Melatonin - slatka uspavanka za naš mozak

Za melatonin najčešće doznajemo tek kada u ljekarni zatražimo pomoć kod nesanice. No što je zapravo melatonin i koja je njegova uloga u našemu organizmu? Sljedeći članak donosi osnovne informacije, simptome manjka te načine nadomještanja ovoga važnoga hormona.

Jenny Kristina Nilsson via photopin cc

Melatonin i njegova uloga u organizmu

Melatonin je kemijski spoj koji se prirodno pojavljuje u bakterijama, biljkama, životinjama i ljudima. U ljudskom organizmu, hormon melatonin je proizvod lučenja epifize, majušne endokrine žlijezde smještene u našemu mozgu. Primarna uloga melatonina kod ljudi je sudjelovanje u sustavu regulacije ciklusa budnosti i spavanja.

Početkom devedesetih godina, znanstvena su istraživanja otkrila da melatonin ima još jednu važnu funkciju – zaštitu naših stanica od slobodnih radikala. Naime, ovaj moćni antioksidans se udružuje s ostalim antioksidansima i pojačava njihovo ukupno djelovanje. Štoviše, dokazano je da je melatonin čak dvostruko snažniji od vitamina E, koji se do tada smatrao najučinkovitijim antioksidansom u ljudskom tijelu.

Također, postoje naznake da melatonin može povoljno utjecati na imunološki sustav. Iako su klinička istraživanja tek u tijeku, pretpostavlja se da melatonin može pomoći kod virusnih i bakterijskih upala, a spominje se i potencijal u liječenju karcinoma, kardiovaskularnih bolesti, depresije i seksualne disfunkcije.

Lučenje melatonina se kod čovjeka prirodno smanjuje starenjem. To je razlog zbog kojega s godinama obično sve kasnije liježemo i sve se ranije budimo. Manjak melatonina produžuje vrijeme potrebno za padanje u san te može prouzročiti i češća buđenja tijekom noći

Kako melatonin djeluje?

Hormon melatonin kemijski uzrokuje pospanost i snižavanje tjelesne temperature, čime uvodi tijelo u san. Međutim, melatonin je zapravo tek jedan od rezultata regulacije dnevnog bioritma. Naime, centralni živčani sustav je taj koji upravlja radom žlijezda, a to onda uključuje i epifizu i lučenje melatonina.

Melatonin i sunčeva svjetlost

Možda ste se ponekad pitali zbog čega ste za oblačnih dana ili tijekom zimskih mjeseci toliko pospani. Odgovor leži u melatoninu. Naime, izloženost sunčevoj svjetlosti sprječava lučenje melatonina, dok ga manjak svjetlosti potiče.

Simptomi nedostatka melatonina u organizmu

Nesanica je jedan od najočitijih simptoma manjka melatonina. Poremećeni sustav regulacije sna može uzrokovati nemogućnost da čovjek zaspi unatoč umoru, ili česta buđenja tijekom noći. Niska razina melatonina u organizmu se također povezuje s tjeskobom, PMS-om i depresijom. Dokazano je da niska razina ovoga hormona povećava rizik obolijevanja od dijabetesa tipa 2. Manjak melatonina je utvrđen kod ljudi s rakom dojke ili prostate, smanjenim dotokom krvi u srce, Alzheimerovom bolešću, kao i drugim vrstama demencija. Zasada, međutim, nije jasno je li manjak melatonina uzrok ili posljedica takvih stanja.

Prirodni izvori melatonina

Ukoliko sumnjate u manjak melatonina u organizmu, postoji nekoliko jednostavnih načina na koji taj problem možete pokušati riješiti:

• tijekom dana što više boravite na suncu, odnosno dnevnoj svjetlosti, a smanjite izloženost svjetlosti tijekom večernjih sati
• osigurajte svome tijelu dovoljno hranjivih tvari, osobito kalcija, magnezija i nikotinske kiseline, odnosno vitamina B3
• povećajte unos triptofana, esencijalne aminokiseline, koja se u složenim biokemijskim reakcijama može pretvoriti u melatonin. Prirodni izvori triptofana su žitarice poput ječma, zobi ili riže, te sjemenke bundeve, bademi, rajčice, đumbir i neki mliječni proizvodi. Od vrsta mesa u kojima se može pronaći triptofan valja izdvojiti piletinu i puretinu. Mnoge će sigurno obradovati činjenica da i konzumacija piva (zahvaljujući udjelu ječma) također povećava razinu melatonina u krvi.

Melatonin za dobar san

Ukoliko ste izmučeni nesanicom, a svi pokušaji da prirodno nadomjestite mogući manjak melatonina nisu donijeli željeni rezultat, dobra je vijest da postoji barem privremeno rješenje. Melatonin je u raznim kombinacijama dostupan u slobodnoj prodaji u ljekarnama. Ipak, prije nego što posegnete za kapsulom melatonina, promislite je li vaša nesanica doista povezana s nedostatkom melatonina ili je pak posljedica eventualnog stresnog razdoblja u životu.

(mjerenje razine melatonina u Hrvatskoj se trenutačno radi samo u nekim zdravstvenim ustanovama i privatnim laboratorijima, a određuje se iz uzorka sline).

Mjere opreza kod uzimanja melatonina

Prema direktivama Europske unije dnevna preporučena doza melatonina ne bi trebala biti veća od 1 mg. Kod većih doza zabilježene su nuspojave poput glavobolje, hormonske neravnoteže, mučnina, mamurluka i uznemirujućih snova.

Iako melatonin ne može izazvati kemijsku ovisnost (poput cigareta ili sedativa), s vremenom možete postati psihološki ovisni o njemu. Stoga je melatonin preporučljivo uzimati samo povremeno te po mogućnosti uz liječnički nadzor.

Pročitajte više... »

Srčani udar - faktori rizika, simptomi i liječenje

Srčani udar jedan je od glavnih uzroka smrtnosti širom svijeta. Razumijevanje faktora rizika, simptoma i mogućnosti liječenja srčanog udara ključno je za prevenciju i upravljanje ovim prijetećim stanjem - doznajte više.

