Čuvarkuća kao lijek

Ljekovitost čuvarkuće poznavali su već stari Rimljani, koji su joj pripisivali i neke mistične osobine. Doznajte koja su to ljekovita svojstva čuvarkuće te kako se čuvarkuća koristi kao lijek.

 

Čuvarkuća – opis biljke

Čuvarkuća je višegodišnja biljka iz skupine sukulenata, kojima inače pripadaju i kaktusi i agava. Sukulentne biljke imaju sposobnost pohranjivanja vode na duže vrijeme u svojim zadebljalim listovima, stabljikama ili korijenju. Zbog toga su vrlo otporne i mogu preživjeti u uvjetima u kojima većina biljaka ne bi uspjela. Sama čuvarkuća vodu čuva u listovima.

Čuvarkuća je prizemna zeljasta biljka, visine između 10 i 30 cm, i promjera do 20 cm. Mesnati listovi su eliptični i zašiljeni, te oblikuju vrlo dekorativnu rozetu. Rozete mogu biti različitih boja, zelene, srebrno zelene pa sve do hrđavo crvene boje. Boja listova pri vrhu je obično tamnija od ostatka biljke, te može biti crvenkasta do tamnoljubičasta.

Kada čuvarkuća nakon nekoliko godina procvjeta (od lipnja do srpnja), to je zapravo početak njezina kraja. Središnji dio rozete počinje se izdizati i rasti te naposljetku daje cvijet, najčešće ružičaste boje. Čuvarkuća se tako osjemenjuje. Može se reći da ostavlja svoj pomladak i nakon toga ugiba.

Čuvarkuća kao samonikla biljka najčešće se viđa u planinskim područjima južne Europe (Pirineji, Alpe, Dinaridi), Raste na kamenju i stijenama, a u naseljenim mjestima na zidovima i krovovima. Kao ukrasna biljka uzgaja se dvjestotinjak godina te postoji ogroman broj različitih kultiviranih oblika. Čuvarkuća će uspjeti gdje god da je stavite. Kao sukulent, čuvarkuća je otporna na suše, kao i na ekstremne vrućine i hladnoće.

Čuvarkuća – ljekovita svojstva

U narodu je oduvijek poznata ljekovitost soka koji istječe iz prerezanog lista čuvarkuće. Sok čuvarkuće čuva pravu riznicu aktivnih ljekovitih sastojaka. To su tanin, jabučna i mravlja kiselina, polisaharidi, vosak, mineralne soli, kalcijev malat i masna ulja.

Čuvarkuća liječi kožu

Zgnječeni listovi svježe biljke ili njezin sok često su se koristili kao melem za opekline, porezotine, modrice, čireve i općenito upalne bolesti kože. Sok se ponekad miješao sa svinjskom mašću i kao takav trenutno ublažavao upalni proces na koži. Bradavice i kurje oči mogu se izliječiti ukoliko list čuvarkuće prerežete vodoravno, a nutarnju stranu lista fiksirate na oboljela mjesta. Čuvarkuća se također primjenjuje kod uboda insekata ili opeklina od koprive.

Čuvarkuća protiv upala

Osim za vanjsku primjenu, sok čuvarkuće se može primijeniti i oralno. Nekoliko kapi soka može se umiješati u neki napitak te pomoći kod raznih unutarnjih upala i bolova.

Vrlo neugodne upale uha mogu se ublažiti direktnim ukapavanjem svježeg soka čuvarkuće. U tu svrhu će biti dovoljne dvije ili tri kapi soka, koji se prethodno malo zagrije u žličici (pazite da ne bude vruć!). List čuvarkuće možete zagrijati i među dlanovima, a zagrijavanje nije potrebno ako su listovi već topli uslijed ljetnih vrućina. Tada sok istisnite direktno iz prerezanog lista u uho. Nakon nekoliko minuta, glavu treba nagnuti da višak tekućine izađe van. Ovaj se postupak ponavlja 2 – 3 puta na dan, ovisno o težini upale. Kapi čuvarkuće možete primijeniti i kod nagluhosti prouzročene skupljanjem sekreta. Naime, sok čuvarkuće će razrijediti gusti sekret i tako osloboditi ušni kanal.

