Kupina puno daje, a malo traži. Kupina kao voćna kultura nije pretjerano zahtjevna i dobro uspijeva u umjerenom pojasu. Ukoliko ste se odlučili za uzgoj kupina, doznajte kako se odabire i priprema tlo za sadnju, te kako trebate održavati nasade da bi uzgoj kupina donio bolje prinose i što kvalitetnije plodove.
Kupina – biološke karakteristike
Kupina je višegodišnji grm iz porodice
Rosaceae, te reda
Rubus L., kojemu pripada i malina. Uzgoj kupina je moguć i u toplim i u hladnim područjima, a pojedine sorte dobro podnose i tropske uvjete.
Grm kupine sastoji se od relativno visokih izdanaka koji rastu iz žila korijena te se obično svijaju u obliku luka prema tlu. Vrhovi koji na taj način dosegnu zemlju počinju se ožiljavati (ukorjenjivati), no samo ako imaju dovoljno vlage. Uz izdanke koji rastu iz žila, iz prizemnog dijela stabla grma kupine rastu i izbojci.
Listovi se sastoje od tri do sedam eliptičnih nazubljenih listića svijetlo do tamno zelene boje.
Cvjetovi kupine su sitni do srednje krupni, najčešće bijele, a ponekad i ružičaste boje. Kupina cvjeta od svibnja nadalje.
Plodovi kupine su zbirne koštunjače različitih oblika. Mogu biti ovalni, okruglasti ili izduženi. Boja zrele kupine je najčešće sjajno-crna.
Vrste kupina
Grmove kupina možemo podijeliti u dva osnovna tipa:
- Uspravna kupina – ovaj tip kupine ima čvrste izbojke koji sami drže grm u uspravnom stanju, te mu nije potrebna potpora. Sorte ovoga tipa kupine otpornije su na niske temperature. (Sorte: Chayenne, Cherokee, Shawnee)
- Puzava kupina – ovom tipu kupine je nužan sustav potpore izbojaka. (Sorte: Thornless, Black Satin, Boysenberry, Hull, Chester, Logan, Marion, Thornless Evergreen, Young, Smoothstem, Waldo, Ranui, Tayberry)
(Spominju se i
polu-uspravne vrste, koje imaju čvrste izbojke, ali svejedno zahtijevaju potporu.)
Osim ove osnovne podjele, sorte kupina razlikujemo prema tome imaju li
bodlje ili ne, te jesu li listopadne ili zimzelene. Većina sorti može se nabaviti i u
bodljikavom i
nebodljikavom obliku. Za uzgoj kupina praktičnije su, naravno, varijante bez bodlji. Ipak uzmite u obzir da su one (u odnosu na bodljikave sorte) nešto osjetljivije na nepovoljne vremenske uvjete. Više informacija o sortama kupina koje su pogodne za uzgoj u Hrvatskoj potražite u članku
Sorte kupina.
Uzgoj kupina – tlo, položaj i klima
Odabir tla za uzgoj kupina
Kupina uspijeva na gotovo svakom zemljištu koje je pogodno za biljnu proizvodnju. Ipak, za uzgoj kupina valja izbjegavati topla pjeskovita tla, kao i hladna, teška i pretjerano vlažna zemljišta. Najpogodniji tereni za uzgoj kupina su pjeskovite ilovače, umjereno vlažna tla lesa, te crnice ili černozema. Najbolje prinose i najkvalitetnije plodove daje uzgoj kupina na dobro dreniranim terenima s određenim udjelom treseta ili humusa. Optimalan sadržaj humusa je od 2 – 4 %, a tlo bi trebalo biti blago kiselo, uz pH faktor 5,5 – 6,5.
Koje položaje odabrati za uzgoj kupina?
Kupina voli
tople i osunčane položaje. Manjak svjetlosti uslijed sjene ili pretežno oblačnog vremena nepovoljno će se odraziti na kvalitetu plodova. S druge strane, topli i suhi vjetrovi mogu ugroziti uzgoj kupina tako što će isušiti zemljište i žig tučka, čime će se onemogućiti oplođivanje cvjetova. Stoga treba birati položaje zaštićene od vjetra ili postaviti nasade u smjeru puhanja dominantnih vjetrova određenog područja. Ako nema opasnosti od vjetrova, uobičajen položaj za sadnju kupina je u pravcu
sjever – jug.
Odabir najpovoljnijih položaja za uzgoj kupina ovisi i o
klimi. Kupina najviše voli umjerene uvjete. Zato je općenito pravilo da se u toplijim područjima i na nižim nadmorskim visinama (200-300 m) trebaju izbjegavati topliji južni položaji. Isto tako, u hladnijim područjima i na većim nadmorskim visinama (do 700 m) treba izbjeći sjeverne položaje, te odabrati terene s blagim nagibom prema južnoj strani, kako bi se kupina zaštitila od pretjerane hladnoće i mrazova.
