbjegao rizik od isušivanja, ljeti je poželjno navodnjavanje.

Iako smokva u principu voli vodu, niti vode ne treba biti previše u kratkom vremenu. Obilnije jesenje kiše mogu čak i naštetiti plodovima, jer ubrzavaju njihovo kvarenje.

Kako odabrati tlo za uzgoj smokve?

Stablo smokve zahtijeva lakša, plodna i rahla tla. Može uspjeti i u kamenjarima, ako je tlo duboko i omogućava duboko grananje korijena.

Vrste tla pogodne za uzgoj smokve su crnica i posmeđena crvenica. Smokva može uspjeti i na laporastim i šljunkovitim tlima, ali je u tom slučaju potrebna obilna gnojidba i navodnjavanje. Osobito su povoljna naplavna tla u dolinama rijeka, kakvo primjerice nalazimo u dolini Neretve. Nasuprot tomu, teška glinena tla nikako nisu pogodna za uzgoj smokve.

Što se tiče kiselosti tla, za uzgoj smokve je najpovoljnije neutralnije tlo, pH vrijednosti između 6 i 7,8.

Valja utvrditi je li tlo dovoljno rahlo te zadržavaju li se vode na površini? Možda će trebati dodatna dorada tla ili tehnologija odvodnje suvišnih voda.

Kemijska, fizikalna i biološka analiza pomoći će određivanju eventualnog tretmana tla prije sadnje.

Gnojidba prije sadnje

Što se tiče kemijskih svojstava tla potrebnih za uzgoj smokve, ono bi moralo biti bogato fosforom i kalijem.

Rezultati kemijske analize tla pomoći će utvrditi količinu fosfora i kalija potrebnih za meliorativnu gnojidbu. Ovakva gnojidba se vrši na siromašnim i srednje opskrbljenim tlima, a koriste se NPK gnojiva s minimalnim udjelom dušika.

Kamenita / skeletna, pjeskovita i teža tla bi prije sadnje trebalo obogatiti organskim tvarima (bogatima dušikom). U jesen (nakon ljetnog rahljenja) najbolje bi bilo na tlo pobacati i zaorati stajski gnoj. U istu svrhu može se koristiti i kompost.

Odabir položaja

Za smokvu su idealni otvoreni položaji okrenuti ka jugu i jugoistoku, u ravnici ili na obroncima. Položaji zaklonjeni od sunca – uz zgrade ili zidane ograde – obično donose smanjeni urod.

Priprema tla

Prije svega, na odabranoj lokaciji treba izravnati teren – iskrčiti drveće (sa što više korijenja), ukloniti kamenje te poravnati neravnine. Također treba što temeljitije ukloniti ostatke prethodne vegetacije. 

Tlo zatim treba razrahliti, kako bi se omogućilo dublje zadržavanje vlage, prozračivanje tla i općenito postigla povoljnija fizikalna svojstva. Lakša tla se obrađuju do otprilike 60 cm dubine, a teža 80 cm i više, sve do nepropusnog sloja. Duboko rahljenje (rigolanje) tla mora se obaviti najkasnije u ljeto koje prethodi proljetnoj sadnji. Važno je napomenuti da nije dovoljno razrahliti samo jame u koje će se saditi sadnice, već kompletnu površinu. Korijen smokve se, naime, razvija u širinu te mu treba za to omogućiti što povoljnije uvjete.

Priprema tla – označavanje parcela, redova i razmaka u redovima

Prije sadnje iskolčavaju se parcele, redovi i obilježavaju mjesta za sadnju sadnica. Razmaci među redovima i u redovima određuju se ovisno o sorti, uzgojnom obliku, vlažnosti i plodnosti tla, podlozi, željenoj gustoći nasada i dr. Okvirno, razmak između redova obično je 5-14 m, a razmak unutar redova 4-12 m.

Jame za sadnice

Prije same sadnje, potrebno je iskopati jame za sadnice. One moraju biti pripremljene do dana planirane sadnje.

Ako je tlo prethodno izrahljeno, na ubilježenim sadnim mjestima kopaju se jame dimenzija 50x50 cm, te 35-40 cm dubine. Valja paziti da se veličina jame prilagodi veličini korijena sadnice, tako da se dijelovi korijena ne svijaju prilikom postavljanja.

Ako tlo nije izrahljeno po cijeloj površini, tada se kopaju nešto dublje i šire jame. Dubina treba biti 60-80 cm, a širina najmanje 1,5 metar. Što šire, to će biti bolje za buduće stablo.

U iskopane se jame u sredinu postavlja kolac. Nakon toga se jama djelomično zatrpava, tako da vršak vraćene zemlje bude skoro do razine tla. Ostatak zemlje će se nagrnuti nakon sadnje.

Sadnja smokve

Sadnice smokve

Sadnice smokve najčešće nalazimo u dva oblika:

• ožiljene jednogodišnje sadnice (proizvedene iz reznica ili cijepljene na drugu podlogu)
• reznice spremne za sadnju

Kada je tlo siromašnije ili općenito uvjeti nepovoljniji, preporuča se sadnja reznica. 

Reznice se dobivaju tako da se odreže zrela (odrvenjena) grana otprilike 15-20 cm ispred početka grananja. Treba ostaviti samo jednu grančicu (najbolje razvijenu), a ostale odrezati. Ovakva reznica se odmah postavlja u pripremljenu jamu, i to tako da iznad tla proviruje samo ostavljena grančica. Nakon toga se čvrsto zagrne zemljom i zalijeva.

Zemlju prilikom sadnje dobro je obogatiti stajskim gnojem ili tresetom, pri čemu valja paziti da ne dolaze u izravan dodir sa samom sadnicom.

Savjet: želite li saditi smokvu u kontinentalnim krajevima, tada nabavite sadnice / reznice također iz kontinentalnih krajeva ili barem primorskog zaleđa (npr. unutrašnjost Istre, područje Drniša, Knina, Sinja). Ovakve će sadnice biti otpornije na nepovoljnije uvjete, primjerice niske zimske temperature. 

Kada se sadi smokva?

Ožiljene sadnice se mogu saditi sve od studenog do ranog proljeća, odnosno u razdoblju mirovanja vegetacije. Reznice je najbolje saditi u veljači (neposredno nakon rezanja s matičnog stabla).

Uzgojni oblici

Stabla smokve se oblikuju u željenom uzgojnom obliku. Najčešći oblici su piramida i vaza. Kod piramide se oblik razvija manje-više spontano, bez puno vanjskih intervencija. Postoji jedna glavna uspravna grana (provodnica) iz koje se šire okolne grane. Vaza ili kotlasti oblik nema provodnicu, već se grane razvijaju u svim pravcima.

Održavanje i zaštita smokve

Rezidba

Rezidba se obavlja u svrhu održavanja željenog uzgojnog oblika, prorjeđivanja, skraćivanja i savijanja grana. Učestalost i vrijeme rezidbe će ovisiti o brojnim faktorima – jesu li u pitanju rane ili kasne sorte smokve, pripada li stablo jednorotkama ili dvorotkama, kakve su klimatske prilike i sl.

Gnojidba

Smokva može neometano rasti i davati plodove u nepristupačnim kamenitim tlima bez ikakve intervencije čovjeka. Njezin duboki, čvrsti i razgranati korijenski sustav omogućuje joj opskrbu vodom i hranjivim tvarima iz dubljih slojeva tla. Ipak, dodatna njega joj može samo pomoći da donese obilniji i kvalitetniji urod. Općenito, smokva treba fosfor, kalij, dušik i kalcij. Ako odabrano tlo nije dovoljno opskrbljeno ovim tvarima, one se dodaju gnojidbom.

Navodnjavanje

Iako je smokva zbog svog razvijenog korijenskog sustava dosta otporna na sušu, njezin je urod bogatiji i kvalitetniji ukoliko ima na raspolaganju dostatnu količinu vode.

Navodnjavanje je osobito potrebno kod plićih i šljunkovitih tala, u sušnim godinama, a prije početka sazrijevanja plodova (obično u srpnju i kolovozu). Ovisno o broju kišnih dana i fizikalnim svojstvima tla, količina vode za natapanje po sezoni kreće se od 250 l/m2 pa sve do 700 l/m2. 