Čuvarkuća protiv glavobolje i nesanice

Ukoliko patite od glavobolje, prije nego što posegnete za tabletom, iskušajte prirodan i potpuno neškodljivi lijek. Sok ili unutarnju stranu lista čuvarkuće nanesite na čelo, opustite se i pričekajte da počne djelovati. Nekoliko kapi soka čuvarkuće umiješanih u umirujući čaj pomoći će protiv nesanice te kod uznemirujućih snova.

Čuvarkuća za zdravlje usne šupljine

Pomiješate li sok čuvarkuće s malo meda, dobit ćete izvrsno sredstvo za ublažavanje upala usne šupljine. Bilo da se radi o upali zubnoga mesa, preosjetljivosti zuba, gljivičnom oboljenju ili čak gnojnoj angini, grgljanje ove mješavine djelovat će umirujuće i iscjeljujuće.

Mitovi i legende – čuva li doista čuvarkuća kuću od udara groma?

Jupiterovo oko, Thorova brada, gromova brada, volova brada, evergreen – ovako su stari Rimljani i Germani tepali čuvarkući, vitalnoj biljci zelenih mesnatih listova. Njezino latinsko ime, Sempervivum tectorum, u slobodnom prijevodu znači „vječno živuća biljka (naših) krovova“. U hrvatskom se jeziku ustalio naziv čuvarkuća, ali i gromovna trava, gromovik i vazdaživ. Spona čuvarkuće s gromovima potječe iz staronordijskog mita o Thoru, bogu munja, gromova i vatre, čija je posvećena biljka bila upravo čuvarkuća. Zbog toga su je mnogi stari narodi uzgajali na svojim krovovima, vjerujući da će ih zaštititi od udara groma i vatre.


photo credit: Gilles Gonthier via photopin cc
photo credit: allspice1 via photopin cc

 Napomena: Sadržaji objavljeni na ovoj stranici informativnog su karaktera i ne mogu zamijeniti stručan medicinski savjet prilagođen potrebama pojedinca.  

Pročitajte više... »

Autogeni trening - opuštanjem do zdravlja

Živimo brzo, a stres je naša svakodnevica. Posljedice stresa ne osjećamo odmah ili simptome u žurbi zanemarujemo. Autogeni trening je tehnika opuštanja koja sprječava nakupljanje stresa te na taj način štiti naš organizam od brojnih psihosomatskih bolesti.

Što je autogeni trening?

Tridesetih godina prošloga stoljeća njemački psihijatar Johannes Heinrich Schultz razvio je tehniku opuštanja koju je nazvao autogeni trening. Autogeni trening se pokazao vrlo korisnim u liječenju neurotskih i psihosomatskih smetnji. Vježbe autogenog treninga uključuju odgovarajući položaj tijela, te autosugestiju i vizualizaciju, kojima će vježbač pobuditi stanje potpune opuštenosti. Autogeni trening potiče određene tjelesne promjene, koje zatim induciraju psihičko opuštanje.

Autogeni trening i autosugestija

Svaki je čovjek više ili manje sugestibilan. Ta se osobina može i zlouporabiti. Međutim, autogeni trening koristi sugestibilnost kako bi pojedinac od nje imao najviše koristi. Također je važno napomenuti da ovdje sugestija ne dolazi izvana, od terapeuta, već je riječ o autosugestiji. Iako se autogeni trening ponekad provodi uz nadzor terapeuta, rezultati najviše ovise o samome vježbaču. Osoba koja radi autogeni trening aktivno sudjeluje u procesu vlastitoga opuštanja, a odluka da se u to upusti već je sama po sebi sugestivna i moćna.

Autogeni trening protiv straha

Suvremeni izraz stres možemo nazvati i napetošću, a u pozadini svake napetosti leži neki strah – strah da nećemo stići, strah da nismo dovoljno dobri, pametni, uspješni itd.

Primarna funkcija straha je zapravo pozitivna. Strah nas upozorava na opasnost te nas priprema za suočavanje ili, ako je nužno, za bijeg.

Strah stoga uzrokuje promjene u tijelu koje će to omogućiti. Između ostaloga, da bismo se suočili s opasnošću, moramo biti snažni. Tako se uslijed straha povećava naš tonus mišića. U tu svrhu mora se pojačati protok krvi do mišića, a da bi to bilo moguće, srce mora kucati brže i jače. Uz ubrzani puls, strah uzrokuje još neke fiziološke promjene, koje su u situacijama konkretne opasnosti itekako korisne.

