Ralph Waldo Emerson i načelo oslanjanja na samoga sebe

"Osloni se na sebe; svako srce kuca u skladu s vlastitom melodijom."

Ovaj citat iz poznatog eseja "Self-Reliance" Ralpha W. Emersona ne samo da sažima suštinu njegove filozofije, već poziva svakog čitatelja da uroni dublje u razmatranje vlastite unutarnje snage i individualnosti. Emerson, kao jedna od ključnih figura američkog transcendentalizma, svojim je djelima inspirirao generacije da preispitaju vlastite sposobnosti i životne ciljeve. Njegova poruka o samodostatnosti i odbacivanju konformizma ostaje relevantna i danas, u svijetu gdje se pred pojedinca postavljaju velika očekivanja, a njegova se autentičnost često pokušava ukalupiti i zatrti.

Piše: Bernarda Lusch

Kratak pregled života i djela Ralpha Waldo Emersona

Ralph Waldo Emerson (1803-1882) bio je američki esejist, predavač, filozof i pjesnik koji je predvodio transcendentalistički pokret sredinom 19. stoljeća. Rođen u Bostonu, Massachusetts, Emerson je studirao na Harvardu te je neko vrijeme radio kao svećenik prije nego što se posvetio pisanju i predavanjima. Njegova djela, uključujući eseje poput "Self-Reliance", "Nature", i "The American Scholar", odražavaju duboku vjeru u individualizam i intuiciju koja vodi čovjeka ispravnim putem kroz život.

Utjecaji na Emersonovu filozofiju

Emerson je bio pod utjecajem raznih filozofskih i religijskih pravaca, uključujući njemački idealizam, romantizam i istočnjačke filozofije. Njegov transcendentalizam naglašava važnost individualne duhovnosti i neposrednog iskustva prirode. Vjerovao je da su ljudi sposobni za izravno razumijevanje istine i božanskog kroz vlastitu intuiciju, bez potrebe za posredovanjem institucija ili tradicionalne religije.

Esej "Self-Reliance"

"Self-Reliance", jedan od Emersonovih najpoznatijih eseja, prvi je put objavljen 1841. godine. U ovom djelu, Emerson iznosi svoje uvjerenje da svaka osoba treba vjerovati svojoj unutarnjoj misli i osjećaju, umjesto da slijepo slijedi društvene norme i očekivanja. Kritizira konformizam i naglašava važnost autentičnosti, kreativnosti i osobnog izraza.

Emersonova teorija samodostatnosti

U eseju "Self-Reliance", Emerson naglašava da je oslanjanje na sebe ključno za ostvarenje istinskog života. Ova ideja temelji se na uvjerenju da je svaka osoba jedinstvena i posjeduje unutarnju snagu koja joj omogućuje da donosi ispravne odluke i stvara svoj put. Emerson piše: "Čovjek mora biti toliko samotnjak koliko i društveno biće, mora se osloniti na svoje unutarnje iskustvo i intuiciju."

Njegova filozofija samodostatnosti uključuje nekoliko ključnih elemenata:

1. Vjerovanje u vlastite misli: Emerson tvrdi da bismo trebali vjerovati vlastitim mislima i osjećajima, čak i kada se čine u suprotnosti s onim što društvo očekuje. Također ističe da su veliki ljudi kroz povijest često bili oni koji su se usudili misliti drugačije i slijediti svoj put, bez obzira na pritiske društva.  "Ništa nije sveto osim integriteta vlastitog uma" piše on, pozivajući na autentičnost i iskrenost prema samome sebi.

2. Odbacivanje konformizma: konformizam, prema Emersonu, sprječava osobni rast i kreativnost. Naglašava potrebu za individualnošću i osobnim izražavanjem, umjesto slijepog praćenja društvenih normi. "Zašto se svi moramo truditi biti kao drugi, kada je ljepota u našoj različitosti?" pita Emerson.

3. Samopouzdanje i unutarnja snaga: Emerson vjeruje da svaka osoba ima unutarnju snagu i potencijal da postigne velike stvari. Potrebno je samo vjerovati u sebe i biti spreman suočiti se s izazovima. "Čovjek je samo ono što misli da jest", piše Emerson, potičući ljude da prepoznaju i iskoriste svoje talente.

