Meditacija kao tehnika opuštanja i kao duhovna praksa

Meditacija, drevna praksa koja je preživjela tisućljeća, u današnjem užurbanom svijetu doživljava svoju renesansu. Kao tehnika opuštanja i kao duhovna praksa, meditacija nudi mnogobrojne koristi koje su prepoznate u različitim kulturama i tradicijama. U ovom članku istražit ćemo porijeklo i povijest meditacije, njezinu ulogu kao tehnike opuštanja te duhovne aspekte koji je čine važnim dijelom mnogih religija. Na kraju, razmotrit ćemo dobrobiti i moguće opasnosti meditacije te pružiti čitateljima cjelovit uvid u ovu fascinantnu praksu.

Piše: Bernarda Lusch

Pojam meditacije: porijeklo, povijest, značenje, definicija

Riječ "meditacija" potječe od latinske riječi "meditatio", što znači "razmišljanje" ili "promišljanje". U najširem smislu, meditacija se odnosi na niz tehnika i praksi koje se koriste za postizanje mentalne jasnoće, emocionalne stabilnosti i duhovnog buđenja.

Porijeklo meditacije seže unatrag do drevne Indije, gdje su rani hinduistički tekstovi poput Veda i Upanišada opisivali tehnike meditacije. Budizam, koji je nastao u 6. stoljeću prije nove ere, također je integrirao meditaciju kao ključnu praksu za postizanje prosvjetljenja. S vremenom, meditacija se proširila na druge dijelove Azije, uključujući Kinu i Japan, gdje je postala dio taoističkih i zen budističkih tradicija.

U zapadnom svijetu, interes za meditaciju počeo je rasti u 20. stoljeću, osobito s pojavom transcendentalne meditacije i drugih oblika koji su prilagođeni zapadnjačkom načinu života. Danas se meditacija prakticira širom svijeta, kako u sekularnim tako i u religijskim kontekstima, te se smatra učinkovitom metodom za smanjenje stresa, poboljšanje mentalnog zdravlja i duhovni razvoj.

Meditacija kao tehnika opuštanja

Meditacija je prepoznata kao jedna od najučinkovitijih tehnika opuštanja u suvremenom svijetu. Preporučuje se osobama svih dobnih skupina, a posebno onima koji se suočavaju s visokim razinama stresa, anksioznosti ili depresije. Meditacija može pomoći u smirivanju uma, smanjenju fizičke napetosti i poboljšanju općeg blagostanja.

Kako se izvodi meditacija?

Postoje mnoge metode meditacije, no najčešće uključuju sjedenje ili ležanje u udobnom položaju, zatvaranje očiju i usmjeravanje pažnje na dah ili određeni objekt, poput mantre ili svijeće. Važno je odabrati mirno i tiho mjesto gdje vas nitko neće ometati.

Koliko često meditirati?

Preporučuje se meditirati svakodnevno, čak i ako je to samo nekoliko minuta. Početnici mogu početi s pet do deset minuta dnevno, a zatim postupno povećavati trajanje kako postaju ugodniji s praksom. Dosljednost je ključna za postizanje dugoročnih koristi meditacije.

Upute za početnike

Za početnike je važno da budu strpljivi i ne očekuju trenutne rezultate. Meditacija je vještina koja zahtijeva vrijeme i praksu. Evo nekoliko savjeta za početnike:

• Odaberite udoban položaj: sjednite ili lezite u položaju koji vam je udoban. Važno je da vaša kralježnica bude ravna kako biste mogli disati slobodno.
• Usmjerite pažnju na dah: zatvorite oči i usmjerite pažnju na svoje disanje. Osjetite kako zrak ulazi i izlazi iz vaših nosnica ili kako se vaš trbuh podiže i spušta.
• Budite svjesni misli, ali ih ne prosuđujte: prirodno je da vam um luta. Kada primijetite da vam misli skreću, nježno ih vratite na dah bez prosuđivanja.
• Koristite vođene meditacije: za početnike, vođene meditacije mogu biti od velike pomoći. Postoji mnogo aplikacija i online resursa koji nude vođene meditacije različitih trajanja i stilova.

Meditacija kao duhovna praksa

Meditacija nije samo tehnika opuštanja, već i duboko ukorijenjena duhovna praksa u mnogim religijama i tradicijama. U duhovnom kontekstu, meditacija se koristi za postizanje viših stanja svijesti, duhovnog buđenja i jedinstva s božanskim.

Korištenje meditacije u religijama i tradicijama

U hinduizmu, meditacija je ključna praksa za postizanje mokše, odnosno oslobođenja od ciklusa rađanja i umiranja. Joga, koja uključuje meditativne tehnike, ima svoje korijene u hinduističkoj tradiciji i smatra se sredstvom za postizanje jedinstva s božanskim.

U budizmu, meditacija je srž prakse i put do prosvjetljenja. Budističke meditativne tehnike, poput vipassane (uvida) i samathe (smirenja), usmjerene su na razvijanje dubokog razumijevanja stvarnosti i postizanje unutarnjeg mira.

Kršćanstvo također koristi meditaciju, posebno kroz kontemplativne prakse poput molitve tišine i lectio divina (božansko čitanje), gdje se vjernici usredotočuju na svete tekstove i traže dublji duhovni uvid.

U taoizmu, meditacija se koristi za postizanje ravnoteže i harmonije s prirodom. Taoističke meditativne prakse često uključuju tehnike disanja i vizualizacije kako bi se uskladila unutarnja energija.

Što se postiže meditacijom u duhovnom smislu?

Meditacija u duhovnom smislu ima za cilj postizanje unutarnjeg mira, spoznaje i jedinstva s višom stvarnošću. Kroz meditaciju, pojedinci traže dublje razumijevanje sebe i svijeta oko sebe, te težnju prema prosvjetljenju ili duhovnom buđenju.

Kome se preporuča meditacija kao duhovna praksa?

Meditacija kao duhovna praksa preporučuje se svima koji traže dublje duhovno iskustvo i žele produbiti svoj odnos s božanskim. Bez obzira na religijsku pripadnost, meditacija može biti moćan alat za osobni rast i duhovni razvoj. Kako kaže Tenzin Gyatso, 14. Dalaj Lama: "Ne postoji način da se postigne sreća bez duhovne prakse."

Dobrobiti i moguće opasnosti meditacije

Meditacija nudi mnoge dobrobiti, ali kao i svaka praksa, može imati i svoje izazove. Važno je razumjeti obje strane kako bi se izbjegle potencijalne poteškoće.

Dobrobiti meditacije

Meditacija ima mnogobrojne koristi za mentalno, emocionalno i fizičko zdravlje. Neke od ključnih dobrobiti uključuju:

• Smanjenje stresa: meditacija pomaže smanjiti razinu kortizola, hormona stresa, čime se smanjuje ukupni stres i napetost.
• Poboljšanje emocionalnog zdravlja: redovita meditacija može poboljšati raspoloženje, povećati osjećaj sreće i smanjiti simptome anksioznosti i depresije.
• Povećanje koncentracije i pažnje: meditacija jača sposobnost usmjeravanja pažnje i poboljšava kognitivne funkcije.
• Bolje fizičko zdravlje: meditacija može pomoći u snižavanju krvnog tlaka, poboljšanju sna i jačanju imunološkog sustava.
• Duhovni rast: meditacija može produbiti duhovnu praksu i pomoći u postizanju viših stanja svijesti.

Moguće opasnosti meditacije

Unatoč mnogim dobrobitima, meditacija može predstavljati i određene opasnosti, osobito za one s određenim mentalnim zdravstvenim problemima. Neki od mogućih izazova uključuju:

• Pogoršanje mentalnih stanja: osobe s teškim mentalnim poremećajima, poput teške depresije ili posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), mogu doživjeti pogoršanje simptoma tijekom meditacije.
• Emocionalni izazovi: meditacija može iznijeti potisnute emocije na površinu, što može biti teško za neke ljude.
• Osjećaj dezorijentiranosti: intenzivne meditativne prakse mogu izazvati osjećaj dezorijentiranosti ili gubitka dodira sa stvarnošću kod nekih pojedinaca.

Važno je pristupiti meditaciji s oprezom i, po mogućnosti, pod vodstvom iskusnog učitelja, osobito ako imate povijest mentalnih zdravstvenih problema.

Izreke o meditaciji

Eckhart Tolle: "Kroz meditaciju, svjesnost postaje kao mirno jezero. Sve misli, emocije i osjetilne percepcije dolaze i odlaze kao valovi na površini jezera. Dubina ostaje netaknuta."