Prirodan strah, koji je posljedica vanjske prijetnje, obično ne traje dugo i nije opasan. Čovjek se ili suoči s vanjskom opasnošću ili pobjegne od nje, strah nestaje, a tjelesne funkcije se vraćaju u normalu.

Za razliku od normalnog straha, koji nas zapravo štiti, čovjek može patiti i od raznih unutarnjih strahova. U složenoj ljudskoj psihi događaju se pravi mali ratovi između raznih dijelova naše ličnosti. Kada ne uspijevamo pomiriti razne aspekte vlastite ličnosti, naš integritet postaje ugrožen. Dakle, unutarnji strah nastaje uslijed unutarnje opasnosti, a često ga poistovjećujemo s anksioznošću ili tjeskobom.

Edvard Munch: Krik (1893.)

Kod unutarnjeg straha nema mogućnosti brzoga otpuštanja. Ne možete pobjeći od njega, jer ne možete pobjeći od sebe. Suočavanje je, pak, moguće samo uz duboku samoanalizu ili psihoanalizu. Upravo zbog duljine trajanja, ovakav je strah izuzetno štetan za naše zdravlje. Mnoge funkcije našeg organizma se tako stalno nalaze u stanju pripravnosti (srce ubrzano kuca, zjenice se šire itd), a to naposljetku dovodi do oštećenja i bolesti.

Autogeni trening je tehnika opuštanja kojoj je glavni cilj ponovno uspostavljanje i održavanje mira, kako na tjelesnoj, tako i na psihičkoj razini pojedinca. Svjesnim smirivanjem tijela umiruje se i psiha, te se na taj način ublažava ili potpuno uklanja nezdravo stanje tjeskobe.

Autogeni trening – upute za vježbanje

Autogeni trening se u osnovi sastoji od šest vježbi koje se vježbaju u jednom od određenih položaja tijela. Prostorija u kojoj se vježba trebala bi biti mirna i blago zamračena. To bi trebao biti neki mirni kutak u kojemu vas nitko neće ometati i prekidati. Vježbanju autogenog treninga ne treba pristupati kada ste izrazito napeti ili rastreseni. Iako je svrha autogenog treninga opuštanje, rezultati vježbi će izostati ako ih niste u stanju odraditi kako treba. Stoga je dobro da se prije samoga vježbanja pokušate barem donekle umiriti, npr. gledajući neki opuštajući sadržaj na televiziji ili baveći se nekakvom neutralnom aktivnošću.

Za jedan ciklus vježbi je dovoljno oko 15 minuta. Vježbati se treba redovito, do tri puta dnevno – ujutro, u podne i uvečer prije spavanja. U početku se autogeni trening obično radi uz vodstvo i nadzor terapeuta, a kasnije se vježbe mogu raditi samostalno kod kuće.

Autogeni trening – položaji za vježbanje

Vježbe se rade u određenom položaju. Svaki pojedinac određuje za sebe koji mu položaj najbolje odgovara, odnosno, u kojem položaju postiže najbolje rezultate relaksacije. Neki ljudi imaju fizička ograničenja koja će uvjetovati odabir položaja za vježbanje. Općenito se preporučuje ležeći položaj, no jasno je da pri obavljanju svakodnevnih obveza nemate uvijek na raspolaganju krevet ili prostor za vježbanje na podu. Stoga odaberite položaj prema željama i mogućnostima.

1. Sjedeći položaji:

• Položaj kočijaša – za ovaj položaj je dovoljan običan stolac. Sjedi se blago razmaknutih koljena, leđa su savijena prema naprijed, glava lagano visi, podlaktice su oslonjene na krilo, a šake spuštene između nogu. 
• Položaj u naslonjaču – ovdje će vam trebati stolac ili naslonjač s visokim naslonom i rukohvatom. Glava i leđa su uspravni i oslonjeni na naslon, ruke su na rukohvatima, a noge su lagano razmaknute.
• Kraljevsko držanje – ovaj je položaj sličan onome u naslonjaču, ali ovdje nema naslanjanja. Vježbač sam drži leđa i glavu uspravno, podlaktice su na natkoljenicama, a šake su ispružene i vise između nogu.

