Dinja - povrće s reputacijom slasnoga voća

Iako je iz botaničke perspektive zapravo povrće, dinju uglavnom svi smatramo voćem, u čijem osvježavajućem okusu uživamo tijekom vrućih ljetnih mjeseci. Upoznajmo dinju, njezinu nutritivnu vrijednost i ljekovita svojstva.

Opis i podrijetlo biljke

Dinja (Cucumis melo) je jednogodišnja biljka iz porodice Cucurbitaceae, koja uključuje i druge poznate vrste poput krastavca, tikve i lubenice. Porijeklom je iz Afrike i jugozapadne Azije, a danas se uzgaja u mnogim toplim regijama svijeta.

Botaničke karakteristike

Dinja je penjačica ili puzavica koja može narasti do dva metra u dužinu. Listovi su veliki, srcolikog oblika, a cvjetovi su žuti i jednodomni, što znači da se muški i ženski cvjetovi nalaze na istoj biljci. Plod je mesnat, okruglog ili ovalnog oblika, s glatkom ili mrežastom korom, ovisno o sorti. Unutrašnjost ploda ispunjena je sočnom i slatkom narančastom, žutom ili zelenkastom pulpom te brojnim sjemenkama.

Nutritivne vrijednosti dinje

Dinja je niskokalorična, ali iznimno hranjiva namirnica, bogata vitaminima, mineralima i antioksidansima. U nastavku je prikazana tablica s nutritivnim vrijednostima dinje na 100 grama sirovog ploda.

*RDA - preporučeni dnevni unos

Primjena u prehrani

Dinja je izuzetno svestrana namirnica koja se može konzumirati na razne načine. Zbog svoje
slatkoće, najčešće se konzumira svježa, kao desert ili međuobrok. Nareže se na kriške ili kockice te poslužuje samostalno ili u voćnim salatama. Može se dodati i u smoothieje ili koristiti kao sastojak u raznim slatkim i slanim jelima.

Savjet: obično je plod dinje dosta sladak i nisu mu potrebni nikakvi dodatci. Međutim, ako ste slučajno kupili dinju koja nije dovoljno slatka, jednostavno je narežite na kockice, zasladite medom i dobro ohladite – dobit ćete izvrstan, a prirodan desert, s dodatnim nutrijentima i ljekovitim svojstvima!

Ljekovitost dinje

Dinja ima mnoge zdravstvene koristi zahvaljujući bogatstvu vitamina, minerala i antioksidansa. Redovita konzumacija dinje može doprinijeti poboljšanju općeg zdravlja na nekoliko načina.

• Poboljšava hidrataciju - zbog visokog udjela vode, dinja je idealna za hidrataciju organizma, osobito tijekom ljetnih vrućina. Konzumacija dinje pomaže održavanju ravnoteže tekućina u tijelu i sprječava dehidraciju.
• Podupire zdravlje kože - dinja je bogata vitaminom A i C, koji su ključni za zdravlje kože. Vitamin C potiče proizvodnju kolagena, što pomaže u održavanju elastičnosti i čvrstoće kože, dok vitamin A pomaže u obnovi stanica kože. Ovo je izuzetno bitno tijekom ljeta, kada je tijelo više izloženo suncu i povišenom UV indeksu.
• Poboljšava probavu - dinja sadrži dijetalna vlakna koja pomažu u održavanju zdrave probave. Vlakna potiču pravilno funkcioniranje probavnog sustava, sprječavaju zatvor i potiču redovitu stolicu.
• 
  Snižava krvni tlak - kalij prisutan u dinji pomaže u regulaciji krvnog tlaka. Kalijdjeluje kao vazodilatator, opuštajući krvne žile i poboljšavajući protok krvi, što smanjuje rizik od hipertenzije i srčanih bolesti.
• Jača imunološki sustav - vitamin C u dinji igra ključnu ulogu u jačanju imunološkog sustava. Antioksidativna svojstva vitamina C pomažu u borbi protiv slobodnih radikala i smanjuju upale u tijelu, čime poboljšavaju otpornost organizma na infekcije.
• Podupire zdravlje očiju - vitamin A i beta-karoten prisutni u dinji pomažu u održavanju zdravlja očiju. Ovi nutrijenti smanjuju rizik od degeneracije makule i drugih problema s vidom povezanih sa starenjem.

Zaključak

Dinja je izuzetno zdrava i ukusna namirnica koja nudi mnoge zdravstvene prednosti. Iako je tehnički povrće, njen slatki okus i primjena u prehrani često je svrstavaju među voće. Redovita konzumacija dinje može poboljšati hidrataciju, podržati zdravlje kože i očiju, te ojačati imunološki sustav. Dodajte stoga dinju na svoju ljetnu trpezu i iskoristite njezine brojne dobrobiti za organizam!

Izvori:
1. National Center for Biotechnology Information. PubChem Compound Summary for CID 6439780, Cucumis melo. Retrieved from https://pubchem.ncbi.nlm.nih.gov/compound/Cucumis-melo
2. U.S. Department of Agriculture, Agricultural Research Service. FoodData Central. Retrieved from https://fdc.nal.usda.gov/

 

Pročitajte više... »

Češnjak - zaštita od bolesti i zlih duhova

Češnjak, poznat i kao bijeli luk, biljka je koja se koristi tisućama godina zbog svojih ljekovitih svojstava. Češnjak je popularan u kulinarstvu, ali i u narodnoj medicini, gdje se smatra moćnim sredstvom protiv bolesti i zlih duhova. U ovom članku istražit ćemo podrijetlo češnjaka, njegovu povijest, legende i zanimljivosti o upotrebi češnjaka, njegovu nutritivnu vrijednost, ljekovitost, recepte za ljekovite pripravke, moguće nuspojave te načine za neutralizaciju njegova neugodnog mirisa.

Piše: Bernarda Lusch

Opis i podrijetlo biljke

Češnjak (Allium sativum) je višegodišnja biljka iz porodice ljiljana (Liliaceae). Potječe iz srednje Azije, a danas se uzgaja širom svijeta. Biljka naraste do visine od oko 60 cm, a glavice se sastoje od više češnjeva, koji su obavijeni tankom bijelom ili ljubičastom ljuskom. Svaki češanj ima jak, karakterističan miris i okus, koji potječe od sumpornih spojeva, posebice alicina.

Povijest

Češnjak je poznat i cijenjen već tisućama godina. Prvi zapisi o uzgoju češnjaka datiraju još iz drevnog Egipta, gdje je bio korišten kao lijek i kao dodatak prehrani radnicima koji su gradili piramide. U staroj Grčkoj, češnjak su koristili sportaši za povećanje izdržljivosti, dok su ga rimski vojnici jeli kako bi ojačali imunitet i hrabrost. Tijekom srednjeg vijeka, češnjak je bio ključan sastojak u mnogim lijekovima, a u doba kuge bio je korišten kao zaštita od zaraze.