4. Intuicija kao vodič: Emerson naglašava važnost intuicije kao vodiča kroz život. Vjeruje da je intuicija izravna veza s božanskim i da nas može voditi prema istini i ispravnim odlukama. "Pouzdaj se u svoje srce; ono zna što je najbolje za tebe", savjetuje on.

Zaključak

U vremenu kada se često osjećamo preplavljeni očekivanjima društva i željom za prihvaćanjem, Emersonova poruka o oslanjanju na sebe pruža osvježavajući podsjetnik na važnost osobne autentičnosti i samopouzdanja, usprkos vanjskim pritiscima.

Dakle, ohrabrite se osloniti na sebe i vjerovati svom unutarnjem glasu. Usred buke svijeta i kakofonije milijuna glasova, zastanite i poslušajte glas svoga srca - tu leži vaša istinska snaga i potencijal!

Reference

1. Emerson, Ralph Waldo. "Self-Reliance." 1841.
2. Porte, Joel, ed. Emerson: Essays and Lectures. New York: Library of America, 1983.
Richardson, Robert D. Emerson: The Mind on Fire. Berkeley: University of California Press, 1995.

Fotografija: Image by Gerd Altmann from Pixabay

Pročitajte više... »

"Umijeće ljubavi" Ericha Fromma nekada i danas

Od trenutka kada je Erich Fromm objavio svoje "Umijeće ljubavi" 1956. godine, ovo djelo nije samo postalo klasik u psihološkoj literaturi već je i duboko obilježilo našu kolektivnu svijest o prirodi ljubavi. Frommov pristup ljubavi kao vještini koja se može učiti i razvijati, umjesto kao pasivnom osjećaju, ostaje relevantan i danas, možda čak i više nego ikad prije u svijetu koji je oblikovan tehnologijom i brzim promjenama. Duboko ukorijenjena u humanističkom pristupu, njegova knjiga poziva nas na promišljanje o tome kako izgraditi dublje i ispunjavajuće odnose u današnjem svijetu.


Piše: Bernarda Lusch

Erich Fromm i knjiga "Umijeće ljubavi"

Erich Fromm, njemačko-američki psiholog, sociolog i filozof, jedan je od najutjecajnijih mislilaca 20. stoljeća čiji je rad obuhvatio širok spektar tema, uključujući ljubav, slobodu, i ljudsku prirodu. Među njegovim najpoznatijim djelima ističe se "Umijeće ljubavi", objavljeno 1956. godine. Knjiga je postala klasik u psihološkoj literaturi zbog svoje duboke analize prirode ljubavi i njezinog mjesta u ljudskom životu.

Frommov pristup ljubavi nije samo psihološki, već i filozofski i sociološki. On se bavio pitanjem kako ljubav može biti izvor osobnog zadovoljstva i istinske sreće, ali isto tako i sredstvo za prevladavanje društvenih i individualnih problema.

Sadržaj knjige "Umijeće ljubavi"

Temeljni koncepti

Fromm započinje definicijom ljubavi kao aktivnosti, a ne kao osjećaja; ljubav je, prema njemu, iskaz sposobnosti, brige, požrtvovnosti, odgovornosti, i poštovanja. On naglašava da je ljubav vještina koju je potrebno razvijati, a ne pasivno osjećanje koje se događa samo od sebe.

Vrste ljubavi

Fromm razlikuje nekoliko osnovnih vrsta ljubavi:

Bratska (prijateljska) ljubav: ljubav prema drugima kao prema sebi, osjećaj solidarnosti, jednakosti i uzajamnog poštovanja.

Roditeljska ljubav: odnos između roditelja i djeteta koji je temelj osjećaja sigurnosti i povjerenja.

Erotska (romantična) ljubav: ljubavna privlačnost između partnera koja uključuje fizičku i emocionalnu privlačnost.

Ljubav prema sebi: zdrava ljubav prema sebi bitna je za svaku drugu vrstu ljubavi jer omogućuje pojedincu da voli i druge.

Frommov pristup ljubavi kao vještini koja se može učiti i razvijati postavlja temelje za njegov daljnji razvoj teorije.

Najljepši citati o umijeću ljubavi

"Ne volim te jer te trebam, već te trebam jer te volim". (ljubav nije ovisnost ili potreba, već duboko poštovanje i uzajamna podrška između partnera ili među ljudima općenito).

"Ljubav nije samo odnos prema jednoj osobi; to je stanje karaktera koje se odnosi na cijeli svijet uključujući sebe."