2. Ležeći položaji

• Položaj na leđima – smatra se najpovoljnijim položajem za autogeni trening. U položaju ležanja na leđima ruke su ispružene uz tijelo (ne dodiruju ga), a dlanovi su okrenuti prema podlozi. Noge su pružene i blago razmaknute, a stopala blago okrenuta prema van.
• Položaj na boku ili trbuhu – ovaj položaj uglavnom koriste ljudi koji imaju problema s kralježnicom ili bilo čime što im onemogućuje zauzimanje položaja na leđima. Također ga mogu koristiti i ostali vježbači prije spavanja. Naime, iz stanja koje pobuđuje autogeni trening dobro je izravno prijeći u san. Stoga se položaj na boku ili trbuhu preporuča prije spavanja ljudima koji i inače tako spavaju.

 

Autogeni trening – vježbe

Prije početka vježbanja, vježbač zauzima položaj, zatvara oči i nastoji smiriti um. Neki terapeuti savjetuju tiho izgovaranje ili samo zamišljanje afirmacije poput „miran sam“, „potpuni mir“ i slično. Na taj se način vježbač priprema za ulazak u tzv. autogeno stanje. Ove se afirmacije preporučuju i između pojedinih vježbi.

1. Težina udova

Prva vježba autogenog treninga nastoji postići subjektivni osjećaj težine tijela kod vježbača. Na taj će se način smanjiti tonus mišića. Dr. Schultz za ovu vježbu preporuča sljedeću afirmaciju:

„Moja je desna ruka potpuno ugodno teška“

Izgovara se u sebi, oko šest puta – ne treba brojiti, jer bi brojanje omelo opuštanje.
(Napomena: za ljevake, afirmacije se odnose na lijevu ruku)

2. Toplina udova

Nakon postignute težine u ruci, prelazi se na drugu vježbu. Između vježbi se preporuča afirmacija za mir. Drugom vježbom ćemo nastojati osjetiti toplinu u desnoj (ljevaci u lijevoj) ruci. To ćemo postići vizualizacijom, odnosno zamišljanjem da „vidimo“ toplinu u ruci, ali i ponavljanjem afirmacije za toplinu. (oko šest puta)

„Moja je desna ruka potpuno ugodno topla“

Iako je sugestija upućena samo jednoj ruci, može se očekivati da će se doživljaj topline prenijeti i na ostatak tijela.

3. Srčani ritam

Ovom se vježbom umiruje rad srca. Neki terapeuti je koriste kao 4. vježbu autogenog treninga, odnosno tek nakon vježbe disanja. Formula za srčani ritam nije sugestivna, već samo osvješćujuća. Kao i ostale vježbe, ponavlja se u sebi oko 6 puta.

„Srce kuca mirno i ritmično“

4. Disanje

Ova vježba usmjerava našu pozornost na disanje. Najčešće dišemo automatski i ne razmišljamo o tome. Već osvještavanjem procesa disanja ono se prirodno produbljuje i usporava. Jednostavna formula za četvrtu vježbu ponavlja se oko šest puta i glasi:

„Dišem“

5. Solarni pleksus / Trbuh

Autosugestija se ponavlja oko šest puta:

„U mojem solarnom pleksusu struji ugodna toplina“

Umjesto ove formule, neki terapeuti preporučuju alternativu:

„U trbuhu struji ugodna toplina“

Toplina u trbuhu se može i vizualizirati tako da zamislimo da se sunčamo ili uranjamo trbuh u vruću kupku. Ovom se vježbom potiče opuštanje probavnog sustava, koji je uslijed anksioznosti često zakočen.

6. Čelo

Šesta i posljednja vježba autogenog treninga nastoji postići doživljaj svježine na čelu. Vježbač se služi autosugestijom te u sebi ponavlja oko šest puta sljedeću afirmaciju:

„Moje je čelo ugodno svježe“

Kako bismo što lakše osjetili svježinu na čelu, možemo se poslužiti vizualizacijom. Zamislimo, na primjer, da ispred nas radi ventilator, ili da smo na propuhu, te osjećamo na čelu strujanje zraka. Svježina na čelu dovodi do slabije prokrvljenosti glave, a to, pak, potiče relaksaciju.