Legende i zanimljivosti

Češnjak je kroz povijest bio povezan s mnogim legendama i vjerovanjima. U mnogim kulturama, vjerovalo se da češnjak može otjerati zle duhove i zaštititi od uroka. U Europi se tijekom srednjeg vijeka češnjak stavljao na ulazna vrata jer se vjerovalo da stvara zaštitnu barijeru koja štiti od zlih sila. Također, češnjak je bio ključni sastojak u zaštiti od vampira. Prema legendama, nošenje vijenca od češnjaka oko vrata ili stavljanje češnjaka u blizini kreveta (posebice dječjeg) moglo je otjerati ove nadnaravne stvorove. Kao zaštita na putovanju, češnjak se nosio u džepu ili torbi. 

Nutritivna vrijednost

Češnjak je bogat nutrijentima i ima izuzetno nisku kalorijsku vrijednost. Tablica donosi pregled najvažnijih nutrijenata u 100 g svježeg češnjaka.

Ljekovitost češnjaka

Češnjak ima mnoga ljekovita svojstva, a najpoznatiji je po svom antibakterijskom i antivirusnom djelovanju. Alicin, aktivni spoj u češnjaku, odgovoran je za većinu ljekovitih svojstava. Alicin se oslobađa kada se češnjak usitni ili zgnječi, a ima snažno antimikrobno djelovanje. Češnjak također pomaže u snižavanju krvnog tlaka, smanjenju kolesterola i poboljšanju imunološkog sustava. Redovita konzumacija češnjaka može smanjiti rizik od srčanih bolesti i određenih vrsta raka.

Recepti za ljekovite pripravke

Češnjak i med: ogulite i sitno nasjeckajte 3-4 češnja češnjaka te ga pomiješajte s 1 žlicom
meda. Ostavite smjesu da odstoji 5-10 minuta, kako bi se oslobodio alicin. Uzimajte jednu žličicu dnevno kao prirodni antibiotik.

Češnjak u maslinovom ulju: ogulite 5-6 češnjeva češnjaka i stavite ih u staklenu posudu. Prelijte maslinovim uljem i ostavite da odstoji tjedan dana na tamnom mjestu. Procijedite ulje i koristite ga kao dodatak jelima ili kao lijek za vanjsku primjenu na koži. 

Moguće nuspojave i interakcije

Iako je češnjak vrlo koristan, pretjerana konzumacija može izazvati neugodne nuspojave poput žgaravice, nadutosti i lošeg daha. Također, češnjak razrjeđuje krv pa osobe koje uzimaju antikoagulanse (lijekove protiv zgrušavanja krvi) trebaju biti na posebnom oprezu.

Neugodan miris

Jedan od najčešćih razloga zbog kojih ljudi izbjegavaju češnjak je njegov intenzivan miris. Kako biste neutralizirali zadah nakon konzumacije češnjaka, možete žvakati svježe listove peršina, piti zeleni čaj ili konzumirati mlijeko ili jogurt. Također, limunov sok može pomoći u neutralizaciji mirisa.

Zaključak

Češnjak je izuzetno ljekovit i vrijedan dodatak prehrani suvremenog čovjeka. Njegova sposobnost da štiti od bolesti i jača imunitet čini ga nezamjenjivim u svakodnevnoj prehrani. A nikad se ne zna - možda vas, uz sve to, zaštiti i od uroka i drugih nečistih sila... ili barem od lošeg društva ;)

Izvori:
1. ReferenceBlock, E. (2010). Garlic and Other Alliums: The Lore and the Science. Royal Society of Chemistry.
2. Rivlin, R. S. (2001). Historical Perspective on the Use of Garlic. The Journal of Nutrition, 131(3), 951S-954S.

Pročitajte više... »

Patlidžan - nutritivna vrijednost i ljekovita svojstva

Patlidžan je popularno povrće u mnogim kulinarskim tradicijama širom svijeta. Porijeklom iz Indije, ova biljka se odlikuje jedinstvenim okusom i teksturom te brojnim zdravstvenim prednostima. U ovom članku ćemo detaljno istražiti nutritivnu vrijednost patlidžana, njegova ljekovita svojstva, moguće nuspojave te zanimljivosti vezane uz ovu biljku.

Opis i podrijetlo biljke

Patlidžan (lat. Solanum melongena) pripada porodici pomoćnica (Solanaceae), istoj obitelji kojoj pripadaju i rajčica, paprika te krumpir. Biljka je jednogodišnja i raste u obliku grma visine do 1,5 metara. Plodovi su duguljasti ili okrugli, najčešće ljubičasti, a mogu biti i bijele, zelene ili crne boje.

Podrijetlom iz Indije, patlidžan se već tisućama godina uzgaja zbog svojih jestivih plodova. U povijesnim tekstovima Indije i Kine, patlidžan se spominje još prije više od 2000 godina. U Europu je stigao putem trgovaca i istraživača tijekom srednjeg vijeka, a danas je sastavni dio mnogih mediteranskih i azijskih jela.

Zanimljivosti o patlidžanu

Patlidžan ima nekoliko zanimljivih aspekata koji ga čine posebnom biljkom:

Botanička klasifikacija: iako ga mnogi smatraju povrćem, patlidžan je botanički klasificiran kao voće, točnije bobica.

Varijacije boja: osim uobičajenih ljubičastih patlidžana, postoje i bijeli, zeleni te crni patlidžani. Bijeli patlidžan bio je posebno popularan u viktorijanskoj Engleskoj.

Korištenje u medicini: u tradicionalnoj kineskoj medicini, patlidžan se koristi za liječenje različitih bolesti, uključujući bronhitis i reumu.

Kulturna simbolika: U nekim kulturama, patlidžan se smatra simbolom sreće i prosperiteta. U Italiji, primjerice, patlidžan je povezan s blagostanjem i radošću.

Nutritivna vrijednost

Patlidžan je bogat nutrijentima, a sadrži vrlo malo kalorija, što ga čini idealnim za osobe koje paze na unos kalorija. U tablici ispod prikazani su nutritivni sastojci u 100 grama sirovog patlidžana:

Ljekovitost

Patlidžan je bogat antioksidansima, vlaknima, vitaminima i mineralima, što doprinosi njegovoj ljekovitosti. Ovdje su navedena neka od ključnih zdravstvenih svojstava patlidžana:

Poboljšanje probave: zahvaljujući visokom sadržaju vlakana, patlidžan pomaže u održavanju zdravlja probavnog sustava, sprječava zatvor i poboljšava crijevnu floru.

Kontrola tjelesne težine: nizak kalorijski sadržaj i visok udio vode čine patlidžan izvrsnim izborom za osobe koje žele smršaviti. Vlakna također pomažu u produženju osjećaja sitosti.