Što je srčani udar?

Srčani udar, poznat i kao infarkt miokarda, ozbiljno je medicinsko stanje koje nastaje kada se protok krvi u dijelu srca smanji ili potpuno zaustavi, što dovodi do oštećenja srčanog mišića.

Faktori rizika

Faktori rizika za srčani udar mogu se podijeliti na one koje možemo kontrolirati i one koje ne možemo kontrolirati.

Neizbježni faktori rizika

Dob

Rizik od srčanog udara raste s dobi. Muškarci iznad 45 godina i žene iznad 55 godina imaju povećan rizik.

Spol

Muškarci su u većem riziku od srčanog udara u mlađoj dobi, dok žene postaju podložnije riziku nakon menopauze.

Obiteljska povijest

Ako su bliski rođaci imali srčani udar, postoji veći rizik za pojedinca zbog genetskih čimbenika.

Kontrolabilni faktori rizika

Visoki krvni tlak (hipertenzija)

Kontinuirano povišen krvni tlak može oštetiti arterije, što dovodi do srčanog udara.

Visoki kolesterol

Povišene razine LDL (lošeg) kolesterola mogu uzrokovati stvaranje plakova u arterijama, smanjujući protok krvi.

Pušenje 

Nikotin i druge kemikalije u cigaretama oštećuju krvne žile i povećavaju rizik od srčanih bolesti.

Dijabetes

Visoke razine šećera u krvi mogu oštetiti krvne žile i povećati rizik od srčanog udara.


Pretilost

Prekomjerna tjelesna masa, posebno oko abdomena, povezana je s povećanim rizikom od srčanih bolesti.

Neaktivnost

Nedostatak tjelesne aktivnosti može dovesti do prekomjerne tjelesne mase, visokog krvnog tlaka i drugih problema koji povećavaju rizik od srčanog udara.

Stres

Dugotrajni stres može doprinijeti srčanim bolestima i povećati rizik od srčanog udara.

Simptomi srčanog udara

Simptomi srčanog udara mogu se razlikovati među osobama, no najčešći znakovi uključuju:

• Bol u prsima: osobe često opisuju bol kao težinu, pritisak, ili osjećaj stegnutosti u sredini prsnog koša. Bol može trajati nekoliko minuta ili do nekoliko sati.
• Nelagoda u gornjem dijelu tijela:  bol ili nelagoda mogu se proširiti na ruke, leđa, vrat, čeljust ili stomak.
• Pojačano znojenje: osobe mogu doživjeti intenzivno znojenje, pri čemu je koža hladna i ljepljiva.
• Nekontrolirani umor: neobjašnjiva iscrpljenost, čak i u stanju mirovanja.
• Mučnina ili povraćanje: mogu se pojaviti mučnina, povraćanje ili bol u stomaku.
• Otežano disanje: može doći do problema s disanjem, koji se gu pojaviti sa ili bez bolova u prsima.

Važno je napomenuti da ne doživljavaju svi ljudi istovremeno sve ove simptome - kod nekoga će se pojaviti možda samo jedan, a kod nekog drugoga više navedenih simptoma. Kod žena, starijih osoba i osoba s dijabetesom simptomi mogu biti manje izraženi. Ukoliko sumnjate na srčani udar kod sebe ili kod nekog drugog, odmah pozovite hitnu pomoć!

Liječenje srčanog udara

Liječenje srčanog udara ima za cilj što brže obnavljanje protoka krvi u srčanom mišiću, smanjenje oštećenja srca i prevenciju budućih srčanih udara. Terapije uključuju:

• 
  Lijekovi: koriste se lijekovi kao što su antitrombocitni lijekovi (aspirin),
  antikoagulansi, beta-blokatori, ACE-inhibitori i statini, ovisno o specifičnostima pacijentovog stanja.
• Angioplastika: postupak u kojem se kroz kateter umetne balon koji se napuhava kako bi se otvorila sužena arterija, često uz ugradnju stenta.
• Srčana premosnica (bajpas): kirurška procedura koja stvara novu putanju za krv oko blokiranih arterija srca koristeći krvne žile iz drugih dijelova tijela.
• Rehabilitacija: programi rehabilitacije srca uključuju fizičke vježbe, obrazovanje o zdravom načinu života i psihološku podršku.

Mogućnosti preventive

Prevencija srčanog udara ključna je za smanjenje rizika i očuvanje zdravlja srca. Dva ključna područja preventive uključuju prehranu i stil života.

Prehrana

Smanjenje unosa zasićenih i transmasti: zasićene masti (koje se nalaze u crvenom mesu i punomasnim mliječnim proizvodima) i transmasti (često u prerađenoj hrani) mogu povećati razinu LDL kolesterola i time povećati rizik od srčanih bolesti. Preporučuje se konzumacija nezasićenih masti, kao što su one koje se nalaze u maslinovom ulju, avokadu i orašastim plodovima.

Povećanje unosa vlakana: hrana bogata vlaknima, kao što su voće, povrće, cjelovite žitarice i mahunarke, može pomoći u snižavanju razine LDL kolesterola i poboljšanju zdravlja srca.

Kontrola unosa soli: prekomjeran unos soli može dovesti do povišenog krvnog tlaka. Preporučuje se ograničiti unos soli i izbjegavati procesiranu hranu koja sadrži visoke razine natrija.

Povećanje unosa omega-3 masnih kiselina: omega-3 masne kiseline, koje se nalaze u ribi (npr. losos, skuša) i lanenom sjemenu, mogu pomoći u smanjenju upale i poboljšanju zdravlja srca.

Stil života

Redovita tjelesna aktivnost: preporučuje se najmanje 150 minuta umjerene aerobne aktivnosti tjedno, poput brze šetnje, biciklizma ili plivanja. Tjelesna aktivnost pomaže u održavanju zdrave tjelesne mase, reguliranju krvnog tlaka i poboljšanju razine kolesterola.