Uzgoj kupina i klima
Iako uzgoj kupina daje rezultate i u hladnijim i toplijim područjima, većina sorti ipak ne podnosi ekstremne vrućine. Duga, topla i suha ljeta (kakva imamo npr. u Dalmaciji i na otocima) nisu pogodna za uzgoj kupina. Osim opasnosti od isušivanja tla, u takvim uvjetima može doći i do sasušivanja nedozrelih plodova kupina. Što se tiče hladnoće, kupina je dosta otporna na mraz. U umjerenom klimatskom pojasu kupina će se uspješno oduprijeti i proljetnom i zimskom mrazu. Međutim, oštriji zimski dani bez zimskog pokrivača mogli bi ugroziti plitak korijenski sustav kupine, osobito ukoliko je tlo pretjerano vlažno.
Sadnja kupina
Priprema sadnica kupina
Kada kupujete sadnice, odaberite one koje su testirane na prisutnost
bolesti i štetnika. Suhe sadnice treba potopiti u vodu barem nekoliko
sati prije sadnje.
Priprema tla za sadnju kupina
Kupina se sadi u
kasnu jesen ili zimi, sve do početka travnja. Tlo prije sadnje treba obogatiti
humusom, koji će prirodno regulirati vlažnost tla. Taj je postupak nakon sadnje teško izvediv zbog mogućnosti oštećivanja plitkog korijenskog sustava kupine.
Tijekom jeseni, a najmanje mjesec dana prije sadnje kupina, tlo treba preorati do dubine 30 – 40 cm.
Razmak između redova te između sadnica u redovima ovisit će o vrsti i sorti kupine, te o sustavu potpore grmova. Za prolaz traktora između redova potrebno je najmanje 2,5 m, dok će kombajn za mehaniziranu berbu trebati između 3-4 m. Razmak između sadnica je za uspravne tipove kupina 60 – 120 cm, a za puzave 120 – 240 cm. Ovisno o bujnosti grma i sustavu potpore, razmak između grmova može biti i 2-4 m. U kućnim vrtovima za jedan grm kupine bit će dovoljan prostor 1-1,5 puta 1,5 metar, i to najbolje uz ogradu.
Podizanje sustava potpore za uzgoj kupina
Sustav potpore za polu-uspravne i puzave sorte potrebno je postaviti prije ili neposredno nakon sadnje kupina. U tu svrhu se koriste stupovi i pocinčane žice, a izbojci se labavo vežu uz pomoć plastičnih uzica ili rafije (vlakna dobivenog iz istoimene afričke palme). Stupovi mogu biti od različitih materijala – betonski, drveni, metalni ili plastični. Glavni stupovi (početni i završni) ukopavaju se na 0,5 – 0,7 m dubine i tamo se usidre. Visina stupova i broj žica može varirati, već prema vrsti sustava potpore.
Najjednostavniji je
jednožični sustav potpore. Stupovi se postavljaju na razmak od 5-6 m. Jedna deblja pocinčana žica razvlači se na visini od 1,5 do 1,7 metara. Izbojci se podižu na jednu ili na obje strane žice. Prednost ovog načina podupiranja je razvoj plodova na istoj visini, što olakšava berbu.
Kod
dvožičnog sustava razmak između stupova je nešto veći, ali žica treba biti deblja. Visina stupova je od 2,5 – 3 m. Prva žica se postavlja na visinu od 0,8 – 1 m, a druga na 1,3 – 1,6 m. Na taj način se mogu odvojiti jednogodišnji i dvogodišnji izbojci.
U
valovitom dvožičnom sustavu potpore, dva do tri izbojka se savijaju od donje ka gornjoj žici, i obrnuto.
Višežični sustav se postavlja tako da se prva žica razvlači na visini od 0,6 – 0,9 m, a svaka druga na razmaku od 30 cm.
Sustavi stupova u obliku slova
„V“ ili križa (sa po dvije razmaknute žice na istoj visini) pogodni su za polu-uspravne sorte. Izbojci se povijaju u stranu, što olakšava berbu.
Za uzgoj kupina najčešće se koristi tzv.
špalirski sustav s tri žice. Stupovi trebaju biti visine oko 2,2 m iznad zemlje, razmak između stupova 5 – 6 m, a žice se postavljaju na 70, 140 te 200 cm.
Uzgoj kupina – gnojidba i održavanje tla
Gnojidba kupina obavlja se
dva puta godišnje – u rano proljeće (tijekom ožujka) te u jesen nakon berbe (najbolje početkom listopada).
Za proljetnu gnojidbu koristi se
KAN, mineralno dušično gnojivo, i to 400 – 600 kg po hektaru. Ukoliko je moguće, u jesen se preporuča upotreba
stajskog gnojiva, oko 30 tona po hektaru. Ako je tlo donekle plodno, ovaj se postupak ponavlja tek svake dvije ili tri godine. Kada se koristi stajnjak, treba izbjeći upotrebu dušičnih gnojiva i ograničiti se na primjenu fosfornih i kalijevih mineralnih gnojiva. Ako ne koristite stajnjak, u jesen se koristi gnojivo
NPK u omjeru 10:12:26 ili 15:15:15, ovisno o kakvoći tla. Nakon jesenje gnojidbe, zemlja se treba uzorati na 10-ak cm dubine, zajedno s korovom kojemu se pred kraj vegetacije dopušta slobodan razvoj. Na taj se način dobiva dodatna,
zelena gnojidba.
