Kako se pravi kompost - kompostiranje kao način života

Imate li vrt, kompostiranje će vam donijeti višestruku korist. Doznajte kako se pravi kompost, što ide, a što ne ide u kompost, koja su svojstva komposta te, naposljetku, kako ćete kompost iskoristiti na najbolji mogući način.

Što je kompostiranje?

Najjednostavnije rečeno, kompostiranje je prirodni proces razlaganja organskog materijala kako bi se naposljetku dobilo ekološko gnojivo s udjelom humusa. Kompostiranje se odvija postupno i u kontroliranim uvjetima. Važnu ulogu imaju mikroorganizmi, koji biološki razlažu organski otpad na jednostavnije dijelove, koji se dalje pretvaraju u humusne spojeve.

Zašto je dobro kompostirati - kompostiranje i zaštita okoliša

Kompostiranje je zapravo proces reciklaže organskog ili biootpada, kojim se dobiva ekološki najprihvatljivije organsko gnojivo – kompost.

Kompostiranjem rješavamo problem organskih ostataka iz kuhinje i vrta, a u isto vrijeme dobivamo vrijedno organsko gnojivo kojim ćemo dohraniti zemlju u vrtu. Tako obogaćena zemlja osnažit će biljke, koje će biti otpornije na štetnike i bolesti. Hrana uzgojena bez upotrebe kemijskih sredstava ima bolju kakvoću i nema štetnih utjecaja na zdravlje čovjeka.

Kompostiranje je, prema tome, jedan zatvoreni krug suradnje čovjeka i okoliša, u kojemu svi profitiraju.

Kako se pravi kompost?

Pri izradi komposta valja obratiti pozornost na odabir idealnog položaja u vrtu, tip kompostera te na vrstu otpada koji odlažemo na kompostnu hrpu. Ovisno o godišnjem dobu i klimatskim uvjetima, treba voditi računa o vlazi, prozračivanju te o temperaturi komposta.

Što je to kompostna hrpa?

Kompostiranje se odvija u kompostnim hrpama. Dakle, kompostna hrpa je hrpa odloženog biootpada u kojem se odvija proces razlaganja. Kompostna hrpa može biti na otvorenom ili se može smjestiti u prikladan komposter.

Idealan položaj za kompost

Budući da će većina organskog materijala za kompost doći iz vrta (otkos trave, ostatci od rezidbe, suho lišće, korovi i sl.), a dobiveni kompost će se opet vratiti u vrt – najbolje je odabrati mjesto koje je u vrtu ili blizu njega.

Kompost će povremeno trebati zalijevati, osobito u toplim, sušnim razdobljima – stoga je dobro da je voda negdje pri ruci.

Što se tiče položaja u odnosu na sunce, najbolje je odabrati polusjenovite položaje. Toplina sunca će ubrzati procese razgradnje. Međutim, previše sunca i topline mogu isušiti kompost.

Tlo na koji se postavlja kompostna hrpa trebalo bi biti rahlo i dobro drenirano. U suprotnom bi zadržavanje tekućine moglo prouzročiti truljenje, a time i neugodne mirise komposta. Tlo bi također trebalo biti očišćeno od korova prije postavljanja hrpe.

Iako se kompost obično postavlja negdje u dnu vrta, što dalje od pogleda, valjalo bi pripaziti da ne bude baš tik uz ogradu ili živicu. Oko kompostne hrpe bi bilo najbolje ostaviti oko 1,5 m slobodnog prostora.

Odabir kompostera – spremnika za kompost

Na velikim, otvorenim površinama kompost se može jednostavno slagati na hrpu. Međutim, za manje kućne vrtove prikladniji su spremnici za kompost – komposteri.

Komposter je najčešće plastični ili drveni, ali se može načiniti i od drugih materijala, npr. od metalne žice, betonskih blokova ili čak od staroga saga. Drveni komposter se najbolje uklapa u okoliš te je dobar termoizolator. S druge strane, plastični komposter je lakše održavati i premještati.

Želite li ekološki najprihvatljiviji komposter, načinite ga sami od već korištenih materijala. Tako od drvenih paleta možete napraviti četverokutni kavez bez dna. Ovakav će komposter tijekom zime trebati pokrov, npr. od slame.

Plastična bačva koja vam više ne treba dobro će poslužiti za komposter. Trebalo bi joj ukloniti barem trećinu dna, a sa strane izbušiti dovoljno rupa kako bi kompost imao zraka. Radi boljega prozračivanja, masu će trebati povremeno prevrtati (okretati).

Trodijelni komposter od priručnih materijala

Trodijelni komposter možete načiniti od tri drvena sanduka bez dna, koji se postave jedan uz drugoga i spoje nehrđajućim čavlima. Dimenzije pojedinačnog sanduka su 1-1,2 m bazne širine i dužine, te 1,2 - 1,5 m visine. Bilo bi idealno da su prednje stranice sanduka pokretne, kako bi se kompostna hrpa lakše premještala. U prvi se sanduk odlaže svježi otpadni materijal iz kuhinje i vrta. Kada se napuni, čeka se otprilike 7-10 dana, nakon čega se materijal prebacuje u drugi sanduk i promiješa. Ovdje se proces nastavlja sljedećih 10 dana, te se masa prebacuje u treći sanduk. U trećem sanduku se proces dobivanja komposta završava. Kada se treći sanduk isprazni, postaje prvi (odnosno u njega se dalje stavlja svježi otpad), prvi postaje drugi i tako dalje.

Čime zaštititi komposter?

Ovisno o vremenskim uvjetima, komposter će povremeno trebati zaštititi od obilne kiše, snijega, vjetra, hladnoće ili izravnoga sunca. U specijaliziranim trgovinama može se kupiti materijal koji je predviđen upravo za pokrivanje komposta. Želite li, pak, uštedjeti nešto novca, iskoristite materijale koje imate pri ruci – stari sag, slamu, karton ili crnu plastičnu foliju.

Kako se postavlja komposter?

