Lubenica - apsolutna kraljica ljeta!

Slatka i sočna, živopisna i ljekovita – može li itko zamisliti ljeto bez lubenice? Upoznajte nutritivna i ljekovita svojstva lubenice, kraljice ljeta!

Lubenica – opis biljke, porijeklo i uzgoj

Lubenica (lat. Citrullus lanatus) je jednogodišnja, zeljasta biljka iz porodice Cucurbitaceae (tikvovke), kojoj pripadaju tikve, bundeve, dinje i krastavci. Iako lubenicu doživljavamo kao voće, riječ je zapravo o povrtnici. 

Lubenica izvorno potječe iz tropske Afrike, gdje je prvobitno rasla kao samonikla biljka. Dokazi o uzgoju lubenice u dolini Nila datiraju u daleku prošlost, čak 2000 godina prije Krista. Sjemenke lubenice pronađene su i u Tutankamonovoj grobnici. ( Izvor: Zohary, Daniel and Hopf, Maria (2000) Domestication of Plants in the Old World, third edition, Oxford University Press, p. 193, ISBN 0-19-850357-1.)

Ova biljka dobro uspijeva u tropskim i suptropskim područjima. Tlo za uzgoj lubenica treba biti rahlo i dobro drenirano, a klima topla i vlažna. Povoljna su naplavna tla uz rijeke, kakvo primjerice nalazimo u dolini Neretve. Lubenica dozrijeva u srpnju i kolovozu.

Nutritivna vrijednost lubenice

Više od 90% lubenice čini voda. Riječ je, dakle, o niskokaloričnoj namirnici, koja u 100 g sadrži tek 30-ak kalorija. Uz vodu, 100 g lubenice sadrži 8% ugljikohidrata (od čega su 6% šećeri) te 1% bjelančevina.

Najveća nutritivna vrijednost lubenice leži u vitaminima i mineralima. Od vitamina valja istaknuti provitamin A, vitamin C te vitamine B skupine. Najznačajniji minerali koje nalazimo u lubenici su kalij, magnezij, mangan i bakar, te nešto željeza, cinka, fosfora i kalcija. (Izvor: http://nutritiondata.self.com/facts/fruits-and-fruit-juices/2072/2)

Lubenica i ljekovitost

Kada govorimo o ljekovitim svojstvima lubenice, prije svega mislimo na njezinu moć pročišćavanja organizma. Dok s jedne strane lubenica izbacuje suvišnu tekućinu iz organizma, izbacujući pritom i nakupljene otrove, s druge strane osvježava i hidratizira organizam bogatim sadržajem vode i povoljnim omjerom elektrolita – kalija, magnezija i kalcija. Dubinsko detoksikacijsko djelovanje lubenice vrlo se brzo očituje na koži, koja postaje bolje prokrvljena, čistija i gipkija. 

Crvenu boju lubenici daje likopen, snažni antioksidans kojega nalazimo i u rajčici. Antioksidansi su tvari koje onemogućuju djelovanje slobodnih radikala, koji često nastaju kao rezultat djelovanja toksina iz hrane i okoliša. Lubenica je, dakle, nešto kao dvostruki protuotrov – pomaže fizički izbaciti otrove iz tijela, a djelovanje eventualnih preostalih otrova neutralizira. Budući da se slobodni radikali smatraju odgovornima za razvoj mnogih bolesti, uključujući i karcinom, može se reći da je lubenica snažan zaštitnik i važan čimbenik u prevenciji istih.

Uz sve to, fitosteroli sadržani u lubenici pomoći će u održanju zdrave razine masnoća u krvi, što će se odraziti na zdravlje krvožilnog sustava u cjelini. 

Lubenica – znate li odabrati najbolju?