Redovito
prašenje ili freziranje (plitko oranje) doprinijet će očuvanju vlažnosti tla. Prvo prašenje se obavlja u rano proljeće, kada se tlo dovoljno prosuši, na dubini od 7-8 cm. Do kraja kolovoza trebaju uslijediti još barem 2-3 prašenja, a u slučaju suše i više.
Navodnjavanje kupina
Za uspješan uzgoj kupina nužna je
umjerena vlažnost tla. Voda je presudan faktor u razvoju jednogodišnjih izbojaka, ali i samog ploda kupine. Tijekom ljetnih mjeseci kupina treba oko 3 cm vode svakih 7-10 dana. Kod sustava navodnjavanja kapanjem, ta je količina nešto manja. Kako biste lakše održali tako važnu vlažnost tla, prostor između redova možete prekriti travama biljaka iz porodice
Gramineae ili leguminoza.
Rezidba kupina
Prva rezidba kupina obavlja se odmah nakon sadnje. Sadnice su obično visoke oko 2 m, a trebaju se skratiti na 30 – 50 cm, a manje sadnice i do 20 cm. Na taj će se način ojačati korijen i pupoljci iz kojih će rasti izdanci.
Radi boljeg osvjetljavanja i veće kvalitete ploda, grm kupine treba pažljivo prorijediti. Obično se ostavlja 5-6 jačih izdanaka (ili 8-12 kod bujnijih sorti), a ostali se uklanjaju. Oštećeni ili bolesni izdanci se moraju odrezati do zemlje. Također se obvezno odsijecaju dvogodišnje grane koje su donijele roda. Krajem zime, dobro je bočne grančice na jednogodišnjim izdancima skratiti na duljinu 30-40 cm. Na taj će način plod sljedeće godine biti krupniji i kvalitetniji.
Berba kupina
Plod kupine je vrlo osjetljiv i podložan brzom kvarenju. Ukoliko se bere za potrošnju u svježem stanju, plodove je najbolje brati malo prije pune zrelosti, te veoma pažljivo slagati u manju ambalažu. Najbolje je koristiti posudice od 125 do najviše 500 g. Svježe kupine se na hladnom i mračnom mjestu mogu čuvati do najviše 4 dana. Kupine namijenjene industrijskoj preradi mogu se brati potpuno zrele i uz pomoć mehanizacije, te se nakon branja smrznuti.
Kupine je najbolje brati ujutro ili u kasnim poslijepodnevnim satima, kako bi se izbjegle najveće vrućine. Ubrani plodovi se nikako ne smiju ostavljati na suncu. Također treba paziti da se berba ne obavlja tijekom ili neposredno nakon kiše, jer će vlažni plodovi još brže propasti.
Uzgoj kupina – dodatni korisni savjeti
- Treba izbjegavati uzgoj kupina na tlima na kojima su prethodno uzgajani krumpir, rajčica, malina, paprika, grožđe, jabuke i breskve. Naime, s tim kulturama kupina dijeli slične bolesti i nametnike.
- Kupina dobro uspijeva na tlu na kojemu je prethodno rasla sudanska trava, pšenica, zob ili raž
Možda će vas zanimati...
Uzgoj smokve - kako uzgojiti smokvu
Kako i gdje se uzgaja smokva u Hrvatskoj.
Sorte kupina
Doznajte koje su sorte kupina bez bodlji najprikladnije za uzgoj u našem podneblju.
Kako napraviti vino od kupina - kupinovo vino za početnike
Naučite osnovne pojmove vinarstva i iskušajte recept za izradu kupinovog vina.
Napada listove krumpira i ponekad rajčice. Štetu čine i ličinke i odrasle jedinke ovoga kukca. Preventiva uključuje jačanje otpornosti biljke – zdrava i dobro prihranjena biljka rijetko će biti na meti krumpirove zlatice. Otpornost možete ojačati tekućim gnojivom od koprive. Ugrožene biljke možete dodatno zaštititi malčiranjem s papratima. 
Kukac iz porodice ravnokrilaca, veličine 4-5 cm, čini velike štete u vrtu od svibnja pa sve do jeseni. Hrani se gomoljima i korijenjem mladih biljaka. Njegovi prirodni neprijatelji su čvorci, kosovi, krtice i rovke. Mlade biljke možete obraniti tako da oko njih ukopate više čaša ili teglica u ravnini zemlje. Rovci će upasti unutra i neće moći izaći. Povremeno potražite rovčeve hodnike te ih prekopajte. U slučaju najezde, koristite sredstva na bazi buhača, koja možete nabaviti u poljoprivrednoj ljekarni. Ipak, nemojte pretjerivati s istrebljivanjem – naime, rovac se hrani drugim štetnicima - nekim kukcima, gusjenicama, grčicama i crvima. 