Deepak Chopra: "Meditacija nije način da stišate svoj um. To je način ulaska u tišinu koja je već tamo - zakopana ispod 50 000 misli koje prosječna osoba misli svaki dan."

Jon Kabat-Zinn: "Meditacija nije bijeg od stvarnosti. To je povratak stvarnosti."

Thich Nhat Hanh: "Meditacija nije bijeg; to je susret sa stvarnošću s punim prisustvom."

Zaključak

Meditacija, sa svojim drevnim korijenima i suvremenom relevantnošću, predstavlja univerzalnu praksu koja nudi bezbroj koristi za tijelo, um i duh. Bilo da je koristimo kao tehniku opuštanja ili kao duhovnu praksu, meditacija može značajno poboljšati kvalitetu našeg života. No, važno je pristupiti joj s razumijevanjem i poštovanjem, svjesni njezinih potencijalnih dobrobiti i izazova. Naposljetku, meditacija nam pomaže pronaći unutarnji mir i harmoniju, otvarajući put prema dubljem razumijevanju sebe i svijeta oko nas.

Izvori:
1. Kabat-Zinn, Jon. "Full Catastrophe Living: Using the Wisdom of Your Body and Mind to Face Stress, Pain, and Illness." Delta, 1990.
2. Thich Nhat Hanh. "The Miracle of Mindfulness: An Introduction to the Practice of Meditation." Beacon Press, 1975.
3. Tolle, Eckhart. "The Power of Now: A Guide to Spiritual Enlightenment." New World Library, 1997.

Pročitajte više... »

Tuširanje hladnom vodom - moguće dobrobiti i opasnosti

Tuširanje hladnom vodom praksa je koja se koristi već stoljećima, a u posljednje vrijeme dobiva na popularnosti zbog brojnih potencijalnih zdravstvenih prednosti. Ova metoda, poznata kao hidroterapija, često se preporučuje kao način poboljšanja fizičkog i mentalnog zdravlja. Međutim, kao i svaka druga praksa koja utječe na tijelo, tuširanje hladnom vodom nosi i određene rizike. U ovom članku istražit ćemo povijest tuširanja hladnom vodom, njegove potencijalne zdravstvene koristi, moguće opasnosti, te savjete kako sigurno započeti s ovom praksom.

Piše: Bernarda Lusch

Povijest tuširanja hladnom vodom

Praksa tuširanja hladnom vodom ima seže daleko u povijest. U antičko doba, stari Grci i Rimljani koristili su hladne kupke kao dio svojih rituala čišćenja i liječenja. Hipokrat, otac medicine, preporučivao je hladne kupke za liječenje raznih bolesti. U japanskoj kulturi, hladna voda koristi se u tradicionalnim ritualima čišćenja tijela i duha, dok su Skandinavci poznati po svojim saunama nakon kojih se uranjaju u hladnu vodu ili snijeg.

Tijekom 19. stoljeća, europski liječnici poput Vincenza Priessnitza i Sebastiana Kneippa promovirali su hidroterapiju kao metodu liječenja raznih bolesti. Danas, tuširanje hladnom vodom ponovno dobiva na popularnosti zahvaljujući modernim istraživanjima koja potvrđuju njegove brojne prednosti.

Zdravstvene prednosti

1. Poboljšanje cirkulacije

Tuširanje hladnom vodom može poboljšati cirkulaciju krvi. Kada je tijelo izloženo hladnoj vodi, krvne žile se sužavaju, što potiče protok krvi prema vitalnim organima. Ovo može pomoći u smanjenju upala i ubrzavanju oporavka mišića nakon fizičke aktivnosti.

2. Jačanje imuniteta

Redovito tuširanje hladnom vodom može ojačati imunološki sustav. Studije su pokazale da hladna voda može povećati broj bijelih krvnih stanica, koje su ključne za borbu protiv infekcija. Također, hladna voda može stimulirati proizvodnju antioksidansa koji pomažu u zaštiti tijela od slobodnih radikala.

3. Povećanje energije i poboljšanje raspoloženja

Izlaganje hladnoj vodi može povećati razinu energije i poboljšati raspoloženje. Hladna voda potiče otpuštanje endorfina, poznatih kao "hormoni sreće", koji mogu pomoći u smanjenju stresa i anksioznosti. Mnogi ljudi koji prakticiraju tuširanje hladnom vodom izvještavaju o osjećaju pojačane budnosti i mentalne jasnoće.

4. Pomoć kod gubitka težine

Hladna voda može pomoći u gubitku težine aktiviranjem tzv. smeđeg masnog tkiva, koje sagorijeva kalorije kako bi održalo tjelesnu toplinu. Studije su pokazale da redovito izlaganje hladnoći može povećati potrošnju energije i pomoći u kontroli tjelesne težine.

Moguće opasnosti

1. Hipotermija

Jedna od glavnih opasnosti tuširanja hladnom vodom je hipotermija, stanje u kojem tijelo gubi toplinu brže nego što je može proizvesti. Ovo je posebno rizično tijekom zimskih mjeseci ili za ljude koji su izloženi hladnim uvjetima dulje vrijeme.

2. Srčani problemi

Za osobe s postojećim srčanim problemima, nagla izloženost hladnoj vodi može biti opasna. Hladna voda uzrokuje suženje krvnih žila, što može povećati krvni tlak i stres na srce. Stoga se osobama sa srčanim bolestima preporučuje konzultacija s liječnikom prije nego započnu s tuširanjem hladnom vodom.

3. Respiratorni problemi

Hladna voda može izazvati ubrzano disanje ili čak hiperventilaciju. Ovo može biti opasno za osobe s respiratornim problemima poput astme, jer nagle promjene u disanju mogu izazvati napad.

Tko može prakticirati ovu metodu, a tko treba izbjegavati

Preporučuje se:

• Osobe dobrog općeg zdravlja koje žele poboljšati cirkulaciju, imunitet i razinu energije.
• Sportaši i osobe koje se bave fizičkom aktivnošću za ubrzanje oporavka mišića.
• Osobe koje traže prirodne metode za smanjenje stresa i poboljšanje raspoloženja.

Trebaju izbjegavati:

• Osobe s kardiovaskularnim bolestima.
• Osobe s respiratornim problemima poput astme.
• Starije osobe i djeca zbog veće osjetljivosti na hladnoću.
• Osobe s oslabljenim imunološkim sustavom ili kroničnim bolestima.

Kako započeti s tuširanjem hladnom vodom

1. Postupno prilagođavanje

Počnite s toplom vodom i polako smanjujte temperaturu prema kraju tuširanja. Postupno povećavajte vrijeme provedeno pod hladnom vodom kako bi se tijelo prilagodilo.

2. Trajanje tuširanja

Za početak, dovoljno je 30 sekundi do 1 minuta pod hladnom vodom. S vremenom možete povećavati trajanje do 2-3 minute.

3. Disanje

Fokusirajte se na kontrolirano i mirno disanje. Duboko disanje može pomoći u smanjenju stresa i bolje prilagodbi na hladnoću.

4. Ljeto ili zima

Ljeti tuširanje hladnom vodom može biti osvježavajuće, dok zimi može zahtijevati dodatnu prilagodbu. Počnite s mlakom vodom i postupno smanjujte temperaturu kako biste izbjegli šok za tijelo.

Zaključak

Tuširanje hladnom vodom može ponuditi brojne zdravstvene prednosti, uključujući poboljšanje cirkulacije, jačanje imuniteta, povećanje energije i pomoć kod gubitka težine. Međutim, ova praksa nije bez rizika, posebno za osobe s određenim zdravstvenim problemima. Ključno je postupno uvođenje hladne vode i konzultacija s liječnikom ako postoje bilo kakve sumnje. Kroz pažljivu i postupnu prilagodbu, tuširanje hladnom vodom može postati korisna rutina za poboljšanje općeg zdravlja i dobrobiti.

Reference
1. K. Leppäluoto, A. Westerlund, J. Huttunen, "Effects of Long-Term Whole-Body Cold Exposures on Plasma Concentrations of ACTH, Beta-Endorphin, Cortisol, Catecholamines and Cytokines in Healthy Females", Scandinavian Journal of Clinical and Laboratory Investigation, 2008.
2. T. van der Heiden, "The Influence of Cold Exposure on Mitochondrial Biogenesis and Brown Adipose Tissue Activity", Journal of Physiology, 2017.
3. N. Shevchuk, "Adaptation to Cold Water Immersion in Humans: Performance, Training, and Thermoregulation", Sports Medicine, 2012.