Zemlja na koju se postavlja komposter treba biti rahla i očišćena od korova. Osim toga, treba biti ravna, kako bi komposter stajao stabilno. Na dno se postavlja nešto slame ili sijena (10-ak cm) te se zalijeva vodom. Ovako pripremljen komposter spreman je za početak kompostiranja.

Uvjeti za kompostiranje

Osnovni uvjeti potrebni za proces kompostiranja su zrak, vlaga i toplina. Kompostna hrpa mora biti prozračna, kako bi se spriječilo truljenje. Kod većih količina (volumena) otpada, kompostnu hrpu će biti potrebno povremeno prevrtati. Količina vlage ovisit će o vrsti otpada te o vremenskim uvjetima – kompost će ponekad trebati zaliti, a ponekad zaštititi od oborina. Temperatura unutar kompostne hrpe može doseći 70 stupnjeva. Temperaturu proizvode mikroorganizmi prerađujući „hranu“ – ugljik i dušik iz odloženog bio otpada.

Omjer ovih tvari bi u kompostnoj hrpi trebao biti otprilike 30 naprama 1 u korist ugljika. Ako ne možete postići baš takav omjer, svakako nastojte da ugljika bude barem nekoliko puta više nego dušika. Tzv. zeleni otpad sadrži više dušika (trava, ostatci voća i povrća, talog čaja i kave, stajski gnoj), dok smeđi otpad sadrži više ugljika (lišće, granje, slama, papir).

Što ide, a što ne ide u kompost

Pravilan odabir materijala za kompost te njegovo pravilno odlaganje važni su preduvjeti za proizvodnju kvalitetnog komposta. Veći otpatci se tako trebaju usitniti (na nekoliko centimetara) radi ubrzavanja razgradnje. Otpad iz vrta i kuhinje se na kompostnu hrpu slaže u tanjim slojevima te se lagano zalijeva vodom.

Što ide u kompost?

Ostatci voća idu u kompost

• Trava, neosjemenjeni korovi, nejestivi dijelovi biljaka, ostatci rezidbe
• Ostatci od povrća i voća
• Suho lišće (osim lišća od oraha!) i granje, kora drveta, iglice četinara
• Uvelo cvijeće
• Piljevina, slama, sijeno, strugotine
• Talog čaja i kave
• Ljuske jajeta
• Papir, karton, ambalaža od jaja, novine (ne smiju biti u boji i biti lijepljene) – sve usitnjeno i navlaženo, u tanjim slojevima
• Vuna, pamuk
• Perje, životinjska dlaka, kosa
• Ljuske oraha i češeri (u malim količinama i usitnjeno)
• Pepeo od drveta (u malim količinama, ravnomjerno raspršen)
• Stajski gnoj (kada treba potaknuti rad mikroorganizama) 

Što ne ide u kompost?

• Osjemenjeni korovi
• Bolesne biljke i biljke tretirane pesticidima
• Otpatci koji sadrže boje i druge kemikalije (lakirano drvo, lijekovi, časopisi u boji i sl.)
• Otpatci onečišćeni naftom i benzinom
• Neorganski materijali (guma, plastika, kamen, staklo, stiropor, sintetika i slično)
• Ostatci kuhane hrane
• Meso, kosti, mliječni proizvodi (mlijeko se može dodati u vrlo malim količinama, i to razblaženo s vodom)
• Pelene
• Masti i ulja

  Savjet: ako niste sigurni ima li sjemena u korovu koji želite odložiti, najbolje bi bilo staviti ga u sredinu kompostne hrpe. Temperatura je tamo najviša te će spriječiti klijanje sjemena.  

Kompostiranje - mogući problemi i rješenja

1. Kompostna hrpa čini se neaktivnom

Ukoliko vam se čini da se u kompostnoj hrpi ništa ne događa, provjerite jesu li zadovoljeni osnovni uvjeti - zrak, vlaga i toplina.

Radi bolje prozračnosti, biootpad odlažite u tanjim slojevima te prema potrebi kompostnu hrpu lagano promiješajte (preokrenite sadržaj).

Za život mikroorganizama je osim zraka potrebna i voda. Provjerite je li hrpa dovoljno vlažna na sljedeći način - iscijedite u šaci malo komposta; ako uspijete iscijediti nekoliko kapi, kompost je dovoljno vlažan. U suprotnom, hrpu temeljito zalijte.

Tijekom hladnijih mjeseci, proces kompostiranja se prirodno usporava. Međutim, kako se ne bi potpuno zaustavio, možete sami malo pripomoći. Prevrnite lagano sadržaj hrpe te dodajte nešto materijala bogatog dušikom, npr. stajski gnoj. Hrpu potom dobro zalijte te pokrijte - prema potrebi hrpu obložite i sa svih strana.

U slučaju nedostatka dušika također se može usporiti ili čak zaustaviti proces kompostiranja. Uzrok tomu je manjak tzv. zelenog otpada bogatog dušikom (trava, ostatci voća i povrća i sl.). Tada je najbolje u hrpu umiješati nešto stajskog gnoja, gnoja peradi ili urina kućnih ljubimaca poput kunića (biljojeda). Ove aktivatore dobro je pomiješati s ostatcima otkosa trave te u tanjim slojevima staviti na hrpu. Za pospješivanje procesa razgradnje možete koristiti i kupovni aktivator, tzv. kompostni starter. To je gotova mješavina koja se sastoji od dušika, raznih minerala, nekih mikroorganizama, gline, dijelova biljaka i drugih tvari koje potiču razgradnju. Kompost-starter se prema potrebi posipa između slojeva komposta.

Razlog mirovanju komposta može jednostavno biti završetak procesa. Ako je kompost jednolično mrvičast, tamnosmeđe do crne boje te ugodnog mirisa na šumsku zemlju - to znači da je gotov i spreman za uporabu u vrtu.

2. Kompost privlači glodavce i muhe

Glodavce obično privlače ostatci kuhane hrane koja sadrži meso ili ribu. Zbog toga izbjegavajte dodavanje ovakvoga otpada kompostnoj hrpi. Ako ga ipak dodajete u hrpu, stavite ga u sredinu i pokrijte nekim neutralnim materijalom, npr. slamom ili travom. Muhe će također privlačiti nepojedena hrana pa primijenite isti postupak.

