Alzheimerova bolest i pravo na novčanu pomoć u RH



Doplatak za pomoć i njegu te osobna invalidnina dvije su moguće opcije novčane pomoći iz sustava socijalne skrbi za oboljele od Alzheimerove bolesti. Doznajte kako ostvariti pravo na doplatak za pomoć i njegu ili pravo na invalidninu za oboljeloga od Alzheimera.

Image by Steve Buissinne from Pixabay

Jedan od izazova s kojima se susreću njegovatelji oboljelih od Alzheimera svakako je problem s financijama. Oboljeli ima dodatne potrebe za pomoći, lijekovima koji se nadoplaćuju te pomagalima. Također, oboljele osobe u određenoj fazi zahtijevaju cjelodnevnu skrb, a mogu je dobiti tako da jedan od članova obitelji napusti svoj posao, da se angažira vanjski njegovatelj ili da se oboljela osoba smjesti u prikladnu ustanovu. Sva rješenja predstavljaju opterećenje za obiteljski proračun. Iako pomoć koju možete dobiti od države nije velika, ipak će pokriti barem dio novonastalih troškova te se stoga vrijedi potruditi oko njezina ishođenja.

Valja ipak napomenuti kako pravo na doplatak ne mogu ostvariti osobe kojima je "osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi". (izvor: Središnji državni portal). Također, invalidnina se ne može priznati "osobi kojoj je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi ili drugim propisima". (izvor: Središnji državni portal)


Alzheimerova bolest i invaliditet


Nažalost, u našemu je sustavu Alzheimerova bolest još nedovoljno prepoznata kao jedan od uzroka invaliditeta. Stoga će vrednovanje stupnja invaliditeta kod pojedinca često ovisiti o proizvoljnoj procjeni stručnoga tima pri lokalnom Centru za vještačenje. Zbog toga je izuzetno važno prije podnošenja zahtjeva za novčanu pomoć osigurati stručno mišljenje neurologa, psihijatra te drugih liječnika koji prate oboljeloga s dijagnozom Alzheimerove bolesti. Zamolite da vam navedeni liječnici napišu detaljan status oboljele osobe, temeljen na kliničkom pregledu, potrebnim testiranjima i pretragama, kao i na heteropodatcima koje ćete dati vi i/ili drugi članovi obitelji. Status mora sadržavati procjenu stupnja Alzheimerove bolesti, ocjenu trenutačnih kognitivnih sposobnosti, kao i mogućnosti (ne)samostalnog funkcioniranja oboljeloga u svakodnevnom životu te razinu potrebne skrbi.

Neka od pitanja na koja bi status pacijenta trebao odgovoriti su sljedeća:

  • Može li se osoba samostalno odjenuti, hraniti, obavljati osobnu higijenu? 
  • Koristi li toalet ili je djelomično ili potpuno inkontinentna, koristi li uloške ili pelene? 
  • Može li se brinuti o kućanstvu, financijama, uzimati propisanu terapiju? 
  • Ima li još kakve dijagnoze koje utječu na njezino funkcioniranje? 
  • Kako se snalazi u vremenu i prostoru, prepoznaje li ljude oko sebe? 
  • Je li pokretna, slabo pokretna ili nepokretna? 
  • Ima li kakvih promjena u ponašanju koji zahtijevaju dodatno zalaganje njegovatelja, primjerice agitacija, halucinacije, odbijanje hrane, agresija, jaukanje, dozivanje, lutanje i slično? 
  • Kako spava, ima li noćne more i strahove, traži li posebnu pažnju tijekom noći?


Doplatak za pomoć i njegu ili invalidnina?


Općenito, osobe s teškim invaliditetom (4. stupanj) mogu ostvariti invalidninu, koja se onda ostvaruje u punom (1500 kn) ili smanjenom iznosu, ovisno o visini prihoda.

Doplatak za pomoć i njegu ostvaruju osobe koje se, ukratko rečeno, ne mogu same brinuti o sebi, a čiji prihodi ne prelaze zadani dohodovni cenzus, i/ili koje imaju teži invaliditet (3. stupanj) ili teže trajne promjene u zdravstvenom stanju (primjerice neka teža bolest).


Doplatak za pomoć i njegu (DPNJ)


Doplatak za pomoć i njegu, u punom (600 kn) ili smanjenom iznosu (420 kn), može se ostvariti prema opsegu potrebne njege – puni iznos za potpunu njegu ili smanjeni za smanjenu njegu, što se utvrđuje vještačenjem.

Pravo na doplatak za pomoć i njegu (u daljnjem tekstu DPNJ), prema Središnjem državnom portalu, priznaje se osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba.

Na istom Portalu je navedeno i tko ne može ostvariti DPNJ. Između ostaloga, to su osobe koje imaju sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, koje imaju u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim ovoga u kojemu stanuju ili imaju prihode koji prelaze dohodovni cenzus. Trenutačno je to za samca 1250 kn, odnosno 1000 kn po članu kućanstva, računajući prosjek posljednja tri mjeseca prije podnošenja zahtjeva.

Međutim, u pojedinim slučajevima dozvoljene su iznimke. Tako neovisno o mjesečnom prihodu i vlasništvu druge nekretnine, pravo na puni iznos DPNJ ostvaruje osoba kojoj se utvrdi teži invaliditet (3. stupanj), osoba s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju te slijepa, gluha i gluhoslijepa osoba koja nije osposobljena za samostalan život. Detaljnije informacije potražite na dolje navedenoj poveznici.

Izvor: Središnji državni portal/doplatak


Osobna invalidnina


Pravo na osobnu invalidninu priznaje se osobama s teškim invaliditetom, odnosno teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju.

Za osobu koja nema prihoda, osobna invalidnina iznosi 1500 kn. Ako osoba ostvaruje neki drugi prihod, invalidnina se računa kao razlika između 1500 kn i prosječnog prihoda u posljednja tri mjeseca. Međutim, ovdje je bitno naglasiti da se u taj prihod ne računa plaća, autorski honorar, zajamčena minimalna naknada, naknada za troškove stanovanja koja je ostvarena na temelju Zakona o socijalnoj skrbi, mirovina do iznosa najniže i još neka sredstva koja korisnik ostvaruje po drugim osnovama. Detaljnije informacije potražite na dolje navedenoj poveznici.

Napomena: ovisno o visini prihoda, invalidnina može biti i manja od doplatka za pomoć i njegu! Stoga je prije podnošenja zahtjeva potrebno konzultirati se sa socijalnim radnikom, kako bi se odabrala povoljnija opcija novčane pomoći.

Izvor: Središnji državni portal/invalidnina


Primjer izračuna osobne invalidnine

Osoba ima mirovinu 3000 kn, a ostvaruje pravo na osobnu invalidninu. Invalidnina se u ovom slučaju računa na sljedeći način:
  • utvrđuje se iznos najniže mirovine za 40 godina staža, koja u trenutku pisanja ovoga teksta iznosi 68,45 kn po godini staža, odnosno 2738 kn (ovaj je podatak varijabilan i mijenja se sukladno usklađivanju mirovina s plaćama).
  • od mirovine koju ostvaruje osoba oduzimamo iznos najniže mirovine, dakle 3000 – 2738 kn, što iznosi 262 kn
  • dobivenu razliku oduzimamo od punog iznosa invalidnine, dakle 1500-262= 1238 kn
Zaključak – osobe s mirovinom do iznosa najniže (dakle, trenutačno do 2738 kn) ostvaruju puni iznos invalidnine, odnosno 1500 kn. Osoba s mirovinom 3000 kn, prema prikazanom izračunu, ostvaruje 1238 kn osobne invalidnine. 