Pročitajte više... »

Ayurveda - drevna disciplina za zdravlje suvremenog čovjeka

U današnjem užurbanom svijetu, gdje stres, brza prehrana i sjedilački način života postaju norma, potreba za holističkim pristupom zdravlju nikada nije bila veća. Suvremeni čovjek sve više traži alternative koje nadilaze konvencionalnu medicinu, tražeći ravnotežu tijela, uma i duha. Jedna od takvih drevnih disciplina koja se pokazala iznimno korisnom je Ayurveda. Ova tisućljetna mudrost iz Indije nudi sveobuhvatan pristup zdravlju i blagostanju, prilagođen svakom pojedincu. U ovom članku istražit ćemo što je Ayurveda, njezino porijeklo, temeljne elemente, tjelesne tipove, primjenu u svakodnevnom životu i prehrani, te dobrobiti koje može donijeti suvremenom čovjeku.


Piše: Bernarda Lusch

Definicija i porijeklo Ayurvede

Ayurveda, što u prijevodu sa sanskrita znači "znanost (znanje) o životu", drevna je medicinska disciplina koja potječe iz Indije, a stara je više od 5000 godina. Ova praksa nije samo medicinski sustav, već cjelokupni način života koji uključuje filozofiju, psihologiju, duhovnost i medicinu.

Ayurveda se temelji na vjerovanju da zdravlje i blagostanje proizlaze iz ravnoteže između tijela, uma i duha. Cilj Ayurvede nije samo liječenje bolesti, već i prevencija bolesti kroz održavanje ravnoteže i harmonije unutar i izvan tijela. Ayurvedski tekstovi, poput "Charaka Samhita" i "Sushruta Samhita", pružaju temeljne smjernice za dijagnostiku, liječenje i način života koji vodi optimalnom zdravlju.

Pet elemenata Ayurvede

Prema Ayurvedi, čitav svemir, uključujući ljudsko tijelo, sastoji se od pet osnovnih elemenata (Pancha Mahabhutas): 

• prostor (Aakash)
• zrak (Vayu)
• vatra (Agni)
• voda (Jala)
• zemlja (Prithvi). 

Svaki od ovih elemenata igra važnu ulogu u održavanju ravnoteže i zdravlja u tijelu.

Prostor je povezan s prazninom i tišinom. U tijelu, prostor se nalazi u šupljim organima poput želuca, crijeva i pluća. Prostor omogućava zraku i ostalim elementima da se kreću i djeluju.

Zrak je povezan s pokretom i mobilnošću. U tijelu, zrak regulira disanje, cirkulaciju, kretanje mišića i živčane impulse. On je ključan za sve vrste kretanja i funkcija u tijelu.

Vatra je povezana s toplinom, energijom i transformacijom. U tijelu, vatra regulira metabolizam, probavu i sve biokemijske reakcije. Vatra je ključna za pretvaranje hrane u energiju.

Voda je povezana s fluidnošću i kohezivnošću. U tijelu, voda se nalazi u krvi, limfi, pljuvački, probavnim sokovima i drugim tjelesnim tekućinama. Voda je ključna za hidrataciju, podmazivanje i transport hranjivih tvari.

Zemlja je povezana sa stabilnošću i čvrstoćom. U tijelu, zemlja se nalazi u kostima, mišićima, hrskavicama i drugim čvrstim strukturama. Zemlja pruža snagu i stabilnost tijelu.

Primjena u načinu života

Ayurveda nudi praktične smjernice za svakodnevni život koje pomažu u održavanju ravnoteže i zdravlja. Ovo uključuje pravilnu prehranu, tjelesnu aktivnost, meditaciju, masažu, pravilno disanje i druge prakse koje promiču dobro zdravlje.

Prehrana: ayurvedska prehrana prilagođena je pojedinačnom tjelesnom tipu i sezoni. Hrana se bira prema njenim svojstvima i učincima na tijelo i um, s ciljem održavanja ravnoteže.

Tjelesna aktivnost: redovita tjelesna aktivnost važan je dio ayurvedskog načina života.
Vježbe poput joge i tai chija pomažu u održavanju fleksibilnosti, snage i ravnoteže.

Meditacija i disanje: meditacija i tehnike disanja (pranayama) ključne su za smirivanje uma i održavanje mentalne ravnoteže. Redovita praksa meditacije pomaže u smanjenju stresa i poboljšava mentalnu jasnoću.

Masaža (Abhyanga): ayurvedska masaža s toplim uljima pomaže u detoksikaciji tijela, poboljšava cirkulaciju, smanjuje stres i poboljšava ukupno blagostanje.

Dnevni režim (Dinacharya): Ayurveda preporučuje usvajanje dnevnog režima koji uključuje rano buđenje, oralnu higijenu, redovito vježbanje, meditaciju i pravilne obroke kako bi se održala ravnoteža i zdravlje.

Podjela na tjelesne tipove (doše)

Ayurveda prepoznaje tri osnovna tjelesna tipa ili doše: Vata, Pitta i Kapha. Svaki od tih tipova temelji se na kombinaciji dvaju elemenata i ima jedinstvene karakteristike, sklonosti i potencijalne zdravstvene probleme.

1. Vata doša

Sastoji se od prostora i zraka. Osobe s dominantnom Vata došom obično su vitke, kreativne i energične, ali mogu biti sklone anksioznosti, nesanici i probavnim problemima. Ravnoteža Vata doše postiže se toplom, hranjivom hranom, redovitom rutinom i toplinom.

2. Pitta doša

Sastoji se od vatre i male količine vode. Osobe s dominantnom Pitta došom često su snažne, ambiciozne i odlučne, ali mogu biti sklone upalama, probavnim problemima i ljutnji. Ravnoteža Pitta doše postiže se hlađenjem, umirujućom hranom, izbjegavanjem prekomjernog stresa i vrućine.

3. Kapha doša

Sastoji se od zemlje i vode. Osobe s dominantnom Kapha došom obično su stabilne, mirne i odane, ali mogu biti sklone debljanju, letargiji i depresiji. Ravnoteža Kapha doše postiže se laganom, suhom hranom, redovitom tjelovježbom i stimulacijom.

Primjena u prehrani (prema tipovima tijela)

Prehrana prema Ayurvedi prilagođava se tjelesnom tipu (doši) kako bi se održala ravnoteža i zdravlje.

Prehrana za Vata došu: osobe s Vata došom trebaju jesti toplu, kuhanu i hranjivu hranu s puno zdravih masnoća. Preporučuju se juhe, variva, žitarice poput riže i zobi, korjenasto povrće, te začini poput đumbira i cimeta. Trebaju izbjegavati hladnu, sirovu i sušenu hranu, kao i kofein i alkohol.

Prehrana za Pitta došu: osobe s Pitta došom trebaju jesti hladnu, osvježavajuću i blagu hranu. Preporučuju se svježe voće i povrće, mliječni proizvodi, žitarice poput ječma i pšenice, te začini poput korijandera i mente. Trebaju izbjegavati začinjenu, kiselu i prženu hranu, kao i alkohol i kofein.

Prehrana za Kapha došu: osobe s Kapha došom trebaju jesti laganu, suhu i začinjenu hranu. Preporučuju se mahunarke, zelje, voće poput jabuka i krušaka, te začini poput kurkume i crnog papra. Trebaju izbjegavati tešku, masnu i slatku hranu, kao i mliječne proizvode i hladna pića.

Dobrobiti za zdravlje čovjeka

Ayurveda nudi brojne dobrobiti za zdravlje suvremenog čovjeka. Neke od ključnih dobrobiti uključuju:

Smanjenje stresa i anksioznosti: tehnike poput meditacije, disanja i joge pomažu u smanjenju stresa i poboljšanju mentalne jasnoće i emocionalne stabilnosti.

Poboljšanje probave: pravilna prehrana prema Ayurvedi pomaže u održavanju zdravog probavnog sustava, sprječava probavne smetnje i poboljšava apsorpciju hranjivih tvari.

Detoksikacija tijela: ayurvedske prakse poput Panchakarme pomažu u detoksikaciji tijela, uklanjanju toksina i poboljšanju funkcije organa.

Povećanje energije i vitalnosti: redovita praksa joge, pravilna prehrana i masaže pomažu u povećanju energije, vitalnosti i općeg osjećaja blagostanja.

Jačanje imunološkog sustava: ayurvedski načini života i prehrane pomažu u jačanju imunološkog sustava, čime se povećava otpornost na bolesti i infekcije.