Zdravlje srca: antioksidansi u patlidžanu, poput nasunina, pomažu u smanjenju
oksidativnog stresa i zaštiti stanica od oštećenja. Kalij pomaže u održavanju zdravog krvnog tlaka, a vlakna smanjuju razinu kolesterola.

Prevencija raka: antioksidansi u patlidžanu mogu pomoći u neutralizaciji slobodnih radikala, čime se smanjuje rizik od razvoja određenih vrsta raka.

Zdravlje kostiju: patlidžan sadrži vitamine i minerale poput kalcija, magnezija i vitamina K, koji su važni za održavanje zdravlja kostiju.

Poboljšanje funkcije mozga: nasunin, antioksidans pronađen u kori patlidžana, može pomoći u zaštiti lipida u moždanim stanicama, čime se poboljšava kognitivna funkcija i smanjuje rizik od neurodegenerativnih bolesti.

Moguće nuspojave

Iako patlidžan u prehrani ima mnogo zdravstvenih prednosti, postoje i neke potencijalne nuspojave koje treba uzeti u obzir:

Alergijske reakcije: kod nekih ljudi patlidžan može izazvati alergijske reakcije poput osipa, svrbeža ili otežanog disanja. Ako sumnjate na alergiju, obavezno se konzultirajte s liječnikom prije konzumacije.

Solanin: patlidžan sadrži solanin, prirodni pesticid koji može biti toksičan u velikim količinama. Međutim, količina solanina u patlidžanu je niska i obično ne predstavlja rizik za zdravlje kod umjerene konzumacije.

Oksalat: patlidžan sadrži oksalate, koji mogu doprinijeti stvaranju bubrežnih kamenaca kod osoba koje su osjetljive na oksalate. Ako imate povijest bubrežnih kamenaca, preporučuje se umjerena konzumacija patlidžana.

Zaključak

Patlidžan je više od običnog povrća; on je bogat izvor hranjivih tvari i ljekovitih svojstava. Njegova konzumacija može pridonijeti zdravlju srca, poboljšanju probave, prevenciji raka i jačanju kostiju. Iako ima mnogo prednosti, važno je biti svjestan mogućih nuspojava, posebno za osobe s alergijama ili bubrežnim problemima. Uživajte u patlidžanu u raznim kulinarskim oblicima i iskoristite sve njegove prednosti za zdravlje!


Izvori:

1. Tablica s nutritivnim vrijednostima:
USDA FoodData Central. "Eggplant, raw." Accessed June 21, 2024. USDA FoodData Central.
2. Podrijetlo biljke i povijesne informacije:
Roberts, J. (2001). Edible: An Illustrated Guide to the World’s Food Plants. Washington, D.C.: National Geographic Society.
3. Ljekovitost i moguće nuspojave:
Graf, B.A., Milbury, P.E., Blumberg, J.B. (2005). "Flavonols, flavones, flavanones and human health: Epidemiological evidence." Journal of Medicinal Food, 8(3), 281-290.
Bhat, R. & Vyas, D. (2019). "Chemical composition and bioactive properties of eggplant (Solanum melongena L.): A review." Food Chemistry, 278, 6-13.

Pročitajte više... »

Mrkva - nutritivna vrijednost i ljekovita svojstva

Mrkva (lat. Daucus carota) je jedno od najraširenijih i najpoznatijih korjenastih povrća na svijetu. Njezina prepoznatljiva narančasta boja i slatkast okus čine je omiljenim dodatkom raznim jelima, a zbog bogatstva nutritivnih vrijednosti i ljekovitih svojstava, mrkva zauzima važno mjesto u zdravoj prehrani. Ovaj članak istražit će podrijetlo mrkve, njezine nutritivne vrijednosti, važnost biljnog pigmenta karotena te ljekovita svojstva i moguće nuspojave.

Podrijetlo i opis biljke

Mrkva je dvogodišnja biljka iz porodice štitarki (Apiaceae), koja potječe iz Azije, točnije iz područja današnjeg Irana i Afganistana. 

Kultivacija mrkve započela je prije više od 1000 godina, a u Europu je stigla tijekom 12. stoljeća. Postoji više vrsta mrkve, koje se razlikuju po boji, veličini i obliku korijena. Najpoznatija je narančasta mrkva, koja je rezultat selektivnog uzgoja nizozemskih poljoprivrednika u 17. stoljeću.

Mrkva je korjenasto povrće koje se razvija iz sjemena i može narasti do visine od oko 30 centimetara. Listovi su perasti i slični peršinu, dok korijen može biti dugačak i do 30 centimetara, obično narančaste boje, iako postoje i sorte s ljubičastim, crvenim, bijelim i žutim korijenima.

Nutritivne vrijednosti

Mrkva je niskokalorična namirnica bogata vlaknima, vitaminima i mineralima. Posebno se ističe visokim sadržajem beta-karotena, koji se u tijelu pretvara u vitamin A. U nastavku se nalazi tablica s prosječnim nutritivnim vrijednostima u 100 g sirove mrkve:

Karoten i njegov značaj

Karoteni su biljni pigmenti koji daju mrkvi njezinu prepoznatljivu narančastu boju. Beta-karoten je najvažniji među njima, a ima ključnu ulogu u zdravlju ljudi. U tijelu se pretvara u vitamin A, koji je neophodan za održavanje zdravog vida, imunološkog sustava i kože.

Vitamin A djeluje kao antioksidans, neutralizirajući slobodne radikale koji mogu oštetiti stanice i dovesti do kroničnih bolesti poput raka i kardiovaskularnih bolesti. Također je važan za rast i razvoj, reprodukciju i održavanje normalne funkcije organa.

Ljekovita svojstva mrkve

Mrkva je poznata po svojim brojnim ljekovitim svojstvima. Njezina redovita konzumacija može pridonijeti zdravlju na više načina:

Zdravlje očiju: visoki sadržaj beta-karotena u mrkvi doprinosi održavanju dobrog vida i može pomoći u prevenciji noćne sljepoće i drugih očnih problema povezanih s nedostatkom vitamina A.

Imunološki sustav: vitamin A i antioksidansi prisutni u mrkvi jačaju imunološki sustav, čineći tijelo otpornijim na infekcije.

Zdravlje kože: antioksidansi i vitamin A pomažu u održavanju zdrave kože, smanjujući rizik od oštećenja uzrokovanih UV zračenjem i ubrzavajući zacjeljivanje rana.

Probavni sustav: vlakna u mrkvi poboljšavaju probavu, potičući redovite stolice i smanjujući rizik od zatvora.

Kardiovaskularno zdravlje: kalij u mrkvi pomaže u regulaciji krvnog tlaka, smanjujući rizik od hipertenzije i srčanih bolesti.

