Demencija - uzroci, vrste, simptomi demencije, mogućnosti preventive, njega dementne osobe

Piše: Bernarda Lusch

Demencija je bolest, a ne dio prirodnog procesa starenja. Doznajte što je demencija, koji su njezini simptomi, a koji su faktori rizika, te kako se nositi s tom podmuklom bolešću unutar obitelji.

Što je demencija? 

Demencija je sindrom, odnosno skup simptoma, koji uključuje postupno ili naglo propadanje sposobnosti pamćenja, učenja i rasuđivanja te promjene u ponašanju. Zbog svega navedenoga, dementna osoba sve teže samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti te postaje ovisna o tuđoj pomoći.

Demencija - epidemija modernoga doba

Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu danas od demencije boluje čak 47,5 milijuna ljudi. Svake godine se bilježi 7,7 milijuna novih slučajeva. Predviđa se da će do 2030. godine broj oboljelih narasti na 75,6 milijuna, a do 2050. na čak 135,5 milijuna.

Simptomi demencije

Simptomi demencije se najčešće pojavljuju postupno i pogoršavaju se tijekom više godina. Nasuprot tomu, u slučaju moždanog udara ili ozljede mozga simptomi se mogu pojaviti naglo i odmah biti jačega intenziteta.

Najčešći početni simptom demencije su poteškoće kratkotrajnog pamćenja. To znači da oboljela osoba zaboravlja nedavne događaje. Na primjer, ne zna što je ručala, a s druge strane se još uvijek može sjetiti detalja iz dalje prošlosti.

Početna blaga zaboravljivost („gdje sam ostavio ključeve / naočale?“) postupno dobiva ozbiljniji oblik – nesnalaženje u prostoru i vremenu te zaboravljanje imena, osoba i važnijih događaja. Ako podatke iz naše memorije shvatimo kao uporišta našega bića, onda možemo razumjeti koliko se dementna osoba osjeća nesigurno i izgubljeno. Stoga nije neobično da uvijek iznova postavlja ista pitanja („koji je danas dan“, „kamo idemo“, „koja je ovo zgrada“, „tko je ovo“)

Ostali simptomi uključuju promjene u osobnosti i ponašanju, nesanicu, teškoće u apstraktnom mišljenju i shvaćanju, nemogućnost koncentracije, otežano rasuđivanje i odlučivanje, zanemarivanje higijene i drugih društvenih konvencija. U naprednijim stadijima, dementna osoba može imati halucinacije, deluzije te biti paranoična i sklona lutanjima.

Paranoja može biti blaga - na primjer, kada zaboravi gdje je ostavila neki predmet, osoba je uvjerena da je bližnji potkradaju ili namjerno sakrivaju predmet od nje. Slijedi optuživanje, nepovjerenje i ponekad agresija. U težem slučaju paranoje osoba misli da joj netko želi nauditi ili je ubiti, a ponekad je to povezano i s halucinacijama. Ovakav scenarij je zastrašujuće iskustvo, kako za oboljeloga, tako i za njegovatelja, koji ne zna kako se postaviti i pomoći.

U tjelesnom smislu, demencija može prouzročiti slabljenje kontrole nad tjelesnim funkcijama. To često dovodi do inkontinencije, nespretnosti u pokretima i problema s ravnotežom, te se značajno povećava rizik od padova i ozljeda. U težim slučajevima dolazi i do poteškoća s govorom i gutanjem.

Zbog nesnalaženja u stalnim promjenama vlastite osobnosti i sposobnosti funkcioniranja, oboljela osoba često osjeća tjeskobu i zbunjenost, što vremenom može dovesti do ozbiljne depresije. Svaka promjena svakodnevne rutine, nova osoba ili situacija oboljelu osobu čine uznemirenom, a to se može očitovati na različite načine - povlačenjem u sebe, nekim vidom kompulzivnog ponašanja, a ponekad i agresijom.