3. Kompost ima neugodan miris

Ukoliko se pridržavate uputa o materijalima koje možete dodati u kompost, ovakvih problema ne bi trebalo biti. Međutim, neugodan miris bi se mogao pojaviti i uslijed nedostatka zraka, tj. ako je kompostna hrpa suviše zbijena i mokra. U tom slučaju malo prevrnite hrpu te dodajte prikladne materijale koji će upiti suvišnu vlagu, npr. slamu, sijeno ili usitnjeni papir. U slučaju kiša obvezno zaštitite hrpu.

Kada je kompost zreo?

Proces kompostiranja može trajati od par mjeseci do godinu dana – ovisno o vrsti i količini otpada, te o vremenskim uvjetima. Zreli kompost ima sljedeće karakteristike – rastresita i grumenasta struktura, tamnosmeđa do crna boja te ugodan miris po šumskoj zemlji. Kompost koji još nije sazrio obično ima neugodan miris, svijetlije je boje te se u njemu razaznaju nerazgrađeni materijali.

Svojstva komposta

Zreli kompost sadrži 70 – 80% organskih tvari, dušik, fosfor, kalij i kalcij. Fosfor u obliku fosfor pentoksida i kalij u obliku kalijeva superoksida brzo djeluju u zemlji, dok dušik djeluje nešto sporije. Kompost sadrži i humusne spojeve, koji zemlju čine plodnijom. Razlog tomu je svojstvo humusa da apsorbira vlagu i otapa (zadržava) minerale potrebne za napredovanje biljaka. Osim toga, kompost pospješuje mikrobiološku aktivnost tla.

Kako se koristi kompost?

Kompost je prije uporabe dobro prosijati kako bi se uklonili eventualni nerazgrađeni ostatci (npr. ljuske oraha i sl.). Ostatke od prosijavanja možete ponovno dodati svježem bio otpadu, odnosno novoj kompostnoj hrpi.

Količina hraniva u kompostu je nešto oskudnija nego u stajskom gnojivu. Zbog toga je pri gnojidbi potrebno koristiti veću količinu komposta – 30 do 60 tona po hektaru. Za kućne vrtove računajte da je potrebno od 2-5 litara po kvadratnom metru, ovisno o potrebama pojedine biljke. Kompost možete dodati i u rupe u koje ćete posaditi biljke.

Kompost se razbaca po zemlji neposredno prije sjetve ili sadnje. Što se tiče godišnjih doba, najpovoljnije vrijeme za postavljanje komposta je proljeće, čim se tlo donekle ugrije, te jesen, dok su temperature još ugodne, a zemlja topla. Može se lagano zaorati (ne duboko!) ili samo izmiješati drljanjem. Ukoliko se radi o manjoj površini, najbolje je samo ga posuti po površini i lagano pomiješati s gornjim slojem zemlje. Važno je napomenuti da kompost u tlu djeluje tek jednu do dvije godine.

Kompost u klijalištu

Kompost je najkorisniji u proizvodnji povrća, gdje se primjenjuje u klijalištima. Ukoliko želite bogatu travnatu površinu, također upotrijebite kompost - razbacajte ga po travnjaku u rano proljeće ili kasnu jesen (ali prije mrazova!). Kompost će kvalitetno dohraniti i zemlju za uzgoj sobnog i vrtnog cvijeća. U tu svrhu miješa se jedna trećina komposta s dvije trećine zemlje za cvijeće.

Juha od komposta

Od komposta se može napraviti i kompostna juha, koja će poslužiti kao blago tekuće gnojivo za nadohranu biljaka. Kompostna juha se priprema jednostavno - zreli kompost se stavi u odgovarajuću posudu i prelije vodom u omjeru otprilike 1 naprama 6 (npr. jedna kantica komposta i šest kantica vode). Dobivena smjesa se dobro izmješa i ostavi nekoliko dana da se čvršće tvari slegnu. Dobivena tekućina se može prebaciti u kantu za zalijevanje ili posudu sa raspršivačem te se njome tretira tlo oko biljaka. Juha od komposta se koristi za poticanje mikrobiološke aktivnosti tla.


Možda će vas još zanimati...

Biološki preparati za zaštitu i jačanje bilja koje možete napraviti sami
Recepti za tekuće biljno gnojivo, biljni čaj, biljnu juhu i biljni ekstrakt

Pročitajte više... »

Najčešće bolesti bilja i biološki načini zaštite

Pepelnica, plamenjača, hrđa, čađavost, siva plijesan, pjegavost lišća – doznajte kako prepoznati ova oboljenja te kako zaštititi biljke na prirodan način.

PEPELNICA

Pepelnica na krastavcu

Pepelnica se naziva još i oidij, metljika i lug. Riječ je o gljivičnom oboljenju koje uzrokuje prijevremeno sušenje biljaka. Za pepelnicu je karakterističan pepeljasti sloj na listovima, a kod vinove loze i na bobicama. Pepelnici pogoduje sunčano i toplo vrijeme te povišena razina vlage u zraku. S druge strane, kiša pomaže sprati spore s napadnutih dijelova biljke.

Pepelnica najčešće napada vinovu lozu, ali i razno povrće, voće i cvijeće. Najugroženije su jabuke, jagode, lubenice, dinje, tikvice, grašak, krastavac i ruže.

Pepelnica – preventiva

Prevencija počinje pravilnim odabirom sorti voća i povrća. Prije kupnje raspitajte se o otpornosti pojedinih sorti na pepelnicu. Kemijska analiza tla prije gnojidbe omogućit će vam pravilnu procjenu potrebne količine gnojiva. Naime, prekomjerno gnojenje učinit će biljku osjetljivijom na ovo oboljenje.