Dodatne pogodnosti za korisnike osobne invalidnine

Korisnici osobne invalidnine u RH oslobođeni su plaćanja dopunskog zdravstvenog osiguranja. Uz to, imaju pravo na naknadu za "ugroženog kupca energenata". To znači da korisniku pripada pravo na sufinanciranje troškova električne energije do najviše 200 kuna mjesečno.

Kako biste ostvarili pravo na besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje, potrebno je u HZZO odnijeti pravomoćno Rješenje Centra za socijalnu skrb o osobnoj invalidnini.

Pravo na naknadu za električnu energiju Rješenjem odobrava CZSS, a također na temelju pravomoćnog Rješenja o osobnoj invalidnini.

Doznajte višeSredišnji državni portal /Naknada za ugroženog kupca energenata



Kako ostvariti pravo na DPNJ ili invalidninu?


Pravo na doplatak za pomoć i njegu ili osobnu invalidninu ostvaruje se podnošenjem zahtjeva nadležnom Centru za socijalnu skrb. Obrazac zahtjeva možete osobno preuzeti u lokalnom CZSS-u, a neki centri omogućuju i preuzimanje obrasca online, obično s njihove službene web stranice. Ako niste sigurni trebate li podnijeti zahtjev za DPNJ ili invalidninu, konzultirajte se s dodijeljenim socijalnim radnikom. Zamolite da vas uputi na povoljniju opciju, s obzirom na prihode kućanstva, kao i na procijenjeni stupanj invaliditeta.

Zahtjev može podnijeti oboljela osoba, skrbnik ili član obitelji. Već zbog same prirode bolesti, oboljeli od Alzheimera uglavnom nisu u stanju sami podnijeti zahtjev te je stoga ovaj zadatak na članu obitelji ili skrbniku. Iznos pomoći uplaćivat će se na račun oboljele osobe ili račun skrbnika, odnosno člana obitelji, kako već odlučite u zahtjevu.

Uz zahtjev je potrebno priložiti sljedeće dokumente:
  • preslike relevantne medicinske dokumentacije (otpusna pisma, nalazi, mišljenja)
  • vlasnički list
  • izvod iz katastra
  • prosjek prihoda u zadnja 3 mjeseca za članove kućanstva
  • preslika bankovne iskaznice računa na koji će se vršiti uplate 
Socijalni radnik će prilikom zaprimanja zahtjeva zatražiti od vas socijalnu anamnezu, kao i zdravstvenu anamnezu za osobu koja će se vještačiti. To znači da morate barem približno znati slijed bolesti i dijagnoza u životu vašeg oboljeloga. Primjerice, 2010. godine srčani udar, 2013. godine moždani udar, 2014. godine dijagnoza demencije itd. Naravno, što god navedete u anamnezi morate biti spremni potkrijepiti odgovarajućom dokumentacijom.

Nakon što CZSS zaprimi i obradi vaš zahtjev, bit ćete pozvani na vještačenje u nadležni Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Na vještačenje će biti pozvana osoba za koju se podnosi zahtjev, ali ako zbog opravdanih razloga ona nije u mogućnosti nazočiti istomu, konzultirajte se sa Zavodom o alternativama. Iz moga vlastitog iskustva, na vještačenje može doći osoba koja je podnijela zahtjev, a mora ponijeti svu originalnu medicinsku dokumentaciju na uvid vještaku (uz zahtjev su predane preslike).

Na temelju nalaza vještačenja, Centar za socijalnu skrb donosi rješenje o vašem zahtjevu, kojim se on potpuno ili djelomično usvaja, odnosno odbija. Na rješenje imate pravo žalbe.

Navedena procedura (od zahtjeva do rješenja) obično traje nekoliko mjeseci, ovisno o količini predmeta i brzini rada u pojedinom CZSS-u i Zavodu za vještačenje. Međutim, doplatak ili invalidnina se obračunava od datuma podnošenja zahtjeva. To u praksi znači da ćete s prvom isplatom dobiti i zaostatke od datuma predaje zahtjeva.


Dodatni savjeti


  • kada pripremate medicinsku dokumentaciju, obratite pozornost da priložite sve nalaze, otpusna pisma ili mišljenja za koje smatrate da utječu na stupanj invaliditeta osobe, kao i na njezinu sposobnost samostalnog funkcioniranja. Primjerice, otpusno pismo nakon moždanog udara, srčanog udara i slično.
  • ako osoba već ima neko tjelesno oštećenje, svakako priložite dokaze o istome (primjerice, ima samo jedan bubreg). 
  • ako osoba ima problema s pokretljivošću, nastojte osigurati što svježije nalaze fizijatra, mišljenje fizioterapeuta, dokaze o provedenim fizikalnim terapijama i slično. 
  • budući da se zloćudna oboljenja (karcinom) karakteriziraju kao teže ili teške trajne promjene u zdravstvenom stanju, nalazi onkologa su značajna stavka u ostvarivanju prava na doplatak i invalidninu. Ovdje spadaju svi nalazi koji su povezani sa zloćudnim oboljenjem – UZV, rentgen, biopsija, kirurgija itd. 
  • zbog progresivne prirode Alzheimerove bolesti, osigurajte također što noviji nalaz neurologa ili psihijatra. Zamolite da vam navedeni liječnici napišu što detaljniji status oboljele osobe, već prema uputama koje sam navela u prvim poglavljima ovoga teksta. 
  • budući da velik broj oboljelih od Alzheimerove bolesti boluje i od dijabetesa tipa 2, osigurajte nalaz endokrinologa/dijabetologa. Koristi li oboljeli inzulin ili tablete? Je li sposoban sam uzimati propisanu terapiju? 
  • boluje li osoba i od neke teške kronične bolesti, svakako priložite i te nalaze, a liječnika koji prati kroničnu bolest zamolite da vam napiše status pacijenta, s naglaskom na utjecaj bolesti na samostalno funkcioniranje osobe u svakodnevnom životu, odnosno razinu potrebne pomoći druge osobe. 

Aronija i opasnost od gušenja


Istina, aronija je superzdrava namirnica. Međutim, uza sve svoje bogatstvo hranjivih i ljekovitih sastojaka, aronija sadrži i nešto zbog čega valja biti jako oprezan, osobito ako je dajete djeci ili starijim ljudima - doznajte više.

"Bobica koja guši"

Znate li da se u engleskom jeziku za aroniju često koristi naziv "chokeberry"? To je kovanica od dvije riječi: choke - gušiti, i berry - bobica. Onaj tko je aroniji nadjenuo to ime očito je dobro upoznao ovo njezino neugodno svojstvo - da potiče skupljanje usta i grla, te da utječe na refleks gutanja.

Što su adstringensi?

Aronija sadrži neke tvari koje su prirodni adstringensi. Adstringensi su tvari koje stežu tkivo, na način da sužavaju krvne žilice i tako "skupljaju" tkivo s kojim dođu u dodir. Zagrizete li svježu bobicu aronije, odmah ćete primijetiti njezinu oporost, odnosno svojstvo da "skuplja" usta. Još veći problem nastaje kada aroniju trebate progutati, jer će prouzročiti skupljanje grla. Budući da su zreli plodovi aronije često suhi ( s malim sadržajem vode), tim će teže proći kroz stisnuto grlo, pa čak i jednjak.

Refleks gutanja uslijed djelovanja adstringensa može također biti ometen. Mišići koji sudjeluju u procesu gutanja se također stežu i grče, ali ne kako bi uobičajeno gurnuli zalogaj niz jednjak, već kako bi to spriječili. To je nevoljna fiziološka reakcija, za razliku od prve faze gutanja, koja je voljna. Dakle, iako vi svjesno želite progutati zalogaj aronije, mišići se grče i pokušavaju to spriječiti.

