Češnjak, poznat i kao bijeli luk, biljka je koja se koristi tisućama godina zbog svojih ljekovitih svojstava. Češnjak je popularan u kulinarstvu, ali i u narodnoj medicini, gdje se smatra moćnim sredstvom protiv bolesti i zlih duhova. U ovom članku istražit ćemo podrijetlo češnjaka, njegovu povijest, legende i zanimljivosti o upotrebi češnjaka, njegovu nutritivnu vrijednost, ljekovitost, recepte za ljekovite pripravke, moguće nuspojave te načine za neutralizaciju njegova neugodnog mirisa.
Piše: Bernarda Lusch
Opis i podrijetlo biljke
Češnjak (Allium sativum) je višegodišnja biljka iz porodice ljiljana (Liliaceae). Potječe iz srednje Azije, a danas se uzgaja širom svijeta. Biljka naraste do visine od oko 60 cm, a glavice se sastoje od više češnjeva, koji su obavijeni tankom bijelom ili ljubičastom ljuskom. Svaki češanj ima jak, karakterističan miris i okus, koji potječe od sumpornih spojeva, posebice alicina.
Povijest
Češnjak je poznat i cijenjen već tisućama godina. Prvi zapisi o uzgoju češnjaka datiraju još iz drevnog Egipta, gdje je bio korišten kao lijek i kao dodatak prehrani radnicima koji su gradili piramide. U staroj Grčkoj, češnjak su koristili sportaši za povećanje izdržljivosti, dok su ga rimski vojnici jeli kako bi ojačali imunitet i hrabrost. Tijekom srednjeg vijeka, češnjak je bio ključan sastojak u mnogim lijekovima, a u doba kuge bio je korišten kao zaštita od zaraze.
Legende i zanimljivosti
Češnjak je kroz povijest bio povezan s mnogim legendama i vjerovanjima. U mnogim kulturama, vjerovalo se da češnjak može otjerati zle duhove i zaštititi od uroka. U Europi se tijekom srednjeg vijeka češnjak stavljao na ulazna vrata jer se vjerovalo da stvara zaštitnu barijeru koja štiti od zlih sila. Također, češnjak je bio ključni sastojak u zaštiti od vampira. Prema legendama, nošenje vijenca od češnjaka oko vrata ili stavljanje češnjaka u blizini kreveta (posebice dječjeg) moglo je otjerati ove nadnaravne stvorove. Kao zaštita na putovanju, češnjak se nosio u džepu ili torbi.
Nutritivna vrijednost
Češnjak je bogat nutrijentima i ima izuzetno nisku kalorijsku vrijednost. Tablica donosi pregled najvažnijih nutrijenata u 100 g svježeg češnjaka.
Ljekovitost češnjaka
Češnjak ima mnoga ljekovita svojstva, a najpoznatiji je po svom antibakterijskom i antivirusnom djelovanju. Alicin, aktivni spoj u češnjaku, odgovoran je za većinu ljekovitih svojstava. Alicin se oslobađa kada se češnjak usitni ili zgnječi, a ima snažno antimikrobno djelovanje. Češnjak također pomaže u snižavanju krvnog tlaka, smanjenju kolesterola i poboljšanju imunološkog sustava. Redovita konzumacija češnjaka može smanjiti rizik od srčanih bolesti i određenih vrsta raka.
Recepti za ljekovite pripravke
Češnjak i med: ogulite i sitno nasjeckajte 3-4 češnja češnjaka te ga pomiješajte s 1 žlicom
meda. Ostavite smjesu da odstoji 5-10 minuta, kako bi se oslobodio alicin. Uzimajte jednu žličicu dnevno kao prirodni antibiotik.
Češnjak u maslinovom ulju: ogulite 5-6 češnjeva češnjaka i stavite ih u staklenu posudu. Prelijte maslinovim uljem i ostavite da odstoji tjedan dana na tamnom mjestu. Procijedite ulje i koristite ga kao dodatak jelima ili kao lijek za vanjsku primjenu na koži.
Moguće nuspojave i interakcije
Iako je češnjak vrlo koristan, pretjerana konzumacija može izazvati neugodne nuspojave poput žgaravice, nadutosti i lošeg daha. Također, češnjak razrjeđuje krv pa osobe koje uzimaju antikoagulanse (lijekove protiv zgrušavanja krvi) trebaju biti na posebnom oprezu.
Neugodan miris
Jedan od najčešćih razloga zbog kojih ljudi izbjegavaju češnjak je njegov intenzivan miris. Kako biste neutralizirali zadah nakon konzumacije češnjaka, možete žvakati svježe listove peršina, piti zeleni čaj ili konzumirati mlijeko ili jogurt. Također, limunov sok može pomoći u neutralizaciji mirisa.
Zaključak
Češnjak je izuzetno ljekovit i vrijedan dodatak prehrani suvremenog čovjeka. Njegova sposobnost da štiti od bolesti i jača imunitet čini ga nezamjenjivim u svakodnevnoj prehrani. A nikad se ne zna - možda vas, uz sve to, zaštiti i od uroka i drugih nečistih sila... ili barem od lošeg društva ;)
Izvori:
1. ReferenceBlock, E. (2010). Garlic and Other Alliums: The Lore and the Science. Royal Society of Chemistry.
2. Rivlin, R. S. (2001). Historical Perspective on the Use of Garlic. The Journal of Nutrition, 131(3), 951S-954S.