Održavanje zdrave tjelesne mase: postizanje i održavanje zdrave tjelesne mase pomaže u smanjenju rizika od srčanih bolesti. Pretilost, posebno abdominalna, povećava rizik od hipertenzije, dijabetesa i visokog kolesterola.

Prestanak pušenja: prestanak pušenja ključan je za smanjenje rizika od srčanih bolesti. Nikotin i druge kemikalije u cigaretama negativno utječu na krvne žile i srce.

Upravljanje stresom: stres može negativno utjecati na srčano zdravlje. Tehnike poput meditacije, joge, i vođenje zdravog načina života mogu pomoći u upravljanju stresom.

Zaključak

Srčani udar je ozbiljno stanje koje zahtijeva pravilan pristup prevenciji i liječenju. Razumijevanje faktora rizika, prepoznavanje simptoma i primjena pravih tretmana mogu značajno smanjiti posljedice srčanog udara. Prehrana i stil života igraju ključnu ulogu u prevenciji i rehabilitaciji, a provedba zdravih životnih navika može pomoći u očuvanju zdravlja srca i smanjenju rizika od budućih srčanih problema.

Reference

1. National Heart, Lung, and Blood Institute. (2021). "Heart Attack." Retrieved from https://www.nhlbi.nih.gov/health-topics/heart-attack.
2. American Heart Association. (2023). "Understanding and Preventing Heart Disease." Retrieved from https://www.heart.org/en/health-topics/heart-disease.

Pročitajte više... »

Dobrobiti hodanja - korak po korak do zdravlja

Hodanje, tako jednostavna i prirodna ljudska aktivnost, nudi brojne zdravstvene koristi za suvremenog čovjeka, bez obzira na dob ili fizičku spremu. Hodanjem možete poboljšati tjelesnu kondiciju i ojačati mentalno zdravlje - doznajte više.

Piše: Bernarda Lusch

Hodanje je jedna od najprirodnijih i najdostupnijih fizičkih aktivnosti koju možemo prakticirati u svakodnevnom životu. Iako često podcijenjeno, hodanje nudi širok raspon zdravstvenih dobrobiti koje ga čine idealnom aktivnošću za sve dobne skupine. Bilo da se radi o laganoj šetnji po parku, bržem hodu po stazi ili planinarenju u prirodi, hodanje može značajno poboljšati naše fizičko i mentalno zdravlje.

Fizičke dobrobiti hodanja

Poboljšanje kardiovaskularnog zdravlja

Jedna od najznačajnijih dobrobiti hodanja je njegovo pozitivno djelovanje na kardiovaskularno zdravlje. Redovito hodanje poboljšava cirkulaciju, smanjuje krvni tlak i smanjuje rizik od srčanih bolesti. Istraživanja pokazuju da hodanje može smanjiti rizik od srčanog udara, a redovito hodanje brzim tempom može smanjiti rizik od srčanih bolesti čak za 30%.

Kontrola tjelesne težine

Hodanje je jednostavan način za kontrolu i održavanje tjelesne težine. Hodanje sagorijeva kalorije, poboljšava metabolizam i pomaže u održavanju zdrave tjelesne mase. Kombinacija hodanja s uravnoteženom prehranom može biti ključna za postizanje i održavanje optimalne tjelesne težine.

Povećanje mišićne snage i izdržljivosti

Hodanje angažira različite mišićne skupine, uključujući mišiće nogu, stražnjice i donjeg dijela leđa. Redovito hodanje može povećati mišićnu snagu i izdržljivost, što doprinosi boljoj pokretljivosti i funkcionalnosti tijela. Hodanje po neravnom terenu, poput planinskih staza, dodatno jača mišiće i poboljšava ravnotežu.

Jačanje kostiju i prevencija osteoporoze

Hodanje je oblik vježbe s niskim opterećenjem, što znači da ne opterećuje zglobove, ali istovremeno jača kosti. Redovito hodanje potiče stvaranje koštane mase, što pomaže u prevenciji osteoporoze i smanjenju rizika od prijeloma kostiju.

Poboljšanje probavnog sustava

Hodanje pomaže u regulaciji probavnog sustava. Kretanje stimulira crijevnu peristaltiku, što može pomoći u prevenciji zatvora i drugih probavnih smetnji. Osim toga, hodanje nakon obroka može poboljšati probavu i smanjiti osjećaj nadutosti.

Mentalne dobrobiti hodanja

Smanjenje stresa i tjeskobe

Hodanje, osobito u prirodnom okruženju, dokazano smanjuje razinu stresa i tjeskobe.
Tijekom hodanja tijelo otpušta endorfine, tzv. hormone sreće, koji pomažu u ublažavanju osjećaja stresa i anksioznosti. Šetnja u prirodi može dodatno umiriti um i poboljšati mentalno blagostanje.

Poboljšanje raspoloženja i borba protiv depresije

Redovito hodanje može biti učinkovit način borbe protiv blažih oblika depresije. Osim što potiče otpuštanje endorfina, hodanje također pomaže u regulaciji razine serotonina, neurotransmitera koji je ključan za održavanje dobrog raspoloženja. Istraživanja pokazuju da osobe koje redovito hodaju imaju manji rizik od razvoja depresivnih simptoma.

Povećanje kreativnosti i kognitivnih funkcija

Hodanje može potaknuti kreativno razmišljanje i poboljšati kognitivne funkcije. Kada hodamo, protok krvi u mozgu se povećava, što poboljšava moždane funkcije i koncentraciju. Mnogi poznati pisci, umjetnici i znanstvenici koristili su hodanje kao način za poticanje kreativnosti i rješavanje problema. Jedan od njih je bio i Nikola Tesla, koji je često dugo šetao Central Parkom u New Yorku, promišljajući o svojim idejama i izumima. 

Poboljšanje kvalitete sna

Redovito hodanje može poboljšati kvalitetu sna. Fizička aktivnost, poput hodanja, pomaže u regulaciji ciklusa spavanja i budnosti. Hodanje također pomaže u smanjenju nesanice i omogućuje dublji, kvalitetniji san.