Treba li zato izbjegavati aroniju? Ma ne...

Samo bez panike, aronija je i dalje namirnica koja izuzetno blagotvorno utječe na ljudsko zdravlje. Popis zdravstvenih benefita aronije uvelike nadmašuje ovaj njezin nedostatak. Stoga je svakako treba uvrstiti u prehranu. Međutim, valja obratiti pozornost na način konzumacije, osobito kada aroniju dajete djeci, starijim ljudima, ili osobama koje i inače imaju tegoba s gutanjem hrane.


Kako konzumirati aroniju?

Prvo da razjasnimo kako NE konzumirati aroniju - sve što je navedeno prethodno, prvenstveno se odnosi na zrele, svježe plodove aronije. Ipak, ovo nije pravilo. Nekim ljudima ni takvi plodovi ne smetaju i mogu ih jesti bez poteškoća. Reakcija na aroniju ovisit će o raznim faktorima - o osjetilu okusa, genetici, anatomiji. Djeca su posebno osjetljiva na opore okuse, dok u odrasloj dobi ipak razvijemo određenu toleranciju. Ipak, da biste izbjegli moguće probleme s gušenjem, prvo pokušajte s jednom bobicom. Za svaki slučaj, svježe plodove nemojte davati djeci i starijim osobama.

Što se tiče aronije prerađene u sokove, džemove ili smoothieje, ona je potpuno bezopasna, a izuzetno zdrava namirnica. Čak i prerađena, ona će zadržati svoj opori okus, odnosno svojstvo skupljanja tkiva, ali će to ipak biti u manjoj mjeri. Prerađena aronija će u sebi imati više tekućine, što će dodatno olakšati gutanje. Kombiniranje aronije s drugim voćem ublažit će njezinu gorčinu te ovu inače vrlo ljekovitu namirnicu učiniti privlačnom svima - djeci, kao i onima osjetljivijeg nepca.




Jednostavan sok od aronije

(za jednu osobu)

1 dl gotovog jabučnog soka
1 dl vode
15-ak bobica aronije

Sastojke dobro promiješajte u blenderu, a nakon toga procijedite.




Kako se ophoditi prema osobama s invaliditetom


Osobe s invaliditetom jednostavno su ljudi sa svim svojim nadama i strahovima, snagama i slabostima. Ipak, predrasude i neznanje čine ponekad komunikaciju s osobama s invaliditetom otežanom. Doznajte kako se ophoditi prema osobi s invaliditetom, a da pritom izbjegnete moguće neugodnosti i nesporazume.








Piše: Robert Dudnik, dipl.iur.
Udruga Glas Čovječnosti


"Čini drugome ono što želiš da drugi čini tebi" (Zlatno pravilo)

...jer "Nema dobrog vjernika bez dobrog ateista" (don Ivan Grubišić) i "Svatko je, sam, svoj najbolji guru" (aboridžinska poslovica)

Invaliditet - stanje ili bolest?


Ponekad mi se najprihvatljivijom čini ideja da je jedino doista istinito životno pravilo, da pravila zapravo nema. Ili ipak... 

Iako invaliditet osobe može nastati kao posljedica bolesti ili traume, ovdje želim naglasiti da invaliditet može biti i trajno životno stanje, od rođenja do smrti osobe. Osobno smatram da je invaliditet svake pojedine osobe nužno smatrati, doživljavati i shvaćati dostojanstvenom odrednicom (determinantom) života osobe, a nikako njezinom kaznom, nepodnošljivo velikim teretom, sramotom članova njezine obitelji i zajednice, ili bilo čime sličnim. 

Nitko se ne bi smio ni stidjeti ili sažalijevati ni sebe, niti drugoga. Postignuća osobe svakako treba pohvaliti. Život treba i željeti i učiti - i znati živjeti, ne doživljavajući ga ni tako ozbiljnim, niti toliko tragičnim. Naprotiv! Treba se prepuštati i (o)puštati (ne i predavati!), treba improvizirati i prilagođavati se, a pritom biti i ostati svoj. Jer, "smijeh je lijek." 

Smatram da su, u svojim pravima i obvezama, potrebama i osjećajima, željama i sklonostima, interesima, talentima i hobijima, ne/mogućnostima i ne/slobodama izbora, nastojanjima i postignućima, sukladno vrlinama i manama svoje osobnosti i ličnosti, u osnovi integriteta, kao i u dostojanstvu osobe, u svojoj biti - osobe s invaliditetom posve iste, a svakako bi i trebale i morale biti i jednake, ravnopravne s tzv. zdravim osobama, odnosno s osobama bez invaliditeta. 

Nadalje, smatram da se osobe s invaliditetom u zajednicu, osim odgojem i obrazovanjem, mogu i trebaju uključivati i afirmirati, te se samo-ostvarivati posredstvom umjetničkih, kreativnih i stvaralačkih, STEM i/ili socijalno-poduzetničkih, gospodarskih djelatnosti, odnosno sudjelovanjem u rekreativnim sportskim aktivnostima i/ili sudjelovanjem na para-olimpijadama. Prema statistikama, u Republici Hrvatskoj oko 3% osoba s invaliditetom ima visoku stručnu spremu naobrazbe.


Invalid ili osoba s invaliditetom?


Pojam invalid, invalidus (lat. ne/valjani, bes/korisni, bez/vrijedan, ne/važan, ni/štetan, bez vrijednosti) prvobitni je arhaični termin koji se koristi/o u kontekstu svakoga i svega, tko ili što jest, ili ima bilo kakve veze s osobama s invaliditetom. To je osnovni razlog zbog kojega se upotreba termina "invalid" i lingvistički i etički smatra omalovažavajućim, uvredljivim, neprihvatljivim i neprimjerenim. 

Osobe s invaliditetom uobičavaju se nazivati i "osobama s posebnim potrebama". Na Zapadu se, katkad, navedeni termin, odnosi (i) na osobe LGBT orijentacije, što se, uz dužno poštovanje, nemalom dijelu osoba s invaliditetom također čini neadekvatnom odrednicom. 

Smatram da se pojmom "osoba" naglasak želi dati nepovredivosti dostojanstva, neponovljive i jedinstvene posebnosti svakog bića, stvorenja i osobe, a dijelom pojma "s invaliditetom" ističe se da je riječ o osobama s bilo kojom kategorijom i stupnjem onesposobljenosti. Osobe s invaliditetom, dakle, smatraju da je u svakodnevnoj i profesionalnoj komunikaciji potrebno koristiti međunarodno prihvaćene pojmove "djeca s poteškoćama u razvoju" i/ili "osobe s invaliditetom".

Osnovne smjernice za komunikaciju s osobama s invaliditetom - kako pristupiti i kako razgovarati


Smatram da je svim kategorijama osoba s invaliditetom potrebno pristupati i s njima razgovarati na uobičajen i jednostavan, slobodan i otvoren način, odnosno onako kako bismo to učinili s bilo kojom osobom bez invaliditeta. Drukčije će postupanje, gotovo sigurno, proizvesti kontraefekt. 

Što se ophođenja prema slijepim osobama tiče, općenito se primjerenim smatra slijepoj se osobi obratiti formulacijama "gledajte, vidite, vidimo se" i slično. 

S gluho-nijemom osobom, ukoliko ne poznajete znakovni jezik, kontakt treba uspostaviti uz pomoć tumača/ice. 

S gluho-slijepim osobama najuputnije je komunicirati uz pomoć osobe u njezinoj pratnji, dodirom ili kontaktom pomoću dlana.

Komunikaciju s osobom s intelektualnim poteškoćama potrebno je prilagoditi razini i načinima njezine komunikacije. 