Antioksidansi također pomažu u smanjenju razine lošeg LDL kolesterola.

Prevencija raka: antioksidansi u mrkvi, poput beta-karotena, mogu smanjiti rizik od određenih vrsta raka neutralizirajući slobodne radikale i sprječavajući oštećenje stanica.

Moguće nuspojave

Iako je mrkva vrlo korisna i zdrava, prekomjerna konzumacija može dovesti do određenih nuspojava:

Karotenemija: pretjerani unos mrkve može uzrokovati nakupljanje beta-karotena u tijelu, što može dovesti do stanja poznatog kao karotenemija. To stanje karakterizira žućkasta obojenost kože, posebno na dlanovima i tabanima. Iako nije opasno, može biti neugodno.

Alergijske reakcije: u rijetkim slučajevima, osobe mogu biti alergične na mrkvu, što može izazvati simptome poput svrbeža, osipa, oticanja usana, jezika ili grla.

Interakcije s lijekovima: vitamin K prisutan u mrkvi može utjecati na djelovanje antikoagulansa (lijekova za razrjeđivanje krvi), stoga osobe koje uzimaju takve lijekove trebaju biti oprezne i konzultirati se s liječnikom prije nego povećaju unos mrkve.

Zaključak

Mrkva je izuzetno hranjivo i ljekovito povrće koje može značajno doprinijeti općem zdravlju. Njezina bogata nutritivna vrijednost, posebno visoki sadržaj beta-karotena, čini je važnom namirnicom u prehrani. Iako može imati određene nuspojave pri prekomjernoj konzumaciji, mrkva je u umjerenim količinama sigurna za većinu ljudi i može donijeti brojne zdravstvene koristi. Bilo da je riječ o soku, salati, kolaču ili varivu od mrkve, uključivanje mrkve u svakodnevnu prehranu može biti jednostavan, ali učinkovit način za poboljšanje zdravlja i prevenciju raznih bolesti.




Izvori:

1. USDA FoodData Central: https://fdc.nal.usda.gov/
2. Healthline: https://www.healthline.com/nutrition/foods/carrots

Pročitajte više... »

Uživajte u tikvicama - recepti za 3 jednostavna slasna jela od tikvica

Tikvice su vrlo hranjivo i cijenom pristupačno povrće koje se može pripremiti kao lagano samostalno jelo ili kao zdrav prilog drugim jelima. Obogatite svoj jelovnik ukusnim jelima od tikvica uz tri recepta za njihovu jednostavnu pripremu.

1. Popečci od tikvica

Sastojci za 2 osobe:

2 srednje tikvice, naribane
1 mali luk, sitno nasjeckan
2 češnja češnjaka, nasjeckana
1/4 šalice naribanog parmezana
1/2 šalice brašna
1 veliko jaje, umućeno
Sol i papar po ukusu
Ulje za prženje

Upute:

Stavite naribane tikvice u cjedilo, pospite ih s malo soli i ostavite da odstoje oko 10 minuta. Zatim istisnite što je moguće više tekućine pomoću čiste kuhinjske krpe ili papirnatih ručnika, a možete upotrijebiti i cjedilo.

U velikoj zdjeli pomiješajte tikvice, luk, češnjak, parmezan, brašno, jaje, sol i papar. Dobro promiješajte dok se ne sjedini.

Zagrijte ulje u velikoj tavi na srednje jakoj vatri.

Uz pomoć žlice uzmite oko 2 žlice smjese od tikvica i lagano ih spljoštite u tavi kako biste oblikovali popečak. Ponovite s preostalom smjesom.

Pržite popečke u serijama, oko 3-4 minute sa svake strane, ili dok ne postanu zlatno smeđi i hrskavi. Dodajte još ulja po potrebi između serija.

Ocijedite popečke na papirnatim ručnicima kako biste uklonili višak ulja.

Prijedlog za posluživanje:

Poslužite popečke od tikvica s malo kiselog vrhnja ili grčkog jogurta i posipajte svježim začinskim biljem poput peršina ili vlasca. Odlično se slažu uz zelenu salatu za lagani obrok.

Dodatni savjet: za efektniji izgled: popečke pecite u izdubljenim ploškama veće tikvice, kako biste dobili rezultat sličan ovome na slici! (izdubljeno meso tikvice iskoristite za neko drugo jelo, primjerice juhu ili salatu)

2. Punjene tikvice

Sastojci za 2 osobe:

4 srednje tikvice
1/2 kilograma puretine (za vege verziju koristite skuhanu leću!)
1 mali luk, sitno nasjeckan
1 paprika, sitno nasjeckana
2 češnja češnjaka, nasjeckana
1 šalica umaka od rajčice
1/2 šalice naribanog mozzarella sira
1/4 šalice naribanog parmezana
Sol i papar po ukusu
Maslinovo ulje za kuhanje

Upute:

Zagrijte pećnicu na 190°C.

Prepolovite tikvice po dužini i izdubite sredinu, ostavljajući oko 1/2 cm mesa tikvice kako biste napravili čamce. Nasjeckajte izdubljeno meso tikvice i stavite sa strane.

U velikoj tavi zagrijte malo maslinovog ulja na srednje jakoj vatri. Dodajte luk, papriku i češnjak te kuhajte dok ne omekšaju, oko 5 minuta.

Dodajte mljeveno meso i kuhajte dok ne porumeni. Dodajte nasjeckano meso tikvice i kuhajte još 2-3 minute.

Umiješajte umak od rajčice, začinite solju i paprom te kuhajte još 5 minuta.

Stavite čamce od tikvica u posudu za pečenje i napunite ih pripremljenom smjesom. Posipajte mozzarellom i parmezanom.

Pecite 25-30 minuta, ili dok tikvice ne omekšaju, a sir se ne otopi i postane zlatno smeđi.

Prijedlog za posluživanje:

Poslužite punjene tikvice uz kriške tosta premazanog režnjem češnjaka i/ili uz jednostavnu zelenu salatu.

3. Tjestenina s tikvicama i rajčicama

Sastojci za 2 osobe:

3-4 manje tikvice, narezane na ploške
2 šalice cherry rajčica, prepolovljenih
3 češnja češnjaka, nasjeckana
1/4 šalice maslinovog ulja
Sol i papar po ukusu
340 g tjestenine (špageti, penne ili po želji)
1/4 šalice naribanog parmezana
Svježi listići bosiljka za ukras

Upute:

Skuhajte tjesteninu prema uputama na pakiranju dok ne bude al dente. Ocijedite i ostavite sa strane.

U velikoj tavi zagrijte maslinovo ulje na srednje jakoj vatri. Dodajte češnjak te pirjajte oko 1 minutu, dok ne zamiriše.

Dodajte tikvice i pirjajte dalje oko 5 minuta, dok ne omekšaju.