"Izazov nije kako voljeti, već kako učiti (voljeti)."

"Ljubav nije ovisnost ili potreba, već duboko poštovanje prema drugoj osobi."

Ovi citati ilustriraju Frommov naglasak na ljubavi kao aktivnoj, svjesnoj odluci i vještini koja se može razvijati kroz život.

"Umijeće ljubavi" nekada i sada

Pitanje aktualnosti Frommove knjige danas nije samo akademsko, već i praktično. U svijetu koji je sve više povezan digitalnim medijima, ali istovremeno sve više usamljen, Frommovi koncepti o potrebi za dubokim, ispunjavajućim odnosima postaju sve važniji. Ljubav, bilo da je riječ o romantičnoj, prijateljskoj ili obiteljskoj, ostaje ključna za emocionalno zdravlje i dobrobit.

Frommov pristup ljubavi kao vještini koja se može učiti može poslužiti kao putokaz suvremenom čovjeku u razumijevanju i razvijanju kvalitetnih međuljudskih odnosa.

Zaključak

"Umijeće ljubavi" Ericha Fromma i dalje pruža duboko razumijevanje o prirodi ljubavi i njezinoj važnosti u životu pojedinca. Bez obzira na protok vremena i sve promjene u društvu, temeljne istine o ljubavi ostaju nepromijenjene. Ona je ključna za ljudsku sreću, ispunjenost i emocionalnu stabilnost. Stoga, proučavanje Frommove knjige može pružiti dragocjen uvid u to kako razvijati dublje i smislenije odnose u suvremenom svijetu.

Izvori:
1. Fromm, Erich. The Art of Loving. Harper & Row, 1956.

2. DeMartino, Richard. "Erich Fromm: An Analytical Biography." American Journal of Psychotherapy, vol. 60, no. 4, 2006, pp. 349-366.

3. Kets de Vries, Manfred F. R. "Erich Fromm's Contributions to Psychoanalysis: A Critical Evaluation." Journal of Analytical Psychology, vol. 63, no. 3, 2018, pp. 315-332.

Pročitajte više... »

J. K. Rowling: O siromaštvu i dobrobitima neuspjeha

Bez obzira volite li Harryja Pottera ili ne, njegovu autoricu je teško ne voljeti. U svome govoru diplomantima Harvarda 2008. godine, J. K. Rowling pokazala je lice ljudskosti i moć unutarnje magije, koja ju je vodila od dna života do samoostvarenja. U nastavku pročitajte dijelove njezina govora o siromaštvu i dobrobitima neuspjeha.

J. K. Rowling (izvor: Wikipedia)

"...Svaljivanje krivnje na roditelje, zato što su vas pogrešno usmjerili u životu, ima svoj rok trajanja. Od trenutka kada ste dovoljno odrasli da preuzmete kormilo svoga života u svoje ruke, odgovornost leži na vama. Štoviše, ja ne mogu kriviti moje roditelje što su se nadali da nikad neću iskusiti siromaštvo. Oni sami su bili siromašni, i ja sam bila siromašna, i potpuno se slažem s njima da to uopće nije oplemenjujuće iskustvo. Siromaštvo donosi strah, stres i ponekad depresiju; donosi tisuću sitnih poniženja i teškoća. Bijeg od siromaštva vlastitim naporima je doista nešto čime se čovjek može ponositi, ali siromaštvo, samo po sebi, idealiziraju samo budale.

Ono čega sam se osobno najviše bojala nije bilo siromaštvo nego neuspjeh. U vašim godinama, usprkos očitom manjku motivacije na fakultetu, gdje sam provela i previše vremena u kafiću pišući priče, a premalo na predavanjima, bila sam ipak vješta u polaganju ispita, i to je godinama bila mjera uspjeha u životu, kako za mene, tako i za moje kolege.