Prirodna sredstva za zaštitu bilja od pepelnice

Preventivno se koriste čaj od preslice te čaj od češnjaka, kojima se povremeno prskaju ugrožene kulture. Na taj način biljke jačaju prirodnu otpornost na razna oboljenja, uključujući i pepelnicu. U slučaju napada, oboljele dijelove biljke treba odmah ukloniti kako bi se spriječilo širenje, a nakon toga prskati otopinom sumpora i kalijeva sapuna. U slučaju jačeg napada na većoj površini, ipak ćete morati pribjeći agresivnijim kemijskim sredstvima.

PLAMENJAČA ILI PERONOSPORA

Peronospora na lozi

 Plamenjača je gljivično oboljenje biljaka, najčešće vinove loze. Očituje se žućkastim do smeđim mrljama na gornjoj strani listova te brašnastoj naslazi na donjoj strani listova. Osim vinove loze, plamenjača može napasti i druge kulture, a najugroženije su kupusnjače, salata, špinat, luk, poriluk, krumpir, rajčica i ruže. Plamenjači odgovara umjerena temperatura i vlaga.

Prevencija plamenjače

Odabir otporne sorte, sadnja na prozračnom mjestu te dovoljno rahlo tlo pridonijet će zaštiti biljaka od napada ove bolesti. Pažljivo praćenje razvoja biljke omogućit će vam pravovremeno uočavanje i uništavanje oboljelih dijelova, odnosno sprječavanje daljnje zaraze.

Prirodna sredstva za zaštitu bilja od plamenjače

Prirodna sredstva bit će djelotvorna samo u prevenciji plamenjače! Kako biste ojačali otpornost biljke, tlo zalijevajte tekućim gnojivom od koprive, a listove prskajte čajem od preslice.

HRĐA

Hrđa na grahu

Samo ime ovog gljivičnog oboljenja govori o izgledu oboljelih biljaka. Naime, na listovima se pojavljuju hrđave nakupine spora. Razvoju i širenju hrđe pridonosi zadržavanje vlage na listovima, stoga budite oprezni kod navodnjavanja prskanjem! Hrđi također pogoduje kiša i sjena. Napadnuto lišće otpada, a biljka ogoljava.

Hrđa najčešće napada ribiz, grah, sljez, ruže i celer.

Prevencija hrđe

Otporne sorte i zdrave presadnice su prvi korak u prevenciji hrđe. Za sadnju birajte osunčana mjesta. Uzgajate li ribiz, razmislite o sadnji pravoga pelina uz grmove ribiza. Pravi će pelin, u maniri izvrsnih dobrosusjedskih odnosa, zaštititi ribiz od napada ovog neprijatelja.

Prirodne metode zaštite od hrđe

Preventivno biljke prskajte lišće čajem od vratića ili juhom od preslice. Ukoliko primijetite hrđu, oboljelo lišće odmah uklonite i uništite, a potom češće ponavljajte prskanje preslicom. Za hrđu ribiza koristite nerazrijeđeno tekuće gnojivo od pravog pelina.

ČAĐAVOST

Čađavost se prepoznaje po nepravilnim tamnosmeđim pjegama na listovima. Radi se ogljivičnom oboljenju koje uzrokuje pojačano otpadanje lišća. Gljivice su privučene izmetinama lisnih ušiju te se stoga preventiva čađavosti prije svega odnosi na pravovremenu obranu od lisnih ušiju!

Čađavost ugrožava ruže, voćke te sve biljke na kojima se pojave lisne uši.

Prirodne metode obrane od čađavosti

Između ruža možete posaditi češnjak, koji je prirodni fungicid. Preventivno se primjenjuje prskanje čajem od preslice ili posipanje kamenim brašnom. Tijekom napada čađavosti, bolesne listove treba čim prije ukloniti i uništiti, a biljke više puta u kratko vrijeme tretirati istim sredstvima koje ste koristili u preventivi.

SIVA PLIJESAN

Ako na listovima i plodovima svojih biljaka uočite sive naslage, smeđe-crvene pjege i odumiranje napadnutog tkiva, znajte da imate problem sa sivom plijesni.

Posebno ugrožene biljke su vinova loza, jagode, maline, rajčice, krastavac, salata, tulipani, narcisi, ljiljani, ciklame i gladiole.

Siva plijesan na grožđu

Kako spriječiti sivu plijesan?

Siva plijesan se još naziva i „nametnikom slabe biljke“. Stoga se preventivne mjere odnose na izbor zdravih sorti te optimalnu njegu biljke. Tlo treba redovito obrađivati, plastenik prozračivati te izbjeći prekomjerno gnojenje. Tekuće gnojivo od koprive i preslice koristite za zalijevanje tla oko biljaka, a juhu od preslice za prskanje lišća.

S druge strane, kada govorimo o sivoj plijesni u vinogradima, ona se ponekad naziva „bolešću dobrih vinograda“. To znači da se češće pojavljuje u dobro njegovanim i obilno gnojenim vinogradima. Preventivne mjere u vinogradu obuhvaćaju prorjeđivanje listova, uklanjanje zaperaka te umjerena gnojidba. Osim toga, vinograde treba saditi u smjeru puhanja dominantnih vjetrova, suzbijati grožđane moljce te odabrati sorte rastresitog grozda, koje su otpornije na ovo oboljenje.

Jagodama i malinama će goditi malčiranje.

Gdje je moguće, dobro je posaditi češnjak kao međukulturu. Kada se bolest pojavi, jedino rješenje je brzo uklanjanje i uništavanje oboljelih dijelova biljke te spašavanje onoga što je ostalo.

PJEGAVOST LIŠĆA

Pjegavost na poriluku

Pjegavost mogu prouzročiti gljivice ili bakterije. Napadnuto lišće često odumire. Pjegavost najčešće napada jagode, celer, grašak, poriluk, krastavce i grah.

Kako spriječiti pjegavost lišća

Ključna preventivna mjera je uporaba zdravog sjemenskog materijala i odabir manje osjetljive sorte. Ako ste primijetili zarazu, oboljele dijelove odmah uklonite i uništite, a biljke tri dana uzastopce prskajte čajem od preslice.