Želite li odabrati sočnu, slatku i jedru lubenicu, obratite pozornost na nekoliko stvari. Prvo, dobra lubenica izvana ne bi trebala imati nikakvih oštećenja. Kada je podignete, mora biti teška, odnosno puna vode. Bez obzira na sortu, zelena boja lubenice bi trebala biti intenzivna, nikako blijeda. Strana na kojoj je lubenica ležala treba biti toplo žute do blage oker boje. Ukoliko je taj dio blijed ili zelenkast, znači da lubenica nije dovoljno zrela. Isto vrijedi i za žute šare na nekim sortama – one također ne bi smjele biti blijedo-zelene već toplije žute boje. Kada kucnete o nju, zrela lubenica će proizvesti dublji, tupi ton, dok će nezrela lubenica odzvanjati kratko i plitko. Uvrnuta peteljka također znači da je lubenica ubrana zrela.


Možda će vas zanimati...

Biljni pigmenti - dugine boje zdravlja
Doznajte više o likopenu i ostalim biljnim pigmentima!

Pročitajte više... »

Čičoka - gomolj za zdravlje

Čičoka je u našim krajevima još uvijek relativno nepoznata namirnica. Šteta, jer naizgled neugledna čičoka sadrži pravu riznicu hranjivih tvari, uključujući i prirodni prebiotik inulin. Osim toga, čičoka je izvrsna hrana za dijabetičare – provjerite zašto.

Što je čičoka?

Čičoka (lat. Helianthus tuberosus) ili jeruzalemska artičoka jedna je vrsta suncokreta. Kod nas se još naziva i divlji krumpir, morski krumpir ili slatki krumpir. Raste u umjerenom klimatskom pojasu, osobito uz rijeke i potoke. Biljka čičoke može dosegnuti visinu od 1,5 do 3 metra. Listovi imaju grubu i dlakavu površinu, a slikoviti žuti cvjetovi mogu biti promjera od 5-10 centimetara.

Kao kultura, čičoka se uzgaja radi svoga korijena, odnosno gomolja. Sade se obično u rano proljeće, a vade krajem listopada ili kasnije, sve do novog početka vegetacije. Gomolji nalikuju đumbiru – izduženi su i nepravilna oblika, a boja im može varirati od blijedo-smeđe, ružičaste pa sve do bijele.

Čičoka – nutritivna svojstva

Čičoka sadrži pretežno ugljikohidrate, nešto bjelančevina i zanemarivu količinu masnoća. Od sadržaja vitamina čičoka ima gotovo sve vitamine B skupine, te nešto vitamina C. Čičoka sadrži i minerale kao što su željezo, kalij, kalcij, fosfor i magnezij. Ovi minerali iz čičoke imaju veliku iskoristivost u našem organizmu zahvaljujući još jednom važnom sastojku čičoke - inulinu.

Čičoka i inulin

Za razliku od sličnog gomoljastog povrća, čičoka ne sadrži škrob. Umjesto škroba, gomolj čičoke sadrži vrlo zdravi inulin. Inulin je ugljikohidrat iz skupine polisaharida, a nastaje polimerizacijom fruktoze ili tzv. voćnog šećera. Inulin u organizmu služi kao dijetalno vlakno te neprobavljen stiže do debelog crijeva. Međutim, na putu kroz probavni sustav inulin djeluje kao prebiotik – hrani dobre bakterije, smanjuje razinu štetnih bakterija, te potiče i ubrzava probavu. Također, inulin kao neprobavljivo vlakno normalizira razinu triglicerida i kolesterola u krvi.

 

Čičoka za dijabetičare

Čičoka vs. krumpir. Čičoka se često spominje kao zdrava alternativa za krumpir, osobito za dijabetičare. Krumpir sadrži škrob, a škrob se sastoji od glukoze. Kod zdravih ljudi, glukoza se u tijelu uz pomoć hormona inzulina pretvara u energiju. Kod dijabetičara je uslijed poremećaja izlučivanja inzulina ta pretvorba znatno otežana, te se neiskorištena glukoza nakuplja u krvi i vremenom oštećuje sve organe i tkiva.