Hodanje kao socijalna aktivnost

Hodanje nije samo korisno za fizičko i mentalno zdravlje, već može biti korisno i za društveni život. Šetnja s prijateljima, obitelji ili u grupi može poboljšati socijalne odnose i pružiti osjećaj pripadnosti. Zajedničke šetnje potiču razgovor i međusobnu podršku, što dodatno doprinosi emocionalnom blagostanju.

Praktične smjernice za uvođenje hodanja u svakodnevicu

1. Počnite polako i postupno povećavajte intenzitet

Ako ste novi u hodanju kao obliku vježbanja, važno je započeti polako i postupno povećavati intenzitet. Počnite s kraćim šetnjama i postupno produžujte vrijeme i tempo hodanja. Slobodno prilagodite tempo svojim fizičkim mogućnostima i osjetite kako vaše tijelo reagira.

2. Odaberite odgovarajuću obuću

Odabir odgovarajuće obuće ključan je za udobno i sigurno hodanje. Obuća bi trebala biti udobna, s dobrom podrškom za stopalo i amortizacijom koja smanjuje opterećenje na zglobove. Kvalitetna obuća može spriječiti ozljede i povećati užitak hodanja.

3. Hodanje u prirodi ili u gradu

Hodanje možete prakticirati gotovo bilo gdje – u parku, na plaži, u šumi ili u gradskom okruženju. Svaka okolina ima svoje prednosti; priroda pruža mir i svjež zrak, dok gradsko hodanje može biti praktično i motivirajuće zbog raznovrsnih ruta.

4. Uvođenje hodanja u svakodnevne aktivnosti

Hodanje ne mora biti odvojena aktivnost; možete ga integrirati u svakodnevni život. Pješačite do posla, koristite stepenice umjesto dizala, hodajte do trgovine umjesto da vozite automobil. Svaki korak doprinosi vašem zdravlju.

5. Praćenje napretka

Praćenje vašeg napretka može biti motivirajuće. Koristite pedometar, pametni telefon ili fitness narukvicu za praćenje broja koraka, udaljenosti i kalorija koje ste sagorjeli. Postavljanje ciljeva, poput postizanja određenog broja koraka dnevno, može vam pomoći u održavanju motivacije.

Zaključak

Hodanje je jednostavna, ali moćna aktivnost koja nudi brojne zdravstvene dobrobiti. Bez obzira na vašu dob, tjelesnu spremu ili životne navike, hodanje se može prilagoditi svakom pojedincu i postati sastavni dio zdravog načina života.  Uvođenjem hodanja u svakodnevnu rutinu, možete napraviti značajan korak prema dugovječnosti i kvaliteti života - počnite već danas!

Reference
1. "Walking for Health" - Harvard Medical School, dostupno na: health.harvard.edu
2. "Physical Activity Guidelines for Americans" - U.S. Department of Health and Human Services, 2nd edition, 2018.
3. "The Mental Health Benefits of Walking" - American Psychological Association, dostupno na: apa.org

Možda će vas zanimati...

Nikola Tesla - prehrana i zdrave navike slavnoga izumitelja

Hodanjem do mentalne jasnoće i kreativnih ideja

Nordijsko hodanje - sve što trebate znati o ovoj zdravoj aktivnosti

Hodanjem sa štapovima do zdravlja

Pročitajte više... »

Toplinski udar - prevencija, simptomi i pomoć

Toplinski udar je ozbiljno zdravstveno stanje koje nastaje zbog dugotrajnog izlaganja visokim temperaturama, osobito u kombinaciji s visokom vlagom i fizičkom aktivnošću. Uzrokovan je neadekvatnim funkcioniranjem termoregulacijskih mehanizama tijela. U ovom članku ćemo razmotriti što je toplinski udar, kako ga prepoznati, te koje mjere prevencije i (samo)pomoći možemo poduzeti.

Uvod u termoregulaciju

Termoregulacija je proces kojim tijelo održava svoju unutarnju temperaturu unutar uskog raspona, unatoč promjenama u vanjskom okolišu. Ovo je ključno za normalno funkcioniranje organa i enzima u tijelu. Termoregulacijski mehanizmi uključuju znojenje, vazodilataciju (širenje krvnih žila) i promjene u metaboličkoj aktivnosti.

Definicija toplinskog udara

Toplinski udar (hipertermija) predstavlja najteži oblik poremećaja organizma uslijed izlaganja visokim temperaturama. Do njega dolazi kada tjelesna temperatura poraste iznad 40°C, a termoregulacijski mehanizmi tijela više ne mogu održavati normalnu temperaturu. Postoje dva tipa toplinskog udara: klasični i naporom izazvani toplinski udar. Klasični oblik se javlja kod starijih osoba i kroničnih bolesnika tijekom dugotrajne izloženosti vrućini, dok naporom izazvani oblik pogađa aktivne osobe, poput sportaša i radnika na otvorenom.

Simptomi toplinskog udara

• Crvena, vruća i suha koža
• Ubrzani puls
• Glavobolja
• Vrtoglavica i mučnina
• Gubitak svijesti
• Smušenost i razdražljivost
• Grčevi u mišićima
• Visoka tjelesna temperatura (iznad 40°C)

Ako primijetite ove simptome na sebi ili na nekom drugom, potrebno je odmah reagirati jer toplinski udar može biti smrtonosan​!

Prevencija

Prevencija toplinskog udara uključuje sljedeće mjere:

• Izbjegavanje izlaganja suncu tijekom najtoplijeg dijela dana (od 10 do 17 sati)
• Pijenje dovoljno tekućine (voda, negazirani napici bez kofeina i alkohola, izotonični napitci, nezaslađeni čajevi)
• 
  Nošenje lagane, svijetle odjeće od prirodnih materijala
  
• Korištenje zaštite za glavu i sunčanih naočala
• Česta pauza u hladu ako radite na otvorenom
• Održavanje prikladne temperature u zatvorenim prostorima korištenjem klima uređaja ili ventilatora
• Ako u domu nema klima-uređaja, korištenje dostupnih metoda rashlađivanja tijela, poput češćeg tuširanja mlakom vodom, ​hlađenje mokrim ručnicima ili namakanja nogu u hladnoj vodi. 