Nisam toliko površna da pretpostavim kako, zato što ste mladi, daroviti i dobro obrazovani, nikada niste upoznali teškoće ili razočaranja. Darovitost i inteligencija još nikoga nisu cijepili protiv hirova sudbine, i nipošto ne mislim da svatko od vas uživa život nepomućenih povlastica i zadovoljstva. Ipak, činjenica da ste upravo diplomirali na Harvardu sugerira da vam neuspjeh nije baš blizak. Možda vas pokreće strah od neuspjeha, baš kao što vas pokreće i želja za uspjehom. Doista, vaš pojam neuspjeha možda nije predaleko od ideje uspjeha kod prosječne osobe, toliko već visoko letite…

Naposljetku, svi moramo sami za sebe odlučiti što smatramo neuspjehom, ali život je prilično nestrpljiv da vam postavi mjerila, ako mu to dopustite. Zato mislim da je pošteno reći da sam samo sedam godina nakon diplome, prema svim mogućim mjerilima, doživjela neuspjeh epskih razmjera. Iznimno kratak brak se urušio, bila sam bez posla, samohrani roditelj, i toliko siromašna, koliko je moguće biti siromašan u suvremenoj Britaniji, a da pritom niste beskućnik. Strahovi mojih roditelja, kao i moji vlastiti, ostvarili su se istovremeno, i prema svakom uobičajenom kriteriju bila sam najneuspješnija osoba koju sam poznavala.

U ovome trenutku, nemam vam namjeru govoriti da je neuspjeh zabavan. Taj je period moga života bio mračan, i nisam imala pojma da će mi se život pretvoriti u neku vrstu bajke, kako su to poslije prikazali mediji. Tada nisam znala koliko je taj tunel dugačak, i dugo vremena je svaki tračak svjetla na njegovu kraju bio prije tračak nade nego realnosti.

Zašto onda govorim o dobrobitima neuspjeha? Jednostavno zato što neuspjeh znači odbacivanje svega što nam je nebitno. Prestala sam se pretvarati da sam bilo što drugo od onoga što doista jesam, i počela usmjeravati svu svoju energiju u dovršavanje jedinog posla koji mi je bio važan. Da sam tada zbilja uspjela u bilo čemu drugome, možda nikada ne bih u sebi pronašla odlučnost da uspijem u jedinom području za koje sam vjerovala da mu uistinu pripadam. Bila sam oslobođena, jer se moj najveći strah ostvario, a ja sam i dalje bila živa, i dalje sam imala kćer koju sam obožavala, imala sam staru pisaću mašinu i veliku ideju. I tako je dno dna postalo čvrst temelj na kojem sam ponovno izgradila svoj život.

Vi možda nikada nećete doživjeti neuspjeh mojih razmjera, ali poneki neuspjeh u životu je neizbježan. Nemoguće je živjeti život, a da u nečemu ne posrnete, osim ako živite toliko oprezno da možda uopće ne živite – a to je već neuspjeh sam po sebi.

Neuspjeh mi je dao unutarnju sigurnost koju nikada nisam postigla polaganjem ispita. Neuspjeh me je naučio puno toga o sebi samoj što ne bih mogla naučiti nikako drukčije. Otkrila sam da imam snažnu volju i više discipline nego što sam ikada mislila; također sam doznala da imam prijatelje čija vrijednost doista premašuje cijenu rubina.

Spoznaja da ste iz nedaća izašli mudriji i jači znači da ćete se uvijek moći osloniti na svoje sposobnosti preživljavanja. Nikada nećete uistinu upoznati sebe niti čvrstinu svojih odnosa s drugim ljudima, sve dok oboje nije prokušano kroz nedaće. Takva spoznaja je istinski dar, i usprkos tomu što je stečena kroz patnju, vrijedi mi više od bilo koje kvalifikacije koju sam ikada stekla..."

Izvor: http://news.harvard.edu/gazette/story/2008/06/text-of-j-k-rowling-speech/
Prijevod: Zdravo Zdravo

Govor u cijelosti možete pogledati ovdje:

Pročitajte više... »

Thomas More - Molitva za humor

Thomas More, pravi čovjek renesanse, bio je engleski odvjetnik i autor "Utopije", filozofskog djela o zamišljenoj idealnoj zemlji gdje odvjetnici nisu potrebni. Principijelnost ga je u doba Henrika VIII doslovce stajala glave. Za vjerovati je, međutim, da je zahvaljujući svome duhu More lakše prihvatio svoju smrt, nego što je potonji autokrat prihvaćao svoj život. Bolje je umrijeti bez glave, nego živjeti bez glave.

Thomas More (1478.-1535.)

Molitva za humor

 

...Daruj mi dobru probavu, Gospodine, pa i nešto za probaviti. Daruj mi tjelesno zdravlje, zajedno s potrebnim razumom da ga što bolje očuvam.