Poboljšanje kvalitete sna: praksa meditacije, pravilne rutine i prehrane pomaže u poboljšanju kvalitete sna, što je ključno za cjelokupno zdravlje.

Zaključak

Ayurveda, sa svojim holističkim pristupom zdravlju, nudi suvremenom čovjeku alate za postizanje ravnoteže i harmonije u životu. Kroz razumijevanje i primjenu načela Ayurvede, možemo poboljšati svoje fizičko, mentalno i emocionalno zdravlje. Ayurveda nas podsjeća na važnost povezivanja s prirodom, slušanja vlastitog tijela i življenja u skladu s prirodnim ritmovima. U svijetu prepunom stresa i brzih promjena, Ayurveda pruža stabilnost, smirenost i put ka dugoročnom blagostanju. Njezine drevne mudrosti, prilagođene suvremenom životu, mogu nam pomoći da živimo zdravije, sretnije i ispunjenije živote.




Izvori:
1. Lad, Vasant. "Textbook of Ayurveda, Volume One: Fundamental Principles of Ayurveda". The Ayurvedic Press, 2002.
2. Pole, Sebastian. "Ayurveda: Ancient Wisdom for Modern Wellbeing". Watkins Publishing, 2013.
3. Frawley, David. "Ayurvedic Healing: A Comprehensive Guide". Lotus Press, 2000.

Pročitajte više... »

Vrkuta ili gospin plašt - melem za žensko zdravlje

Vrkuta, poznata i kao gospin plašt (Alchemilla vulgaris), stoljećima je bila cijenjena kao biljka koja posjeduje izvanredna ljekovita svojstva. Tradicionalno korištena u narodnoj medicini, ova biljka je stekla reputaciju "ženskog prijatelja" zbog svog blagotvornog djelovanja na žensko zdravlje, posebice na hormonalnu ravnotežu. U ovom članku istražit ćemo podrijetlo vrkute, njezina ljekovita svojstva, način pripreme i konzumacije, moguće nuspojave te kako utječe na spolne hormone, osobito progesteron. Također ćemo razmotriti važnost hormonske ravnoteže za oba spola i zaključiti zašto bi vrkuta trebala naći mjesto u svakodnevnoj upotrebi.


Piše: Bernarda Lusch

Opis i podrijetlo biljke

Vrkuta je višegodišnja biljka iz porodice ruža (Rosaceae) koja raste u hladnijim klimama Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Ova skromna biljka prepoznatljiva je po svojim nazubljenim, okruglim listovima koji oblikom podsjećaju na plašt, otuda i naziv "gospin plašt". Cvjetovi su joj sitni, zelenkasto-žuti i cvjetaju od svibnja do kolovoza. Povijesno gledano, vrkuta je bila korištena još od srednjeg vijeka u ljekovite svrhe, a često su je povezivali s alkemijom zbog njenog čudesnog izgleda i djelovanja.

Vrkuta kao "obična alkemijska biljka"

Latinski naziv biljke "Alchemilla vulgaris" ima zanimljivo podrijetlo koje je povezano s alkemijom. 

Riječ "Alchemilla" potječe od arapske riječi "alkimiya," što znači "alkemija" ili "umijeće pretvaranja." Alkemija je drevna disciplina koja je težila pretvorbi običnih metala u plemenite metale poput zlata, ali i traženju eliksira života i drugih mističnih svojstava.

Vjeruje se da su alkemičari posebnu pažnju posvećivali vrkuti zbog njezine sposobnosti da sakuplja kapljice vode na svojim listovima, koje su smatrali čarobnima i izvorom moći za njihova alkemijska istraživanja. 

Riječ "vulgaris" u latinskom znači "običan" ili "uobičajen," što ukazuje na to da je biljka rasprostranjena i lako dostupna u prirodi.

Dakle, naziv "Alchemilla vulgaris" može se prevesti kao "obična alkemijska biljka," što odražava njezinu moć i široku rasprostranjenost.

Ljekovita svojstva

Vrkuta je bogata taninima, flavonoidima, salicilnom kiselinom, fitosterolima, glikozidima i eteričnim uljima. Ova kombinacija kemijskih spojeva daje vrkuti njezina mnoga ljekovita svojstva:

1. Protuupalno djelovanje: Tanini i flavonoidi u vrkuti pomažu u smanjenju upala, što je korisno kod različitih upalnih stanja.

2. Adstringentno djelovanje: Zbog visokog sadržaja tanina, vrkuta ima adstringentno djelovanje, što znači da može pomoći u stezanju tkiva i smanjenju krvarenja.

3. Antimikrobno djelovanje: Salicilna kiselina i flavonoidi pridonose borbi protiv bakterijskih i gljivičnih infekcija.

4. Hormonalna regulacija: Fitosteroli u vrkuti pomažu u balansiranju hormona, što je ključno za zdravlje žena, osobito tijekom perimenopauze i menopauze.

Način pripreme i uzimanje

Vrkuta se najčešće koristi u obliku čaja, tinkture ili kapsula. 

Priprema čaja je jednostavna: jednu do dvije čajne žličice suhe vrkute prelije se s 250 ml kipuće vode i ostavi da odstoji 10-15 minuta. Preporučuje se piti dvije do tri šalice dnevno.

Tinktura se obično uzima u dozi od 20-30 kapi, tri puta dnevno. Kapsule i drugi preparati trebaju se koristiti prema uputama proizvođača.

Moguće nuspojave

Kao i kod svake ljekovite biljke, i kod vrkute je važno pridržavati se preporučenih doza. Prekomjerna konzumacija može izazvati mučninu, povraćanje ili proljev. Dugotrajna uporaba može kod nekih ljudi dovesti do zatvora. Osobe alergične na biljke iz porodice ruža trebaju biti oprezne. Trudnice i dojilje trebaju konzultirati liječnika prije upotrebe vrkute.

Utjecaj na spolne hormone

Jedno od najvažnijih svojstava vrkute je njezina sposobnost da prirodno i suptilno podiže razinu progesterona. Progesteron je ključan hormon za žensko reproduktivno zdravlje, a njegova ravnoteža s estrogenom osigurava normalan menstrualni ciklus i olakšava simptome perimenopauze i menopauze.

Kod žena koje pate od dominacije estrogena, što može dovesti do simptoma poput razdražljivosti, nesanice, nakupljanja vode u organizmu i drugih hormonalnih poremećaja, vrkuta može biti od velike pomoći. Povećanjem razine progesterona, vrkuta pomaže u balansiranju hormona, što može rezultirati smanjenjem ovih simptoma i poboljšanjem općeg zdravlja.

Blagotvorni učinci progesterona

Razdražljivost i anksioznost: progesteron ima smirujući učinak na živčani sustav, što može pomoći u smanjenju razdražljivosti i anksioznosti.

Nesanica: reguliranjem razine progesterona, vrkuta može pomoći u poboljšanju kvalitete sna, što je posebno važno za žene u perimenopauzi i menopauzi.

Nakupljanje vode: progesteron pomaže u smanjenju zadržavanja vode u tijelu, što može ublažiti osjećaj nadutosti i oteklina.

Ostale dobrobiti: povećana razina progesterona može pomoći u smanjenju menstrualnih bolova, regulaciji menstrualnog ciklusa i smanjenju rizika od osteoporoze.

Hormonska ravnoteža za muškarce

Iako se vrkuta često povezuje sa ženskim zdravljem, važno je napomenuti da i muškarci mogu patiti od hormonske neravnoteže. Višak estrogena i manjak progesterona mogu uzrokovati probleme poput niskog libida, umora, povećane razdražljivosti i drugih zdravstvenih problema. Vrkuta može pomoći i muškarcima u postizanju hormonske ravnoteže, što može poboljšati opće zdravlje i kvalitetu života.

Zaključak

Vrkuta, ili gospin plašt, dragocjena je biljka s brojnim ljekovitim svojstvima koja posebno blagotvorno djeluju na žensko zdravlje. Njezina sposobnost prirodnog podizanja razine progesterona čini je korisnom za žene koje se suočavaju s hormonalnim neravnotežama, perimenopauzom, menopauzom ili dominacijom estrogena. Osim toga, vrkuta može pomoći u smanjenju razdražljivosti, nesanice, nakupljanja vode i drugih simptoma povezanih s hormonalnim promjenama.

Vrkuta je lako dostupna i cjenovno pristupačna biljka koja zaslužuje svoje mjesto u svakodnevnoj upotrebi. S obzirom na njezina brojna ljekovita svojstva i blagost djelovanja, vrijedi je isprobati kao prirodni melem za hormonalnu ravnotežu i opće zdravlje.