Ponuditi pomoć ili ne?


Pomoć treba ponuditi prema vlastitoj procjeni ili ju pružiti ukoliko vas osoba s invaliditetom zamoli da joj pomognete. Pritom svakako postupite upravo onako kako vas osoba s invaliditetom uputi ili
izravno upitajte osobu na koji način da joj najbolje (najučinkovitije) pomognete. Svatko je posebnost za sebe. Ono što odgovara jednoj osobi, ne mora odgovarati i drugoj osobi. Nemojte ni previše, niti predugo razmišljati. Ne bojte se! Ukoliko vam osoba s invaliditetom kaže da joj pomoć nije potrebna i/ili vas odbije, neka vas to ne obeshrabri u pristupu i/ili u postupanju s drugim osobama s invaliditetom u budućnosti.


Je li u redu pitati o invaliditetu / dijagnozi?


Nakon upoznavanja s osobom s invaliditetom, sami procijenite je li primjereno pitati ju o njezinu invaliditetu, odnosno dijagnozi. Pritom treba pustiti osobu da kaže što želi, a treba izbjeći usporedbe različitih kategorija invaliditeta. O posebnostima možete razgovarati (raspravljati) - naknadno.

Što osobama s invaliditetom najviše smeta u ophođenju drugih ljudi prema njima?

Osobama s invaliditetom, u ophođenju drugih ljudi prema njima, najviše smetaju neki klasični tabui, odnosno stereotipi društva. Osobe s invaliditetom ne vole kada ih se, bez obzira na kategoriju ili stupanj njihova invaliditeta, svrstava "u isti koš". Potrebno je ustrajavati i na otklanjanju stereotipa, prema kojem se osobe s invaliditetom u kolicima, načelom automatizma, doživljavaju poput osoba s intelektualnim teškoćama, dok se slijepe osobe percipiraju kao osobe s invaliditetom u kolicima. 

Osobe s invaliditetom ne vole ni ukoliko se osobe bez invaliditeta iznenade u svezi s njihovim druženjima i prijateljstvima, hobijima, interesima i postignućima, poslom i/ili naobrazbom. Osobama s invaliditetom smeta i često u društvu prisutan stav o aseksualnosti osoba s invaliditetom i slično.

Što nikako ne treba činiti u društvu osobe s invaliditetom?


Osobi s invaliditetom nipošto nemojte pristupati sa sažaljenjem. Sažaljenje je jedno, a suosjećanje nešto posve drugo. U komunikaciji s osobom s invaliditetom, što više se obraćajte izravno osobi s invaliditetom, umjesto osobi u njezinoj pratnji. U interakciji s osobom s invaliditetom u kolicima, pokušajte biti u visini njezine razine sjedenja. Trebali biste nastojati da nikako ne iznenadite slijepu osobu, u psiho-fizičkom smislu. Nemojte premještati stvari u stambenom prostoru slijepe osobe. Vjerojatno ne možete niti pretpostaviti koliko joj u suprotnom odmažete. Ne povlačite slijepu osobu za odjeću, u namjeri da joj pomognete. U društvu osobe s invaliditetom, ne biste trebali govoriti previše o vlastitom zdravstvenom stanju.

Što društvo / zajednica može ili treba učiniti kako bi se poboljšala kvaliteta života osobama s invaliditetom?


Potrebno je inzistirati na kontinuiranom, interaktivnom i dosljednom usklađivanju teorije i prakse, uz obvezno poštovanje načela "O nama - uvijek s nama!" Činjenica je da upravo osobe s invaliditetom najbolje znaju za sebe što im je potrebno - što, koliko i/ili kako. Prihvatite bijeli štap slijepe osobe ili njezinog psa vodiča kao nešto uobičajeno. Smatram da je u odgojno-obrazovni sustav potrebno uvesti i mogućnost fakultativnog upoznavanja s osnovama znakovnog jezika, odnosno Brailleovog pisma.

Uzgoj smokve - kako i gdje se može uzgajati smokva u Hrvatskoj


Iako je smokva tipična biljka mediteranskog podneblja, njezin je uzgoj moguć i u drugim dijelovima Hrvatske. Doznajte koji su vam uvjeti potrebni za uzgoj smokve te što trebate učiniti da bi vaše drvo smokve dalo što kvalitetnije plodove. 



Smokva – porijeklo i opis biljke

Smokva (lat. Ficus) je biljka iz porodice dudovki. Najpoznatija smokva je tzv. obična smokva (lat. Ficus carica L.). Obična smokva može biti divlja i pitoma, koja se uzgaja zbog svog jestivog ploda.

Obična smokva (u daljnjem tekstu: smokva) listopadno je drvo ili veći grm, a potječe s istočnog Mediterana (male Azije) te jugoistočne Azije.

Može narasti od 3 do čak 10 metara u visinu, a gotovo isto toliko može ići i u širinu. Ovo je važan podatak kod sadnje – oko sadnice smokve mora se ostaviti dovoljno prostora za razvoj biljke. Prvi značajniji urod stablo smokve daje nakon 4-5 godina.

Stablo je puno mliječnoga soka, tzv. lateksa, koji se koristi u mliječnoj i mesnoj industriji te farmaciji.

Drvo ima glatku, pepeljasto-sivu koru, a listovi su čvrsti, veliki i tamnozeleni, s gornje strane hrapavi, a s donje pomalo dlakavi. Oblik lista je karakterističan; plojka je srcolika i često višedjelna (trodjelna, petodjelna ili sedmodjelna).

Uzgoj smokve

Odabir lokacije / mikrolokacije u Hrvatskoj

Očekivano, suptropska biljka u Hrvatskoj najbolje uspijeva u područjima blizu mora: Dalmacija s otocima, dalmatinsko zaleđe, Istra i primorska Hrvatska te dolina Neretve – sve su ovo pogodne lokacije za uzgoj smokve. Međutim, smokva se može uzgojiti i u kontinentalnoj Hrvatskoj. Potrebno je samo obratiti pozornost na klimatske uvjete pojedine mikrolokacije te na pravilan odabir tla 

Inače, kada ne postoje prirodni klimatski uvjeti za uzgoj smokve, ona se može uzgojiti i u stakleniku, gdje se na umjetan način mogu postići optimalni uvjeti za uzgoj.

Budući da je životni vijek smokve obično od 50-70 godina (ponekad i do 100 godina!), lokaciju za sadnju pojedinog drveta odabrat ćete samo jedanput u životu – zbog toga se isplati dobro proučiti sve faktore koji će utjecati na njegov uzgoj.

Za pravilan odabir je, prije svega, potrebno višegodišnje praćenje temperaturnih ekstrema, naročito ako su u pitanju granične vrijednosti. Praćenje broja kišnih dana kroz godinu omogućit će dobru organizaciju i/ili uvođenje optimalne tehnologije navodnjavanja. Podatci o učestalosti, jačini i smjeru vjetrova na odabranom području (tzv. ruža vjetrova) možda će ukazati na potrebu postavljanja vjetrozaštitnih pojaseva. Ako je na lokaciji česta tuča, bit će potrebno razmotriti postavljanje određene zaštite od tuče.

Klimatski uvjeti za uzgoj smokve

Ukratko, smokva treba toplinu i vlagu! Blaga mediteranska klima s vrućim ljetima i dostatnom količinom padalina idealna je za uzgoj smokve.

Godišnja prosječna temperatura zraka trebala bi biti iznad 12 stupnjeva. Visoke ljetne temperature (oko 35 stupnjeva) povoljno utječu na kvalitetu ploda. S druge strane, najniže temperature ne bi smjele padati ispod -15 stupnjeva. Iako se smatra jednom od najotpornijih suptropskih voćaka s obzirom na hladnoću, nagli padovi temperature, naročito u vrijeme vegetacije, mogu za smokvu biti vrlo opasni. Oštre zime mogu uzrokovati smrzavanje dijelova stabla, osobito ako su izložene hladnim sjevernim vjetrovima.