Daruj mi prostu dušu, Gospodine, koja zna cijeniti sve što je dobro, a koja se, suočena sa zlom, ne da lako prestrašiti, već radije traži načine da popravi stvar.

Daruj mi dušu kojoj je dosada tuđa, koja ne pozna gunđanja, ni uzdisanja, ni tužaljki, i ne dopušta da me odviše uznemiruje ovo nešto što se šepuri, a koje se naziva 'Ja'.

Gospodine, daruj mi smisao za humor. Udijeli mi milost da razumijem šalu, kako bih našao nešto sreće u životu - i kako bih od nje dijelio drugima...

Pročitajte više... »

Mudre misli: Marko Aurelije - O samokontroli i razumu

Marko Aurelije (121.-180.) bio je jedan od pet dobrih rimskih careva. Svojim djelom Meditacije svrstao se među cijenjene filozofe stoicizma. Evo što Marko Aurelije kaže o važnosti samokontrole i zdravog razuma.

…Valja paziti na sebe od ranog jutra i sam sebi govoriti: sada mogu doći u sukob s čovjekom koji je drzak, nezahvalan, nagao, licemjeran, nametljiv i ljut, jer svatko tko je opsjednut takvim porocima ne zna što je dobro, a što loše.

No, ako ja pouzdano znam što je dobro, a što loše, shvaćam da je za mene zlo samo ono loše djelo koje sam činim i da me niti jedna uvredljiva riječ ne može povrijediti, jer me nitko protiv moje volje ne može natjerati da činim zlo…

… Sunce neprekidno razlijeva svoju svjetlost po cijelom svijetu, a ona se ipak nikad ne potroši. Isto tako mora svijetliti tvoj razum, razlijevajući se na sve strane. On se razlijeva posvuda, ne troši se, i kad naiđe na prepreku, ne smije pokazati ni razdražljivost ni gnjev, nego mora mirno osvjetljavati sve što žudi za njim, ne tamneći, ne posustajući, prekrivajući sve što se okrenulo ka svjetlosti, a ostavljajući u sjeni samo ono što se samo okrenulo od njezina lica…

photo credit: Zaqarbal via photopin cc

Pročitajte više... »

Christiane Northrup: Samorealizacija vs. pomaganje drugima - biti "manji nego"

Poznata ginekologinja Christiane Northrup u svojoj knjizi Žensko tijelo, ženska mudrost analizira zbog čega ponekad imamo potrebu biti "manji od" i zašto se moramo othrvati tome porivu. 

...kako nam to diktira naše srce...

... Otkrila sam duboko uvjerenje da će se, ako uistinu razvijem svoj puni potencijal, oni koji su mi najbliži osjetiti ugroženima i zaostalima iza mene. Kao rezultat toga, osjećala sam se odgovornom da pomažem drugima da i oni postanu sve ono što su mogli postati, tako da se mogu kretati naprijed zajedno sa mnom. Ili, ponekad sam osjećala potrebu da sama budem "manja nego", tako da ne prijetim nikome...

... Ne možete ništa stvoriti za drugu osobu. Možete pružiti potporu. Na kraju, svaka od nas mora naučiti kako stvarati za sebe, tako da smo slobodne živjeti život kako nam to diktira naše srce. Ne možemo stvoriti novi svijet ako vjerujemo da moramo ostati mali i nedjelotvorni na bilo kojoj razini kako bi nas drugi voljeli ili da bi oni bili sigurni u našoj blizini...

Christiane Northrup: Žensko tijelo, ženska mudrost 

photo credit: mihhailov via photopin cc

Pročitajte više... »

Mudre misli - Seneka

Dobar i zao čovjek; ljutnja i ljubav; pravedan sudac

Alex E. Proimos via photopin cc

„Teofrast je govorio da se dobar čovjek neizbježno mora ljutiti na zle ljude. Međutim, da je tako, čovjek bi se, što je bolji, trebao više ljutiti. Ali naprotiv, što je bolji, on postaje sve mekši, oslobađa se strasti i nikoga više ne može mrziti. 

Razuman čovjek ne mrzi čovjeka koji je u zabludi jer bi tada morao mrziti i samoga sebe. Naime, dovoljno je da se prisjeti koliko se puta i sam ogriješio o poštenje i na koliko bi se njegovih postupaka moglo gledati s prijezirom, pa da se počne ljutiti i na samoga sebe – jer pravedan sudac sudi istom mjerom i sebi i svome bližnjemu. 