S druge strane, čičokin ugljikohidrat inulin nastaje od fruktoze. Zbog toga čičoka ima slatkasti okus. Za razliku od škroba, čija razgradnja na glukozu počinje već u ustima te tako naglo podiže šećer u krvi, inulin neprobavljen prolazi kroz veći dio probavnoga sustava i razgrađuje se na fruktozu tek u jetri. Fruktoza se tako u organizmu iskorištava neovisno o inzulinu. Stoga je čičoka u prehrani dijabetičara znatno primjerenija od krumpira.

Uz sve navedeno, inulin kao prirodni prebiotik povoljno utječe na crijevnu floru. Na taj način pospješuje apsorpciju hranjivih tvari, što je posebno važno za sve kronične bolesnike, uključujući i oboljele od dijabetesa.

Čičoka na tanjuru

Čičoka se može jesti sirova, termički obrađena ili ukiseljena. Sirova čičoka se može jesti jednostavno samo očišćena ili je možete naribati u razne salate. Ukoliko inače teško probavljate vlakna, radije je skuhajte. Pripremite čičoku poput krumpira na sve moguće načine. Pire, juha, čips ili pita od čičoke odlične su zamjene za tako česte obroke od krumpira. Ukoliko želite gomolje čičoke jesti cijele godine, možete ih ukiseliti poput drugog korjenastog povrća.


Fotografije:
Naslovnica: photo credit: ototadana via photopin cc
Foto 1: photo credit: sweetbeetandgreenbean via photopin cc
Foto 2: photo credit: mystuart via photopin cc

Možda će vas zanimati...  

Uzgoj čičoka
Doznajte kako uzgojiti čičoku u vlastitom vrtu.

Pročitajte više... »

Crvena ili žuta rajčica - koja je zdravija?

Svi znaju da je rajčica crvena. Crvena je i juha od rajčice, crveni su ketchup i pizza. Kako biste malo razbili crvenu monotoniju, upoznajte žutu rajčicu! Osim što je vrlo ukusna, žuta rajčica je i iznimno zdrava. Sljedeći članak istražuje i otkriva koja je zdravija – crvena ili žuta rajčica?

Žuta rajčica

Znate li da Talijani rajčicu zovu „pomodoro“, što znači „zlatna jabuka“? Pretpostavlja se da su prve poznate sorte rajčice u Italiji bile upravo zlatne, odnosno žute boje. Iako je relativno rijetka u našim krajevima, žuta rajčica sve više pronalazi svoje zasluženo mjesto u ljetnoj povrtnoj ponudi. Ako ste među onima koji pomalo sumnjičavo gledaju na njezinu boju, usporedna tablica nutritivnih vrijednosti žute i crvene rajčice će vas sigurno potaknuti da je barem probate. A jednom kada se uvjerite u njezin božanstveni okus, više je se nećete htjeti odreći.

Crvena vs. žuta rajčica

Razlike u nutritivnoj vrijednosti crvene i žute rajčice su naizgled male, ali se ipak mogu uočiti određene zakonitosti. Tako žuta rajčica ima manju energetsku vrijednost, ali sadrži više minerala i vitamina B skupine. S druge strane, crvena rajčica ima više vlakana te vitamina C. Bitka se zasad čini izjednačenom, no, još nismo gotovi.

Izraženo u mg u 100 g rajčice (ako nije drukčije naznačeno)

Likopen u crvenoj i žutoj rajčici

Čudesni likopen je snažni antioksidans koji izuzetno blagotvorno djeluje na ljudsko zdravlje. Osim što štiti naše stanice od slobodnih radikala, likopen može i usporiti rast stanica raka. Osim toga, snižava razinu LDL kolesterola i na taj način povoljno utječe na krvožilni sustav.

Ako znamo da je likopen crveni biljni pigment, onda lako možemo zaključiti da je crvena rajčica znatno bogatija likopenom od žute. Štoviše, možemo reći da crvena rajčica u prosjeku sadrži čak 10 puta više likopena od žute rajčice. Zvuči impresivno, zar ne? Međutim, neka istraživanja pokazuju da je likopen iz žute rajčice bolje iskoristiv u ljudskom organizmu od likopena iz crvene rajčice. (International Journal of Food Sciences and Nutrition) U svakom slučaju je dobro znati da termička obrada obje vrste rajčice znatno povećava iskoristivost likopena.