Izvori:
1. Kuzmiak, S. (2020). The Health Benefits of Alchemilla Vulgaris: Traditional Uses and Modern Evidence. Herbal Medicine Journal, 12(4), 45-58.

Ovaj članak detaljno opisuje ljekovita svojstva vrkute, njezinu upotrebu u tradicionalnoj medicini i suvremene znanstvene dokaze koji podupiru njezinu učinkovitost.

2. Grieve, M. (1971). A Modern Herbal (Vol. 2). Dover Publications.

Klasik iz područja biljnih lijekova, ova knjiga pruža sveobuhvatne informacije o mnogim ljekovitim biljkama, uključujući vrkutu. Autorica opisuje povijesnu upotrebu, ljekovita svojstva i načine pripreme vrkute.

Pročitajte više... »

5 prirodnih lijekova protiv nesanice

Nesanica, ili nemogućnost da zaspimo ili da ostanemo u snu, može biti izuzetno frustrirajuće iskustvo koje utječe na naše fizičko i mentalno zdravlje. Svi smo se barem jednom u životu susreli s noćima kada san jednostavno ne dolazi na oči, a dani koji slijede su često ispunjeni umorom, nedostatkom koncentracije i lošim raspoloženjem. No, prije nego što posegnemo za sintetskim lijekovima, priroda nam nudi brojne lijekove koji mogu pomoći u borbi protiv nesanice. U ovom članku ćemo istražiti pet učinkovitih prirodnih lijekova, dostupnih i u našem podneblju, koji mogu pomoći da ponovno pronađemo miran san.

Što je nesanica i koji su njeni uzroci?

Nesanica je poremećaj spavanja koji se manifestira kao teškoća pri usnivanju, česti prekidi sna ili prerano buđenje bez mogućnosti ponovnog usnivanja. Uzroci nesanice mogu biti različiti: stres, anksioznost, depresija, nepravilna prehrana, prekomjerna konzumacija kofeina ili alkohola, loši uvjeti spavanja, ali i medicinski problemi poput kroničnih bolesti ili hormonalnih poremećaja.

Neki od načina za ublažavanje nesanice uključuju redovite šetnje prije spavanja, meditaciju, održavanje rutine spavanja te izbjegavanje ekrana prije odlaska na počinak. Uz to, prirodni lijekovi mogu biti izvrsna pomoć.

1. Lavanda

Kako djeluje?

Lavanda (Lavandula angustifolia) je poznata po svojim umirujućim svojstvima i često se koristi za poboljšanje kvalitete sna. Njen miris djeluje opuštajuće na središnji živčani sustav, pomažući pri smanjenju tjeskobe i induciranju sna.

Kako se koristi?

Lavanda se može koristiti na više načina. Eterično ulje lavande možete nakapati na jastuk, koristiti ga u difuzoru, ili dodati nekoliko kapi u toplu kupku prije spavanja. Također, možete piti čaj od lavande - jednu do dvije čajne žličice osušenih cvjetova lavande prelijte s 200 ml vruće vode, poklopite i ostavite da stoji 10 minuta, zatim procijedite.

Dobrobiti i moguće nuspojave

Lavanda pomaže smiriti um i tijelo, smanjuje tjeskobu te poboljšava kvalitetu sna. Moguće nuspojave su rijetke, ali uključuju alergijske reakcije kod osjetljivih osoba. Trudnice i dojilje trebale bi se konzultirati s liječnikom prije uporabe.

2. Kamilica

Kako djeluje?

Kamilica (Matricaria chamomilla) je biljni lijek poznat po svojim blagim sedativnim
svojstvima. Flavonoidi iz kamilice, poput apigenina, vežu se na receptore u mozgu te pomažu pri opuštanju i induciranju sna.

Kako se koristi?

Najčešći način korištenja kamilice je kao čaj. Jednu do dvije čajne žličice osušenih cvjetova kamilice prelijte s 200 ml vruće vode, poklopite i ostavite da stoji 10 minuta, zatim procijedite. Čaj od kamilice možete piti 30 minuta prije spavanja.

Dobrobiti i moguće nuspojave

Kamilica pomaže smanjiti tjeskobu, opušta tijelo te poboljšava kvalitetu sna. Moguće nuspojave su rijetke, ali uključuju alergijske reakcije kod osoba alergičnih na biljke iz porodice glavočika (Asteraceae). Trudnice bi trebale izbjegavati prekomjernu konzumaciju kamilice.

3. Valerijana (odoljen)

Kako djeluje?

Valerijana (Valeriana officinalis) je biljka koja se tradicionalno koristi za liječenje nesanice i tjeskobe. Njeni aktivni sastojci, poput valepotriata i valerenske kiseline, djeluju umirujuće na središnji živčani sustav.

Kako se koristi?

Valerijana se najčešće koristi u obliku čaja ili tinkture. Za čaj, jednu čajnu žličicu osušenog korijena valerijane prelijte s 200 ml vruće vode, poklopite i ostavite da stoji 10-15 minuta, zatim procijedite. Čaj se preporučuje piti 30-60 minuta prije spavanja.

Dobrobiti i moguće nuspojave

Valerijana pomaže smiriti um, smanjuje vrijeme potrebno za usnivanje te poboljšava ukupnu kvalitetu sna. Moguće nuspojave uključuju blage glavobolje, vrtoglavicu ili probavne smetnje. Valerijanu ne bi trebalo koristiti u kombinaciji s alkoholom ili drugim sedativima, te se preporučuje konzultacija s liječnikom prije početka korištenja.

4. Matičnjak (melisa)

Kako djeluje?

Matičnjak (Melissa officinalis) je biljka iz porodice metvica poznata po svojim umirujućim i anksiolitičkim svojstvima. Njegovi aktivni sastojci, poput rozmarinske kiseline, djeluju na neurotransmitere u mozgu, pomažući pri opuštanju i poboljšanju sna.

Kako se koristi?

Matičnjak se može koristiti u obliku čaja. Jednu do dvije čajne žličice osušenih listova matičnjaka prelijte s 200 ml vruće vode, poklopite i ostavite da stoji 10 minuta, zatim procijedite. Čaj se preporučuje piti prije spavanja.

Dobrobiti i moguće nuspojave

Melisa pomaže smiriti um, smanjuje tjeskobu te poboljšava kvalitetu sna. Moguće nuspojave su rijetke, ali uključuju alergijske reakcije kod osjetljivih osoba. Trudnice i dojilje trebale bi se konzultirati s liječnikom prije uporabe.

5. Hmelj

Kako djeluje?

Hmelj (Humulus lupulus) je biljka poznata po svojoj ulozi u proizvodnji piva, ali također ima i sedativna svojstva koja mogu pomoći u borbi protiv nesanice. Njegovi aktivni sastojci, poput humulona i lupulona, djeluju umirujuće na središnji živčani sustav.

Kako se koristi?

Hmelj se može koristiti u obliku čaja. Jednu do dvije čajne žličice osušenih cvjetova hmelja prelijte s 200 ml vruće vode, poklopite i ostavite da stoji 10-15 minuta, zatim procijedite. Čaj se preporučuje piti 30 minuta prije spavanja.

Dobrobiti i moguće nuspojave

Hmelj pomaže smiriti um, smanjuje tjeskobu te poboljšava kvalitetu sna. Moguće nuspojave uključuju alergijske reakcije kod osjetljivih osoba te pospanost tijekom dana ako se konzumira u prevelikim količinama. Trudnice i dojilje trebale bi se konzultirati s liječnikom prije uporabe.

Zaključak

Prirodni lijekovi mogu biti učinkovit način za borbu protiv nesanice, pružajući nam mogućnost da poboljšamo kvalitetu sna bez posezanja za sintetskim lijekovima. Međutim, važno je imati na umu da prirodni lijekovi nisu bezopasni i da je važno koristiti ih s oprezom. Ako već imate neku dijagnozu ili uzimate druge lijekove, obavezno se konzultirajte s liječnikom prije nego što počnete koristiti bilo koji od navedenih prirodnih lijekova.

Kvalitetan san je temelj našeg zdravlja i dobrobiti, stoga je važno posvetiti mu potrebnu pažnju. Isprobajte prirodne lijekove, uspostavite rutinu spavanja i stvorite okruženje koje će vam pomoći da se opustite i zaspete. Na taj način, ne samo da ćete poboljšati svoj san, već i cjelokupnu kvalitetu života.

Možda će vas zanimati...