Fotografije:
Naslovnica:  photo credit: sugarcoma via photopin cc
photo credit: das_butzele via photopin cc
photo credit: bill barber via photopin cc
photo credit: nociveglia via photopin cc
photo credit: Scot Nelson via photopin cc
photo credit: sugarcoma via photopin cc
photo credit: CIMMYT via photopin cc

Možda će vas još zanimati...

Biološki preparati za zaštitu i jačanje bilja koje možete napraviti sami
Recepti za tekuće biljno gnojivo, biljni čaj, biljnu juhu i biljni ekstrakt

 Ekološko vrtlarstvo - Prirodne metode suzbijanja štetnika (2. dio)
Lisne uši, krumpirova zlatica, buhač, grčice, lukova muha, rovac ili vrlac

Pročitajte više... »

Ekološko vrtlarstvo: Biološki preparati za zaštitu i jačanje bilja koje možete napraviti sami

Kemijski pesticidi štite, ali i truju. Prirodni preparati polučit će željene rezultate, a pritom neće naštetiti niti čovjeku niti okolišu. Potražite u prirodi sastojke i napravite sami bio-preparate za zaštitu i jačanje otpornosti bilja. 

Preparati za zaštitu i jačanje bilja – osnovni recepti

Tekuće biljno gnojivo, biljni čaj, biljna juha i biljni ekstrakt – sve su to nazivi za preparate na biljnoj bazi koji su vrlo korisni u eko vrtu. Ovisno o sastavu, polijevaju se ili prskaju po biljkama ili tlu oko biljaka, a pridonose rastu, jačanju otpornosti bilja i / ili zaštiti biljaka od raznih bolesti i štetnika.

Tekuće biljno gnojivo

Odabrane svježe ili sušene biljke miješaju se s odstajalom vodom (najbolje kišnicom), a dobivena smjesa se ostavlja da fermentira. Omjer biljaka i vode nije strogo određen, ali računajte da se na 10 litara vode stavlja otprilike 1 kg svježeg bilja ili 100 – 300 g sušenog bilja. Ovaj omjer okvirno vrijedi i za ostale pripravke od bilja – čajeve, juhe i ekstrakte.

Plastičnu, drvenu ili kamenu posudu sa smjesom treba pokriti mrežicom kako bi se spriječilo upadanje kukaca, a s druge strane dozvolio slobodan ulazak zraka. Barem jednom dnevno potrebno je snažno promiješati sadržaj. Ovisno o vremenskim uvjetima, fermentacija će trajati 10 – 20 dana. Kada gnojivo poprimi tamnu boju i prestane se pjeniti, možete ga procijediti i zatvoriti posudu. Tako pripremljena tekućina se koristi nerazrijeđena ili razrijeđena u određenom omjeru, što će ovisiti o svrsi uporabe.

Tekuće biljno gnojivo obično sadrži dosta dušika i kalija pa se njegova koncentracija i uporaba moraju prilagoditi potrebama kulture.

Savjet: budući da ovakvo gnojivo ima vrlo neugodan miris, posudu stavite negdje gdje taj miris neće smetati. Radi pospješivanja fermentacije, poželjno je da je to mjesto izloženo suncu.

Biljni čaj

Svježe ili osušene biljke preliju se kipućom vodom. Mješavina se ostavi da odstoji 10 – 15 minuta, nakon čega se procijedi.

Biljna juha

Biljke se namaču u vodi 24 sata. Smjesa se nakon toga stavi kuhati na laganu vatru oko 30 minuta. Ohladi se i procijedi.

Biljni ekstrakt

Priprema se od svježeg ili suhog bilja namočenog u vodi. Namakanje traje uglavnom nekoliko sati, a najviše jedan dan. Važno je da se procijedi prije nego što počne fermentirati.

Biološki preparati za jačanje i zaštitu biljaka od bolesti i štetnika – recepti

Tekuće gnojivo od koprive

Najbolje tekuće gnojivo za biovrtove. Potiče rast i stvaranje klorofila, te štiti biljke od raznih nametnika. Kišne gliste, korisni stvaratelji humusa, jako vole tlo natopljeno koprivom. Ipak, imajte na umu da zbog visokog udjela dušika ovo gnojivo ne smijete primijeniti na luku, češnjaku, grahu i grašku.

Radi se prema osnovnom receptu za tekuća biljna gnojiva, a prije primjene razrjeđuje se u omjeru 1:10.

Tekuće gnojivo od gaveza

Ovaj bio-pripravak ima slična svojstva kao i gnojivo od koprive, osim što uz dušik sadrži i dosta kalija. Priprema se i koristi na isti način, a može se i pomiješati s gnojivom od koprive.

Tekuće gnojivo od pravog pelina

Koristi se nerazrijeđeno u slučaju jakog napada mrava i gusjenica, a na ribizu djeluje protiv lisnih ušiju i hrđe.

Omjer za pripremu je 300 g svježih ili 30 g osušenih biljaka na 10 litara vode.

Tekuće gnojivo i juha od vratića

Vratić djeluje protiv hrđe, pepelnice, grinja i jagodinog cvjetara.

Tekuće gnojivo od ove samonikle biljke nerazrijeđeno se prska tijekom zime izravno po biljkama, a tijekom ljeta po tlu oko biljaka.

Juha od vratića razrjeđuje se s vodom u omjeru 1:2, a koristi se za prskanje poslije cvatnje ili jesensko prskanje.

Tekuće gnojivo i juha se rade prema osnovnim receptima u sljedećem omjeru: 300 – 500 g svježe biljke sa cvjetovima ili 30 g osušene biljke na 10 litara vode.

Oprez! Ova je biljka donekle otrovna pa preparate držite izvan dohvata djece!

Tekuće gnojivo od luka i češnjaka

500 g luka i češnjaka umiješa se u 10 litara vode, a sve ostalo se radi prema osnovnom receptu. Prije primjene razrjeđuje se u omjeru 1:10 te se polijeva po tlu oko biljaka. Štiti od gljivičnih oboljenja, osobito kod jagoda i krumpira.