Crvena ili žuta rajčica?

Ako odvagnemo sve činjenice, možemo vidjeti da su crvena i žuta rajčica podjednako vrijedne namirnice. Ukoliko vaše tijelo žudi za likopenom, odlučite se za crvenu rajčicu. Ako vas muči nedostatak minerala, odaberite žutu rajčicu. Međutim, trebate li uopće birati između njih? Kombinirajte i uzmite najbolje od svake!

Žuta rajčica na fotografijama dozrela je pod slavonskim suncem na imanju Povrće DoDo, Jurjevac Punitovački.

  Možda će vas zanimati...

Žuta pizza
Iskušajte recept za slasnu vegetarijansku pizzu od žute rajčice.

Rajčica - srcoliki rajski plod za zdravlje vašeg srca
Doznajte što rajčicu čini tako privlačnom i zdravom.


 
Biljni pigmenti - dugine boje zdravlja
Beta karoten, antocijanin, klorofil... doznajte kako djeluju u organizmu

Pročitajte više... »

Rajčica - srcoliki rajski plod za zdravlje vašeg srca

PARADAJZ
POMIDOR
TOMAT

Jedna od najraširenijih povrtnih kultura svijeta, rajčica osvaja svojom živopisnom bojom, ali i ljekovitim svojstvima. Što je to što čini rajčicu tako privlačnom i zdravom?


Otkuda nam stiže rajčica


Kada su je u 15. stoljeću Španjolci donijeli iz Perua, rajčica je među Europljanima dočekana sa sumnjom i oprezom. Štoviše, često je smatrana otrovnom i opasnom po ljudsko zdravlje. Tek u 19. stoljeću potvrđena je toksičnost stabljike i listova, ali je ujedno otkrivena hranjivost i ljekovitost njezina sočnog ploda. Nakon toga, rajčica munjevito osvaja svijet te se danas smatra jednom od najraširenijih povrtnih kultura

Prehrambena vrijednost rajčice

Uz udio vode od 95%, rajčica se ubraja među namirnice s niskom energetskom vrijednošću. Ipak, njezino bogatstvo leži u obilju vitamina i minerala. Uz vitamin C, u rajčici pronalazimo i beta-karoten, vitamine B skupine (osobito B3 ili niacin) te vitamine E i K. Željezo iz rajčice ima visoku iskoristivost u našem organizmu upravo zahvaljujući zastupljenosti vitamina C, koji je nužan za njegovu apsorpciju. Od minerala prisutnih u rajčici valja spomenuti kalij, natrij, magnezij, kalcij i željezo.

Rajčica u 100 g sadrži:

• 95% vode
• 18 kcal
• 14 mg vitamina C

Rajčica i njezina ljekovita svojstva

Rajčica pospješuje izlučivanje suvišne tekućine iz organizma. Na taj se način snižava krvni tlak i olakšava rad srca i krvožilnog sustava. Budući da potiče rad gušterače, rajčica se preporuča i dijabetičarima.

Uz vitamine kao poznate antioksidanse koji povoljno utječu na prevenciju brojnih bolesti, rajčica sadrži i likopen, crveni biljni pigment. Osim što rajčici daje njezinu živopisnu boju, likopen ima brojna znanstveno dokazana ljekovita svojstva. Svojim snažnim antioksidativnim djelovanjem, likopen štiti naše tijelo od slobodnih radikala, a istraživanja potvrđuju njegovu ulogu u usporavanju razvoja stanica raka. Likopen u sinergiji s drugim antioksidansima iz rajčice snižava LDL kolesterol i time pridonosi očuvanju zdravlja srca i krvnih žila. Za razliku od vitamina koji se djelomično gube pri visokim temperaturama, iskoristivost likopena se povećava termičkom obradom namirnice. Stoga je najbolji izvor likopena kuhani sok od rajčice i jela koja se od njega pripremaju.