Kako pomoći osobi pogođenoj toplinskim udarom?

U slučaju sumnje na toplinski udar, važno je odmah djelovati:

• Premjestite pogođenu osobu u hladan prostor. Osobu treba što prije skloniti sa sunca i smjestiti je u hladan prostor ili, ako trenutno nema te mogućnosti, barem negdje u hlad, do dolaska hitne pomoći.
• Potražite hitnu medicinsku pomoć. Toplinski udar zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju, stoga odmah pozovite hitnu pomoć​!
• Hlađenje tijela. Koristite hladne obloge, vlažne ručnike ili hladne kupke kako biste snizili tjelesnu temperaturu.
• Rehidratacija. Pružite tekućinu, po mogućnosti vodu ili napitke koji sadrži elektrolite.

Zaključak

Toplinski udar je ozbiljno stanje koje zahtijeva brzo prepoznavanje i djelovanje. Prevencijom poput izbjegavanja izlaganja suncu, adekvatne hidratacije i nošenja odgovarajuće odjeće, možemo smanjiti rizik. U slučaju simptoma toplinskog udara, hitna je reakcija ključna za sprječavanje ozbiljnih posljedica. Informiranost i pravovremena reakcija mogu spasiti život - vaš, vama bliske osobe ili slučajnog prolaznika.

Izvori:

Pliva Zdravlje: Toplinski udar
Hrvatski zavod za javno zdravstvo: Preporuke za ponašanje tijekom velikih vrućina
Hrvatski zavod za javno zdravstvo: Toplinski udar

Možda će vas zanimati...

Toplinski val - kako se zaštititi od nesnosnih vrućina

Pročitajte više... »

Toplinski val - kako se zaštititi od nesnosnih vrućina

Toplinski valovi postaju sve učestaliji, donoseći sa sobom opasnosti za zdravlje. Visoke temperature mogu prouzročiti toplinski udar, dehidraciju i pogoršanje kroničnih bolesti. Kako bi se zaštitili, važno je slijediti preporuke stručnjaka za rashlađivanje tijela i prostora u kojima boravite, izbjegavanje sunčevog zračenja te pružanje pomoći osjetljivim skupinama. Ovaj članak nudi konkretne savjete za zaštitu od vrućine, osiguravajući sigurnost i dobrobit tijekom ekstremnih vremenskih uvjeta.

Rashladite svoj dom

• 

  Image by Gerd Altmann from Pixabay

  Sobna temperatura (ako nemate klimu) trebala bi biti ispod 32°C danju i ispod 24°C
  noću.
• Imate li klima-uređaj, podesite temperaturu između 24 i 27 stupnjeva. Prevelika razlika između vanjske i unutarnje temperature može biti vrlo stresna za organizam.
• Koristite uređaje za rashlađivanje efikasno, uz zatvorene prozore i vrata.
• Koristite hladniji noćni zrak za hlađenje doma, otvarajući prozore tijekom noći i ranog jutra.
• Smanjite količinu vrućeg zraka unutar doma zatvaranjem prozora i roleta danju.
• Postavite zaslone, draperije i tende na prozore izložene suncu.
• Električni ventilatori mogu pomoći, ali nisu efikasni ako je temperatura iznad 35°C.
• Smanjite korištenje pećnica, štednjaka, glačala i ostalih uređaja koji dodatno zagrijavaju dom, odnosno njihovo korištenje tempirajte tijekom ranih jutarnjih i kasnijih večernjih sati, koliko je to moguće.

Kako rashladiti tijelo 

• Izbjegavajte sunce između 10 i 17 sati.
• Tuširajte se mlakom vodom, koristite hladne mokre ručnike i kupke za noge.
• Nosite laganu, široku odjeću od prirodnih materijala, a glavu zaštitite šeširom ili laganom kapom ili maramom.
• Pijte dovoljno tekućine, izbjegavajući alkohol i napitke s kofeinom i šećerom.
• Izlazite li, imajte uvijek uz sebe bocu s vodom
• Jedite manje, ali češće obroke, izbjegavajući hranu bogatu bjelančevinama i mastima. Prehranu bazirajte na puno svježeg voća i povrća.

Klonite se vrućine

• Boravite u najhladnijoj prostoriji, posebno noću.
• Ako ne možete rashladiti dom, provedite 2-3 sata dnevno u hlađenom prostoru.
• Izbjegavajte izlazak i naporan rad u najtoplijem dijelu dana.
• Potražite sjenu i koristite zaštitne kreme od UV zračenja.
• Prilagodite izlaganje sunčevom zračenju prema dnevnim UV indeksima.
• Ne ostavljajte djecu, starije osobe ili životinje u autu, čak niti na kratko

Pomognite drugima

• Posjetite osobe koje većinu vremena provode same, posebno osjetljive skupine.
  
• Razgovarajte s obitelji o zaštiti od toplinskih valova i pružite podršku onima kojima je potrebna.
• Provjerite utjecaj lijekova na termoregulaciju i ravnotežu tekućine.
• Pobrinite se za kućne ljubimce, zaštitite ih od vrućina i omogućite im dostupnost uvijek svježe, blago rashlađene vode.

Ako imate zdravstvene probleme

• Držite lijekove na temperaturi ispod 25°C te redovno uzimajte svoju terapiju, osobito kod kroničnih bolesti.
• Tražite savjet liječnika ako imate kroničnu bolest ili uzimate više lijekova.

U hitnim slučajevima

• Tražite pomoć kod simptoma poput vrtoglavice, slabosti ili jakih glavobolja.
• Pomognite osobi s toplinskim udarom hlađenjem tijela dok ne stigne pomoć.