3 stadija demencije

Iako ova bolest ima brojne faze čije su karakteristike i trajanje često individualni, simptome demencije je općenito moguće promatrati kroz tri glavna stadija:

1. Početni ili blagi stadij - manje promjene osobnosti i ponašanja, blaga zaboravljivost, smanjena sposobnost planiranja i učenja novih stvari i pojmova
2. Srednji ili umjereni stadij - ozbiljniji gubitak pamćenja, poteškoće u samostalnom obavljanju svakodnevnih aktivnosti (posao, kućni poslovi, odijevanje, planiranje). Osoba se teže snalazi u prostoru i vremenu, zaboravlja osobe i događaje, javlja se sve veća zbunjenost i uznemirenost. Ova potonja stanja mogu uzrokovati razne oblike neprimjerena ponašanja: agresiju, vikanje, lupanje i sl. Od fizičkih poteškoća valja spomenuti inkontinenciju i probleme s koordinacijom pokreta. Osoba više nije sposobna živjeti sama.
3. Završni stadij - skrb o dementnoj osobi u završnom stadiju zahtijeva 24-satnu njegu. Osoba više ne zna samostalno sjediti, hodati i jesti. Ne prepoznaje članove uže obitelji, govori teško i nerazumljivo. Javljaju se teškoće sa gutanjem hrane (gušenje) te odbijanje hrane. Završni stadij demencije vodi do smrti oboljeloga. 

Uzroci i vrste demencije

Osnovni uzrok demencije je odumiranje stanica mozga, odnosno neurona. Neuroni su jedine stanice u našemu tijelu koje nemaju mogućnost obnove / oporavka. Odumrli neuroni više nikada neće povratiti svoju funkciju, a zahvaćeno područje će atrofirati. Neuroni mogu biti uništeni uslijed neke bolesti ili ozljede mozga, kada je otežan ili onemogućen dotok krvi u mozak. Vrste demencije stoga razlikujemo prema uzroku.

Alzheimerova demencija

Ovo je najčešći tip demencije, a nastaje kao posljedica Alzheimerove bolesti. Do 70% svih demencija prouzročeno je upravo Alzheimerovom bolešću. Riječ je o teškoj degenerativnoj bolesti koja uzrokuje nepovratne promjene u moždanom tkivu. U svakodnevnom govoru često se pojmovi demencije i Alzheimera pogrešno poistovjećuju. Razliku je najjednostavnije objasniti na način da je Alzheimerova bolest jedan od uzroka demencije, a demencija je posljedica Alzheimerove bolesti ili nekog drugog oboljenja, odnosno ozljede mozga.

Vaskularna demencija

Ponekad se naziva i multi-infarktna demencija. Nastaje kao posljedica niza manjih moždanih udara ili općenito uslijed cerebrovaskularnih incidenata. U takvim slučajevima mozak na trenutke ostaje bez krvi (kisika i hranjivih tvari), a to onda uzrokuje odumiranje moždanog tkiva. Oboljela osoba može (ali ne mora) razviti i vaskularnu demenciju, što će ovisiti o intenzitetu udara i području koje je pogođeno.

Lewy body demencija - demencija Lewy tjelešaca

Ovaj tip demencije usko je povezan s Parkinsonovom bolešću, a karakterizira ga prisutnost tzv. Lewyjevih proteinskih tjelešaca u moždanom tkivu oboljelih od Parkinsonove bolesti.

Drugi uzroci demencije

Demencija također može biti posljedica različitih trajnih i privremenih stanja. Smanjeno izlučivanje hormona štitnjače (hipotireoza), nedostatak hranjivih tvari (osobito vitamina B12 i folne kiseline), alkoholizam, višak kalcija u organizmu, visoka temperatura, dehidracija, dijabetes, AIDS, lajmska bolest, multipla skleroza, tumor ili neke druge bolesti mozga – sve su to mogući uzročnici demencije. Liječenje ovakvih tipova demencije ovisi o mogućnostima liječenja primarne bolesti ili tegobe. Simptome demencije je tako moguće ublažiti ili čak potpuno eliminirati.

Demencija – faktori rizika

Najveći faktor rizika je dob. Velika većina oboljelih od demencije starija je od 65 godina. Međutim, iako demencija najčešće zahvaća ljude starije dobi, pogrešno je smatrati je normalnim dijelom procesa starenja.

Osobe koje su imale ozljedu mozga, kao i one koje boluju od neke bolesti mozga i živčanog sustava, također mogu razviti demenciju.