Dodajte cherry rajčice i kuhajte još 5 minuta, dok se rajčice ne počnu raspadati.

Začinite solju i paprom po ukusu.

Dodajte kuhanu tjesteninu u tavu i dobro promiješajte. Kuhajte još 2-3 minute kako bi se okusi sjedinili.

Maknite s vatre i posipajte naribanim parmezanom i svježim listićima bosiljka.

Dodatni savjet: ukoliko imate špagete, jelo možete poslužiti tako da špagete jednostavno stavite na tanjur, malo pouljite maslinovim uljem i zatim prekrijete pripremljenim povrćem te sve posipate parmezanom. 

Prijedlog za posluživanje:

Poslužite tjesteninu s tikvicama i rajčicama uz kriške hrskavog kruha i laganu zelenu salatu.

Dobar tek!

Možda će vas zanimati...

Tikvice - nutritivna vrijednost i ljekovita svojstva

Pročitajte više... »

Tikvice - nutritivna vrijednost i ljekovita svojstva

Tikvice, često zanemarene u svakodnevnoj prehrani, predstavljaju pravi mali nutricionistički dragulj. Ova jednostavna, a vrlo svestrana povrtnica krije u sebi brojne blagodati za naše zdravlje i vitalnost. Od izuzetno niskog kalorijskog sadržaja do bogatstva vitamina, minerala i antioksidansa, tikvice zaslužuju biti neizostavan dio svakog jelovnika. U ovom članku istražit ćemo nutritivne vrijednosti i ljekovita svojstva tikvica te zašto bi trebale zauzeti istaknuto mjesto u našoj prehrani.

Opis biljke i porijeklo

Tikvica (Cucurbita pepo) je povrtna biljka iz porodice bundeva (Cucurbitaceae). Potječe iz Srednje Amerike, gdje su je uzgajali drevni narodi poput Asteka i Maja. Tikvice su se proširile po cijelom svijetu nakon dolaska Europljana u Ameriku. Danas uspijevaju u umjerenim i toplim klimatskim područjima, a vrlo su popularne u mediteranskoj, talijanskoj i francuskoj kuhinji.

Biljka tikvice raste kao puzavica ili grm, s velikim listovima i žutim cvjetovima. Plodovi su obično duguljasti, ali mogu biti i okrugli. Boja varira od tamnozelene do svijetlozelene, žute ili čak prugaste. Najčešće se konzumiraju dok su još mlade i nježne te dok sjemenke nisu potpuno razvijene.

Nutritivna vrijednost

Tikvice su izuzetno niskokalorične – jedna šalica nasjeckanih tikvica sadrži samo oko 20 kalorija. Ovo povrće sadrži visok udio vode (preko 90%), što ih čini odličnima za hidrataciju organizma. Osim toga, tikvice su bogate esencijalnim nutrijentima:

Vitamini: Tikvice su odličan izvor vitamina C, vitamina A (uglavnom u obliku beta-karotena), vitamina B6, folata i vitamina K.

Minerali: Tikvice sadrže značajne količine kalija, mangana i magnezija.

Vlakna: S obzirom na visoki udio vlakana, tikvice pomažu u održavanju zdrave probave i prevenciji konstipacije.

Antioksidansi: Tikvice su bogate antioksidansima poput luteina i zeaksantina, koji su važni za zdravlje očiju.

Ljekovita svojstva

1. Podrška zdravlju srca 

Tikvice su bogate kalijem, mineralom koji igra ključnu ulogu u regulaciji krvnog tlaka. Kalij pomaže uravnotežiti učinke natrija u tijelu, čime se smanjuje rizik od hipertenzije, odnosno visokog krvnog tlaka, koji je čest faktor rizika za mnoge bolesti. Osim toga, vlakna prisutna u tikvicama pomažu u snižavanju razine lošeg kolesterola (LDL) u krvi, čime se smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti.

2. Poboljšanje probave 

Visoki udio vlakana u tikvicama pomaže u održavanju zdravlja probavnog sustava. Vlakna potiču redovitu stolicu i sprječavaju konstipaciju. Osim toga, vlakna hrane korisne crijevne bakterije, što poboljšava crijevnu floru i opće zdravlje probavnog sustava.

3. Zdravlje očiju 

Antioksidansi poput luteina i zeaksantina, prisutni u tikvicama, igraju ključnu ulogu u očuvanju zdravlja očiju. Ovi antioksidansi pomažu u zaštiti očiju od štetnog djelovanja slobodnih radikala i smanjuju rizik od razvoja makularne degeneracije i katarakte, koje su česti problemi vezani uz starenje.

4. Kontrola tjelesne težine 

Zbog niskog kalorijskog sadržaja i visokog udjela vode, tikvice su idealne za one koji žele smršavjeti ili održavati zdravu tjelesnu težinu. Pomažu u osjećaju sitosti, što može spriječiti prejedanje i nepotrebno grickanje između obroka.

5. Protupalna svojstva 

Tikvice sadrže spoj nazvan kukurbitacin, koji ima protuupalna svojstva. Redovita konzumacija tikvica može pomoći u smanjenju upalnih procesa u tijelu, što je važno za prevenciju i liječenje raznih kroničnih bolesti kao što su artritis i upalne bolesti crijeva.

Kako uključiti tikvice u prehranu

Tikvice su izuzetno svestrane i mogu se pripremati na razne načine. Mogu se peći, pržiti, kuhati na pari ili jesti sirove u salatama. Evo nekoliko prijedloga kako ih uključiti u vašu prehranu:

Salate: Dodajte tanke kriške sirovih tikvica u salate za dodatnu hrskavost i nutritivnu vrijednost.

Pečene tikvice: Izrežite tikvice na ploške, začinite maslinovim uljem, soli i paprom, te ih ispecite u pećnici dok ne postanu zlatno smeđe.

Tjestenina: Napravite niskokaloričnu zamjenu za tjesteninu koristeći spiralizirane tikvice (tzv. zoodles).

Juhe: Tikvice su odličan dodatak kremastim juhama i varivima.

Popečci: Napravite popečke od tikvica kao lagani i zdravi međuobrok ili prilog.

Uživajte u tikvicama - recepti za 3 jednostavna slasna jela od tikvica

Unesite dašak proljeća u svoj jelovnik uz tikvice!

Zaključak

Tikvice su nutritivno bogato povrće koje pruža brojne zdravstvene prednosti. Njihov visok udio vode, niska kalorijska vrijednost i bogatstvo vitamina, minerala i antioksidansa čine ih izvrsnim izborom za svakoga tko želi poboljšati svoje zdravlje i vitalnost. Redovita konzumacija tikvica može doprinijeti zdravlju srca, poboljšati probavu, zaštititi oči i pomoći u kontroli tjelesne težine. Dodavanjem tikvica u svoju prehranu možete iskoristiti sve ove prednosti i uživati u ukusnim i zdravim obrocima.