Što je kaprifikacija?

Oplođivanje smokvinih cvjetova vrši samo osica Blastophaga Grossorum, koja živi u simbiozi sa cvatom divlje smokve. Oplodnja je kod pitome smokve moguća jedino ako se u blizini nalazi divlja smokva, u kojoj živi ova osica.

Prijenos peludi muških cvjetova divlje smokve u ženske cvjetove pitome smokve naziva se kaprifikacija.

Kod nekih sorti smokve kaprifikacija je nužna za dozrijevanje ljetno-jesenskih plodova. Kod nekih je sorti kaprifikacija više ili manje korisna, a kod nekih potpuno nepotrebna.

Savjet: ako uzgajate sortu kojoj je kaprifikacija nužna ili korisna za bolji i kvalitetniji ljetno-jesenski urod, a u blizini nemate divlje smokve, postoji rješenje. Otprilike početkom srpnja možete negdje ubrati divlje plodove i objesiti ih na grane pitome smokve. Prije svakako treba provjeriti ima li u divljim plodovima osica i peluda. 

Sorte smokve

Sorte smokve obično dijelimo na jednorotke i dvorotke, te na crne i bijele.

Jednorotke daju samo ljetno-jesenske plodove, i to iz ljetnih cvatova.

Dvorotke prvo krajem lipnja daju plodove iz proljetnih cvatova, a takve plodove nazivamo petrovače ili cvjetunice. Drugi put daju ljetno-jesenske plodove iz ljetnih cvatova, obično krajem kolovoza.

Najčešće sorte u Hrvatskoj su bjelica ili bilica, grčka bijela, zlatna smokva (zlatulja), petrovača bijela, petrovača crna, zimica, vodenjača, termenjača, žentile, zamorčica, modrulja.

Berba smokve

Vrijeme dozrijevanja smokve razlikuje se od sorte do sorte. Ipak, općenito se može reći da prvi ljetni plodovi dozrijevaju krajem lipnja, a ljetno-jesenski krajem kolovoza. 

Zreli plodovi se prepoznaju po veličini, boji kožice te po čvrstoći i okusu mesa. Boja kožice, ovisno o sorti, može varirati od blijedozelene, zlatne, svijetlosmeđe pa do ljubičaste. Jedan od faktora zrelosti smokve je i njezina težina, odnosno obješenost ploda na grani. Kožica može lagano početi pucati te se mora odvajati lako od mesa. Mliječnog soka više nema u zreloj smokvi. Plod je sočan i sladak

Od zrelosti do prezrelosti prolazi svega par dana - stoga je smokve potrebno brati postupno, onako kako dozrijevaju.

Plodovi se beru rano ujutro, ali samo kada više nema tragova rose. Beru se s peteljkom i slažu u jedan red, po mogućnosti bez doticanja. Savjet: za smokve je vrlo praktična kartonska ambalaža za jaja!


Izvori:

1) Bakarić, Brzica, Omčikus: Smokva; Stanica za južne kulture Dubrovnik, 1989.
2) Wikipedija: Obična smokva


Možda će vas zanimati... 

Kako se pravi kompost - kompostiranje kao način života
Doznajte sve o izradi komposta!

Pročitajte više... »

Kako se pravi kompost - kompostiranje kao način života

Imate li vrt, kompostiranje će vam donijeti višestruku korist. Doznajte kako se pravi kompost, što ide, a što ne ide u kompost, koja su svojstva komposta te, naposljetku, kako ćete kompost iskoristiti na najbolji mogući način.

Što je kompostiranje?

Najjednostavnije rečeno, kompostiranje je prirodni proces razlaganja organskog materijala kako bi se naposljetku dobilo ekološko gnojivo s udjelom humusa. Kompostiranje se odvija postupno i u kontroliranim uvjetima. Važnu ulogu imaju mikroorganizmi, koji biološki razlažu organski otpad na jednostavnije dijelove, koji se dalje pretvaraju u humusne spojeve.

Zašto je dobro kompostirati - kompostiranje i zaštita okoliša

Kompostiranje je zapravo proces reciklaže organskog ili biootpada, kojim se dobiva ekološki najprihvatljivije organsko gnojivo – kompost.

Kompostiranjem rješavamo problem organskih ostataka iz kuhinje i vrta, a u isto vrijeme dobivamo vrijedno organsko gnojivo kojim ćemo dohraniti zemlju u vrtu. Tako obogaćena zemlja osnažit će biljke, koje će biti otpornije na štetnike i bolesti. Hrana uzgojena bez upotrebe kemijskih sredstava ima bolju kakvoću i nema štetnih utjecaja na zdravlje čovjeka.

Kompostiranje je, prema tome, jedan zatvoreni krug suradnje čovjeka i okoliša, u kojemu svi profitiraju.

Kako se pravi kompost?

Pri izradi komposta valja obratiti pozornost na odabir idealnog položaja u vrtu, tip kompostera te na vrstu otpada koji odlažemo na kompostnu hrpu. Ovisno o godišnjem dobu i klimatskim uvjetima, treba voditi računa o vlazi, prozračivanju te o temperaturi komposta.

Što je to kompostna hrpa?

Kompostiranje se odvija u kompostnim hrpama. Dakle, kompostna hrpa je hrpa odloženog biootpada u kojem se odvija proces razlaganja. Kompostna hrpa može biti na otvorenom ili se može smjestiti u prikladan komposter.

Idealan položaj za kompost

Budući da će većina organskog materijala za kompost doći iz vrta (otkos trave, ostatci od rezidbe, suho lišće, korovi i sl.), a dobiveni kompost će se opet vratiti u vrt – najbolje je odabrati mjesto koje je u vrtu ili blizu njega.

Kompost će povremeno trebati zalijevati, osobito u toplim, sušnim razdobljima – stoga je dobro da je voda negdje pri ruci.

Što se tiče položaja u odnosu na sunce, najbolje je odabrati polusjenovite položaje. Toplina sunca će ubrzati procese razgradnje. Međutim, previše sunca i topline mogu isušiti kompost.

Tlo na koji se postavlja kompostna hrpa trebalo bi biti rahlo i dobro drenirano. U suprotnom bi zadržavanje tekućine moglo prouzročiti truljenje, a time i neugodne mirise komposta. Tlo bi također trebalo biti očišćeno od korova prije postavljanja hrpe.

Iako se kompost obično postavlja negdje u dnu vrta, što dalje od pogleda, valjalo bi pripaziti da ne bude baš tik uz ogradu ili živicu. Oko kompostne hrpe bi bilo najbolje ostaviti oko 1,5 m slobodnog prostora.

Odabir kompostera – spremnika za kompost

Na velikim, otvorenim površinama kompost se može jednostavno slagati na hrpu. Međutim, za manje kućne vrtove prikladniji su spremnici za kompost – komposteri.

Komposter je najčešće plastični ili drveni, ali se može načiniti i od drugih materijala, npr. od metalne žice, betonskih blokova ili čak od staroga saga. Drveni komposter se najbolje uklapa u okoliš te je dobar termoizolator. S druge strane, plastični komposter je lakše održavati i premještati.

Želite li ekološki najprihvatljiviji komposter, načinite ga sami od već korištenih materijala. Tako od drvenih paleta možete napraviti četverokutni kavez bez dna. Ovakav će komposter tijekom zime trebati pokrov, npr. od slame.

Plastična bačva koja vam više ne treba dobro će poslužiti za komposter. Trebalo bi joj ukloniti barem trećinu dna, a sa strane izbušiti dovoljno rupa kako bi kompost imao zraka. Radi boljega prozračivanja, masu će trebati povremeno prevrtati (okretati).