Savjet: uzgajate li smokvu u kontinentalnim krajevima, odnosno krajevima gdje su zime oštre i temperature mogu pasti ispod -15 stupnjeva, tijekom zimskih mjeseci poduzmite dodatne mjere zaštite. Korijen možete zaštititi tako da tlo oko stabla obilno prekrijete piljevinom i/ili otkosom iz vrta. Samo stablo se može omotati za tu svrhu predviđenom tkaninom, a koju možete nabaviti u specijaliziranim poljoprivrednim trgovinama i nekim trgovačkim centrima. 

Smokvino stablo voli vlagu. Godišnja količina padalina trebala bi biti najmanje 600 mm/m2, a bilo bi dobro da bude iznad 1000 mm/m2. Malo je problematično što ova količina oborina obično nije ravnomjerno raspoređena kroz godinu – ljeta su često sušna, a jeseni obiluju padalinama. Ipak, na dubokim tlima smokva razvija dubok i vrlo razgranat korijen, što je tijekom ljetnih mjeseci donekle štiti od isušivanja. Kako bi se pak u potpunosti izbjegao rizik od isušivanja, ljeti je poželjno navodnjavanje.

Iako smokva u principu voli vodu, niti vode ne treba biti previše u kratkom vremenu. Obilnije jesenje kiše mogu čak i naštetiti plodovima, jer ubrzavaju njihovo kvarenje.

Kako odabrati tlo za uzgoj smokve?

Stablo smokve zahtijeva lakša, plodna i rahla tla. Može uspjeti i u kamenjarima, ako je tlo duboko i omogućava duboko grananje korijena.

Vrste tla pogodne za uzgoj smokve su crnica i posmeđena crvenica. Smokva može uspjeti i na laporastim i šljunkovitim tlima, ali je u tom slučaju potrebna obilna gnojidba i navodnjavanje. Osobito su povoljna naplavna tla u dolinama rijeka, kakvo primjerice nalazimo u dolini Neretve. Nasuprot tomu, teška glinena tla nikako nisu pogodna za uzgoj smokve.

Što se tiče kiselosti tla, za uzgoj smokve je najpovoljnije neutralnije tlo, pH vrijednosti između 6 i 7,8.

Valja utvrditi je li tlo dovoljno rahlo te zadržavaju li se vode na površini? Možda će trebati dodatna dorada tla ili tehnologija odvodnje suvišnih voda.

Kemijska, fizikalna i biološka analiza pomoći će određivanju eventualnog tretmana tla prije sadnje.

Gnojidba prije sadnje

Što se tiče kemijskih svojstava tla potrebnih za uzgoj smokve, ono bi moralo biti bogato fosforom i kalijem.

Rezultati kemijske analize tla pomoći će utvrditi količinu fosfora i kalija potrebnih za meliorativnu gnojidbu. Ovakva gnojidba se vrši na siromašnim i srednje opskrbljenim tlima, a koriste se NPK gnojiva s minimalnim udjelom dušika.

Kamenita / skeletna, pjeskovita i teža tla bi prije sadnje trebalo obogatiti organskim tvarima (bogatima dušikom). U jesen (nakon ljetnog rahljenja) najbolje bi bilo na tlo pobacati i zaorati stajski gnoj. U istu svrhu može se koristiti i kompost.

Odabir položaja

Za smokvu su idealni otvoreni položaji okrenuti ka jugu i jugoistoku, u ravnici ili na obroncima. Položaji zaklonjeni od sunca – uz zgrade ili zidane ograde – obično donose smanjeni urod.


Priprema tla


Prije svega, na odabranoj lokaciji treba izravnati teren – iskrčiti drveće (sa što više korijenja), ukloniti kamenje te poravnati neravnine. Također treba što temeljitije ukloniti ostatke prethodne vegetacije. 

Tlo zatim treba razrahliti, kako bi se omogućilo dublje zadržavanje vlage, prozračivanje tla i općenito postigla povoljnija fizikalna svojstva. Lakša tla se obrađuju do otprilike 60 cm dubine, a teža 80 cm i više, sve do nepropusnog sloja. Duboko rahljenje (rigolanje) tla mora se obaviti najkasnije u ljeto koje prethodi proljetnoj sadnji. Važno je napomenuti da nije dovoljno razrahliti samo jame u koje će se saditi sadnice, već kompletnu površinu. Korijen smokve se, naime, razvija u širinu te mu treba za to omogućiti što povoljnije uvjete.

Priprema tla – označavanje parcela, redova i razmaka u redovima

Prije sadnje iskolčavaju se parcele, redovi i obilježavaju mjesta za sadnju sadnica. Razmaci među redovima i u redovima određuju se ovisno o sorti, uzgojnom obliku, vlažnosti i plodnosti tla, podlozi, željenoj gustoći nasada i dr. Okvirno, razmak između redova obično je 5-14 m, a razmak unutar redova 4-12 m.

Jame za sadnice

Prije same sadnje, potrebno je iskopati jame za sadnice. One moraju biti pripremljene do dana planirane sadnje.

Ako je tlo prethodno izrahljeno, na ubilježenim sadnim mjestima kopaju se jame dimenzija 50x50 cm, te 35-40 cm dubine. Valja paziti da se veličina jame prilagodi veličini korijena sadnice, tako da se dijelovi korijena ne svijaju prilikom postavljanja.

Ako tlo nije izrahljeno po cijeloj površini, tada se kopaju nešto dublje i šire jame. Dubina treba biti 60-80 cm, a širina najmanje 1,5 metar. Što šire, to će biti bolje za buduće stablo.

U iskopane se jame u sredinu postavlja kolac. Nakon toga se jama djelomično zatrpava, tako da vršak vraćene zemlje bude skoro do razine tla. Ostatak zemlje će se nagrnuti nakon sadnje.


Sadnja smokve

Sadnice smokve

Sadnice smokve najčešće nalazimo u dva oblika:
  • ožiljene jednogodišnje sadnice (proizvedene iz reznica ili cijepljene na drugu podlogu)
  • reznice spremne za sadnju
Kada je tlo siromašnije ili općenito uvjeti nepovoljniji, preporuča se sadnja reznica. 

Reznice se dobivaju tako da se odreže zrela (odrvenjena) grana otprilike 15-20 cm ispred početka grananja. Treba ostaviti samo jednu grančicu (najbolje razvijenu), a ostale odrezati. Ovakva reznica se odmah postavlja u pripremljenu jamu, i to tako da iznad tla proviruje samo ostavljena grančica. Nakon toga se čvrsto zagrne zemljom i zalijeva.

Zemlju prilikom sadnje dobro je obogatiti stajskim gnojem ili tresetom, pri čemu valja paziti da ne dolaze u izravan dodir sa samom sadnicom.

Savjet: želite li saditi smokvu u kontinentalnim krajevima, tada nabavite sadnice / reznice također iz kontinentalnih krajeva ili barem primorskog zaleđa (npr. unutrašnjost Istre, područje Drniša, Knina, Sinja). Ovakve će sadnice biti otpornije na nepovoljnije uvjete, primjerice niske zimske temperature. 

Kada se sadi smokva?

Ožiljene sadnice se mogu saditi sve od studenog do ranog proljeća, odnosno u razdoblju mirovanja vegetacije. Reznice je najbolje saditi u veljači (neposredno nakon rezanja s matičnog stabla).