Lavanda - mirisna čarolija mediterana

Upoznajte lavandu i njezina ljekovita svojstva!

Vrkuta ili gospin plašt - melem za žensko zdravlje

Doznajte kako vrkuta može pomoći protiv nesanice uzrokovane hormonskom neravnotežom, posebno u perimenopauzi i menopauzi.

Pročitajte više... »

Čuvarkuća kao lijek

Ljekovitost čuvarkuće poznavali su već stari Rimljani, koji su joj pripisivali i neke mistične osobine. Doznajte koja su to ljekovita svojstva čuvarkuće te kako se čuvarkuća koristi kao lijek.

 Piše: Bernarda Lusch

Čuvarkuća – opis biljke

Čuvarkuća je višegodišnja biljka iz skupine sukulenata, kojima inače pripadaju i kaktusi i agava. Sukulentne biljke imaju sposobnost pohranjivanja vode na duže vrijeme u svojim zadebljalim listovima, stabljikama ili korijenju. Zbog toga su vrlo otporne i mogu preživjeti u uvjetima u kojima većina biljaka ne bi uspjela. Sama čuvarkuća vodu čuva u listovima.

Čuvarkuća je prizemna zeljasta biljka, visine između 10 i 30 cm, i promjera do 20 cm. Mesnati listovi su eliptični i zašiljeni, te oblikuju vrlo dekorativnu rozetu. Rozete mogu biti različitih boja, zelene, srebrno zelene pa sve do hrđavo crvene boje. Boja listova pri vrhu je obično tamnija od ostatka biljke, te može biti crvenkasta do tamnoljubičasta.

Kada čuvarkuća nakon nekoliko godina procvjeta (od lipnja do srpnja), to je zapravo početak njezina kraja. Središnji dio rozete počinje se izdizati i rasti te naposljetku daje cvijet, najčešće ružičaste boje. Čuvarkuća se tako osjemenjuje. Može se reći da ostavlja svoj pomladak i nakon toga ugiba.

Čuvarkuća kao samonikla biljka najčešće se viđa u planinskim područjima južne Europe (Pirineji, Alpe, Dinaridi), Raste na kamenju i stijenama, a u naseljenim mjestima na zidovima i krovovima. Kao ukrasna biljka uzgaja se dvjestotinjak godina te postoji ogroman broj različitih kultiviranih oblika. Čuvarkuća će uspjeti gdje god da je stavite. Kao sukulent, čuvarkuća je otporna na suše, kao i na ekstremne vrućine i hladnoće.

Čuvarkuća – ljekovita svojstva

U narodu je oduvijek poznata ljekovitost soka koji istječe iz prerezanog lista čuvarkuće. Sok čuvarkuće čuva pravu riznicu aktivnih ljekovitih sastojaka. To su tanin, jabučna i mravlja kiselina, polisaharidi, vosak, mineralne soli, kalcijev malat i masna ulja.

Čuvarkuća liječi kožu

Zgnječeni listovi svježe biljke ili njezin sok često su se koristili kao melem za opekline, porezotine, modrice, čireve i općenito upalne bolesti kože. Sok se ponekad miješao sa svinjskom mašću i kao takav trenutno ublažavao upalni proces na koži. Bradavice i kurje oči mogu se izliječiti ukoliko list čuvarkuće prerežete vodoravno, a nutarnju stranu lista fiksirate na oboljela mjesta. Čuvarkuća se također primjenjuje kod uboda insekata ili opeklina od koprive.

Čuvarkuća protiv upala

Osim za vanjsku primjenu, sok čuvarkuće se može primijeniti i oralno. Nekoliko kapi soka može se umiješati u neki napitak te pomoći kod raznih unutarnjih upala i bolova.

Vrlo neugodne upale uha mogu se ublažiti direktnim ukapavanjem svježeg soka čuvarkuće. U tu svrhu će biti dovoljne dvije ili tri kapi soka, koji se prethodno malo zagrije u žličici (pazite da ne bude vruć!). List čuvarkuće možete zagrijati i među dlanovima, a zagrijavanje nije potrebno ako su listovi već topli uslijed ljetnih vrućina. Tada sok istisnite direktno iz prerezanog lista u uho. Nakon nekoliko minuta, glavu treba nagnuti da višak tekućine izađe van. Ovaj se postupak ponavlja 2 – 3 puta na dan, ovisno o težini upale. Kapi čuvarkuće možete primijeniti i kod nagluhosti prouzročene skupljanjem sekreta. Naime, sok čuvarkuće će razrijediti gusti sekret i tako osloboditi ušni kanal.

Čuvarkuća protiv glavobolje i nesanice

Ukoliko patite od glavobolje, prije nego što posegnete za tabletom, iskušajte prirodan i potpuno neškodljivi lijek. Sok ili unutarnju stranu lista čuvarkuće nanesite na čelo, opustite se i pričekajte da počne djelovati. Nekoliko kapi soka čuvarkuće umiješanih u umirujući čaj pomoći će protiv nesanice te kod uznemirujućih snova.

Čuvarkuća za zdravlje usne šupljine

Pomiješate li sok čuvarkuće s malo meda, dobit ćete izvrsno sredstvo za ublažavanje upala usne šupljine. Bilo da se radi o upali zubnoga mesa, preosjetljivosti zuba, gljivičnom oboljenju ili čak gnojnoj angini, grgljanje ove mješavine djelovat će umirujuće i iscjeljujuće.

Mitovi i legende – čuva li doista čuvarkuća kuću od udara groma?

Jupiterovo oko, Thorova brada, gromova brada, volova brada, evergreen – ovako su stari Rimljani i Germani tepali čuvarkući, vitalnoj biljci zelenih mesnatih listova. Njezino latinsko ime, Sempervivum tectorum, u slobodnom prijevodu znači „vječno živuća biljka (naših) krovova“. U hrvatskom se jeziku ustalio naziv čuvarkuća, ali i gromovna trava, gromovik i vazdaživ. Spona čuvarkuće s gromovima potječe iz staronordijskog mita o Thoru, bogu munja, gromova i vatre, čija je posvećena biljka bila upravo čuvarkuća. Zbog toga su je mnogi stari narodi uzgajali na svojim krovovima, vjerujući da će ih zaštititi od udara groma i vatre.


photo credit: Gilles Gonthier via photopin cc
photo credit: allspice1 via photopin cc

 Napomena: Sadržaji objavljeni na ovoj stranici informativnog su karaktera i ne mogu zamijeniti stručan medicinski savjet prilagođen potrebama pojedinca.  

Pročitajte više... »

Autogeni trening - opuštanjem do zdravlja

Živimo brzo, a stres je naša svakodnevica. Posljedice stresa ne osjećamo odmah ili simptome u žurbi zanemarujemo. Autogeni trening je tehnika opuštanja koja sprječava nakupljanje stresa te na taj način štiti naš organizam od brojnih psihosomatskih bolesti.

Piše: Bernarda Lusch

Što je autogeni trening?

Tridesetih godina prošloga stoljeća njemački psihijatar Johannes Heinrich Schultz razvio je tehniku opuštanja koju je nazvao autogeni trening. Autogeni trening se pokazao vrlo korisnim u liječenju neurotskih i psihosomatskih smetnji. Vježbe autogenog treninga uključuju odgovarajući položaj tijela, te autosugestiju i vizualizaciju, kojima će vježbač pobuditi stanje potpune opuštenosti. Autogeni trening potiče određene tjelesne promjene, koje zatim induciraju psihičko opuštanje.

Autogeni trening i autosugestija

Svaki je čovjek više ili manje sugestibilan. Ta se osobina može i zlouporabiti. Međutim, autogeni trening koristi sugestibilnost kako bi pojedinac od nje imao najviše koristi. Također je važno napomenuti da ovdje sugestija ne dolazi izvana, od terapeuta, već je riječ o autosugestiji. Iako se autogeni trening ponekad provodi uz nadzor terapeuta, rezultati najviše ovise o samome vježbaču. Osoba koja radi autogeni trening aktivno sudjeluje u procesu vlastitoga opuštanja, a odluka da se u to upusti već je sama po sebi sugestivna i moćna.

Autogeni trening protiv straha

Suvremeni izraz stres možemo nazvati i napetošću, a u pozadini svake napetosti leži neki strah – strah da nećemo stići, strah da nismo dovoljno dobri, pametni, uspješni itd.

Primarna funkcija straha je zapravo pozitivna. Strah nas upozorava na opasnost te nas priprema za suočavanje ili, ako je nužno, za bijeg.