Trodijelni komposter od priručnih materijala

Trodijelni komposter možete načiniti od tri drvena sanduka bez dna, koji se postave jedan uz drugoga i spoje nehrđajućim čavlima. Dimenzije pojedinačnog sanduka su 1-1,2 m bazne širine i dužine, te 1,2 - 1,5 m visine. Bilo bi idealno da su prednje stranice sanduka pokretne, kako bi se kompostna hrpa lakše premještala. U prvi se sanduk odlaže svježi otpadni materijal iz kuhinje i vrta. Kada se napuni, čeka se otprilike 7-10 dana, nakon čega se materijal prebacuje u drugi sanduk i promiješa. Ovdje se proces nastavlja sljedećih 10 dana, te se masa prebacuje u treći sanduk. U trećem sanduku se proces dobivanja komposta završava. Kada se treći sanduk isprazni, postaje prvi (odnosno u njega se dalje stavlja svježi otpad), prvi postaje drugi i tako dalje.

Čime zaštititi komposter?

Ovisno o vremenskim uvjetima, komposter će povremeno trebati zaštititi od obilne kiše, snijega, vjetra, hladnoće ili izravnoga sunca. U specijaliziranim trgovinama može se kupiti materijal koji je predviđen upravo za pokrivanje komposta. Želite li, pak, uštedjeti nešto novca, iskoristite materijale koje imate pri ruci – stari sag, slamu, karton ili crnu plastičnu foliju.

Kako se postavlja komposter?

Zemlja na koju se postavlja komposter treba biti rahla i očišćena od korova. Osim toga, treba biti ravna, kako bi komposter stajao stabilno. Na dno se postavlja nešto slame ili sijena (10-ak cm) te se zalijeva vodom. Ovako pripremljen komposter spreman je za početak kompostiranja.

Uvjeti za kompostiranje

Osnovni uvjeti potrebni za proces kompostiranja su zrak, vlaga i toplina. Kompostna hrpa mora biti prozračna, kako bi se spriječilo truljenje. Kod većih količina (volumena) otpada, kompostnu hrpu će biti potrebno povremeno prevrtati. Količina vlage ovisit će o vrsti otpada te o vremenskim uvjetima – kompost će ponekad trebati zaliti, a ponekad zaštititi od oborina. Temperatura unutar kompostne hrpe može doseći 70 stupnjeva. Temperaturu proizvode mikroorganizmi prerađujući „hranu“ – ugljik i dušik iz odloženog bio otpada.

Omjer ovih tvari bi u kompostnoj hrpi trebao biti otprilike 30 naprama 1 u korist ugljika. Ako ne možete postići baš takav omjer, svakako nastojte da ugljika bude barem nekoliko puta više nego dušika. Tzv. zeleni otpad sadrži više dušika (trava, ostatci voća i povrća, talog čaja i kave, stajski gnoj), dok smeđi otpad sadrži više ugljika (lišće, granje, slama, papir).

Što ide, a što ne ide u kompost

Pravilan odabir materijala za kompost te njegovo pravilno odlaganje važni su preduvjeti za proizvodnju kvalitetnog komposta. Veći otpatci se tako trebaju usitniti (na nekoliko centimetara) radi ubrzavanja razgradnje. Otpad iz vrta i kuhinje se na kompostnu hrpu slaže u tanjim slojevima te se lagano zalijeva vodom.

Što ide u kompost?

Ostatci voća idu u kompost

• Trava, neosjemenjeni korovi, nejestivi dijelovi biljaka, ostatci rezidbe
• Ostatci od povrća i voća
• Suho lišće (osim lišća od oraha!) i granje, kora drveta, iglice četinara
• Uvelo cvijeće
• Piljevina, slama, sijeno, strugotine
• Talog čaja i kave
• Ljuske jajeta
• Papir, karton, ambalaža od jaja, novine (ne smiju biti u boji i biti lijepljene) – sve usitnjeno i navlaženo, u tanjim slojevima
• Vuna, pamuk
• Perje, životinjska dlaka, kosa
• Ljuske oraha i češeri (u malim količinama i usitnjeno)
• Pepeo od drveta (u malim količinama, ravnomjerno raspršen)
• Stajski gnoj (kada treba potaknuti rad mikroorganizama) 

Što ne ide u kompost?

• Osjemenjeni korovi
• Bolesne biljke i biljke tretirane pesticidima
• Otpatci koji sadrže boje i druge kemikalije (lakirano drvo, lijekovi, časopisi u boji i sl.)
• Otpatci onečišćeni naftom i benzinom
• Neorganski materijali (guma, plastika, kamen, staklo, stiropor, sintetika i slično)
• Ostatci kuhane hrane
• Meso, kosti, mliječni proizvodi (mlijeko se može dodati u vrlo malim količinama, i to razblaženo s vodom)
• Pelene
• Masti i ulja

  Savjet: ako niste sigurni ima li sjemena u korovu koji želite odložiti, najbolje bi bilo staviti ga u sredinu kompostne hrpe. Temperatura je tamo najviša te će spriječiti klijanje sjemena.  

Kompostiranje - mogući problemi i rješenja

1. Kompostna hrpa čini se neaktivnom

Ukoliko vam se čini da se u kompostnoj hrpi ništa ne događa, provjerite jesu li zadovoljeni osnovni uvjeti - zrak, vlaga i toplina.

Radi bolje prozračnosti, biootpad odlažite u tanjim slojevima te prema potrebi kompostnu hrpu lagano promiješajte (preokrenite sadržaj).

Za život mikroorganizama je osim zraka potrebna i voda. Provjerite je li hrpa dovoljno vlažna na sljedeći način - iscijedite u šaci malo komposta; ako uspijete iscijediti nekoliko kapi, kompost je dovoljno vlažan. U suprotnom, hrpu temeljito zalijte.

Tijekom hladnijih mjeseci, proces kompostiranja se prirodno usporava. Međutim, kako se ne bi potpuno zaustavio, možete sami malo pripomoći. Prevrnite lagano sadržaj hrpe te dodajte nešto materijala bogatog dušikom, npr. stajski gnoj. Hrpu potom dobro zalijte te pokrijte - prema potrebi hrpu obložite i sa svih strana.

U slučaju nedostatka dušika također se može usporiti ili čak zaustaviti proces kompostiranja. Uzrok tomu je manjak tzv. zelenog otpada bogatog dušikom (trava, ostatci voća i povrća i sl.). Tada je najbolje u hrpu umiješati nešto stajskog gnoja, gnoja peradi ili urina kućnih ljubimaca poput kunića (biljojeda). Ove aktivatore dobro je pomiješati s ostatcima otkosa trave te u tanjim slojevima staviti na hrpu. Za pospješivanje procesa razgradnje možete koristiti i kupovni aktivator, tzv. kompostni starter. To je gotova mješavina koja se sastoji od dušika, raznih minerala, nekih mikroorganizama, gline, dijelova biljaka i drugih tvari koje potiču razgradnju. Kompost-starter se prema potrebi posipa između slojeva komposta.

Razlog mirovanju komposta može jednostavno biti završetak procesa. Ako je kompost jednolično mrvičast, tamnosmeđe do crne boje te ugodnog mirisa na šumsku zemlju - to znači da je gotov i spreman za uporabu u vrtu.

2. Kompost privlači glodavce i muhe

Glodavce obično privlače ostatci kuhane hrane koja sadrži meso ili ribu. Zbog toga izbjegavajte dodavanje ovakvoga otpada kompostnoj hrpi. Ako ga ipak dodajete u hrpu, stavite ga u sredinu i pokrijte nekim neutralnim materijalom, npr. slamom ili travom. Muhe će također privlačiti nepojedena hrana pa primijenite isti postupak.

3. Kompost ima neugodan miris

Ukoliko se pridržavate uputa o materijalima koje možete dodati u kompost, ovakvih problema ne bi trebalo biti. Međutim, neugodan miris bi se mogao pojaviti i uslijed nedostatka zraka, tj. ako je kompostna hrpa suviše zbijena i mokra. U tom slučaju malo prevrnite hrpu te dodajte prikladne materijale koji će upiti suvišnu vlagu, npr. slamu, sijeno ili usitnjeni papir. U slučaju kiša obvezno zaštitite hrpu.

Kada je kompost zreo?

Proces kompostiranja može trajati od par mjeseci do godinu dana – ovisno o vrsti i količini otpada, te o vremenskim uvjetima. Zreli kompost ima sljedeće karakteristike – rastresita i grumenasta struktura, tamnosmeđa do crna boja te ugodan miris po šumskoj zemlji. Kompost koji još nije sazrio obično ima neugodan miris, svijetlije je boje te se u njemu razaznaju nerazgrađeni materijali.