Slasna rajčica u kuhinji

Gotovo u potpunosti iskoristivi plod rajčice se priprema na mnogobrojne načine u kuhinjama diljem svijeta. Bilo u obliku soka, pirea, umaka, sirova ili kuhana, kao glavno jelo ili dodatak, rajčica je omiljena namirnica koja osvaja svojim izgledom, okusom i obiljem hranjivih tvari

Možda će vas zanimati...

Crvena ili žuta rajčica - koja je zdravija?
Pogledajte usporednu tablicu nutritivnih vrijednosti crvene i žute rajčice

 
Biljni pigmenti - dugine boje zdravlja
Beta karoten, antocijanin, klorofil... doznajte kako djeluju u organizmu



Fotografije:
photo credit: Stewart Leiwakabessy via photopin cc
photo credit: stromnessdundee via photopin cc

Pročitajte više... »

Krastavac - lagano ljetno osvježenje

KUKUMAR
UGORAK


Niskokaloričan i osvježavajući krastavac izvrsna je ljetna namirnica. Provjerite zbog čega je krastavac tako koristan vašem organizmu tijekom ljetnih vrućina


Porijeklo krastavca


Povijest krastavca seže u daleku povijest čovječanstva. Smatra se da su još drevna plemena s Himalaje koristila divlji krastavac u svojoj prehrani oko 3000. godine p.K. Kultiviranim uzgojem krastavca se bave stari Egipćani i Indijci prije više od 4000 godina. Drevne civilizacije Grka i Rimljana upoznaju i koriste krastavac između 500. – 600. godine p.K.

   
Krastavac i hranjive tvari

Krastavac je karakterističan po vrlo visokom udjelu vode (gotovo 96%). Zbog toga je njegova energetska vrijednost niska i čini ga poželjnom namirnicom u redukcijskim dijetama. Od minerala zastupljenih u krastavcu ističe se kalij, a nije zanemariv niti udio kalcija, fosfora, željeza, natrija te nekih elemenata u tragovima. Uz minerale, krastavac sadrži vitamin C te gotovo sve vitamine skupine B.


Krastavac u 100 g sadrži:

• 14 kcal
• 140 mg kalija
• 3,2 mg vitamina C

Ljekovita svojstva krastavca


Povoljan omjer kalija i natrija čini krastavac izvrsnim diuretikom. Preporuča se stoga kod problema s mokrenjem i općenito kod tegoba s bubrezima. Također, izlučivanjem suvišne tekućine iz organizma snižava se krvni tlak, a time se rasterećuje srce i krvožilni sustav. Svojstva krastavca pomažu rastvaranju mokraćne kiseline, čime se sprječava i usporava razvoj kamenaca u mjehuru i bubrezima. Krastavac pomaže i dijabetičarima jer smanjuje razinu šećera u krvi. Tijekom ljetnih vrućina. ova povrtnica sprječava dehidraciju, odnosno nadoknađuje vodu i mineralne soli koje gubimo znojenjem.


Krastavac na tanjuru


Iako omiljen u ukiseljenom obliku, krastavac je ipak korisniji za organizam u svom prirodnom, sirovom obliku. Ukoliko vam okus samog krastavca nije baš privlačan, iskušajte razne kombinacije salata. Narezane ploške svježeg krastavca prelijte jogurtom ili kiselim vrhnjem, začinite octom i začinskim biljem, i uživajte u zdravom ljetnom obroku.


Pogreške kod pripremanja krastavca


Uobičajena pogreška koja se čini kod pripreme krastavca za konzumaciju je soljenje. Natrij iz soli narušava prirodno povoljan omjer kalija i natrija u krastavcu, te se na taj način poništava najvažnije blagotvorno svojstvo ovoga povrća.