(Za više informacija posjetite DHMZ - Preporuke za toplinske valove.)

Zaključak

Toplinski valovi nose rizike za zdravlje, što je posebno izraženo kod osjetljivih skupina - kroničnih bolesnika, djece i starijih osoba. Međutim, uz praćenje prognoze te pridržavanje uputa, ovi se rizici mogu smanjiti ili potpuno izbjeći. Stoga se pridržavajte preporuka lokalnih zdravstvenih ustanova tijekom trajanja toplinskog vala i zaštitite sebe, svoju obitelj i kućne ljubimce.

Možda će vas zanimati...

Toplinski udar - prevencija, simptomi i pomoć

Pročitajte više... »

Endorfin - kako potaknuti lučenje hormona sreće

Endorfini, poznati kao "hormoni sreće", igraju ključnu ulogu u našem emocionalnom i fizičkom blagostanju. Ovi prirodni spojevi, koje tijelo proizvodi, imaju sposobnost poboljšanja raspoloženja, smanjenja boli i povećanja općeg osjećaja zadovoljstva. U ovom članku istražit ćemo što su endorfini te na koje sve načine možemo potaknuti njihovo izlučivanje. Razmotrit ćemo utjecaj prehrane, tjelesne aktivnosti, međuljudskih odnosa i drugih faktora na razinu endorfina u našem tijelu.

Piše: Bernarda Lusch

Definicija i uloga endorfina

Endorfini su skupina peptidnih hormona koje proizvodi naš središnji živčani sustav i hipofiza. Ime "endorfin" dolazi od riječi "endogeni" (što znači unutar tijela) i "morfin" (sredstvo za ublažavanje boli). Endorfini djeluju kao neurotransmiteri, vezujući se za receptore u mozgu kako bi blokirali percepciju boli i stvorili osjećaj euforije, slično učinku opioida, ali bez štetnih nuspojava.

Uloga endorfina u organizmu je višestruka. Oni ne samo da smanjuju bol, već također pomažu u regulaciji emocija, potiču opuštanje i poboljšavaju san. Također igraju važnu ulogu u fizičkim odgovorima na stres, omogućujući nam da se bolje nosimo s izazovima i napetostima svakodnevnog života.

Mehanizam lučenja endorfina

Lučenje endorfina potaknuto je različitim stimulansima, uključujući fizičku aktivnost, stres, bol, konzumaciju određene hrane, pa čak i društvene interakcije. Kada tijelo doživljava fizički ili emocionalni stres, hipotalamus šalje signale hipofizi koja potom oslobađa endorfine. Oni se vežu za opioidne receptore u mozgu, blokirajući signale boli i stvarajući osjećaj ugode. 

Načini poticanja lučenja endorfina

Tjelesna aktivnost

Jedan od najpoznatijih načina poticanja lučenja endorfina je tjelesna aktivnost. Fenomen poznat kao "runner's high" opisuje stanje euforije koje trkači često doživljavaju tijekom ili nakon dugotrajne, intenzivne tjelesne aktivnosti. Vježbanje, posebno aerobne aktivnosti poput trčanja, plivanja, biciklizma ili plesanja, značajno povećava razinu endorfina u tijelu. Osim aerobnih vježbi, i anaerobne aktivnosti poput dizanja utega mogu potaknuti izlučivanje endorfina.

Prehrana

Određene namirnice mogu također potaknuti lučenje endorfina. Čokolada, posebno tamna čokolada bogata kakaom, sadrži spojeve koji stimuliraju proizvodnju endorfina. Kapsaicin, aktivni sastojak ljutih papričica, također može potaknuti izlučivanje endorfina jer tijelo reagira na kapsaicin kao na oblik blage boli, oslobađajući endorfine kako bi ublažilo taj osjećaj.

Omega-3 masne kiseline, koje se nalaze u ribama poput lososa, kao i u orasima i lanenom sjemenu, također mogu podržati proizvodnju endorfina i poboljšati raspoloženje. Konzumacija hrane bogate antioksidansima, poput voća i povrća, može pomoći u smanjenju upala i podržati opće zdravlje mozga, što posljedično može utjecati na razinu endorfina.

Druge aktivnosti

Osim tjelesne aktivnosti i prehrane, postoji niz drugih aktivnosti koje mogu potaknuti lučenje endorfina:

1. Smijeh: smijeh je prirodni stimulator endorfina. Studije su pokazale da smijeh može povećati razinu endorfina i smanjiti razinu stresa.

2. Glazba: slušanje omiljene glazbe može izazvati osjećaj ugode i potaknuti izlučivanje endorfina. Pjevanje, sviranje instrumenta ili plesanje također mogu imati sličan učinak.

3. Meditacija i joga: ove prakse opuštanja mogu smanjiti stres i anksioznost, a također mogu povećati razinu endorfina. Fokusiranje na disanje i svjesnost može pomoći u smirivanju uma i poticanju osjećaja blagostanja.

4. Masaža: fizički dodir, poput masaže, može smanjiti napetost mišića i povećati razinu endorfina, pružajući osjećaj opuštanja i ugode.

5. Seksualna aktivnost: intimnost i seksualna aktivnost mogu značajno povećati razinu endorfina, što doprinosi osjećaju zadovoljstva i povezanosti s partnerom.

Međuljudski odnosi

Međuljudski odnosi igraju ključnu ulogu u našem emocionalnom zdravlju i mogu značajno utjecati na razinu endorfina. Socijalna interakcija, povezanost s prijateljima i obitelji, te emocionalna podrška mogu povećati razinu endorfina i smanjiti stres. Pozitivni odnosi i osjećaj pripadnosti doprinose našem emocionalnom blagostanju i mogu djelovati kao prirodni antidepresivi.

Utjecaj kućnih ljubimaca

Kućni ljubimci također mogu imati pozitivan utjecaj na razinu endorfina. Istraživanja su pokazala da interakcija s kućnim ljubimcima, poput maženja ili igranja s psom ili mačkom, može povećati razinu endorfina i drugih hormona sreće, poput oksitocina. Kućni ljubimci pružaju bezuvjetnu ljubav i društvo, što može smanjiti osjećaj usamljenosti i povećati osjećaj sreće i zadovoljstva.