Svojstva komposta

Zreli kompost sadrži 70 – 80% organskih tvari, dušik, fosfor, kalij i kalcij. Fosfor u obliku fosfor pentoksida i kalij u obliku kalijeva superoksida brzo djeluju u zemlji, dok dušik djeluje nešto sporije. Kompost sadrži i humusne spojeve, koji zemlju čine plodnijom. Razlog tomu je svojstvo humusa da apsorbira vlagu i otapa (zadržava) minerale potrebne za napredovanje biljaka. Osim toga, kompost pospješuje mikrobiološku aktivnost tla.

Kako se koristi kompost?

Kompost je prije uporabe dobro prosijati kako bi se uklonili eventualni nerazgrađeni ostatci (npr. ljuske oraha i sl.). Ostatke od prosijavanja možete ponovno dodati svježem bio otpadu, odnosno novoj kompostnoj hrpi.

Količina hraniva u kompostu je nešto oskudnija nego u stajskom gnojivu. Zbog toga je pri gnojidbi potrebno koristiti veću količinu komposta – 30 do 60 tona po hektaru. Za kućne vrtove računajte da je potrebno od 2-5 litara po kvadratnom metru, ovisno o potrebama pojedine biljke. Kompost možete dodati i u rupe u koje ćete posaditi biljke.

Kompost se razbaca po zemlji neposredno prije sjetve ili sadnje. Što se tiče godišnjih doba, najpovoljnije vrijeme za postavljanje komposta je proljeće, čim se tlo donekle ugrije, te jesen, dok su temperature još ugodne, a zemlja topla. Može se lagano zaorati (ne duboko!) ili samo izmiješati drljanjem. Ukoliko se radi o manjoj površini, najbolje je samo ga posuti po površini i lagano pomiješati s gornjim slojem zemlje. Važno je napomenuti da kompost u tlu djeluje tek jednu do dvije godine.

Kompost u klijalištu

Kompost je najkorisniji u proizvodnji povrća, gdje se primjenjuje u klijalištima. Ukoliko želite bogatu travnatu površinu, također upotrijebite kompost - razbacajte ga po travnjaku u rano proljeće ili kasnu jesen (ali prije mrazova!). Kompost će kvalitetno dohraniti i zemlju za uzgoj sobnog i vrtnog cvijeća. U tu svrhu miješa se jedna trećina komposta s dvije trećine zemlje za cvijeće.

Juha od komposta

Od komposta se može napraviti i kompostna juha, koja će poslužiti kao blago tekuće gnojivo za nadohranu biljaka. Kompostna juha se priprema jednostavno - zreli kompost se stavi u odgovarajuću posudu i prelije vodom u omjeru otprilike 1 naprama 6 (npr. jedna kantica komposta i šest kantica vode). Dobivena smjesa se dobro izmješa i ostavi nekoliko dana da se čvršće tvari slegnu. Dobivena tekućina se može prebaciti u kantu za zalijevanje ili posudu sa raspršivačem te se njome tretira tlo oko biljaka. Juha od komposta se koristi za poticanje mikrobiološke aktivnosti tla.


Možda će vas još zanimati...

Biološki preparati za zaštitu i jačanje bilja koje možete napraviti sami
Recepti za tekuće biljno gnojivo, biljni čaj, biljnu juhu i biljni ekstrakt

Pročitajte više... »

Kako se uzgaja brokula?

Uzgoj brokule u Hrvatskoj za sada je uglavnom ograničen na kućne vrtove i mala obiteljska gospodarstva. Zbog izuzetne hranjive vrijednosti sve više ljudi želi uzgojiti brokulu za vlastite potrebe. Jeste li i vi među njima?

Brokula – opis biljke

Vršni cvat brokule na rozeti

Brokula je povrtnica iz porodice kupusnjača. Po svojoj je građi brokula vrlo slična cvjetači te se smatra njezinom prethodnicom.

Brokula ima rozetu lišća plavozelene ili sivozelene boje. Biljka obično naraste 50 – 90 cm. Na vrhu se razvija vršni (centralni) cvat, koji se sastoji od pravih cvjetova debelih stabljika.

 

Uzgoj brokule

U usporedbi sa cvjetačom, brokula je nešto manje zahtjevna za uzgoj. Kod uzgoja treba paziti na pravilan odabir tla, vrijeme sijanja / sadnje, dostatno navodnjavanje i pravovremenu berbu. Njega, održavanje i zaštita od bolesti i štetočinja ista je kao i za cvjetaču.

Kakvo tlo odabrati za uzgoj brokule?

Za brokulu su povoljna srednje teška humusna tla. Tlo bi trebalo biti blago kiselo, s pH vrijednošću između 6 i 6,8. Brokuli ne smeta slano tlo te je pogodna za uzgoj u krajevima uz more, npr. u dolini Neretve. U Hrvatskoj se brokula najprije uzgajala u dubrovačkom primorju. Zbog blagih zima, ovo je područje pogodno i za uzgoj ozimih vrsta brokule.

Sjetva ili sadnja brokule?

Brokula se može uzgajati izravnom sjetvom. Ipak, zbog zahtjeva prema vanjskim uvjetima (temperatura), brokula se najčešće uzgaja iz presadnica, koje se mogu uzgojiti u kontroliranim uvjetima.

Kako uzgojiti presadnice brokule?

Presadnice brokule se proizvode poput presadnica drugih kupusnjača. Za klicanje biljke najpovoljnija je temperatura 20 - 24 stupnja. Ukoliko ne možete osigurati ovaj uvjet, imajte na umu da je minimalna temperatura za klicanje 5 stupnjeva, a maksimalna 35. Oko 25-35 dana nakon sjetve, biljke razviju oko 4-5 većih listova. Nakon toga su spremne za presađivanje, naravno, ukoliko to vanjski uvjeti dozvoljavaju.

Temperature za uzgoj brokule

Optimalna temperatura za rast je od 15 do 18 stupnjeva (min. 5 stupnjeva). Kada su povoljni uvjeti, vršni se cvat stvara nakon 20 do 25 listova. Da bi se formirao cvat, brokula bi tijekom vegetacije trebala proći kroz jedan hladniji period, s temperaturama do 10 stupnjeva. (barem 2-4 tjedna). Dulje razdoblje s temperaturama višima od 22 stupnja može produljiti vrijeme vegetacije i povećati broj listova prije zametanja cvata. S druge strane, dugotrajne niske temperature mogu ubrzati zametanje cvata zbog čega će oni ostati sitniji.

Kada se cvat počne formirati, poželjno je da temperature ostanu ispod 20 stupnjeva. Temperature više od 25 stupnjeva prouzročit će rahljenje cvatova i brže otvaranje cvjetova. Također, cvatovi će ostati sitniji. Visoke temperature mogu, kao kod cvjetače, prouzročiti prerastanje lisnih brakteja (priperaka) kroz cvat, čime brokula gubi na svojoj tržišnoj vrijednosti.

U vegetativnoj fazi (fazi listanja) brokula podnosi niže temperature, do čak -10 stupnjeva. Međutim, cvatovi se smrzavaju već pri -5 stupnjeva.

Kada posijati i posaditi brokulu – optimalno vrijeme sjetve i sadnje

• Sjetva brokule

Ranoproljetni kultivari se siju od sredine veljače do sredine ožujka, dok se jesenski siju od sredine svibnja do sredine lipnja.

Na područjima s blagom mediteranskom klimom, jesenska sjetva se odvija od sredine lipnja do sredine srpnja. Ozimi kultivari se siju od sredine srpnja do sredine kolovoza.

• Sadnja brokule

Proljetna sadnja brokule obavlja se krajem ožujka i početkom travnja. Jesenski kultivari se sade od sredine lipnja do sredine srpnja.

U mediteranskim uvjetima, rokovi su nešto drukčiji. Brokula se sadi od sredine srpnja do sredine kolovoza. Sadnja ozime brokule se obavlja od sredine kolovoza do sredine rujna.