Izvori:

Harvard T.H. Chan School of Public Health. "The Nutrition Source: Zucchini." 

Healthline. "Zucchini 101: Nutrition Facts and Health Benefits." 

Pročitajte više... »

Lubenica - apsolutna kraljica ljeta!

Slatka i sočna, živopisna i ljekovita – može li itko zamisliti ljeto bez lubenice? Upoznajte nutritivna i ljekovita svojstva lubenice, kraljice ljeta!

Lubenica – opis biljke, porijeklo i uzgoj

Lubenica (lat. Citrullus lanatus) je jednogodišnja, zeljasta biljka iz porodice Cucurbitaceae (tikvovke), kojoj pripadaju tikve, bundeve, dinje i krastavci. Iako lubenicu doživljavamo kao voće, riječ je zapravo o povrtnici. 

Lubenica izvorno potječe iz tropske Afrike, gdje je prvobitno rasla kao samonikla biljka. Dokazi o uzgoju lubenice u dolini Nila datiraju u daleku prošlost, čak 2000 godina prije Krista. Sjemenke lubenice pronađene su i u Tutankamonovoj grobnici. ( Izvor: Zohary, Daniel and Hopf, Maria (2000) Domestication of Plants in the Old World, third edition, Oxford University Press, p. 193, ISBN 0-19-850357-1.)

Ova biljka dobro uspijeva u tropskim i suptropskim područjima. Tlo za uzgoj lubenica treba biti rahlo i dobro drenirano, a klima topla i vlažna. Povoljna su naplavna tla uz rijeke, kakvo primjerice nalazimo u dolini Neretve. Lubenica dozrijeva u srpnju i kolovozu.

Nutritivna vrijednost lubenice

Više od 90% lubenice čini voda. Riječ je, dakle, o niskokaloričnoj namirnici, koja u 100 g sadrži tek 30-ak kalorija. Uz vodu, 100 g lubenice sadrži 8% ugljikohidrata (od čega su 6% šećeri) te 1% bjelančevina.

Najveća nutritivna vrijednost lubenice leži u vitaminima i mineralima. Od vitamina valja istaknuti provitamin A, vitamin C te vitamine B skupine. Najznačajniji minerali koje nalazimo u lubenici su kalij, magnezij, mangan i bakar, te nešto željeza, cinka, fosfora i kalcija. (Izvor: http://nutritiondata.self.com/facts/fruits-and-fruit-juices/2072/2)

Lubenica i ljekovitost

Kada govorimo o ljekovitim svojstvima lubenice, prije svega mislimo na njezinu moć pročišćavanja organizma. Dok s jedne strane lubenica izbacuje suvišnu tekućinu iz organizma, izbacujući pritom i nakupljene otrove, s druge strane osvježava i hidratizira organizam bogatim sadržajem vode i povoljnim omjerom elektrolita – kalija, magnezija i kalcija. Dubinsko detoksikacijsko djelovanje lubenice vrlo se brzo očituje na koži, koja postaje bolje prokrvljena, čistija i gipkija. 

Crvenu boju lubenici daje likopen, snažni antioksidans kojega nalazimo i u rajčici. Antioksidansi su tvari koje onemogućuju djelovanje slobodnih radikala, koji često nastaju kao rezultat djelovanja toksina iz hrane i okoliša. Lubenica je, dakle, nešto kao dvostruki protuotrov – pomaže fizički izbaciti otrove iz tijela, a djelovanje eventualnih preostalih otrova neutralizira. Budući da se slobodni radikali smatraju odgovornima za razvoj mnogih bolesti, uključujući i karcinom, može se reći da je lubenica snažan zaštitnik i važan čimbenik u prevenciji istih.

Uz sve to, fitosteroli sadržani u lubenici pomoći će u održanju zdrave razine masnoća u krvi, što će se odraziti na zdravlje krvožilnog sustava u cjelini. 

Lubenica – znate li odabrati najbolju?

Želite li odabrati sočnu, slatku i jedru lubenicu, obratite pozornost na nekoliko stvari. Prvo, dobra lubenica izvana ne bi trebala imati nikakvih oštećenja. Kada je podignete, mora biti teška, odnosno puna vode. Bez obzira na sortu, zelena boja lubenice bi trebala biti intenzivna, nikako blijeda. Strana na kojoj je lubenica ležala treba biti toplo žute do blage oker boje. Ukoliko je taj dio blijed ili zelenkast, znači da lubenica nije dovoljno zrela. Isto vrijedi i za žute šare na nekim sortama – one također ne bi smjele biti blijedo-zelene već toplije žute boje. Kada kucnete o nju, zrela lubenica će proizvesti dublji, tupi ton, dok će nezrela lubenica odzvanjati kratko i plitko. Uvrnuta peteljka također znači da je lubenica ubrana zrela.


Možda će vas zanimati...

Biljni pigmenti - dugine boje zdravlja
Doznajte više o likopenu i ostalim biljnim pigmentima!

Pročitajte više... »

Čičoka - gomolj za zdravlje

Čičoka je u našim krajevima još uvijek relativno nepoznata namirnica. Šteta, jer naizgled neugledna čičoka sadrži pravu riznicu hranjivih tvari, uključujući i prirodni prebiotik inulin. Osim toga, čičoka je izvrsna hrana za dijabetičare – provjerite zašto.

Što je čičoka?

Čičoka (lat. Helianthus tuberosus) ili jeruzalemska artičoka jedna je vrsta suncokreta. Kod nas se još naziva i divlji krumpir, morski krumpir ili slatki krumpir. Raste u umjerenom klimatskom pojasu, osobito uz rijeke i potoke. Biljka čičoke može dosegnuti visinu od 1,5 do 3 metra. Listovi imaju grubu i dlakavu površinu, a slikoviti žuti cvjetovi mogu biti promjera od 5-10 centimetara.

Kao kultura, čičoka se uzgaja radi svoga korijena, odnosno gomolja. Sade se obično u rano proljeće, a vade krajem listopada ili kasnije, sve do novog početka vegetacije. Gomolji nalikuju đumbiru – izduženi su i nepravilna oblika, a boja im može varirati od blijedo-smeđe, ružičaste pa sve do bijele.

Čičoka – nutritivna svojstva

Čičoka sadrži pretežno ugljikohidrate, nešto bjelančevina i zanemarivu količinu masnoća. Od sadržaja vitamina čičoka ima gotovo sve vitamine B skupine, te nešto vitamina C. Čičoka sadrži i minerale kao što su željezo, kalij, kalcij, fosfor i magnezij. Ovi minerali iz čičoke imaju veliku iskoristivost u našem organizmu zahvaljujući još jednom važnom sastojku čičoke - inulinu.