Dijabetes (osobito tipa 2) u srednjoj i starijoj dobi povezuje se s povećanim rizikom obolijevanja od demencije. To se posebno odnosi na loše regulirani dijabetes, a ponajviše na nedijagnosticirani dijabetes. Događa se da ljudi godinama imaju dijabetes tipa 2, a da toga nisu svjesni jer nemaju jasnih simptoma. Dijabetes se s razlogom naziva tihim ubojicom - godinama može postupno uništavati krvne žile, doprinositi stvaranju amiloidnog plaka koji razara veze među neuronima te uzrokovati upalu u mozgu. Sve ovo dovodi do razvoja demencije. S druge strane, dobro regulirani dijabetes smanjit će ovaj rizik.

Zlouporaba alkohola i droga, uključujući i one lake, mogu dovesti do trajnih promjena na mozgu, a time i do razvoja demencije. Istraživanje sveučilišta Northwestern (Feinberg, Chicago, USA) ukazuje na vezu između uživanja marihuane u adolescentskoj dobi i trajnih promjena na hipokampusu, čak i dvije godine nakon prestanka uzimanja droge. Hipokampus je dio mozga, posebno važan za dugotrajnu memoriju te sposobnost rješavanja problema u svakodnevnom životu.
(Izvor: http://www.feinberg.northwestern.edu/news/2015/03/Csernansky-teen-cannabis-use.html)

Teoretski ne možemo biti genetski predisponirani za demenciju, no možemo biti genetski skloni bolestima koje uzrokuju demenciju. Tako npr., učestala pojava Alzheimerove bolesti u obitelji može donijeti određeni rizik obolijevanja od iste, a to onda posredno znači i rizik od demencije.

Demencija – postavljanje dijagnoze

Dijagnozu postavlja neurolog i/ili psihijatar na temelju detaljnog intervjua, obiteljske anamneze, opažanja bliskih ljudi, neurološkog i psihijatrijskog pregleda te psihološkog testiranja. Za utvrđivanje dijagnoze potrebno je ispitati sljedeće moždane funkcije: pamćenje, jezik i govor, percepciju i kognitivne vještine.

Pojedinim pretragama se isključuju fizički uzroci poput problema sa štitnjačom ili nedostatka određenih vitamina. Snimanja mozga i moždane funkcije također mogu biti korisni kod postavljanja dijagnoze, a osobito kod određivanja vrste demencije.

Mogućnosti liječenja demencije

Uspjeh liječenja ovisi o uzroku demencije. Ponekad se demencija može ublažiti ili potpuno izliječiti, a to ovisi o uspjehu liječenja primarne bolesti. Demencija se stoga relativno lako rješava kod stanja poput dehidracije, nedostatka vitamina ili bolesti štitnjače.

Kod ireverzibilnih, degenerativnih bolesti poput Alzheimerove bolesti, cerebrovaskularne bolesti ili bolesti Lewy tjelešaca, ne postoji mogućnost izlječenja. Terapija se u najboljem slučaju odnosi na usporavanje razvoja simptoma. Svrha terapije je poboljšanje kvalitete života oboljelih osoba i njihovih obitelji.

Može li se demencija spriječiti?

Mediteranska prehrana

Demencija se ne može spriječiti, ali svojim životnim stilom možemo utjecati na smanjenje rizika obolijevanja od bolesti koje uzrokuju demenciju.

Prva stvar o kojoj valja voditi računa jest zdravlje srca i krvožilnog sustava. Normalan krvni tlak, kontrola kolesterola, triglicerida i šećera u krvi važni su faktori prevencije moždanih udara i drugih neuroloških bolesti. Čak i ukoliko ste potpuno zdravi, bilo bi dobro učiniti preventivne laboratorijske pretrage krvi barem jedanput godišnje.

Mjere preventive kod Alzheimerove bolesti uključuju redovitu tjelovježbu, mediteransku prehranu, dobar san, mentalne i društvene aktivnosti te kvalitetno nošenje sa stresom.

Zdrava i uravnotežena prehrana uglavnom će zadovoljiti potrebe tijela za vitaminima i mineralima. Ipak, valja obratiti dodatnu pozornost na unos folne kiseline, vitamina B12 te minerala cinka i selena. Naime, nedostatak ovih mikronutrijenata često se povezuje s demencijom. Uz to, razmotrite uzimanje suplementa omega 3 masnih kiselina. Omega 3 kiseline su se pokazale vrlo blagotvornima kod očuvanja zdravlja krvnih žila, uključujući i onih u moždanom tkivu. 