Uzgoj brokule – razmaci kod sadnje

Brokula se sadi u redove razmaka 60 do 80 cm. Ako planirate brati i sekundarne cvatove, razmak između redova može biti i veći. Razmak između biljaka u redu bi trebao biti od 30 – 40 cm.

 

Navodnjavanje, gnojidba i održavanje nasada kod uzgoja brokule

Kompost

Brokula mora imati dovoljno vode. Pritom treba paziti da je tlo dobro drenirano i da voda ne stagnira, jer to može uništiti biljku. Kroz oko 3 mjeseca vegetacije koristi se od 3 do 6,5 mm vode na dan.

Zbog plitkog korijena, brokulu valja redovito gnojiti tijekom vegetacije. Najpovoljnija gnojiva za brokulu su ovčji gnoj, stajski gnoj te kompost. Uz to se koriste i mineralna gnojiva formulacije NPK, čiji će omjeri ovisiti o sastavu tla.

Sve dok se redovi ne premreže listovima, obavlja se međuredna obrada tla. Na taj se način uklanjaju eventualni korovi, ali i osigurava povoljan kapacitet tla za vodu i zrak.

Brokula – mjesto u plodoredu

Sadnja brokule se ne treba ponavljati na istom tlu sljedeće 3-4 godine. Brokula će najbolje uspjeti sadi li se nakon salate, špinata, celera, graška, ranog krumpira, luka ili češnjaka.

Berba brokule – kako i kada se bere brokula?

Presjek cvata brokule

Brokula se bere kada su cvjetni pupovi još mladi te cvjetovi zatvoreni. Cvat se bere zajedno s 15 - 20 cm stabljike (najbolje uz pomoć noža), odnosno do prvih većih listova. Promjer vršnih cvatova obično je od 10 – 20 cm, a masa od 100 do 600 grama. Nakon što se obere vršni cvat, iz donjih se listova razvijaju sekundarne grane (obično nakon 2-3 tjedna), koje također nose manje cvatove. Oni se beru i koriste na isti način.

Kada se bere brokula? Ranoproljetni kultivari su spremni za berbu u svibnju i lipnju, a jesenski od rujna do studenoga. Na mediteranskom području berba jesenskih kultivara odvija se od rujna do prosinca, a ozimih od siječnja do travnja.

Skladištenje brokule

Ubrana brokula se mora čuvati na hladnom (do 4 stupnja), kako cvatovi ne bi požutjeli i uvenuli. Također je moguće da se pri višim temperaturama cvjetovi otvore, a takva brokula gubi svoju vrijednost. Brokula se u hladnjači može čuvati do 2 tjedna pri temperaturi od 0 stupnjeva i uz relativnu vlažnost zraka od 95%.

Brokula se pri temperaturi od 20 stupnjeva može održati najviše 3 dana. Međutim, ukoliko se svaki cvat pakira pojedinačno u dobro prianjajuću i nepropusnu foliju, brokula se u ovim uvjetima može održati i desetak dana.


Možda će vas zanimati... 
 

Kako se pravi kompost - kompostiranje kao način života
Doznajte sve o izradi komposta!

Biološki preparati za zaštitu i jačanje bilja koje možete napraviti sami
Recepti za tekuće biljno gnojivo, biljni čaj, biljnu juhu i biljni ekstrakt

Pročitajte više... »

Najčešće bolesti bilja i biološki načini zaštite

Pepelnica, plamenjača, hrđa, čađavost, siva plijesan, pjegavost lišća – doznajte kako prepoznati ova oboljenja te kako zaštititi biljke na prirodan način.

PEPELNICA

Pepelnica na krastavcu

Pepelnica se naziva još i oidij, metljika i lug. Riječ je o gljivičnom oboljenju koje uzrokuje prijevremeno sušenje biljaka. Za pepelnicu je karakterističan pepeljasti sloj na listovima, a kod vinove loze i na bobicama. Pepelnici pogoduje sunčano i toplo vrijeme te povišena razina vlage u zraku. S druge strane, kiša pomaže sprati spore s napadnutih dijelova biljke.

Pepelnica najčešće napada vinovu lozu, ali i razno povrće, voće i cvijeće. Najugroženije su jabuke, jagode, lubenice, dinje, tikvice, grašak, krastavac i ruže.

Pepelnica – preventiva

Prevencija počinje pravilnim odabirom sorti voća i povrća. Prije kupnje raspitajte se o otpornosti pojedinih sorti na pepelnicu. Kemijska analiza tla prije gnojidbe omogućit će vam pravilnu procjenu potrebne količine gnojiva. Naime, prekomjerno gnojenje učinit će biljku osjetljivijom na ovo oboljenje.

Prirodna sredstva za zaštitu bilja od pepelnice

Preventivno se koriste čaj od preslice te čaj od češnjaka, kojima se povremeno prskaju ugrožene kulture. Na taj način biljke jačaju prirodnu otpornost na razna oboljenja, uključujući i pepelnicu. U slučaju napada, oboljele dijelove biljke treba odmah ukloniti kako bi se spriječilo širenje, a nakon toga prskati otopinom sumpora i kalijeva sapuna. U slučaju jačeg napada na većoj površini, ipak ćete morati pribjeći agresivnijim kemijskim sredstvima.

PLAMENJAČA ILI PERONOSPORA

Peronospora na lozi

 Plamenjača je gljivično oboljenje biljaka, najčešće vinove loze. Očituje se žućkastim do smeđim mrljama na gornjoj strani listova te brašnastoj naslazi na donjoj strani listova. Osim vinove loze, plamenjača može napasti i druge kulture, a najugroženije su kupusnjače, salata, špinat, luk, poriluk, krumpir, rajčica i ruže. Plamenjači odgovara umjerena temperatura i vlaga.

Prevencija plamenjače

Odabir otporne sorte, sadnja na prozračnom mjestu te dovoljno rahlo tlo pridonijet će zaštiti biljaka od napada ove bolesti. Pažljivo praćenje razvoja biljke omogućit će vam pravovremeno uočavanje i uništavanje oboljelih dijelova, odnosno sprječavanje daljnje zaraze.

Prirodna sredstva za zaštitu bilja od plamenjače

Prirodna sredstva bit će djelotvorna samo u prevenciji plamenjače! Kako biste ojačali otpornost biljke, tlo zalijevajte tekućim gnojivom od koprive, a listove prskajte čajem od preslice.

HRĐA

Hrđa na grahu

Samo ime ovog gljivičnog oboljenja govori o izgledu oboljelih biljaka. Naime, na listovima se pojavljuju hrđave nakupine spora. Razvoju i širenju hrđe pridonosi zadržavanje vlage na listovima, stoga budite oprezni kod navodnjavanja prskanjem! Hrđi također pogoduje kiša i sjena. Napadnuto lišće otpada, a biljka ogoljava.

Hrđa najčešće napada ribiz, grah, sljez, ruže i celer.

Prevencija hrđe

Otporne sorte i zdrave presadnice su prvi korak u prevenciji hrđe. Za sadnju birajte osunčana mjesta. Uzgajate li ribiz, razmislite o sadnji pravoga pelina uz grmove ribiza. Pravi će pelin, u maniri izvrsnih dobrosusjedskih odnosa, zaštititi ribiz od napada ovog neprijatelja.

Prirodne metode zaštite od hrđe

Preventivno biljke prskajte lišće čajem od vratića ili juhom od preslice. Ukoliko primijetite hrđu, oboljelo lišće odmah uklonite i uništite, a potom češće ponavljajte prskanje preslicom. Za hrđu ribiza koristite nerazrijeđeno tekuće gnojivo od pravog pelina.

ČAĐAVOST

Čađavost se prepoznaje po nepravilnim tamnosmeđim pjegama na listovima. Radi se ogljivičnom oboljenju koje uzrokuje pojačano otpadanje lišća. Gljivice su privučene izmetinama lisnih ušiju te se stoga preventiva čađavosti prije svega odnosi na pravovremenu obranu od lisnih ušiju!

Čađavost ugrožava ruže, voćke te sve biljke na kojima se pojave lisne uši.