Čičoka i inulin

Za razliku od sličnog gomoljastog povrća, čičoka ne sadrži škrob. Umjesto škroba, gomolj čičoke sadrži vrlo zdravi inulin. Inulin je ugljikohidrat iz skupine polisaharida, a nastaje polimerizacijom fruktoze ili tzv. voćnog šećera. Inulin u organizmu služi kao dijetalno vlakno te neprobavljen stiže do debelog crijeva. Međutim, na putu kroz probavni sustav inulin djeluje kao prebiotik – hrani dobre bakterije, smanjuje razinu štetnih bakterija, te potiče i ubrzava probavu. Također, inulin kao neprobavljivo vlakno normalizira razinu triglicerida i kolesterola u krvi.

 

Čičoka za dijabetičare

Čičoka vs. krumpir. Čičoka se često spominje kao zdrava alternativa za krumpir, osobito za dijabetičare. Krumpir sadrži škrob, a škrob se sastoji od glukoze. Kod zdravih ljudi, glukoza se u tijelu uz pomoć hormona inzulina pretvara u energiju. Kod dijabetičara je uslijed poremećaja izlučivanja inzulina ta pretvorba znatno otežana, te se neiskorištena glukoza nakuplja u krvi i vremenom oštećuje sve organe i tkiva.

S druge strane, čičokin ugljikohidrat inulin nastaje od fruktoze. Zbog toga čičoka ima slatkasti okus. Za razliku od škroba, čija razgradnja na glukozu počinje već u ustima te tako naglo podiže šećer u krvi, inulin neprobavljen prolazi kroz veći dio probavnoga sustava i razgrađuje se na fruktozu tek u jetri. Fruktoza se tako u organizmu iskorištava neovisno o inzulinu. Stoga je čičoka u prehrani dijabetičara znatno primjerenija od krumpira.

Uz sve navedeno, inulin kao prirodni prebiotik povoljno utječe na crijevnu floru. Na taj način pospješuje apsorpciju hranjivih tvari, što je posebno važno za sve kronične bolesnike, uključujući i oboljele od dijabetesa.

Čičoka na tanjuru

Čičoka se može jesti sirova, termički obrađena ili ukiseljena. Sirova čičoka se može jesti jednostavno samo očišćena ili je možete naribati u razne salate. Ukoliko inače teško probavljate vlakna, radije je skuhajte. Pripremite čičoku poput krumpira na sve moguće načine. Pire, juha, čips ili pita od čičoke odlične su zamjene za tako česte obroke od krumpira. Ukoliko želite gomolje čičoke jesti cijele godine, možete ih ukiseliti poput drugog korjenastog povrća.


Fotografije:
Naslovnica: photo credit: ototadana via photopin cc
Foto 1: photo credit: sweetbeetandgreenbean via photopin cc
Foto 2: photo credit: mystuart via photopin cc

Možda će vas zanimati...  

Uzgoj čičoka
Doznajte kako uzgojiti čičoku u vlastitom vrtu.

Pročitajte više... »

Crvena ili žuta rajčica - koja je zdravija?

Svi znaju da je rajčica crvena. Crvena je i juha od rajčice, crveni su ketchup i pizza. Kako biste malo razbili crvenu monotoniju, upoznajte žutu rajčicu! Osim što je vrlo ukusna, žuta rajčica je i iznimno zdrava. Sljedeći članak istražuje i otkriva koja je zdravija – crvena ili žuta rajčica?

Žuta rajčica

Znate li da Talijani rajčicu zovu „pomodoro“, što znači „zlatna jabuka“? Pretpostavlja se da su prve poznate sorte rajčice u Italiji bile upravo zlatne, odnosno žute boje. Iako je relativno rijetka u našim krajevima, žuta rajčica sve više pronalazi svoje zasluženo mjesto u ljetnoj povrtnoj ponudi. Ako ste među onima koji pomalo sumnjičavo gledaju na njezinu boju, usporedna tablica nutritivnih vrijednosti žute i crvene rajčice će vas sigurno potaknuti da je barem probate. A jednom kada se uvjerite u njezin božanstveni okus, više je se nećete htjeti odreći.

Crvena vs. žuta rajčica

Razlike u nutritivnoj vrijednosti crvene i žute rajčice su naizgled male, ali se ipak mogu uočiti određene zakonitosti. Tako žuta rajčica ima manju energetsku vrijednost, ali sadrži više minerala i vitamina B skupine. S druge strane, crvena rajčica ima više vlakana te vitamina C. Bitka se zasad čini izjednačenom, no, još nismo gotovi.

Izraženo u mg u 100 g rajčice (ako nije drukčije naznačeno)

Likopen u crvenoj i žutoj rajčici

Čudesni likopen je snažni antioksidans koji izuzetno blagotvorno djeluje na ljudsko zdravlje. Osim što štiti naše stanice od slobodnih radikala, likopen može i usporiti rast stanica raka. Osim toga, snižava razinu LDL kolesterola i na taj način povoljno utječe na krvožilni sustav.

Ako znamo da je likopen crveni biljni pigment, onda lako možemo zaključiti da je crvena rajčica znatno bogatija likopenom od žute. Štoviše, možemo reći da crvena rajčica u prosjeku sadrži čak 10 puta više likopena od žute rajčice. Zvuči impresivno, zar ne? Međutim, neka istraživanja pokazuju da je likopen iz žute rajčice bolje iskoristiv u ljudskom organizmu od likopena iz crvene rajčice. (International Journal of Food Sciences and Nutrition) U svakom slučaju je dobro znati da termička obrada obje vrste rajčice znatno povećava iskoristivost likopena.

Crvena ili žuta rajčica?

Ako odvagnemo sve činjenice, možemo vidjeti da su crvena i žuta rajčica podjednako vrijedne namirnice. Ukoliko vaše tijelo žudi za likopenom, odlučite se za crvenu rajčicu. Ako vas muči nedostatak minerala, odaberite žutu rajčicu. Međutim, trebate li uopće birati između njih? Kombinirajte i uzmite najbolje od svake!

Žuta rajčica na fotografijama dozrela je pod slavonskim suncem na imanju Povrće DoDo, Jurjevac Punitovački.

  Možda će vas zanimati...

Žuta pizza
Iskušajte recept za slasnu vegetarijansku pizzu od žute rajčice.

Rajčica - srcoliki rajski plod za zdravlje vašeg srca
Doznajte što rajčicu čini tako privlačnom i zdravom.


 
Biljni pigmenti - dugine boje zdravlja
Beta karoten, antocijanin, klorofil... doznajte kako djeluju u organizmu

Pročitajte više... »

Rajčica - srcoliki rajski plod za zdravlje vašeg srca

PARADAJZ
POMIDOR
TOMAT

Jedna od najraširenijih povrtnih kultura svijeta, rajčica osvaja svojom živopisnom bojom, ali i ljekovitim svojstvima. Što je to što čini rajčicu tako privlačnom i zdravom?