Njegovanje zdravog načina života uz izbjegavanje duhana, alkohola i droga općenito će doprinijeti smanjenju rizika od brojnih bolesti, a to onda uključuje i bolesti koje uzrokuju demenciju.

Njega dementne osobe i njegovateljski stres

Demencija je bolest koja ne pogađa samo oboljelu osobu – demencija ima značajan psihološki, društveni i ekonomski utjecaj na njegovatelja, cijelu obitelj i širu zajednicu.

Njegovanje dementne osobe je izrazito stresno i zahtjevno. Sposobnosti dementne osobe nepovratno propadaju i ona postaje sve više ovisna o drugima. Njegovatelj (obično član obitelji) je tako svaki dan suočen s novim izazovima.

Promjene u ponašanju oboljele osobe, uvijek ista pitanja, stalno povećavanje razine skrbi, frustracije zbog nemogućnosti liječenja, tuga zbog svakodnevnih gubitaka (sposobnosti, pamćenja i dr.), višegodišnje trajanje skrbi, financijsko opterećenje – sve su to veliki uzročnici stresa kod njegovatelja. Uz sve navedeno, primarni njegovatelji često nailaze na nedostatak razumijevanja kod ostatka obitelji, odnosno nedovoljno uključivanje u skrb o oboljeloj osobi.

Ponekad će njega dementne osobe zahtijevati prekid radnog odnosa kako bi se preuzeo ovaj neplaćeni posao bez neradnih dana i godišnjih odmora. Ovakve promjene su same po sebi vrlo stresne i zahtijevaju puno preispitivanja. Jeste li sposobni uhvatiti se u koštac s ovakvim izazovom? Jeste li spremni staviti svoj vlastiti život „na čekanje“? Ako jeste, pripremite se.

Demencija, uz oboljelu osobu, može ugroziti i njegovatelja – kako na tjelesnoj, tako i na psihičkoj razini. Prema istraživanjima, njegovatelji oboljelih od demencije često boluju od depresije. Uz stalan osjećaj tuge, izmjenjuju se osjećaji krivnje i ljutnje. Specifični problemi oko brige za dementnu osobu mogu gurnuti njegovatelja u društvenu izolaciju. Od izuzetne je stoga važnosti za njegovatelja dobro se informirati o samoj bolesti – znanje će omogućiti bolju pripremu i organizaciju njege, a time i očuvanje vlastitog psihofizičkog zdravlja.

Njegovatelj mora pronaći adekvatne načine nošenja sa stresom. Preopterećenost dovodi do razdražljivosti i tjeskobe. Nekima će pomoći metode opuštanja, nekima tjelovježba, a drugima radni zadaci ili glazba. Važno je utvrditi što je od toga najučinkovitije te osigurati potrebno slobodno vrijeme.

Nužno je također osigurati pomoć i povremenu zamjenu. Postoji li u vašem mjestu grupa za potporu obiteljima oboljelih od demencije? Postoji li ustanova za dnevnu skrb o oboljelima? Tko bi od obitelji ili prijatelja mogao povremeno preuzeti brigu o dementnoj osobi? To su pitanja koja svaki njegovatelj i obitelj oboljeloga mora riješiti prije nego što bolest uznapreduje.

Uz sve izazove koje nosi, njega dementne osobe može biti jedno vrlo duboko i dragocjeno iskustvo. To se podjednako odnosi i na oboljeloga i na njegovatelja. Empatija, povjerenje i služenje produbljuju međusobne veze. Ukoliko joj to dozvolite, osoba koja je zaboravila gotovo sve poučit će vas neprocjenjivoj životnoj mudrosti, a to je - kako punim srcem živjeti u ovom jedinom, sadašnjem trenutku. Nije li to spoznaja koja vrijedi svakoga truda?


Možda će vas zanimati... 

Faze ili stadiji Alzheimerove bolesti - prepoznajte simptome po fazama ili stadijima Alzheimera

Posted in: Demencija, Treća dob, Zdravlje