Zaključak

Endorfini, poznati kao hormoni sreće, igraju ključnu ulogu u našem fizičkom i emocionalnom zdravlju. Integriranjem aktivnosti koje potiču lučenje endorfina u naš svakodnevni život, možemo poboljšati naše raspoloženje, smanjiti stres i povećati opći osjećaj zadovoljstva i blagostanja.

Izvori:

1. H. S. Zubieta, "Placebo Effects: Biological Mechanisms and Clinical Implications", The Journal of Neuroscience, 2005.
2. M. B. Cohen, "Endorphins, Exercise, and Addictions: A Review of Exercise Dependence", The Journal of Applied Psychology, 2011.

Pročitajte više... »

Tuširanje hladnom vodom - moguće dobrobiti i opasnosti

Tuširanje hladnom vodom praksa je koja se koristi već stoljećima, a u posljednje vrijeme dobiva na popularnosti zbog brojnih potencijalnih zdravstvenih prednosti. Ova metoda, poznata kao hidroterapija, često se preporučuje kao način poboljšanja fizičkog i mentalnog zdravlja. Međutim, kao i svaka druga praksa koja utječe na tijelo, tuširanje hladnom vodom nosi i određene rizike. U ovom članku istražit ćemo povijest tuširanja hladnom vodom, njegove potencijalne zdravstvene koristi, moguće opasnosti, te savjete kako sigurno započeti s ovom praksom.

Piše: Bernarda Lusch

Povijest tuširanja hladnom vodom

Praksa tuširanja hladnom vodom ima seže daleko u povijest. U antičko doba, stari Grci i Rimljani koristili su hladne kupke kao dio svojih rituala čišćenja i liječenja. Hipokrat, otac medicine, preporučivao je hladne kupke za liječenje raznih bolesti. U japanskoj kulturi, hladna voda koristi se u tradicionalnim ritualima čišćenja tijela i duha, dok su Skandinavci poznati po svojim saunama nakon kojih se uranjaju u hladnu vodu ili snijeg.

Tijekom 19. stoljeća, europski liječnici poput Vincenza Priessnitza i Sebastiana Kneippa promovirali su hidroterapiju kao metodu liječenja raznih bolesti. Danas, tuširanje hladnom vodom ponovno dobiva na popularnosti zahvaljujući modernim istraživanjima koja potvrđuju njegove brojne prednosti.

Zdravstvene prednosti

1. Poboljšanje cirkulacije

Tuširanje hladnom vodom može poboljšati cirkulaciju krvi. Kada je tijelo izloženo hladnoj vodi, krvne žile se sužavaju, što potiče protok krvi prema vitalnim organima. Ovo može pomoći u smanjenju upala i ubrzavanju oporavka mišića nakon fizičke aktivnosti.

2. Jačanje imuniteta

Redovito tuširanje hladnom vodom može ojačati imunološki sustav. Studije su pokazale da hladna voda može povećati broj bijelih krvnih stanica, koje su ključne za borbu protiv infekcija. Također, hladna voda može stimulirati proizvodnju antioksidansa koji pomažu u zaštiti tijela od slobodnih radikala.

3. Povećanje energije i poboljšanje raspoloženja

Izlaganje hladnoj vodi može povećati razinu energije i poboljšati raspoloženje. Hladna voda potiče otpuštanje endorfina, poznatih kao "hormoni sreće", koji mogu pomoći u smanjenju stresa i anksioznosti. Mnogi ljudi koji prakticiraju tuširanje hladnom vodom izvještavaju o osjećaju pojačane budnosti i mentalne jasnoće.

4. Pomoć kod gubitka težine

Hladna voda može pomoći u gubitku težine aktiviranjem tzv. smeđeg masnog tkiva, koje sagorijeva kalorije kako bi održalo tjelesnu toplinu. Studije su pokazale da redovito izlaganje hladnoći može povećati potrošnju energije i pomoći u kontroli tjelesne težine.

Moguće opasnosti

1. Hipotermija

Jedna od glavnih opasnosti tuširanja hladnom vodom je hipotermija, stanje u kojem tijelo gubi toplinu brže nego što je može proizvesti. Ovo je posebno rizično tijekom zimskih mjeseci ili za ljude koji su izloženi hladnim uvjetima dulje vrijeme.

2. Srčani problemi

Za osobe s postojećim srčanim problemima, nagla izloženost hladnoj vodi može biti opasna. Hladna voda uzrokuje suženje krvnih žila, što može povećati krvni tlak i stres na srce. Stoga se osobama sa srčanim bolestima preporučuje konzultacija s liječnikom prije nego započnu s tuširanjem hladnom vodom.

3. Respiratorni problemi

Hladna voda može izazvati ubrzano disanje ili čak hiperventilaciju. Ovo može biti opasno za osobe s respiratornim problemima poput astme, jer nagle promjene u disanju mogu izazvati napad.

Tko može prakticirati ovu metodu, a tko treba izbjegavati

Preporučuje se:

• Osobe dobrog općeg zdravlja koje žele poboljšati cirkulaciju, imunitet i razinu energije.
• Sportaši i osobe koje se bave fizičkom aktivnošću za ubrzanje oporavka mišića.
• Osobe koje traže prirodne metode za smanjenje stresa i poboljšanje raspoloženja.

Trebaju izbjegavati:

• Osobe s kardiovaskularnim bolestima.
• Osobe s respiratornim problemima poput astme.
• Starije osobe i djeca zbog veće osjetljivosti na hladnoću.
• Osobe s oslabljenim imunološkim sustavom ili kroničnim bolestima.

Kako započeti s tuširanjem hladnom vodom

1. Postupno prilagođavanje

Počnite s toplom vodom i polako smanjujte temperaturu prema kraju tuširanja. Postupno povećavajte vrijeme provedeno pod hladnom vodom kako bi se tijelo prilagodilo.