Prirodne metode obrane od čađavosti

Između ruža možete posaditi češnjak, koji je prirodni fungicid. Preventivno se primjenjuje prskanje čajem od preslice ili posipanje kamenim brašnom. Tijekom napada čađavosti, bolesne listove treba čim prije ukloniti i uništiti, a biljke više puta u kratko vrijeme tretirati istim sredstvima koje ste koristili u preventivi.

SIVA PLIJESAN

Ako na listovima i plodovima svojih biljaka uočite sive naslage, smeđe-crvene pjege i odumiranje napadnutog tkiva, znajte da imate problem sa sivom plijesni.

Posebno ugrožene biljke su vinova loza, jagode, maline, rajčice, krastavac, salata, tulipani, narcisi, ljiljani, ciklame i gladiole.

Siva plijesan na grožđu

Kako spriječiti sivu plijesan?

Siva plijesan se još naziva i „nametnikom slabe biljke“. Stoga se preventivne mjere odnose na izbor zdravih sorti te optimalnu njegu biljke. Tlo treba redovito obrađivati, plastenik prozračivati te izbjeći prekomjerno gnojenje. Tekuće gnojivo od koprive i preslice koristite za zalijevanje tla oko biljaka, a juhu od preslice za prskanje lišća.

S druge strane, kada govorimo o sivoj plijesni u vinogradima, ona se ponekad naziva „bolešću dobrih vinograda“. To znači da se češće pojavljuje u dobro njegovanim i obilno gnojenim vinogradima. Preventivne mjere u vinogradu obuhvaćaju prorjeđivanje listova, uklanjanje zaperaka te umjerena gnojidba. Osim toga, vinograde treba saditi u smjeru puhanja dominantnih vjetrova, suzbijati grožđane moljce te odabrati sorte rastresitog grozda, koje su otpornije na ovo oboljenje.

Jagodama i malinama će goditi malčiranje.

Gdje je moguće, dobro je posaditi češnjak kao međukulturu. Kada se bolest pojavi, jedino rješenje je brzo uklanjanje i uništavanje oboljelih dijelova biljke te spašavanje onoga što je ostalo.

PJEGAVOST LIŠĆA

Pjegavost na poriluku

Pjegavost mogu prouzročiti gljivice ili bakterije. Napadnuto lišće često odumire. Pjegavost najčešće napada jagode, celer, grašak, poriluk, krastavce i grah.

Kako spriječiti pjegavost lišća

Ključna preventivna mjera je uporaba zdravog sjemenskog materijala i odabir manje osjetljive sorte. Ako ste primijetili zarazu, oboljele dijelove odmah uklonite i uništite, a biljke tri dana uzastopce prskajte čajem od preslice.



Fotografije:
Naslovnica:  photo credit: sugarcoma via photopin cc
photo credit: das_butzele via photopin cc
photo credit: bill barber via photopin cc
photo credit: nociveglia via photopin cc
photo credit: Scot Nelson via photopin cc
photo credit: sugarcoma via photopin cc
photo credit: CIMMYT via photopin cc

Možda će vas još zanimati...

Biološki preparati za zaštitu i jačanje bilja koje možete napraviti sami
Recepti za tekuće biljno gnojivo, biljni čaj, biljnu juhu i biljni ekstrakt

 Ekološko vrtlarstvo - Prirodne metode suzbijanja štetnika (2. dio)
Lisne uši, krumpirova zlatica, buhač, grčice, lukova muha, rovac ili vrlac

Pročitajte više... »

Uzgoj batata

Pomalo egzotični, ali vrlo hranjivi batat moguće je uzgojiti i u Hrvatskoj. Za uzgoj batata potrebni su određeni klimatski uvjeti te pravilan odabir tla. Gdje, kada i kako možete saditi batat – doznajte u tekstu koji slijedi.

Batat ili slatki krumpir – otkuda potječe?

Batat (lat. Ipomoea batatas) je tropska biljka. Potječe iz Latinske Amerike, otkuda se proširio po tropskim područjima diljem svijeta. Batat su poznavali i uzgajali još drevni narodi poput Inka u Peruu, Maja u Meksiku te Maora na Novom Zelandu.

U tropskim je uvjetima batat višegodišnja biljka. Međutim, u poljoprivredi se batat uzgaja kao jednogodišnja kultura. Osim u tropskim područjima, uzgoj batata je moguć i u umjerenijim klimatskim uvjetima, kakve primjerice imamo i mi u Hrvatskoj. U tom se slučaju batat razmnaža korijenovim izdancima, jer sjeme ne uspijeva dozrjeti.

Batat – opis biljke

Batat ili slatki krumpir je biljka iz porodice slakova, što se najbolje očituje tijekom cvjetanja. Cvjetovi batata su promjera 3 – 4 cm, dok boje variraju od svijetlo ljubičaste, nježno ružičaste do crvenkaste. Plod je oblika tobolca te sadrži do 4 sjemenke. Stabljika je vriježa, dužine od 60 cm pa sve do 5 metara. Listovi su srcoliki i glatki. Korijen može doseći do 2 metra u dubinu, ali se većina upijajućeg korijenja smješta do 30 cm ispod površine tla.

Dio batata koji koristimo u prehrani je zapravo njegov zadebljali korijen. Jedna biljka može razviti od 4 do čak 18 takvih zadebljalih korjenova, pojedinačne mase 100 - 500 g (iznimno i preko 1 kg).  Zbog oblika ih ponekad nazivamo „gomoljima“, iako po svojoj anatomiji to ustvari nisu.

Uzgoj batata – klima i podneblje

Budući da je batat tropska biljka, odgovara mu toplina i vlaga, a ne podnosi mraz. Stoga je uzgoj batata moguć i u umjerenoj klimi, ali samo u područjima koja zadovoljavaju sljedeće preduvjete:

• Najmanje 4 mjeseca razdoblja bez mraza
• Tijekom toga razdoblja, dnevne temperature trebaju biti od 21 – 25 stupnjeva, dok se noćne ne bi smjele spuštati ispod 12 stupnjeva.

Temperature ispod 15, ali i veće od 30 stupnjeva ometaju razvoj biljke i smanjuju prinose. Pad temperature ispod 10 stupnjeva već može dovesti do unutarnjih oštećenja biljke te čak i do njena propadanja.

Uzgoj batata u Hrvatskoj

Više regija i područja u Hrvatskoj ispunjava opisane uvjete potrebne za uzgoj batata. U obzir za proizvodnju batata tako mogu doći Slavonija, Podravina, Međimurje, Moslavina i Prigorje, te Istra, Dalmacija s otocima i osobito dolina Neretve. Dakle, batat okvirno uspijeva podjednako u kontinentalnim i primorskim krajevima. Međutim, važno je voditi računa o uvjetima pojedine mikrolokacije. Neki dijelovi Slavonije i Dalmacije tijekom ljeta imaju ekstremne vrućine s temperaturama do 40 stupnjeva, što ozbiljno može ugroziti prinose i kvalitetu korijena.

Uzgoj batata – odabir tla

Batat će najbolje uspjeti na lakšim, dobro dreniranim terenima. Iako batat voli vlagu, zadržavanje vode bi moglo naštetiti korijenu. Idealna pH vrijednost za uzgoj batata je između 5,5 i 6,5, što znači da tlo treba biti blago kiselo.

Batat i navodnjavanje

Za pravilan razvoj batata potrebno je približno 25 mm vode tjedno. U sušnim je razdobljima stoga navodnjavanje nužno za ostvarivanje planiranog prinosa.

Uzgoj batata od korjenovih izdanaka

U tropima se batat može uzgojiti iz sjemena. U našim klimatskim uvjetima batat cvate tek u jesen, te plodovi sa sjemenkama ne uspijevaju dozrijeti. Stoga se batat kod nas uzgaja iz presadnica dobivenih iz izdanaka korijena.

Proizvodnja presadnica batata

Presadnice batata se dobivaju tako da se sitniji i zdravi korjenovi posade u toplo i vlažno tlo, u zaštićenom prostoru i kontroliranim uvjetima. Na jednom kvadratnom metru može se rasporediti do 100 korjenova, tako da se međusobno ne dotiču. Pokrivaju se s otprilike 4 cm zemlje ili treseta (ovisno o početnoj kiselosti tla).