Nitko nije u stanju opravdati se, a nevinim se može prikazati samo pred ljudima, ali ne i pred vlastitom savješću. Neusporedivo je humanije susretati zabludjelog čovjeka mirno, s ljubavlju i ne progoniti ga, nego se potruditi da ga se vrati na pravi put. Popraviti čovjeka u krivome naša je dužnost. Zbog njega samoga i zbog drugih dužni smo ga ispravljati ozbiljnim moralnim poukama, ali bez ljutnje. Zar se liječnik može ljutiti na svoga pacijenta?“

Seneka (4.p.K - 65.)

photo credit: Alex E. Proimos via photopin cc

Pročitajte više... »

Sokratova vremenska kapsula

Kada bismo pronašli vremensku kapsulu sa Sokratovim predmetima, zasigurno bismo ih smatrali zastarjelima i neupotrebljivima. No, što bi bilo da je Sokrat u kapsulu pohranio svoje misli? Bi li i one bile zastarjele? Može li jedan čovjek antike, koji „zna da ništa ne zna”, ičemu poučiti čovjeka 21. stoljeća, koji je bio na Mjesecu i proizveo pametni telefon? Pročitajte neke od Sokratovih izreka i procijenite sami.

"Uvijek budi ljubazan, jer svatko od ljudi koje susrećeš bije neku tešku bitku"

Ljubaznost je puno više od pukog bontona. Istinska ljubaznost je samo vanjska manifestacija poštovanja prema drugoj osobi. Ako tomu dodamo i zrnce empatije, kako to sugerira Sokrat, ljubaznost dobiva i humanu dimenziju. Doista, kada bismo se za trenutak mogli otrgnuti od sebe i vlastitih očekivanja, mogli bismo malo bolje promotriti svog sugovornika. I možda bismo u kutu usana, bori između očiju ili u umornom pogledu vidjeli svoga suborca, a ne protivnika.

"Čuvajte se jalovosti ispunjenoga života"

Može li ispunjen život biti jalov, kako nas to lukavom igrom riječi upozorava Sokrat? Naravno da može – ovisno o tomu čime smo ga ispunili. Čini se da je ova naizgled kontradiktorna opomena danas još aktualnija nego u Sokratovo doba. Kako je moguće da depresija pogađa uglavnom društva koja su nadišla problem gole egzistencije? Sve više žurimo, postižemo, imamo, a nešto nedostaje? Dnevni raspored je ispunjen do posljednje sekunde, ali praznina u nama raste? Od čega to bježimo dok toliko jurimo kroz život? Dobro je ponekad samome sebi postaviti ovakva pitanja.

"Veliki umovi raspravljaju o idejama, prosječni o događajima, a mali umovi o drugim ljudima".

Imajući u vidu da su ovo riječi čovjeka iz 5. stoljeća prije Krista, možemo zaključiti da trač kao oblik socijalne interakcije ima doista impresivnu povijest. Je li se išta od tada promijenilo? Pitanje je, naravno, samo retoričko.

"Obrazovanje je samo raspirivanje plamena, a ne punjenje posude".

Koliko ste sati, dana ili godina proveli učeći napamet informacije koje baš nikada nećete zatrebati? Mudri je Sokrat odavno shvatio da obrazovni sustav ne treba učenika puniti informacijama, već ga treba učiti da misli. Koliko smo mi, ljudi 21. stoljeća, postigli u tom pogledu?

"Umjesto na borbu protiv staroga, svu svoju energiju usmjerite na stvaranje novoga – u tome leži tajna istinske promjene!"

Želite li promjenu, poručuje Sokrat, iz prošlosti uzmite samo pouke, a zaboravite na ogorčenost, zamjeranja ili osvete. Ne borite se protiv stvari koje ne želite, već gradite stvari koje želite. Jesmo li usvojili ovu tako jednostavnu mudrost ili se i dalje koprcamo u vlastitoj inerciji i nemoći da promijenimo sami sebe?

Mogli bismo reći da je Sokratova vremenska kapsula moćna ljekovita kapsula za sva depresivna stanja suvremenog čovjeka. Međutim, da biste je mogli progutati, potrebna je određena doza poniznosti. Naime, morat ćete priznati da ništa ne znate - barem sami sebi.


Fotografija:

photo credit: crlsblnc via photopin cc

Pročitajte više... »