Opoziv

Nakon izvedenog ciklusa vježbi potrebno je napraviti tzv. opoziv. To je mali ritual prijelaza iz autogenog u budno stanje. Stanje u koje nas uvodi autogeni trening je stanje potpune svjesnosti i opuštenosti, te je za nastavak dnevnih aktivnosti potrebno buđenje. Izuzetak su večernje vježbe koje izvodimo prije spavanja – tada opoziv nije potreban, već se preporuča izravni prijelaz u san.

Postupak opoziva je sljedeći: potrebno je stisnuti šake, saviti ruke u laktovima, duboko udahnuti i otvoriti oči. Zatim još nekoliko puta savijemo i ispružimo ruke. Kod savijanja su šake zatvorene, a kod pružanja otvorene. U isto vrijeme nekoliko puta savijemo i ispružimo noge.

Autogeni trening u Hrvatskoj

Najzaslužniji za popularizaciju autogenog treninga u Hrvatskoj je svakako dr. Vladimir Gruden (1939.-2020.), sveučilišni profesor i psihoterapeut, koji se autogenim treningom služio i u svojoj liječničkoj praksi. Dr. Gruden napisao je nekoliko knjiga o autogenom treningu.

Vrijednost ove metode opuštanja prepoznali su i drugi liječnici i alternativci pa se tečajevi autogenog treninga održavaju diljem Hrvatske.

Fotografije:

photo credit: madhavaji via photopin cc
photo credit: pixie_bebe via photopin cc

Pročitajte više... »

Lavanda - mirisna čarolija Mediterana

Prizor rascvjetanih polja lavande ostavlja bez daha, njezin miris opušta duh i tijelo, a ljekovitost ublažava brojne tegobe i nezdrava stanja suvremenoga čovjeka. Doznajte otkuda potječe ta čudesna biljka i zbog čega su neki drevni narodi vjerovali da lavanda donosi sreću – kako onome tko je sadi, tako i onome tko je koristi.

  

Što je lavanda?

Iako se uobičajeno smatra mediteranskom biljkom, lavanda zbog svojih skromnih zahtjeva što se tiče uzgoja bez problema uspijeva i u kontinentalnom dijelu Europe. Poznato je 39 vrsta lavanda, od kojih su najčešće prava lavanda (lat. Lavandula Angustifolia) i hibridna lavanda (lat. Lavandula x Intermedia). Ova prekrasna trajnica raste u obliku loptastoga grma, a cvjetovi nalikuju klasovima u živopisnim nijansama plave i ljubičaste boje.

  

Uzgoj lavande

Skromna, a u isto vrijeme raskošna lavanda traži samo svoje mjesto pod suncem i porozno tlo. Vrlo je zahvalna za ekološki uzgoj jer joj odgovaraju prirodna gnojiva i ne zahtijeva upotrebu umjetnih zaštitnih sredstava. Ovaj mirisni grm podjednako dobro uspijeva na plantažama, u vrtovima, pa čak i u dubljim teglama. Omogućite li lavandi 8 sati sunca dnevno, zauzvrat ćete u svome domu dobiti prekrasan ukras, ugodan miris, a uz sve to i ljekovitu biljku, od koje u besanim noćima možete spraviti umirujući čaj.

Lavanda i ljekovitost

Cvijet lavande, kao i eterično ulje koje dobivamo njegovom destilacijom, tradicionalno se koriste kao sredstva za smirenje i uspavljivanje. Čaj od osušenog lista lavande ublažava glavobolje i lakše infekcije dišnih putova. Povoljno djeluje i na probavni sustav, umirujući želučane tegobe i smanjujući nadutost i grčeve u crijevima. 

Osim svoga relaksirajućeg djelovanja na ljudski organizam, lavanda se koristi i u regeneraciji kože. Utvrđeno je, naime, da lavandino ulje potiče epitelizaciju, odnosno popunjavanje oštećenja na koži uslijed opeklina. Također smiruje svrbež i crvenilo na mjestu uboda insekata. Za razliku od brojnih drugih eteričnih ulja, ulje lavande se na kožu može nanijeti izravno, bez straha od iritacija i alergijskih reakcija.