Ekstrakt od lišća rajčice

2 šake usitnjenog lišća i bočnih izdanaka rajčice prelije se s 2-3 litre vode, ostavi da odstoji 3 sata te naposljetku procijedi. Ovaj je pripravak vrlo koristan protiv kupusovog bijelca – prska se izravno po kupusnjačama tijekom svibnja i lipnja, kada je vrijeme izlijetanja ovog leptira.

Juha od poljske preslice

Koristi se preventivno protiv gljivičnih oboljenja. Radi se prema osnovnom receptu za juhu, u omjeru 1 kg svježih ili 150 g osušenih biljaka na 10 litara vode. Dobivena juha se prije prskanja razrjeđuje u omjeru 1:5. 

Čaj od češnjaka

75 g usitnjenog češnjaka stavi se u 10 litara prokuhane vode te ostavi stajati najmanje 5 sati. Prska se nerazrijeđeno po tlu i biljkama preventivno protiv pepelnice.

Juha od kvasije i kalijevog sapuna

Ova je juha vrlo intenzivna i koristi se nerazrijeđena, ali samo u nuždi, kod snažnih napada lisnih uši i drugih nametnika.

Priprema: 150 g strugotine gorkog drva kvasije namače se 24 sata u 2 litre vode. Nakon toga se kuha na laganoj vatri oko jedan sat. Ohladi se i procijedi. Dodaje joj se 2 litre juhe od preslice i 10 litara vode, u kojoj je otopljeno 250 g kalijevog sapuna. Strugotine možete posušiti i koristiti još 2 do 3 puta.

Savjet: ukoliko ne možete nabaviti strugotinu gorke kvasije za pripremu ove juhe, raspitajte se u poljoprivrednoj ljekarni barem za ekstrakt ove korisne biljke.

photo credit: Kamil Porembiński via photopin cc
photo credit: KingsbraeGarden via photopin cc
photo credit: Drew Avery via photopin cc

Možda će vas zanimati... 

Kako se pravi kompost - kompostiranje kao način života
Doznajte sve o izradi komposta!

Najčešće bolesti bilja i biološki načini zaštite
Pepelnica, plamenjača, hrđa, čađavost, siva plijesan, pjegavost lišća 

Pročitajte više... »

Ekološko vrtlarstvo: Prirodne metode suzbijanja štetnika (2. dio)

Lisne uši, krumpirova zlatica, buhač, grčice, lukova muha, rovac ili vrlac česti su štetnici u vrtovima našega podneblja. Isprobajte prirodne metode suzbijanja ovih štetnika.

LISNE UŠI

Optimalna hranidba biljaka i češće rahljenje tla preventivno će ojačati otpornost biljaka na lisne uši. Ukoliko ipak primijetite nametnike na bilju, prvo ih pokušajte isprati jakim mlazom vode. Ako to nije dovoljno, napadnute dijelove morat ćete ukloniti. Otpornost biljaka možete osnažiti tekućim gnojivom od koprive. U slučaju velike najezde, trebat ćete nešto agresivnija sredstva. U tu svrhu možete upotrijebiti juhu od kvasije i kalijevog sapuna. Prirodni neprijatelji lisnih ušiju su bubamare, pauci, ptice, muhe lebdjelice, uholaže, kornjaši, krijesnice i osice najeznice.

KRUMPIROVA ZLATICA

Napada listove krumpira i ponekad rajčice. Štetu čine i ličinke i odrasle jedinke ovoga kukca. Preventiva uključuje jačanje otpornosti biljke – zdrava i dobro prihranjena biljka rijetko će biti na meti krumpirove zlatice. Otpornost možete ojačati tekućim gnojivom od koprive. Ugrožene biljke možete dodatno zaštititi malčiranjem s papratima.

BUHAČ

Buhač je kukac koji buši listove kupusa, korabice, crne rotkve i rotkvice. Nakon njegova pohoda listovi izgledaju poput sita. Buhačima godi suša te se znaju jako razmnožiti tijekom sušnih razdoblja. Zato je jako važno tlo održavati vlažnim, što ćete najlakše postići malčiranjem. Također je korisno u blizini ugroženih biljaka saditi salatu i špinat. U slučaju intenzivnog napada, biljke treba prskati juhom od pravog pelina ili vratića, najbolje dva puta tjedno.

ROVAC ILI VRLAC

Kukac iz porodice ravnokrilaca, veličine 4-5 cm, čini velike štete u vrtu od svibnja pa sve do jeseni. Hrani se gomoljima i korijenjem mladih biljaka. Njegovi prirodni neprijatelji su čvorci, kosovi, krtice i rovke. Mlade biljke možete obraniti tako da oko njih ukopate više čaša ili teglica u ravnini zemlje. Rovci će upasti unutra i neće moći izaći. Povremeno potražite rovčeve hodnike te ih prekopajte. U slučaju najezde, koristite sredstva na bazi buhača, koja možete nabaviti u poljoprivrednoj ljekarni. Ipak, nemojte pretjerivati s istrebljivanjem – naime, rovac se hrani drugim štetnicima - nekim kukcima, gusjenicama, grčicama i crvima.

LUKOVA MUHA

Kako samo ime kaže, ova muha napada luk, poriluk, češnjak i vlasac. Ostavlja tzv. upljuvke, koji zatim uzrokuju truljenje povrtnica. Preventivne mjere uključuju postavljanje mreže iznad ugroženih kultura, kasnu sjetvu (od lipnja nadalje) i / ili kombiniranje nasada s mrkvom. U slučaju napada, biljke prskajte čajem od vratića ili pravog pelina, a napadnute dijelove uklonite.

GRČICE

Grčice su ličinke hrušteva koje napadaju razno korijenje te najsočnije dijelove artičoka, salate i jagoda. Čvorci, vrapci, ježevi i krtice prirodni su neprijatelji grčica. Jedna od mjera zaštite bilja od grčica je redovito prekopavanje i održavanje rahlosti tla. Također možete posaditi češnjak kao međukulturu ili oko biljaka ostaviti salatu kao mamac.