Temperatura tla treba biti od 25 do 30 stupnjeva Celzijevih. Nakon što istjeraju izbojci, potrebno je paziti da temperatura ne prelazi 30 stupnjeva. U tim će uvjetima izbojci postići optimalnu debljinu.

Prvi izbojci spremni su za presađivanje za 4 – 6 tjedana. Do tada postižu dužinu od 15 – 25 cm. Nakon otkidanja, na biljci tjeraju sljedeći izbojci. Svaki posađeni korijen može dati više presadnica, ponekad čak i do 9. Tako se i sadnja odvija u više navrata, odnosno kako se razvijaju nove generacije izbojaka.

Uzgoj presadnica batata u kućnim uvjetima

Ukoliko trebate tek manji broj presadnica za vlastiti vrt, pokušajte ih uzgojiti kod kuće. Trebat će vam manji, dobro zagrijani prostor (25 - 30 stupnjeva) s dosta vlage (oko 90%). Neoštećeni i zdravi korijeni batata postavljaju se vodoravno u plitku gajbu ili neku drugu prikladnu posudu. Na dno se stavlja zemlja ili supstrat (namjenski za uzgoj povrća), a korjenovi batata trebaju biti ukopani do pola. Zemlja ili supstrat se mora redovito zalijevati.

Nakon 2 - 4 tjedna počinju izbijati izbojci. Kada narastu do otprilike 10 cm, iščupaju se iz korijena te se stavljaju (pikiraju) u pripremljene tegle ili kontejnere na ukorjenjivanje (tu se također preporuča uporaba supstrata). Nakon otprilike 2 tjedna presadnice su spremne za sadnju u vrtu - naravno, ukoliko to vremenski uvjeti dozvoljavaju. 

Uzgoj presadnica batata u vodi

Druga opcija je uzgoj presadnica batata u vodi.  Zdrave korijene batata pažljivo operite te ih postavite u posudu s vodom, tako da budu uronjeni do pola. Možete staviti nekoliko u jednu zdjelu ili po jedan batat u čašu ili staklenku. Kako se korjenovi ne bi pomicali u vodi, pomognite se čačkalicama. I u ovom slučaju trebat će vam toplina, pa posudu s batatima postavite na osunčanu prozorsku dasku ili na radijator.

Nakon 2 - 3 tjedna na vrhu će se pojaviti izbojci. Kada narastu 10-ak centimetara, pažljivo ih iščupajte (odvrnite) od korijena. Nakon toga ih stavite u plitku posudu s vodom, najbolje svaki izbojak zasebno. Važno je da stabljika presadnice bude do pola uronjena u vodu, a listovi trebaju visiti preko ruba posude. Kroz nekoliko dana razvit će se korijenje. Kada je korijenje dugo 2 - 3 cm, presadnice su spremne za sadnju na otvorenom. Važno: kod uzgoja presadnica batata u vodi, potrebno je vodu održavati svježom, odnosno prema potrebi je mijenjati!

Sadnja batata

Batat se sadi kada više ne postoji opasnost od mrazova. Temperatura tla za sadnju treba biti viša od 18 stupnjeva. Što je temperatura viša, presadnice će se brže ukorijeniti. Što se tiče Hrvatske, ovakve temperature u kontinentalnim uvjetima postižu se najčešće do sredine svibnja, a uz more oko sredine travnja.

Batat se sadi na dubinu od 5 do 10 cm, a pritom treba nastojati da barem 2 do 3 nodija (čvora) bude u tlu. Razmak između redova je uobičajeno 1 do 1,2 metra, a u redu između biljaka 30 do 50 cm.

Neki autori preporučuju da se gredice uzdignu i prekriju crnom folijom. Ispod folije se brže postižu uvjeti povoljni za rast batata, što naposljetku dovodi do boljeg prinosa.

Uzgoj batata – priprema i obrada tla, uklanjanje korova

Ujesen se tlo treba preorati do 40 cm dubine. U proljeće prije sadnje se brazda zatvara te se pripremaju gredice i, prema potrebi, postavljaju malčevi. U tu se svrhu može koristiti već spomenuta PE folija. Ona je obično crna, ali se za područja uz more savjetuje folija bijele boje. Nakon postavljanja folije bit će potrebno izbušiti rupe na određenim razmacima. U sušnim se područjima istovremeno postavlja i sustav za navodnjavanje.

Ako nije postavljena folija, plitka se obrada između redova primjenjuje odmah na početku uzgoja. Naime, tijekom vegetacije, nadzemni dijelovi biljke brzo će „premrežiti“ redove i tako onemogućiti prolaz.

Korovi koji se javljaju između folija uklanjaju se ručno prije početka vegetacije. Zbog osjetljivosti korijena, upotreba pesticida nije preporučljiva

Uzgoj batata – gnojidba

Batat će trebati manje gnojiva od drugih povrtnih kultura. Sastav i količina gnojiva se može sa sigurnošću utvrditi tek nakon kemijske analize tla. Općenito se može reći da batat treba manje dušika (do cca 15%) i više kalija, a takvu formulaciju nalazimo u gnojivu NPK omjera 7:14:21.

Berba ili vađenje batata

Zadebljali korijeni batata mogu se početi vaditi već 3 mjeseca nakon sadnje. Ipak, ukoliko to vremenski uvjeti dozvoljavaju, berbu je dobro odgoditi. Korijeni će tako postati krupniji, te će prinos biti veći. Ovisno o sorti i klimi, u našim se uvjetima berba batata odvija od kolovoza do listopada, ali svakako prije prvih mrazova. Ukoliko vas ipak iznenadi raniji jesenski mraz, ne brinite, još ništa nije izgubljeno. Korjenovi su donekle zaštićeni pod zemljom pa ih samo trebate čim prije povaditi.
Uobičajena dužina batata za tržište je 15 – 20 cm, a preporučena masa od 150 – 400 g.

Smatra se da je batat tehnološki zreo kada iz prerezane vriježe poteče bijeli sok. Međutim, korijen postiže punu zrelost kada se na mjestu njegova otkidanja više ne pojavljuje sok.

Dodatni savjeti za vađenje batata

• Nekoliko dana prije berbe dobro je pokositi nadzemni dio biljke. Na taj će način „gomolji“ razviti čvršću pokožicu, što će smanjiti mogućnost oštećenja prilikom vađenja i skladištenja
• Batat se može vaditi ručno (uz korištenje štihače) ili uz pomoć vadilice za krumpir. Ukoliko je moguće, ipak je bolje primijeniti prvu varijantu, jer će ljudske ruke prouzročiti manje oštećenja 

Uzgoj batata - skladištenje i pakiranje

Budući da tijekom vađenja batat često trpi oštećenja, prvo je potrebno odvojiti zdrave od oštećenih plodova. Oštećene plodove bi bilo najbolje odmah iskoristiti. Ako to nije moguće, potrebno je poduzeti određene korake kako bi se ubrzalo zacjeljivanje oštećenja, te spriječile infekcije i gubitak vlage. Netom izvađeni korijeni se čuvaju 4 – 7 dana pri temperaturi od 25 – 30 stupnjeva, uz relativnu vlagu od 85 – 90 %. Ukoliko nemate mogućnost uskladištenja u ovakvim uvjetima, alternativno korijene možete posložiti u veće gomile i pokriti ih biljnim pokrovom 7 – 10 dana. Za pokrov je najbolje iskoristiti otkos nadzemnog dijela biljke.

Prije otpreme na tržište batat se ne treba prati, već se samo pažljivo otrese zemlja. Korijeni se sortiraju i pakiraju u kartonske kutije, kutije od letvica ili se slažu na plastične podloške (plitice) i prekrivaju prozirnom folijom. U ovakvom ih obliku najčešće nalazimo u trgovačkim lancima, a masa pojedinačnog pakiranja je obično 500 - 1000 g.

Dugotrajno skladištenje

Zdrave korjenove batata moguće je skladištiti do čak 7 mjeseci na temperaturi oko 15 stupnjeva, uz relativnu vlažnost zraka od 85 – 90 %. U takvim uvjetima ipak treba računati na smanjenje početne mase do 6 %, uslijed gubitka vlage i mogućih oboljenja.


photo credit: USDAgov via photopin cc
photo credit: USDAgov via photopin cc
photo credit: ieuleron via photopin cc
photo credit: Valter Jacinto | Portugal via photopin cc


Možda će vas još zanimati...