Uzgojni oblici

Stabla smokve se oblikuju u željenom uzgojnom obliku. Najčešći oblici su piramida i vaza. Kod piramide se oblik razvija manje-više spontano, bez puno vanjskih intervencija. Postoji jedna glavna uspravna grana (provodnica) iz koje se šire okolne grane. Vaza ili kotlasti oblik nema provodnicu, već se grane razvijaju u svim pravcima.

Održavanje i zaštita smokve

Rezidba

Rezidba se obavlja u svrhu održavanja željenog uzgojnog oblika, prorjeđivanja, skraćivanja i savijanja grana. Učestalost i vrijeme rezidbe će ovisiti o brojnim faktorima – jesu li u pitanju rane ili kasne sorte smokve, pripada li stablo jednorotkama ili dvorotkama, kakve su klimatske prilike i sl.

Gnojidba

Smokva može neometano rasti i davati plodove u nepristupačnim kamenitim tlima bez ikakve intervencije čovjeka. Njezin duboki, čvrsti i razgranati korijenski sustav omogućuje joj opskrbu vodom i hranjivim tvarima iz dubljih slojeva tla. Ipak, dodatna njega joj može samo pomoći da donese obilniji i kvalitetniji urod. Općenito, smokva treba fosfor, kalij, dušik i kalcij. Ako odabrano tlo nije dovoljno opskrbljeno ovim tvarima, one se dodaju gnojidbom.

Navodnjavanje

Iako je smokva zbog svog razvijenog korijenskog sustava dosta otporna na sušu, njezin je urod bogatiji i kvalitetniji ukoliko ima na raspolaganju dostatnu količinu vode.

Navodnjavanje je osobito potrebno kod plićih i šljunkovitih tala, u sušnim godinama, a prije početka sazrijevanja plodova (obično u srpnju i kolovozu). Ovisno o broju kišnih dana i fizikalnim svojstvima tla, količina vode za natapanje po sezoni kreće se od 250 l/m2 pa sve do 700 l/m2. 

Što je kaprifikacija?

Oplođivanje smokvinih cvjetova vrši samo osica Blastophaga Grossorum, koja živi u simbiozi sa cvatom divlje smokve. Oplodnja je kod pitome smokve moguća jedino ako se u blizini nalazi divlja smokva, u kojoj živi ova osica.

Prijenos peludi muških cvjetova divlje smokve u ženske cvjetove pitome smokve naziva se kaprifikacija.

Kod nekih sorti smokve kaprifikacija je nužna za dozrijevanje ljetno-jesenskih plodova. Kod nekih je sorti kaprifikacija više ili manje korisna, a kod nekih potpuno nepotrebna.

Savjet: ako uzgajate sortu kojoj je kaprifikacija nužna ili korisna za bolji i kvalitetniji ljetno-jesenski urod, a u blizini nemate divlje smokve, postoji rješenje. Otprilike početkom srpnja možete negdje ubrati divlje plodove i objesiti ih na grane pitome smokve. Prije svakako treba provjeriti ima li u divljim plodovima osica i peluda. 

Sorte smokve

Sorte smokve obično dijelimo na jednorotke i dvorotke, te na crne i bijele.

Jednorotke daju samo ljetno-jesenske plodove, i to iz ljetnih cvatova.

Dvorotke prvo krajem lipnja daju plodove iz proljetnih cvatova, a takve plodove nazivamo petrovače ili cvjetunice. Drugi put daju ljetno-jesenske plodove iz ljetnih cvatova, obično krajem kolovoza.

Najčešće sorte u Hrvatskoj su bjelica ili bilica, grčka bijela, zlatna smokva (zlatulja), petrovača bijela, petrovača crna, zimica, vodenjača, termenjača, žentile, zamorčica, modrulja.


Berba smokve


Vrijeme dozrijevanja smokve razlikuje se od sorte do sorte. Ipak, općenito se može reći da prvi ljetni plodovi dozrijevaju krajem lipnja, a ljetno-jesenski krajem kolovoza. 

Zreli plodovi se prepoznaju po veličini, boji kožice te po čvrstoći i okusu mesa. Boja kožice, ovisno o sorti, može varirati od blijedozelene, zlatne, svijetlosmeđe pa do ljubičaste. Jedan od faktora zrelosti smokve je i njezina težina, odnosno obješenost ploda na grani. Kožica može lagano početi pucati te se mora odvajati lako od mesa. Mliječnog soka više nema u zreloj smokvi. Plod je sočan i sladak

Od zrelosti do prezrelosti prolazi svega par dana - stoga je smokve potrebno brati postupno, onako kako dozrijevaju.

Plodovi se beru rano ujutro, ali samo kada više nema tragova rose. Beru se s peteljkom i slažu u jedan red, po mogućnosti bez doticanja. Savjet: za smokve je vrlo praktična kartonska ambalaža za jaja!


Izvori:

1) Bakarić, Brzica, Omčikus: Smokva; Stanica za južne kulture Dubrovnik, 1989.
2) Wikipedija: Obična smokva


Možda će vas zanimati... 


Kako se pravi kompost - kompostiranje kao način života
Doznajte sve o izradi komposta!


Abraham Maslow - teorija potreba i odlike samoostvarenih ljudi


Piše: Bernarda Lusch

Postoji li hijerarhija ljudskih potreba i jesu li neke od njih važnije od drugih? Doznajte što su to D-potrebe, a što B-potrebe, te koje su to, prema Maslowu, odlike koje krase samoostvarene ljude.


Tko je Abraham Maslow?

Abraham Harold Maslow (1902.-1970.) američki je psiholog i sveučilišni profesor, poznat po svojoj teoriji hijerarhije ljudskih potreba. Kao psiholog, Maslow je naglašavao potrebu da se čovjeka promatra kroz njegove pozitivne kvalitete, umjesto da se analiziraju samo njegove negativne strane i tendencije. Drugim riječima, bio je protiv toga da psihologija analizira čovjeka tek kada on na neki način zastrani.

Hijerarhija ljudskih potreba prema Maslowu

Hijerarhija potreba prema Abrahamu Maslowu temelji se na teoriji da se one mogu zadovoljavati samo postupno, i to često određenim redoslijedom. 

Piramida potreba prema A. Maslowu
Ova je hijerarhija ponekad prikazana kroz piramidu potreba – na dnu su najosnovnije, fiziološke potrebe, koje uključuju primjerice disanje, hranu, vodu i slično. Tek kada zadovolji ove potrebe, čovjek može krenuti na sljedeću stepenicu piramide, a to je zadovoljavanje potrebe za sigurnošću. 

Isti princip vrijedi za svaku sljedeću stepenicu, sve dok se ne dođe do samoga vrha – gdje se čovjek napokon može pozabaviti samoaktualizacijom, odnosno samoostvarenjem. 

Drugim riječima, ako je čovjek, primjerice, gladan - vjerojatno je da neće moći razmišljati o svojim višim ljudskim potrebama dokle god ne zadovolji ovu osnovnu potrebu. Međutim, je li tomu uvijek tako?

Potrebno je naglasiti da piramidalni prikaz hijerarhije potreba nije izvorna zamisao A. Maslowa. Ovakav prikaz sugerira da su granice između potreba čvrsto utvrđene te da se mogu ispunjavati samo ovim redoslijedom. Ipak, to nije točno. Maslow naglašava da ove granice nisu čvrste i strogo određene. One su relativno fleksibilne, a potrebe se ne moraju kod svakog čovjeka javljati istim redoslijedom, niti ih istim redoslijedom treba zadovoljavati. Štoviše, često su različite potrebe u čovjeku prisutne istovremeno. Maslow, stoga, dopušta da čovjek može postići samoostvarenje čak i ako druge potrebe prije toga nisu zadovoljene. Također, ako je čovjek zadovoljio sve D-potrebe, to još uvijek ne znači da će automatski težiti samoostvarenju.