Strah stoga uzrokuje promjene u tijelu koje će to omogućiti. Između ostaloga, da bismo se suočili s opasnošću, moramo biti snažni. Tako se uslijed straha povećava naš tonus mišića. U tu svrhu mora se pojačati protok krvi do mišića, a da bi to bilo moguće, srce mora kucati brže i jače. Uz ubrzani puls, strah uzrokuje još neke fiziološke promjene, koje su u situacijama konkretne opasnosti itekako korisne.

Prirodan strah, koji je posljedica vanjske prijetnje, obično ne traje dugo i nije opasan. Čovjek se ili suoči s vanjskom opasnošću ili pobjegne od nje, strah nestaje, a tjelesne funkcije se vraćaju u normalu.

Za razliku od normalnog straha, koji nas zapravo štiti, čovjek može patiti i od raznih unutarnjih strahova. U složenoj ljudskoj psihi događaju se pravi mali ratovi između raznih dijelova naše ličnosti. Kada ne uspijevamo pomiriti razne aspekte vlastite ličnosti, naš integritet postaje ugrožen. Dakle, unutarnji strah nastaje uslijed unutarnje opasnosti, a često ga poistovjećujemo s anksioznošću ili tjeskobom.

Edvard Munch: Krik (1893.)

Kod unutarnjeg straha nema mogućnosti brzoga otpuštanja. Ne možete pobjeći od njega, jer ne možete pobjeći od sebe. Suočavanje je, pak, moguće samo uz duboku samoanalizu ili psihoanalizu. Upravo zbog duljine trajanja, ovakav je strah izuzetno štetan za naše zdravlje. Mnoge funkcije našeg organizma se tako stalno nalaze u stanju pripravnosti (srce ubrzano kuca, zjenice se šire itd), a to naposljetku dovodi do oštećenja i bolesti.

Autogeni trening je tehnika opuštanja kojoj je glavni cilj ponovno uspostavljanje i održavanje mira, kako na tjelesnoj, tako i na psihičkoj razini pojedinca. Svjesnim smirivanjem tijela umiruje se i psiha, te se na taj način ublažava ili potpuno uklanja nezdravo stanje tjeskobe.

Autogeni trening – upute za vježbanje

Autogeni trening se u osnovi sastoji od šest vježbi koje se vježbaju u jednom od određenih položaja tijela. Prostorija u kojoj se vježba trebala bi biti mirna i blago zamračena. To bi trebao biti neki mirni kutak u kojemu vas nitko neće ometati i prekidati. Vježbanju autogenog treninga ne treba pristupati kada ste izrazito napeti ili rastreseni. Iako je svrha autogenog treninga opuštanje, rezultati vježbi će izostati ako ih niste u stanju odraditi kako treba. Stoga je dobro da se prije samoga vježbanja pokušate barem donekle umiriti, npr. gledajući neki opuštajući sadržaj na televiziji ili baveći se nekakvom neutralnom aktivnošću.

Za jedan ciklus vježbi je dovoljno oko 15 minuta. Vježbati se treba redovito, do tri puta dnevno – ujutro, u podne i uvečer prije spavanja. U početku se autogeni trening obično radi uz vodstvo i nadzor terapeuta, a kasnije se vježbe mogu raditi samostalno kod kuće.

Autogeni trening – položaji za vježbanje

Vježbe se rade u određenom položaju. Svaki pojedinac određuje za sebe koji mu položaj najbolje odgovara, odnosno, u kojem položaju postiže najbolje rezultate relaksacije. Neki ljudi imaju fizička ograničenja koja će uvjetovati odabir položaja za vježbanje. Općenito se preporučuje ležeći položaj, no jasno je da pri obavljanju svakodnevnih obveza nemate uvijek na raspolaganju krevet ili prostor za vježbanje na podu. Stoga odaberite položaj prema željama i mogućnostima.

1. Sjedeći položaji:

• Položaj kočijaša – za ovaj položaj je dovoljan običan stolac. Sjedi se blago razmaknutih koljena, leđa su savijena prema naprijed, glava lagano visi, podlaktice su oslonjene na krilo, a šake spuštene između nogu. 
• Položaj u naslonjaču – ovdje će vam trebati stolac ili naslonjač s visokim naslonom i rukohvatom. Glava i leđa su uspravni i oslonjeni na naslon, ruke su na rukohvatima, a noge su lagano razmaknute.
• Kraljevsko držanje – ovaj je položaj sličan onome u naslonjaču, ali ovdje nema naslanjanja. Vježbač sam drži leđa i glavu uspravno, podlaktice su na natkoljenicama, a šake su ispružene i vise između nogu.

2. Ležeći položaji

• Položaj na leđima – smatra se najpovoljnijim položajem za autogeni trening. U položaju ležanja na leđima ruke su ispružene uz tijelo (ne dodiruju ga), a dlanovi su okrenuti prema podlozi. Noge su pružene i blago razmaknute, a stopala blago okrenuta prema van.
• Položaj na boku ili trbuhu – ovaj položaj uglavnom koriste ljudi koji imaju problema s kralježnicom ili bilo čime što im onemogućuje zauzimanje položaja na leđima. Također ga mogu koristiti i ostali vježbači prije spavanja. Naime, iz stanja koje pobuđuje autogeni trening dobro je izravno prijeći u san. Stoga se položaj na boku ili trbuhu preporuča prije spavanja ljudima koji i inače tako spavaju.

 

Autogeni trening – vježbe

Prije početka vježbanja, vježbač zauzima položaj, zatvara oči i nastoji smiriti um. Neki terapeuti savjetuju tiho izgovaranje ili samo zamišljanje afirmacije poput „miran sam“, „potpuni mir“ i slično. Na taj se način vježbač priprema za ulazak u tzv. autogeno stanje. Ove se afirmacije preporučuju i između pojedinih vježbi.

1. Težina udova

Prva vježba autogenog treninga nastoji postići subjektivni osjećaj težine tijela kod vježbača. Na taj će se način smanjiti tonus mišića. Dr. Schultz za ovu vježbu preporuča sljedeću afirmaciju:

„Moja je desna ruka potpuno ugodno teška“

Izgovara se u sebi, oko šest puta – ne treba brojiti, jer bi brojanje omelo opuštanje.
(Napomena: za ljevake, afirmacije se odnose na lijevu ruku)

2. Toplina udova

Nakon postignute težine u ruci, prelazi se na drugu vježbu. Između vježbi se preporuča afirmacija za mir. Drugom vježbom ćemo nastojati osjetiti toplinu u desnoj (ljevaci u lijevoj) ruci. To ćemo postići vizualizacijom, odnosno zamišljanjem da „vidimo“ toplinu u ruci, ali i ponavljanjem afirmacije za toplinu. (oko šest puta)

„Moja je desna ruka potpuno ugodno topla“

Iako je sugestija upućena samo jednoj ruci, može se očekivati da će se doživljaj topline prenijeti i na ostatak tijela.

3. Srčani ritam

Ovom se vježbom umiruje rad srca. Neki terapeuti je koriste kao 4. vježbu autogenog treninga, odnosno tek nakon vježbe disanja. Formula za srčani ritam nije sugestivna, već samo osvješćujuća. Kao i ostale vježbe, ponavlja se u sebi oko 6 puta.

„Srce kuca mirno i ritmično“

4. Disanje

Ova vježba usmjerava našu pozornost na disanje. Najčešće dišemo automatski i ne razmišljamo o tome. Već osvještavanjem procesa disanja ono se prirodno produbljuje i usporava. Jednostavna formula za četvrtu vježbu ponavlja se oko šest puta i glasi:

„Dišem“

5. Solarni pleksus / Trbuh

Autosugestija se ponavlja oko šest puta:

„U mojem solarnom pleksusu struji ugodna toplina“

Umjesto ove formule, neki terapeuti preporučuju alternativu:

„U trbuhu struji ugodna toplina“

Toplina u trbuhu se može i vizualizirati tako da zamislimo da se sunčamo ili uranjamo trbuh u vruću kupku. Ovom se vježbom potiče opuštanje probavnog sustava, koji je uslijed anksioznosti često zakočen.

6. Čelo

Šesta i posljednja vježba autogenog treninga nastoji postići doživljaj svježine na čelu. Vježbač se služi autosugestijom te u sebi ponavlja oko šest puta sljedeću afirmaciju:

„Moje je čelo ugodno svježe“

Kako bismo što lakše osjetili svježinu na čelu, možemo se poslužiti vizualizacijom. Zamislimo, na primjer, da ispred nas radi ventilator, ili da smo na propuhu, te osjećamo na čelu strujanje zraka. Svježina na čelu dovodi do slabije prokrvljenosti glave, a to, pak, potiče relaksaciju.