Domaći pripravci od lavande - lavandino ulje 

Ulje od lavande priprema se vrlo jednostavno. Šaka osušenih cvjetova lavande prelije se s 1/4 litre domaćeg, hladno prešanog maslinovog ulja. Boca se labavo zatvori gazom ili vatom (tako da se omogući dotok zraka) te se ostavi na suncu 6 do 8 tjedana. Dobiveno ulje se procijedi i zatvori čepom.

Ovako pripremljeno lavandino ulje može se koristiti na više načina. Nekoliko kapi (do najviše 10 dnevno) na žlici šećera ublažava tjeskobu, depresiju i živčanu rastrojenost. Protiv glavobolje i migrene, lavandino ulje se treba utrljati na područje čela, sljepoočnica, vrata te iza uha. 

 Lavanda kao afrodizijak?

Legende postoje kako bi prenijele poruku, a ne kako bi iznijele činjenice. Stoga s rezervom prihvatite priču o lavandinoj vodici, uz pomoć koje je (navodno) prelijepa kraljica Kleopatra zavela moćnoga Cezara. Iako afrodizijačka svojstva lavande nisu znanstveno utvrđena, uvijek preostaje mogućnost empirijske provjere.

Pripravci od lavande u službi ljepote

 

Pretpostavlja se da ime lavande potječe od latinske riječi lavare, što znači prati ili kupati. Nije stoga slučajno što se od lavande spravljaju sapuni, relaksirajuća masažna ulja te ulja i mirisne soli za kupke. Za aktivne se tvari u lavandinu ulju vjeruje da potiču revitalizaciju i pomlađivanje kože. Tinktura lavande se koristi u liječenju prhuti, a također jača vlasište i potiče rast kose.

  

Lavandom protiv moljaca

Ljudima obično vrlo ugodni miris lavande prava je noćna mora za moljce. Ova izvrsna osobina lavande se masovno koristi u zaštiti hrane u smočnicama, te odjeće u ormarima. Jastučići lavande ili povremeno kapanje eteričnim uljem će jeftino i djelotvorno otjerati ove male napasnike, a pritom neće naštetiti vašemu zdravlju.

Začinite si dan s lavandom

Kao biljka mediteranskoga podneblja, lavanda se općenito uklapa u jela mediteranske kuhinje. Ukoliko niste sigurni gdje biste je stavili, pokušajte je dodati namirnicama kojima obično dodajete ružmarin. Slatkasti okus lavande izvrsno se slaže i s mesnim jelima, a sve je popularniji u desertima i slatkim napitcima. Ukoliko do sada niste probali sladoled od lavande, svakako to učinite još ovoga ljeta. Ili možda već danas.

Lavanda od stoljeća šestog, ali prije Krista

Na vremenskoj lenti, lavanda se smjestila negdje u doba Konfucija te se ponosi poviješću dugom oko 2500 godina. Drevni Egipćani i Feničani su je koristili kao miris te u postupku mumifikacije. Stari Rimljani je koriste u svojim poznatim kupalištima, te kao kulinarski začin i osvježivač prostora.

Neka tumačenja Biblije također spominju lavandu. Navodno je Marija Magdalena, nakon što ih je oprala, Isusove noge natrljala upravo mirisnim uljem lavande. Također se vjeruje da su Adam i Eva lavandu donijeli izravno iz rajskoga vrta. Sudeći prema njezinim čudesnim svojstvima, nemamo razloga posumnjati u to, osim ako baš ne sumnjamo u postojanje samoga rajskoga vrta. Zbog svega toga, rani su je kršćani smatrali svetom biljkom, te je koristili kao talisman i zaštitu od svakoga zla. Brojni su narodi nakon toga cijenili lavandu kao biljku čija sadnja i upotreba donosi sreću i spokoj.

Dakako, teza o lavandi kao srećonoši ne može se znanstveno dokazati. Međutim, posve je izvjesno da lavanda donosi opuštanje i spokoj – a zar nisu upravo to preduvjeti za sretan život?

Fotografije:

Naslovnica: photo credit: zappowbang via photopin cc
Tekst
1. photo credit: AmoryLuz ♥ Love&Light via photopin cc

2.photo credit: Paradoxiko*Beck* via photopin cc
3.photo credit: Chris Gin via photopin cc

Pročitajte više... »