D-potrebe i B-potrebe

D-potrebe (eng. D(eficiency) needs) – tzv. potrebe nedostatka. Ukoliko čovjeku nedostaje nešto (npr. zrak, voda, hrana), on ima potrebu za tim te čini sve što je potrebno da tu potrebu zadovolji.

B- potrebe (eng. B(eing) needs) – duhovne / egzistencijalne potrebe, odnose se na više potrebe čovjeka kao ljudskog bića, što uključuje traženje smisla i svrhe postojanja. Također, B-potrebe uključuju težnju za istinom, dobrotom i ljepotom. U Maslowljevoj hijerarhiji potreba, B-potrebe su na samom vrhu piramide, odnosno, to je potreba za samoostvarenjem. 

Za razliku od D-potreba, B-potrebe nemaju svi ljudi. Oni koji ih imaju, nikada ih zapravo ne mogu zadovoljiti do kraja, jer nikada se ne mogu dobiti odgovori na sva pitanja o životu i smrti. Uz to, istina, dobrota i ljepota se ne mogu izmjeriti i reći u kojem ih je trenutku dovoljno za zadovoljenje potrebe. Međutim, Maslow vjeruje da, bez obzira na to, čovjek može postići samoostvarenje, odnosno živjeti ispunjenim životom – dovoljno je da teži za zadovoljenjem B-potreba te da radi na tomu.


Redoslijed potreba prema Maslowu

D-potrebe:

  • Fiziološke potrebe -zrak, voda, hrana, san, seks, homeostaza, obavljanje nužde
  • Potreba za sigurnošću - fizička sigurnost, materijalna sigurnost, obitelj, zaposlenje, zdravstvena zaštita, potreba za redom i strukturom te slobodom od straha.
  • Potreba za ljubavlju i prihvaćanjem - prijateljstvo, obitelj, spolni život (društvene potrebe). Kada su zadovoljene fiziološke potrebe te potrebe za sigurnošću, osoba intenzivnije osjeća potrebu za ljubavlju i naklonošću, osjeća žudnju za toplim međuljudskim odnosima.
  • Potreba za poštovanjem - samopoštovanje, poštovanje od strane okoline, samopouzdanje, status. Nakon što su zadovoljene prethodno navedene potrebe, osoba sada teži zadobiti poštovanje drugih ljudi te priznanje vlastitih vrijednosti od strane okoline. Također mora razviti samopoštovanje i samopouzdanje. Najzdravije samopoštovanje se zasniva na zasluženom poštovanju od strane drugih, a ne na laskanju ili na prividnoj, površnoj slavi. Dakle, da bi zadovoljio potrebu za poštovanjem, čovjek teži razvijanju vlastite snage i sposobnosti, ostvarenju postignuća i ovladavanju određenim vještinama.

B-potrebe:

  • Samoaktualizacija (samoostvarenje) - moralnost, kreativnost, prihvaćanje činjenica, odbacivanje predrasuda, spontanost, rješavanje problema, postizanje svog punog ljudskog potencijala, ostvarenje svojeg najboljeg „ja“

Samoostvarenje

Kada su zadovoljene sve D-potrebe, čovjek i dalje može osjećati nezadovoljstvo i nemir te potrebu da još nešto ostvari ili promijeni. Preciznije, da se samoostvari. 

Samoostvarenje je težnja da se ostvari ono što u čovjeku postoji kao potencijal, mogućnost - da postane ono najbolje i najviše što je sposoban postati. To znači da se glazbenik mora baviti glazbom, učitelj poučavanjem, a kuhar kuhanjem. Pronalaženje vlastite svrhe i življenje u punini svojih mogućnosti - to su putovi do samoostvarenja. 

Promatrajući ljude u svojoj okolini (najčešće svoje studente), Maslow je sastavio popis odlika samoostvarenih ljudi. Pročitajte popis i doznajte - jeste li i Vi među njima?


ODLIKE SAMOOSTVARENIH LJUDI (prema A. Maslowu)

  • pravilna percepcija stvarnosti
  • prihvaćanje stvarnosti, prihvaćanje sebe, drugih i prirode
  • spontanost, prirodnost i jednostavnost
  • usredotočenost na problem i njegovo rješavanje
  • izdvojenost, potreba za samoćom (češće nego kod "prosječnog" čovjeka)
  • neovisnost, autonomija mišljenja, vlastita volja
  • aktivno djelovanje u zajednici
  • stalna svježina doživljavanja života i svakodnevnih situacija
  • mistični doživljaji
  • osjećanje zajedništva s ljudskom zajednicom (užom i širom)
  • duboki međuljudski odnosi s manjim brojem osoba
  • neprijateljstvo prema drugima ne zasniva se na karakteru, već samo ako je druga strana zaslužila neprijateljski odnos ili ako je to za dobrobit te osobe ili drugih ljudi.
  • sklonost demokraciji
  • razlikovanje sredstava i ciljeva
  • razlikovanje dobra i zla
  • kreativnost
  • filozofski smisao za humor, bez vrijeđanja i omalovažavanja drugih
  • otpor prema enkulturaciji (nekritičkom prihvaćanju vrijednosti svoje kulture), prevazilaženje bilo koje pojedinačne kulture, težnja univerzalnim vrijednostima
  • nesavršenost samoostvarenih ljudi i prepoznavanje vlastite nesavršenosti; rad na sebi.

Izvori:
Abraham H. Maslow: Motivacija i ličnost; Nolit, Bg, 1982.
Wikipedia: Abraham Maslow - https://en.wikipedia.org/wiki/Abraham_Maslow


Možda će vas zanimati...



J.K. Rowling: O dobrobitima neuspjeha
Može li neuspjeh biti pokretač pozitivnih promjena? Doznajte što o tome misli planetarno uspješna autorica Harryja Pottera.

Lubenica - apsolutna kraljica ljeta!




Slatka i sočna, živopisna i ljekovita – može li itko zamisliti ljeto bez lubenice? Upoznajte nutritivna i ljekovita svojstva lubenice, kraljice ljeta!


Lubenica – opis biljke, porijeklo i uzgoj

Lubenica (lat. Citrullus lanatus) je jednogodišnja, zeljasta biljka iz porodice Cucurbitaceae (tikvovke), kojoj pripadaju tikve, bundeve, dinje i krastavci. Iako lubenicu doživljavamo kao voće, riječ je zapravo o povrtnici. 

Lubenica izvorno potječe iz tropske Afrike, gdje je prvobitno rasla kao samonikla biljka. Dokazi o uzgoju lubenice u dolini Nila datiraju u daleku prošlost, čak 2000 godina prije Krista. Sjemenke lubenice pronađene su i u Tutankamonovoj grobnici. ( Izvor: Zohary, Daniel and Hopf, Maria (2000) Domestication of Plants in the Old World, third edition, Oxford University Press, p. 193, ISBN 0-19-850357-1.)

Ova biljka dobro uspijeva u tropskim i suptropskim područjima. Tlo za uzgoj lubenica treba biti rahlo i dobro drenirano, a klima topla i vlažna. Povoljna su naplavna tla uz rijeke, kakvo primjerice nalazimo u dolini Neretve. Lubenica dozrijeva u srpnju i kolovozu.

Nutritivna vrijednost lubenice

Više od 90% lubenice čini voda. Riječ je, dakle, o niskokaloričnoj namirnici, koja u 100 g sadrži tek 30-ak kalorija. Uz vodu, 100 g lubenice sadrži 8% ugljikohidrata (od čega su 6% šećeri) te 1% bjelančevina.