Biološki preparati za zaštitu i jačanje bilja koje možete napraviti sami
Recepti za tekuće biljno gnojivo, biljni čaj, biljnu juhu i biljni ekstrakt



photo credit: pennstatenews via photopin cc
photo credit: E_Journeys via photopin cc


Možda će vas još zanimati...

Kako se pravi kompost - kompostiranje kao način života
Doznajte sve o izradi komposta!

Ekološko vrtlarstvo: Prirodne metode suzbijanja štetnika (1. dio)
Puževi, voluharice, gusjenice - kako ih se riješiti na prirodan način

Pročitajte više... »

Ekološko vrtlarstvo: Prirodne metode suzbijanja štetnika (1. dio)

Puževi, voluharice, gusjenice – štetnici nesmetano uživaju u plodovima vašega truda i rada? Doznajte kako možete zaštititi svoj vrt na ekološki prihvatljiv način.

PUŽEVI

U domaćim vrtovima najviše štete čine puževi golaći, odnosno puževi bez kućice. Različite vrste ovih puževa mogu biti duge od 2,5 do čak 15 cm. Odgovara im kiša, vlaga i noć, kada kreću u pohode na salatu, kupusnjače te listove jagoda, paprika i mahuna. Na meti puževa su često nježne stabljike i listovi raznih drugih mladih biljaka, osobito presadnica.

Biljke koje odbijaju puževe

Mudro planiranje i organizacija vrta izvrsna je preventivna mjera za suzbijanje različitih štetnika, uključujući i puževe. Tako ugrožene kulture možete „ograditi“ biljkama koje odbijaju puževe, a to su rajčica, gorušica, dragoljub i listovi paprati. Miris ljekovite kadulje i majčine dušice vrlo je ugodan ljudima, ali ga puževi ne podnose, pa će sadnja ovih biljaka vrtlaru donijeti višestruku korist.

Mali mrki puž ili smeđi hrapavac

Sve navedene biljke koje tjeraju puževe možete iskoristiti i za malčiranje, odnosno pokrivanje tla oko ugroženih biljaka. Ipak, ovdje valja biti oprezan. Tijekom vlažnih, kišnih razdoblja tlo se treba prekriti vrlo tankim slojem malča ili ga ne treba prekrivati uopće. Naime, deblji sloj biljnog pokrivača brzo će početi truliti i „zacementirati“ se na površini, a tlo bez kisika i sunca neće moći prirodno eliminirati višak vlage. Tako nastala šteta bit će veća od eventualne koristi malčiranja.

Mehaničke prepreke i zamke za puževe

Ograda za puževe

Izrađuje se od pocinčanog lima, a visoka je 10-ak centimetara. Oštri rubovi savijeni su prema van i predstavljaju nesavladivu prepreku za puževe. Na ovaj se način može zaštititi pokoja gredica ili cijeli vrt. Ograda za puževe je posebno dobro rješenje za vrtove koji graniče sa šumom ili nekim drugim vlažnim područjem.

Bakrena žica

Pojedinačne biljke ili manje površine vrta možete okružiti žicom od bakra. Sluzavi puž će u dodiru s bakrenom žicom pretrpjeti lagani električni udar. Sasvim dovoljno da se okrene i ode.

Pivo

I puževi vole pivo. Iskoristite ovu činjenicu kako biste ih namamili u zamku. Pivo ulijte u plastične čaše, zdjelice ili konzerve do otprilike 2/3 zapremine. Ukopajte ih na više mjesta do ugroženih biljaka, tako da rub ostane otprilike 1 centimetar iznad površine. Privučeni mirisom piva, puževi će ući, ali neće moći izaći. Posudice povremeno kontrolirajte i očistite.

Piljevina, pijesak, borove iglice

Prostor oko ugroženih biljaka možete zastrti piljevinom, oštrim pijeskom ili borovim iglicama, što će pužu znatno otežati ili onemogućiti kretanje. Ipak, imajte na umu da dugotrajan pokrov od piljevine može izvući dušik iz tla, te će ga (ovisno o potrebama kulture) možda trebati nadomjestiti nekom vrstom gnojiva.

Puževi i njihovi prirodni neprijatelji

Ukoliko uzgajate patke, pustite ih ponekad u vrt da se počaste puževima. Ako u vrtu imate ježa, budite dobri prema njemu, jer će vam i on pomoći u borbi s puževima. Ostali prirodni neprijatelji puža su žabe, gušteri i ptice. Stonoge se hrane jajašcima puževa. Zanimljivo je da se i veliki vinogradnjak (vrsta puža s kućicom) hrani jajašcima vrlo štetnog puža golaća, te stoga može biti donekle koristan vrtu.

Obrada zemlje

Obrane gredice ujesen treba dobro poravnati i pokriti šupljine. Naime, tada puževi traže pukotine u zemlji kako bi u njih odložili svoja jajašca, koja izgledom podsjećaju na bisere. Osim toga, odrasli puževi također u hladnijim danima traže toplinu šupljih prostora. Tijekom ranog proljeća dobro je više puta prekopati zemlju kako bi se zaostali puževi uznemirili i izložili smrzavanju.

 

VOLUHARICE

Ovi glodavci se još nazivaju i vodenim voluharicama, poljskim voluharicama i zemljanim štakorima. Već ovaj potonji naziv sugerira da se radi o vrlo upornim i otpornim životinjama, koje bi možda preživjele i nuklearnu katastrofu. Šalu na stranu, ove životinjice, veličine od 10-20 cm, čine veliku štetu vrtu i doista se teško istrebljuju. Hrane se korijenjem voćaka i povrća, a uz to nagrizaju i koru voćaka i ruža. Osobita poslastica su im razne lukovice i gomolji.