Kako odabrati plodove

Pri branju ili kupovini krastavaca, valja obratiti pozornost na stupanj zrelosti. Naime, mladi i nedozreli krastavci su teže probavljivi i mogu izazvati nadimanje i grčeve u crijevima. Zato je dobro birati zelene plodove koji na krajevima lagano počinju žutjeti. Krastavac je u takvom stanju potpuno neškodljiv i predstavlja idealno osvježenje u vrućim ljetnim danima.

Fotografija
photo credit: karenandbrademerson via photopin cc

Pročitajte više... »

Paprika - samozatajna vitaminska bomba

Kada smo umorni ili bolesni, obično posežemo za limunom. To nije ništa neobično, s obzirom da je limun bogat vitaminom C. Međutim, znate li da paprika prosječno sadrži dvostruko više vitamina C od limuna? To je svakako dobar razlog da barem u ljetnim mjesecima češće posežete za sočnim i hrskavim plodom paprike.

Paprika i njezina prehrambena vrijednost

U svijetu se uzgaja preko 50 sorti paprike te njezine nutritivne vrijednosti variraju od sorte do sorte. Ipak, uočljive su razlike između crvenih i zelenih sorti paprike. Općenito se može reći da su crvene sorte nutritivno bogatije, kako u energetskoj vrijednosti, tako i u zastupljenosti vitamina i minerala. Osim već spomenutog vitamina C, paprika sadrži i beta-karoten, vitamine B1, B2 i nijacin. Od minerala valja spomenuti kalcij, željezo, fosfor i kalij.

100 g sadrži:

• 28 - 42 kcal
• 40 - 400 mg vitamina C (domaće sorte imaju prosječno 110 mg)
• 500 - 700 mg mineralnih soli

Paprika za zdravlje

Zbog obilja antioksidansa paprika je odličan saveznik u prevenciji i ublažavanju brojnih zdravstvenih tegoba, uključujući raširene kardiovaskularne bolesti. Manje je, međutim, poznato da paprika sadrži i takozvani citrin, sastojak koji krvne žile i kapilare čini elastičnima i bolje propusnima. Stoga je paprika vrlo korisna ljudima koji boluju od ateroskleroze.

Još jedan vrlo važan sastojak paprike je alkaloid kapsaicin, aktivna tvar koja crvenoj paprici daje njezin ljuti okus. Kapsaicin potiče lučenje želučane kiseline i pospješuje probavu. Osim toga, neka istraživanja u Americi utvrdila su da kapsaicin može uništiti stanice raka prostate, a istražuje se i njegova moguća učinkovitost u liječenju leukemije. Kapsaicin se nalazi u svježim crvenim feferonima te u mljevenoj ljutoj paprici.

Mjere opreza

Zbog visokog udjela celuloze, paprika se ne preporuča osobama koje imaju tegoba s probavnim sustavom ili problema s gušteračom, jetrom i želucem. Poseban oprez je potreban kod osoba s kroničnim bolestima crijeva. Suha ljuta paprika u mljevenom obliku također može iziritirati probavni sustav, a u prekomjernoj količini izazvati zatvor ili čak upalu bubrega.

Paprika u kuhinji

Crvena, žuta, zelena; slatka, poluljuta, ljuta; svježa, osušena, kuhana ili pečena – paprika je uz svoje brojne sorte i mogućnosti pripreme vrlo zahvalna namirnica u svakoj kuhinji. Osim što u ovoj svestranoj povrtnici možete uživati tijekom ljeta kada u raskoši boja i oblika preplavi tržnice, papriku možete jednostavno spremiti i za zimu. Budući da paprika smrzavanjem i kiseljenjem gotovo i ne gubi svoje hranjive sastojke, ona je vrlo korisna namirnica u tmurnim zimskim mjesecima. Stoga je se sjetite u sezoni gripe, te umjesto za limunom, posegnite za - paprikom!



Fotografije: 
photo credit: teachernz via photopin cc
photo credit: teachernz via photopin cc

Pročitajte više... »