Kako se pravi kompost - kompostiranje kao način života
Doznajte sve o izradi komposta!

Kako se uzgaja brokula?
Odabir tla, proizvodnja presadnica, sadnja, njega, berba i skladištenje brokule

Batat - nutritivna vrijednost i ljekovita svojstva
Batat je sladak, hranjiv i ljekovit - upoznajte batat!

Ekološko vrtlarstvo: Prirodne metode suzbijanja štetnika (1. dio)
Puževi, voluharice, gusjenice - kako ih se riješiti na prirodan način

Pročitajte više... »

Ekološko vrtlarstvo: Biološki preparati za zaštitu i jačanje bilja koje možete napraviti sami

Kemijski pesticidi štite, ali i truju. Prirodni preparati polučit će željene rezultate, a pritom neće naštetiti niti čovjeku niti okolišu. Potražite u prirodi sastojke i napravite sami bio-preparate za zaštitu i jačanje otpornosti bilja. 

Preparati za zaštitu i jačanje bilja – osnovni recepti

Tekuće biljno gnojivo, biljni čaj, biljna juha i biljni ekstrakt – sve su to nazivi za preparate na biljnoj bazi koji su vrlo korisni u eko vrtu. Ovisno o sastavu, polijevaju se ili prskaju po biljkama ili tlu oko biljaka, a pridonose rastu, jačanju otpornosti bilja i / ili zaštiti biljaka od raznih bolesti i štetnika.

Tekuće biljno gnojivo

Odabrane svježe ili sušene biljke miješaju se s odstajalom vodom (najbolje kišnicom), a dobivena smjesa se ostavlja da fermentira. Omjer biljaka i vode nije strogo određen, ali računajte da se na 10 litara vode stavlja otprilike 1 kg svježeg bilja ili 100 – 300 g sušenog bilja. Ovaj omjer okvirno vrijedi i za ostale pripravke od bilja – čajeve, juhe i ekstrakte.

Plastičnu, drvenu ili kamenu posudu sa smjesom treba pokriti mrežicom kako bi se spriječilo upadanje kukaca, a s druge strane dozvolio slobodan ulazak zraka. Barem jednom dnevno potrebno je snažno promiješati sadržaj. Ovisno o vremenskim uvjetima, fermentacija će trajati 10 – 20 dana. Kada gnojivo poprimi tamnu boju i prestane se pjeniti, možete ga procijediti i zatvoriti posudu. Tako pripremljena tekućina se koristi nerazrijeđena ili razrijeđena u određenom omjeru, što će ovisiti o svrsi uporabe.

Tekuće biljno gnojivo obično sadrži dosta dušika i kalija pa se njegova koncentracija i uporaba moraju prilagoditi potrebama kulture.

Savjet: budući da ovakvo gnojivo ima vrlo neugodan miris, posudu stavite negdje gdje taj miris neće smetati. Radi pospješivanja fermentacije, poželjno je da je to mjesto izloženo suncu.

Biljni čaj

Svježe ili osušene biljke preliju se kipućom vodom. Mješavina se ostavi da odstoji 10 – 15 minuta, nakon čega se procijedi.

Biljna juha

Biljke se namaču u vodi 24 sata. Smjesa se nakon toga stavi kuhati na laganu vatru oko 30 minuta. Ohladi se i procijedi.

Biljni ekstrakt

Priprema se od svježeg ili suhog bilja namočenog u vodi. Namakanje traje uglavnom nekoliko sati, a najviše jedan dan. Važno je da se procijedi prije nego što počne fermentirati.

Biološki preparati za jačanje i zaštitu biljaka od bolesti i štetnika – recepti

Tekuće gnojivo od koprive

Najbolje tekuće gnojivo za biovrtove. Potiče rast i stvaranje klorofila, te štiti biljke od raznih nametnika. Kišne gliste, korisni stvaratelji humusa, jako vole tlo natopljeno koprivom. Ipak, imajte na umu da zbog visokog udjela dušika ovo gnojivo ne smijete primijeniti na luku, češnjaku, grahu i grašku.

Radi se prema osnovnom receptu za tekuća biljna gnojiva, a prije primjene razrjeđuje se u omjeru 1:10.

Tekuće gnojivo od gaveza

Ovaj bio-pripravak ima slična svojstva kao i gnojivo od koprive, osim što uz dušik sadrži i dosta kalija. Priprema se i koristi na isti način, a može se i pomiješati s gnojivom od koprive.

Tekuće gnojivo od pravog pelina

Koristi se nerazrijeđeno u slučaju jakog napada mrava i gusjenica, a na ribizu djeluje protiv lisnih ušiju i hrđe.

Omjer za pripremu je 300 g svježih ili 30 g osušenih biljaka na 10 litara vode.

Tekuće gnojivo i juha od vratića

Vratić djeluje protiv hrđe, pepelnice, grinja i jagodinog cvjetara.

Tekuće gnojivo od ove samonikle biljke nerazrijeđeno se prska tijekom zime izravno po biljkama, a tijekom ljeta po tlu oko biljaka.

Juha od vratića razrjeđuje se s vodom u omjeru 1:2, a koristi se za prskanje poslije cvatnje ili jesensko prskanje.

Tekuće gnojivo i juha se rade prema osnovnim receptima u sljedećem omjeru: 300 – 500 g svježe biljke sa cvjetovima ili 30 g osušene biljke na 10 litara vode.

Oprez! Ova je biljka donekle otrovna pa preparate držite izvan dohvata djece!

Tekuće gnojivo od luka i češnjaka

500 g luka i češnjaka umiješa se u 10 litara vode, a sve ostalo se radi prema osnovnom receptu. Prije primjene razrjeđuje se u omjeru 1:10 te se polijeva po tlu oko biljaka. Štiti od gljivičnih oboljenja, osobito kod jagoda i krumpira.

Ekstrakt od lišća rajčice

2 šake usitnjenog lišća i bočnih izdanaka rajčice prelije se s 2-3 litre vode, ostavi da odstoji 3 sata te naposljetku procijedi. Ovaj je pripravak vrlo koristan protiv kupusovog bijelca – prska se izravno po kupusnjačama tijekom svibnja i lipnja, kada je vrijeme izlijetanja ovog leptira.

Juha od poljske preslice

Koristi se preventivno protiv gljivičnih oboljenja. Radi se prema osnovnom receptu za juhu, u omjeru 1 kg svježih ili 150 g osušenih biljaka na 10 litara vode. Dobivena juha se prije prskanja razrjeđuje u omjeru 1:5. 

Čaj od češnjaka

75 g usitnjenog češnjaka stavi se u 10 litara prokuhane vode te ostavi stajati najmanje 5 sati. Prska se nerazrijeđeno po tlu i biljkama preventivno protiv pepelnice.

Juha od kvasije i kalijevog sapuna

Ova je juha vrlo intenzivna i koristi se nerazrijeđena, ali samo u nuždi, kod snažnih napada lisnih uši i drugih nametnika.

Priprema: 150 g strugotine gorkog drva kvasije namače se 24 sata u 2 litre vode. Nakon toga se kuha na laganoj vatri oko jedan sat. Ohladi se i procijedi. Dodaje joj se 2 litre juhe od preslice i 10 litara vode, u kojoj je otopljeno 250 g kalijevog sapuna. Strugotine možete posušiti i koristiti još 2 do 3 puta.

Savjet: ukoliko ne možete nabaviti strugotinu gorke kvasije za pripremu ove juhe, raspitajte se u poljoprivrednoj ljekarni barem za ekstrakt ove korisne biljke.

photo credit: Kamil Porembiński via photopin cc
photo credit: KingsbraeGarden via photopin cc
photo credit: Drew Avery via photopin cc

Možda će vas zanimati... 

Kako se pravi kompost - kompostiranje kao način života
Doznajte sve o izradi komposta!

Najčešće bolesti bilja i biološki načini zaštite
Pepelnica, plamenjača, hrđa, čađavost, siva plijesan, pjegavost lišća 

Pročitajte više... »