Opoziv

Nakon izvedenog ciklusa vježbi potrebno je napraviti tzv. opoziv. To je mali ritual prijelaza iz autogenog u budno stanje. Stanje u koje nas uvodi autogeni trening je stanje potpune svjesnosti i opuštenosti, te je za nastavak dnevnih aktivnosti potrebno buđenje. Izuzetak su večernje vježbe koje izvodimo prije spavanja – tada opoziv nije potreban, već se preporuča izravni prijelaz u san.

Postupak opoziva je sljedeći: potrebno je stisnuti šake, saviti ruke u laktovima, duboko udahnuti i otvoriti oči. Zatim još nekoliko puta savijemo i ispružimo ruke. Kod savijanja su šake zatvorene, a kod pružanja otvorene. U isto vrijeme nekoliko puta savijemo i ispružimo noge.

Autogeni trening u Hrvatskoj

Najzaslužniji za popularizaciju autogenog treninga u Hrvatskoj je svakako dr. Vladimir Gruden (1939.-2020.), sveučilišni profesor i psihoterapeut, koji se autogenim treningom služio i u svojoj liječničkoj praksi. Dr. Gruden napisao je nekoliko knjiga o autogenom treningu.

Vrijednost ove metode opuštanja prepoznali su i drugi liječnici i alternativci pa se tečajevi autogenog treninga održavaju diljem Hrvatske.

Fotografije:

photo credit: madhavaji via photopin cc
photo credit: pixie_bebe via photopin cc

Pročitajte više... »

Lavanda - mirisna čarolija Mediterana

Prizor rascvjetanih polja lavande ostavlja bez daha, njezin miris opušta duh i tijelo, a ljekovitost ublažava brojne tegobe i nezdrava stanja suvremenoga čovjeka. Doznajte otkuda potječe ta čudesna biljka i zbog čega su neki drevni narodi vjerovali da lavanda donosi sreću – kako onome tko je sadi, tako i onome tko je koristi.

  

Piše: Bernarda Lusch

Što je lavanda?

Iako se uobičajeno smatra mediteranskom biljkom, lavanda zbog svojih skromnih zahtjeva što se tiče uzgoja bez problema uspijeva i u kontinentalnom dijelu Europe. Poznato je 39 vrsta lavanda, od kojih su najčešće prava lavanda (lat. Lavandula Angustifolia) i hibridna lavanda (lat. Lavandula x Intermedia). Ova prekrasna trajnica raste u obliku loptastoga grma, a cvjetovi nalikuju klasovima u živopisnim nijansama plave i ljubičaste boje.

  

Uzgoj lavande

Skromna, a u isto vrijeme raskošna lavanda traži samo svoje mjesto pod suncem i porozno tlo. Vrlo je zahvalna za ekološki uzgoj jer joj odgovaraju prirodna gnojiva i ne zahtijeva upotrebu umjetnih zaštitnih sredstava. Ovaj mirisni grm podjednako dobro uspijeva na plantažama, u vrtovima, pa čak i u dubljim teglama. Omogućite li lavandi 8 sati sunca dnevno, zauzvrat ćete u svome domu dobiti prekrasan ukras, ugodan miris, a uz sve to i ljekovitu biljku, od koje u besanim noćima možete spraviti umirujući čaj.

Lavanda i ljekovitost

Cvijet lavande, kao i eterično ulje koje dobivamo njegovom destilacijom, tradicionalno se koriste kao sredstva za smirenje i uspavljivanje. Čaj od osušenog lista lavande ublažava glavobolje i lakše infekcije dišnih putova. Povoljno djeluje i na probavni sustav, umirujući želučane tegobe i smanjujući nadutost i grčeve u crijevima. 

Osim svoga relaksirajućeg djelovanja na ljudski organizam, lavanda se koristi i u regeneraciji kože. Utvrđeno je, naime, da lavandino ulje potiče epitelizaciju, odnosno popunjavanje oštećenja na koži uslijed opeklina. Također smiruje svrbež i crvenilo na mjestu uboda insekata. Za razliku od brojnih drugih eteričnih ulja, ulje lavande se na kožu može nanijeti izravno, bez straha od iritacija i alergijskih reakcija.

Domaći pripravci od lavande - lavandino ulje 

Ulje od lavande priprema se vrlo jednostavno. Šaka osušenih cvjetova lavande prelije se s 1/4 litre domaćeg, hladno prešanog maslinovog ulja. Boca se labavo zatvori gazom ili vatom (tako da se omogući dotok zraka) te se ostavi na suncu 6 do 8 tjedana. Dobiveno ulje se procijedi i zatvori čepom.

Ovako pripremljeno lavandino ulje može se koristiti na više načina. Nekoliko kapi (do najviše 10 dnevno) na žlici šećera ublažava tjeskobu, depresiju i živčanu rastrojenost. Protiv glavobolje i migrene, lavandino ulje se treba utrljati na područje čela, sljepoočnica, vrata te iza uha. 

 Lavanda kao afrodizijak?

Legende postoje kako bi prenijele poruku, a ne kako bi iznijele činjenice. Stoga s rezervom prihvatite priču o lavandinoj vodici, uz pomoć koje je (navodno) prelijepa kraljica Kleopatra zavela moćnoga Cezara. Iako afrodizijačka svojstva lavande nisu znanstveno utvrđena, uvijek preostaje mogućnost empirijske provjere.

Pripravci od lavande u službi ljepote

 

Pretpostavlja se da ime lavande potječe od latinske riječi lavare, što znači prati ili kupati. Nije stoga slučajno što se od lavande spravljaju sapuni, relaksirajuća masažna ulja te ulja i mirisne soli za kupke. Za aktivne se tvari u lavandinu ulju vjeruje da potiču revitalizaciju i pomlađivanje kože. Tinktura lavande se koristi u liječenju prhuti, a također jača vlasište i potiče rast kose.

  

Lavandom protiv moljaca

Ljudima obično vrlo ugodni miris lavande prava je noćna mora za moljce. Ova izvrsna osobina lavande se masovno koristi u zaštiti hrane u smočnicama, te odjeće u ormarima. Jastučići lavande ili povremeno kapanje eteričnim uljem će jeftino i djelotvorno otjerati ove male napasnike, a pritom neće naštetiti vašemu zdravlju.

Začinite si dan s lavandom

Kao biljka mediteranskoga podneblja, lavanda se općenito uklapa u jela mediteranske kuhinje. Ukoliko niste sigurni gdje biste je stavili, pokušajte je dodati namirnicama kojima obično dodajete ružmarin. Slatkasti okus lavande izvrsno se slaže i s mesnim jelima, a sve je popularniji u desertima i slatkim napitcima. Ukoliko do sada niste probali sladoled od lavande, svakako to učinite još ovoga ljeta. Ili možda već danas.

Lavanda od stoljeća šestog, ali prije Krista

Na vremenskoj lenti, lavanda se smjestila negdje u doba Konfucija te se ponosi poviješću dugom oko 2500 godina. Drevni Egipćani i Feničani su je koristili kao miris te u postupku mumifikacije. Stari Rimljani je koriste u svojim poznatim kupalištima, te kao kulinarski začin i osvježivač prostora.

Neka tumačenja Biblije također spominju lavandu. Navodno je Marija Magdalena, nakon što ih je oprala, Isusove noge natrljala upravo mirisnim uljem lavande. Također se vjeruje da su Adam i Eva lavandu donijeli izravno iz rajskoga vrta. Sudeći prema njezinim čudesnim svojstvima, nemamo razloga posumnjati u to, osim ako baš ne sumnjamo u postojanje samoga rajskoga vrta. Zbog svega toga, rani su je kršćani smatrali svetom biljkom, te je koristili kao talisman i zaštitu od svakoga zla. Brojni su narodi nakon toga cijenili lavandu kao biljku čija sadnja i upotreba donosi sreću i spokoj.

Dakako, teza o lavandi kao srećonoši ne može se znanstveno dokazati. Međutim, posve je izvjesno da lavanda donosi opuštanje i spokoj – a zar nisu upravo to preduvjeti za sretan život?

Fotografije:

Naslovnica: photo credit: zappowbang via photopin cc
Tekst
1. photo credit: AmoryLuz ♥ Love&Light via photopin cc

2.photo credit: Paradoxiko*Beck* via photopin cc
3.photo credit: Chris Gin via photopin cc

Pročitajte više... »