Dobar i zao čovjek; ljutnja i ljubav; pravedan sudac
Alex E. Proimos via photopin cc |
„Teofrast je govorio da se dobar čovjek neizbježno mora ljutiti na zle ljude. Međutim, da je tako, čovjek bi se, što je bolji, trebao više ljutiti. Ali naprotiv, što je bolji, on postaje sve mekši, oslobađa se strasti i nikoga više ne može mrziti.
Razuman čovjek ne mrzi čovjeka koji je u zabludi jer bi tada morao mrziti i samoga sebe. Naime, dovoljno je da se prisjeti koliko se puta i sam ogriješio o poštenje i na koliko bi se njegovih postupaka moglo gledati s prijezirom, pa da se počne ljutiti i na samoga sebe – jer pravedan sudac sudi istom mjerom i sebi i svome bližnjemu.
Nitko nije u stanju opravdati se, a nevinim se može prikazati samo pred ljudima, ali ne i pred vlastitom savješću. Neusporedivo je humanije susretati zabludjelog čovjeka mirno, s ljubavlju i ne progoniti ga, nego se potruditi da ga se vrati na pravi put. Popraviti čovjeka u krivome naša je dužnost. Zbog njega samoga i zbog drugih dužni smo ga ispravljati ozbiljnim moralnim poukama, ali bez ljutnje. Zar se liječnik može ljutiti na svoga pacijenta?“
Razuman čovjek ne mrzi čovjeka koji je u zabludi jer bi tada morao mrziti i samoga sebe. Naime, dovoljno je da se prisjeti koliko se puta i sam ogriješio o poštenje i na koliko bi se njegovih postupaka moglo gledati s prijezirom, pa da se počne ljutiti i na samoga sebe – jer pravedan sudac sudi istom mjerom i sebi i svome bližnjemu.
Nitko nije u stanju opravdati se, a nevinim se može prikazati samo pred ljudima, ali ne i pred vlastitom savješću. Neusporedivo je humanije susretati zabludjelog čovjeka mirno, s ljubavlju i ne progoniti ga, nego se potruditi da ga se vrati na pravi put. Popraviti čovjeka u krivome naša je dužnost. Zbog njega samoga i zbog drugih dužni smo ga ispravljati ozbiljnim moralnim poukama, ali bez ljutnje. Zar se liječnik može ljutiti na svoga pacijenta?“
Seneka (4.p.K - 65.)
photo credit: Alex E. Proimos via photopin cc