Biljke koje odbijaju voluharice

Ricinus i mlječika mirisom svoga korijena tjeraju voluharice, ali i krtice i miševe. Ove su biljke otrovne i za ljude, te je stoga potreban oprez. (više o ricinusu i drugim otrovnim biljkama pročitajte u članku Otrovne biljke naših domova i okućnica). Miris češnjaka je također preintenzivan za osjetljive nosiće ovih malih napasnika. Želite li prirodnu granicu za zaštitu od voluharica načiniti od voća, odaberite crni ribiz. Ukoliko vam je draža cvijetna „ograda“, odaberite narcise sorte La Riante. U voluharičine hodnike možete staviti lišće oraha i češnjeve češnjaka, ili pak možete uliti tekuće gnojivo od bazginih listova.

Tekuće gnojivo od listova bazge možete načiniti vrlo jednostavno. U plastičnu ili drvenu posudu ulije se 10 litara vode te se umiješa 1 kg svježih ili 100 - 200 grama osušenih listova bazge. Posuda se treba pokriti rešetkom ili mrežom te ostaviti na otvorenom, sunčanom mjestu 3-5 dana, nakon čega se mlado gnojivo procijedi. Inače se ovako spravljena tekuća gnojiva moraju (u određenom omjeru) razrijediti za prihranu bilja. Međutim, za borbu protiv voluharica koriste se u nerazrijeđenom obliku.

Zvukom protiv voluharica

Osim profinjenog njuha, voluharice imaju i vrlo osjetljivi sluh. Razmotrite nabavku uređaja koji proizvode zvučne (ili ultrazvučne) valove. Alternativno se možete poslužiti i nekim priručnim alatima, npr. debljom željeznom motkom i čekićem. Motku ukopajte u tlo pored ugroženih biljaka te ju nekoliko puta dnevno snažno udarite čekićem. Pametne voluharice će brzo naučiti da ih na tom mjestu očekuje zvučni šok, a to će htjeti izbjeći.

Prirodni neprijatelji voluharica

Upamtite, neprijatelji voluharica vaši su prijatelji. Kućna mačka, ptice grabljivice (uključujući sove), lasica i tvor pomoći će u zaštiti vašega vrta od ovih dosadnih štetnika.

Dobrosusjedski odnosi

Sve ove mjere zaštite od voluharica bit će nedostatne ukoliko mali napasnici imaju sigurno utočište u susjednom vrtu. Stoga je jako važno u ovoj borbi udružiti snage i razmijeniti iskustva sa susjedima.

GUSJENICE

Gusjenica je razvojni stadij ličinke leptira i nekih drugih kukaca. Stoga gusjenice razlikujemo prema vrstama leptira ili kukaca u koje će se razviti.

Sovica pozemljuša

Sivosmeđa gusjenica leptira sovice pozemljuše ima golo i sjajno tijelo, a naraste do otprilike 4,5 cm. U sumrak kreće po hranu, a najviše voli korijenje, mlade stabljike i prizemne listove. Kada ih se dodirne ili uznemiri, sklupčaju se u klupko. Uvečer treba prekopati tlo i pokupiti sklupčane gusjenice. Kao mamac ispred ugroženih biljaka ostavite salatu, a zatim uklonite nakupljene životinjice. Tlo oko biljaka po potrebi prskati čajem od vratića ili pravog pelina.

Mali i veliki kupusov bijelac

Kupusov bijelac je najčešći leptir naših krajeva. Njegova gusjenica je maslinasto zelene boje s tamnim točkama i uzdužnim žutim prugama, a može narasti do 4 cm. Hrani se listovima kupusnjača, repe, hrena, ali i šeboja (fajgla). Ugrožene kulture kombinirajte s rajčicom, celerom i špinatom. Prema potrebi, prskati juhom od lišća rajčice. Prirodni neprijatelji ovog štetnika su osice najeznice.

Šljivin savijač

Kako i samo ime kaže, ova gusjenica buši šljivu, nagriza je iznutra te ostavlja izmet. Napadnuti plodovi uglavnom otpadaju. Bolesne plodove treba redovito uklanjati, a oko stabla postaviti pojas za skupljanje gusjenica.

Lovni pojas za gusjenice: Pojas širine oko 10 cm možete načiniti od valovite ljepenke te ga staviti oko stabla na otprilike 20 cm iznad tla. Gusjenice u ljepenki traže utočište za kukuljenje. Pojas se postavlja ujesen (prije nego što gusjenica ode na prezimljavanje) ili sredinom ljeta (između dva pokoljenja). Ako ga stavite ujesen, trebat ćete ga skinuti tijekom zime ili početkom proljeća, te ga uništiti ili spaliti. Pojas stavljen tijekom ljeta morat ćete uništavati svakih 10-ak dana te stavljati novi. Ovakav pojas možete koristiti i na jabukama, kruškama i marelicama, kao zaštitu od gusjenica jabučnog savijača.

Jabučni savijač

Ova mala gusjenica je poput crva. Buši hodnike u mesu jabuke i oko koštica, te ostavlja izmet na njihovu ulazu. Osim jabuka, ponekad napada marelice i kruške. Prirodni neprijatelji gusjenica jabučnog savijača su ptice, osice najeznice i šišmiši, pa stoga ove životinje možete smatrati prijateljima svoga vrta. Uz to, možete postaviti pojas za skupljanje gusjenica, kao što je opisano u prethodnom poglavlju. Preventivno, od početka lipnja stablo možete prskati čajem od pravog pelina.

Graškov savijač

Buši plodove graška i graha. Preventivna mjera je izbjegavanje sadnje u vrijeme izlijetanja leptira, a to je tijekom svibnja i lipnja.

Eko vrt: Biološki preparati za zaštitu i jačanje bilja koje možete napraviti sami
Recepti za tekuće biljno gnojivo, biljni čaj, biljnu juhu i biljni ekstrakt

photo credit: menu4340 via photopin cc
photo credit: Peter G Trimming via photopin cc
photo credit: hichako via photopin cc
photo credit: Lazarus Churchyard via photopin cc

Možda će vas još zanimati...

 Ekološko vrtlarstvo - Prirodne metode suzbijanja štetnika (2. dio)
Lisne uši, krumpirova zlatica, buhač, grčice, lukova muha, rovac ili vrlac

Otrovne biljke naših domova i okućnica
Upoznajte otrovno sobno i vrtno bilje.

Pročitajte više... »