Najveća nutritivna vrijednost lubenice leži u vitaminima i mineralima. Od vitamina valja istaknuti provitamin A, vitamin C te vitamine B skupine. Najznačajniji minerali koje nalazimo u lubenici su kalij, magnezij, mangan i bakar, te nešto željeza, cinka, fosfora i kalcija. (Izvor: http://nutritiondata.self.com/facts/fruits-and-fruit-juices/2072/2)


Lubenica i ljekovitost

Kada govorimo o ljekovitim svojstvima lubenice, prije svega mislimo na njezinu moć pročišćavanja organizma. Dok s jedne strane lubenica izbacuje suvišnu tekućinu iz organizma, izbacujući pritom i nakupljene otrove, s druge strane osvježava i hidratizira organizam bogatim sadržajem vode i povoljnim omjerom elektrolita – kalija, magnezija i kalcija. Dubinsko detoksikacijsko djelovanje lubenice vrlo se brzo očituje na koži, koja postaje bolje prokrvljena, čistija i gipkija. 

Crvenu boju lubenici daje likopen, snažni antioksidans kojega nalazimo i u rajčici. Antioksidansi su tvari koje onemogućuju djelovanje slobodnih radikala, koji često nastaju kao rezultat djelovanja toksina iz hrane i okoliša. Lubenica je, dakle, nešto kao dvostruki protuotrov – pomaže fizički izbaciti otrove iz tijela, a djelovanje eventualnih preostalih otrova neutralizira. Budući da se slobodni radikali smatraju odgovornima za razvoj mnogih bolesti, uključujući i karcinom, može se reći da je lubenica snažan zaštitnik i važan čimbenik u prevenciji istih.

Uz sve to, fitosteroli sadržani u lubenici pomoći će u održanju zdrave razine masnoća u krvi, što će se odraziti na zdravlje krvožilnog sustava u cjelini. 


Lubenica – znate li odabrati najbolju?

Želite li odabrati sočnu, slatku i jedru lubenicu, obratite pozornost na nekoliko stvari. Prvo, dobra lubenica izvana ne bi trebala imati nikakvih oštećenja. Kada je podignete, mora biti teška, odnosno puna vode. Bez obzira na sortu, zelena boja lubenice bi trebala biti intenzivna, nikako blijeda. Strana na kojoj je lubenica ležala treba biti toplo žute do blage oker boje. Ukoliko je taj dio blijed ili zelenkast, znači da lubenica nije dovoljno zrela. Isto vrijedi i za žute šare na nekim sortama – one također ne bi smjele biti blijedo-zelene već toplije žute boje. Kada kucnete o nju, zrela lubenica će proizvesti dublji, tupi ton, dok će nezrela lubenica odzvanjati kratko i plitko. Uvrnuta peteljka također znači da je lubenica ubrana zrela.


Možda će vas zanimati...


Biljni pigmenti - dugine boje zdravlja
Doznajte više o likopenu i ostalim biljnim pigmentima!




Kako se pravi seitan - recept za izradu seitana


Seitan je izvrstan izvor bjelančevina za vegetarijance i vegane. Napraviti seitan možete i sami - doznajte kako!


Što je seitan?


Seitan ili "pšenično meso" je zapravo biljna bjelančevina gluten, a dobiva se ispiranjem škroba iz polubijelog pšeničnog brašna. Stoga, ako ste alergični na gluten ili imate celijakiju, na seitan radije zaboravite. Međutim, ukoliko nemate ovakvih problema, seitan će se izvrsno uklopiti u vašu zdravu prehranu!

Iako je značajan izvor bjelančevina, seitan ne sadrži kolesterol i masnoće, za razliku od većine bjelančevina životinjskog porijekla. Za ljude koji dobro podnose gluten, seitan je lako probavljiva namirnica. Što se tiče pripreme jela, ovo je vrlo zahvalna namirnica, koja se može pripremiti na bezbroj načina i lako prilagoditi svačijem ukusu.


Recept za izradu seitana

Potrebni sastojci:

  • 1 kg polubijelog brašna (tip 850) 
  • 6 dl mlake vode 
  • malo soli
Prema želji: korjenasto povrće, sojin umak, začini

Postupak pripreme:


1. Brašno umijesite s toplom vodom tako da dobijete glatku, jednoličnu kuglu. Dobiveno tijesto stavite u
dublju posudu, prelijte toplom vodom i ostavite da odstoji barem pola sata.

2. Nakon namakanja slijedi ispiranje. Kuglu tijesta lagano mijesite prstima kako biste isprali škrob. Kada primijetite da je voda u kojoj je tijesto potpuno bijela, promijenite je i ponovite postupak. Bilo bi dobro koristiti naizmjence toplu i hladnu vodu. Prilikom ispiranja važno je paziti da kugla ostane kompaktna, odnosno da se smjesa ne raziđe. Postupak se ponavlja sve dok voda ne ostane potpuno bistra - obično taj proces traje 20 - 30 minuta.

3. Dobivenu gumenastu masu oblikujte u štrucu i uvežite u gazu. Nemojte stegnuti prečvrsto, jer će masa tijekom kuhanja malo nabubriti. Seitan možete kuhati samo u zasoljenoj vodi ili, prema želji, u temeljcu za juhu, uz dodatak korjenastog povrća i/ili sojina umaka. Kuhajte oko jedan sat na laganoj vatri, u djelomično poklopljenoj posudi. Nakon toga, seitan ostavite da se ohladi u vodi u kojoj se kuhao, a zatim ga izvadite i uklonite gazu.

Od jednog kilograma brašna dobiva se oko 400 g seitana. Ovako pripremljeni seitan sada je spreman za daljnju obradu, odnosno pripremu obroka.

Seitan - čuvanje i rok uporabe


Ako seitan nećete odmah upotrijebiti ili dio želite ostaviti za neki drugi put, vratite ga u vodu u kojoj se kuhao, poklopite i stavite u hladnjak. Na taj ćete način sačuvati njegovu svježinu još nekoliko dana.

Seitan u pripremi obroka


Okus seitana je pretežito neutralan (ovisno u čemu ste ga kuhali) te ga možete sami oplemeniti različitim začinima ili marinadama. Seitan se smatra odličnom alternativom za meso - osim što je visokoproteinska namirnica, također se i priprema poput mesa.

Seitan usitnjen na sitne komadiće koristite poput mljevenog mesa za kosane odreske, musake, punjene paprike, sarme i slično.

Malo veći komadići seitana dobro će se sljubiti sa sezonskim povrćem u woku ili će obogatiti razna variva i paprikaše. Želite li ukusan i zdrav vegetarijanski snack, seitanu dodajte povrće i napravite šarene vegetarijanske ražnjiće.

Odresci seitana mogu se marinirati, pirjati, pohati, puniti i zarolati ili jednostavno staviti u sendviče. Prelijte ih vrhnjem i sirom i zapecite u pećnici. Zapravo, mogućnosti uporabe seitana su doista neiscrpne - sve ovisi o volji i mašti kuhara. Dobar tek!

Kupovni vs. domaći seitan


Kao što je to obično slučaj, hrana koja se proizvodi za prodaju sadrži razne dodatke koji trebaju održati njezinu svježinu i rok trajanja što dulje. Kada proizvodite sami, imate potpunu kontrolu nad uporabom sastojaka i dodataka. Osim toga, kupovni seitan je prilično skup (čak do 100 kn / kg). Za kilogram domaćeg seitana potrošit ćete svega 10-ak kn za potrebne sastojke. Međutim, računajte da će vam trebati 1,5 do 2 sata vremena za napraviti seitan kod kuće. Stoga odlučite sami - imate li više vremena ili novca?


Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More
Protected by Copyscape Duplicate Content Detection Tool