Otkuda nam stiže rajčica


Kada su je u 15. stoljeću Španjolci donijeli iz Perua, rajčica je među Europljanima dočekana sa sumnjom i oprezom. Štoviše, često je smatrana otrovnom i opasnom po ljudsko zdravlje. Tek u 19. stoljeću potvrđena je toksičnost stabljike i listova, ali je ujedno otkrivena hranjivost i ljekovitost njezina sočnog ploda. Nakon toga, rajčica munjevito osvaja svijet te se danas smatra jednom od najraširenijih povrtnih kultura

Prehrambena vrijednost rajčice

Uz udio vode od 95%, rajčica se ubraja među namirnice s niskom energetskom vrijednošću. Ipak, njezino bogatstvo leži u obilju vitamina i minerala. Uz vitamin C, u rajčici pronalazimo i beta-karoten, vitamine B skupine (osobito B3 ili niacin) te vitamine E i K. Željezo iz rajčice ima visoku iskoristivost u našem organizmu upravo zahvaljujući zastupljenosti vitamina C, koji je nužan za njegovu apsorpciju. Od minerala prisutnih u rajčici valja spomenuti kalij, natrij, magnezij, kalcij i željezo.

Rajčica u 100 g sadrži:

• 95% vode
• 18 kcal
• 14 mg vitamina C

Rajčica i njezina ljekovita svojstva

Rajčica pospješuje izlučivanje suvišne tekućine iz organizma. Na taj se način snižava krvni tlak i olakšava rad srca i krvožilnog sustava. Budući da potiče rad gušterače, rajčica se preporuča i dijabetičarima.

Uz vitamine kao poznate antioksidanse koji povoljno utječu na prevenciju brojnih bolesti, rajčica sadrži i likopen, crveni biljni pigment. Osim što rajčici daje njezinu živopisnu boju, likopen ima brojna znanstveno dokazana ljekovita svojstva. Svojim snažnim antioksidativnim djelovanjem, likopen štiti naše tijelo od slobodnih radikala, a istraživanja potvrđuju njegovu ulogu u usporavanju razvoja stanica raka. Likopen u sinergiji s drugim antioksidansima iz rajčice snižava LDL kolesterol i time pridonosi očuvanju zdravlja srca i krvnih žila. Za razliku od vitamina koji se djelomično gube pri visokim temperaturama, iskoristivost likopena se povećava termičkom obradom namirnice. Stoga je najbolji izvor likopena kuhani sok od rajčice i jela koja se od njega pripremaju.

Slasna rajčica u kuhinji

Gotovo u potpunosti iskoristivi plod rajčice se priprema na mnogobrojne načine u kuhinjama diljem svijeta. Bilo u obliku soka, pirea, umaka, sirova ili kuhana, kao glavno jelo ili dodatak, rajčica je omiljena namirnica koja osvaja svojim izgledom, okusom i obiljem hranjivih tvari

Možda će vas zanimati...

Crvena ili žuta rajčica - koja je zdravija?
Pogledajte usporednu tablicu nutritivnih vrijednosti crvene i žute rajčice

 
Biljni pigmenti - dugine boje zdravlja
Beta karoten, antocijanin, klorofil... doznajte kako djeluju u organizmu



Fotografije:
photo credit: Stewart Leiwakabessy via photopin cc
photo credit: stromnessdundee via photopin cc

Pročitajte više... »

Krastavac - lagano ljetno osvježenje

KUKUMAR
UGORAK


Niskokaloričan i osvježavajući krastavac izvrsna je ljetna namirnica. Provjerite zbog čega je krastavac tako koristan vašem organizmu tijekom ljetnih vrućina


Porijeklo krastavca


Povijest krastavca seže u daleku povijest čovječanstva. Smatra se da su još drevna plemena s Himalaje koristila divlji krastavac u svojoj prehrani oko 3000. godine p.K. Kultiviranim uzgojem krastavca se bave stari Egipćani i Indijci prije više od 4000 godina. Drevne civilizacije Grka i Rimljana upoznaju i koriste krastavac između 500. – 600. godine p.K.

   
Krastavac i hranjive tvari

Krastavac je karakterističan po vrlo visokom udjelu vode (gotovo 96%). Zbog toga je njegova energetska vrijednost niska i čini ga poželjnom namirnicom u redukcijskim dijetama. Od minerala zastupljenih u krastavcu ističe se kalij, a nije zanemariv niti udio kalcija, fosfora, željeza, natrija te nekih elemenata u tragovima. Uz minerale, krastavac sadrži vitamin C te gotovo sve vitamine skupine B.


Krastavac u 100 g sadrži:

• 14 kcal
• 140 mg kalija
• 3,2 mg vitamina C

Ljekovita svojstva krastavca


Povoljan omjer kalija i natrija čini krastavac izvrsnim diuretikom. Preporuča se stoga kod problema s mokrenjem i općenito kod tegoba s bubrezima. Također, izlučivanjem suvišne tekućine iz organizma snižava se krvni tlak, a time se rasterećuje srce i krvožilni sustav. Svojstva krastavca pomažu rastvaranju mokraćne kiseline, čime se sprječava i usporava razvoj kamenaca u mjehuru i bubrezima. Krastavac pomaže i dijabetičarima jer smanjuje razinu šećera u krvi. Tijekom ljetnih vrućina. ova povrtnica sprječava dehidraciju, odnosno nadoknađuje vodu i mineralne soli koje gubimo znojenjem.


Krastavac na tanjuru


Iako omiljen u ukiseljenom obliku, krastavac je ipak korisniji za organizam u svom prirodnom, sirovom obliku. Ukoliko vam okus samog krastavca nije baš privlačan, iskušajte razne kombinacije salata. Narezane ploške svježeg krastavca prelijte jogurtom ili kiselim vrhnjem, začinite octom i začinskim biljem, i uživajte u zdravom ljetnom obroku.


Pogreške kod pripremanja krastavca


Uobičajena pogreška koja se čini kod pripreme krastavca za konzumaciju je soljenje. Natrij iz soli narušava prirodno povoljan omjer kalija i natrija u krastavcu, te se na taj način poništava najvažnije blagotvorno svojstvo ovoga povrća.


Kako odabrati plodove

Pri branju ili kupovini krastavaca, valja obratiti pozornost na stupanj zrelosti. Naime, mladi i nedozreli krastavci su teže probavljivi i mogu izazvati nadimanje i grčeve u crijevima. Zato je dobro birati zelene plodove koji na krajevima lagano počinju žutjeti. Krastavac je u takvom stanju potpuno neškodljiv i predstavlja idealno osvježenje u vrućim ljetnim danima.

Fotografija
photo credit: karenandbrademerson via photopin cc

Pročitajte više... »