2. Trajanje tuširanja

Za početak, dovoljno je 30 sekundi do 1 minuta pod hladnom vodom. S vremenom možete povećavati trajanje do 2-3 minute.

3. Disanje

Fokusirajte se na kontrolirano i mirno disanje. Duboko disanje može pomoći u smanjenju stresa i bolje prilagodbi na hladnoću.

4. Ljeto ili zima

Ljeti tuširanje hladnom vodom može biti osvježavajuće, dok zimi može zahtijevati dodatnu prilagodbu. Počnite s mlakom vodom i postupno smanjujte temperaturu kako biste izbjegli šok za tijelo.

Zaključak

Tuširanje hladnom vodom može ponuditi brojne zdravstvene prednosti, uključujući poboljšanje cirkulacije, jačanje imuniteta, povećanje energije i pomoć kod gubitka težine. Međutim, ova praksa nije bez rizika, posebno za osobe s određenim zdravstvenim problemima. Ključno je postupno uvođenje hladne vode i konzultacija s liječnikom ako postoje bilo kakve sumnje. Kroz pažljivu i postupnu prilagodbu, tuširanje hladnom vodom može postati korisna rutina za poboljšanje općeg zdravlja i dobrobiti.

Reference
1. K. Leppäluoto, A. Westerlund, J. Huttunen, "Effects of Long-Term Whole-Body Cold Exposures on Plasma Concentrations of ACTH, Beta-Endorphin, Cortisol, Catecholamines and Cytokines in Healthy Females", Scandinavian Journal of Clinical and Laboratory Investigation, 2008.
2. T. van der Heiden, "The Influence of Cold Exposure on Mitochondrial Biogenesis and Brown Adipose Tissue Activity", Journal of Physiology, 2017.
3. N. Shevchuk, "Adaptation to Cold Water Immersion in Humans: Performance, Training, and Thermoregulation", Sports Medicine, 2012.

Pročitajte više... »

Demencija - uzroci, simptomi, vrste, mogućnosti preventive, njega dementne osobe

 Piše: Bernarda Lusch

Demencija je bolest, a ne dio prirodnog procesa starenja. Doznajte što je demencija, koji su njezini simptomi, a koji su faktori rizika, te kako se nositi s tom podmuklom bolešću unutar obitelji.

Što je demencija? 

Demencija je sindrom, odnosno skup simptoma, koji uključuje postupno ili naglo propadanje sposobnosti pamćenja, učenja i rasuđivanja te promjene u ponašanju. Zbog svega navedenoga, dementna osoba sve teže samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti te postaje ovisna o tuđoj pomoći.

Demencija - epidemija modernoga doba

Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu danas od demencije boluje više od 55 milijuna ljudi. Svake godine se bilježi 10 milijuna novih slučajeva. Predviđa se da će do 2030. godine broj oboljelih narasti na 78 milijuna, a do 2050. na čak 139 milijuna. (izvori: 1. WHO, 2. Alzheimer's Disease International)

Simptomi demencije

Simptomi demencije se najčešće pojavljuju postupno i pogoršavaju se tijekom više godina. Nasuprot tomu, u slučaju moždanog udara ili ozljede mozga simptomi se mogu pojaviti naglo i odmah biti jačega intenziteta.

Najčešći početni simptom demencije su poteškoće kratkotrajnog pamćenja. To znači da oboljela osoba zaboravlja nedavne događaje. Na primjer, ne zna što je ručala, a s druge strane se još uvijek može sjetiti detalja iz dalje prošlosti.

Početna blaga zaboravljivost („gdje sam ostavio ključeve / naočale?“) postupno dobiva ozbiljniji oblik – nesnalaženje u prostoru i vremenu te zaboravljanje imena, osoba i važnijih događaja. Ako podatke iz naše memorije shvatimo kao uporišta našega bića, onda možemo razumjeti koliko se dementna osoba osjeća nesigurno i izgubljeno. Stoga nije neobično da uvijek iznova postavlja ista pitanja („koji je danas dan“, „kamo idemo“, „koja je ovo zgrada“, „tko je ovo“)

Ostali simptomi uključuju promjene u osobnosti i ponašanju, nesanicu, teškoće u apstraktnom mišljenju i shvaćanju, nemogućnost koncentracije, otežano rasuđivanje i odlučivanje, zanemarivanje higijene i drugih društvenih konvencija. U naprednijim stadijima, dementna osoba može imati halucinacije, deluzije te biti paranoična i sklona lutanjima.

Paranoja može biti blaža - na primjer, kada zaboravi gdje je ostavila neki predmet, osoba je uvjerena da je bližnji potkradaju ili namjerno sakrivaju predmet od nje. Slijedi optuživanje, nepovjerenje i ponekad agresija. U težem slučaju paranoje osoba misli da joj netko želi nauditi ili je ubiti, a ponekad je to povezano i s halucinacijama. Ovakav scenarij je zastrašujuće iskustvo, kako za oboljeloga, tako i za njegovatelja, koji ne zna kako se postaviti i pomoći.

U tjelesnom smislu, demencija može prouzročiti slabljenje kontrole nad tjelesnim funkcijama. To često dovodi do inkontinencije, nespretnosti u pokretima i problema s ravnotežom, te se značajno povećava rizik od padova i ozljeda. U težim slučajevima, odnosno u kasnijim stadijima, dolazi i do poteškoća s govorom i gutanjem.

Zbog nesnalaženja u stalnim promjenama vlastite osobnosti i sposobnosti funkcioniranja, oboljela osoba često osjeća tjeskobu i zbunjenost, što vremenom može dovesti do ozbiljne depresije. Svaka promjena svakodnevne rutine, nova osoba ili situacija oboljelu osobu čine uznemirenom, a to se može očitovati na različite načine - povlačenjem u sebe, nekim vidom kompulzivnog ponašanja, a ponekad i agresijom.

3 stadija demencije

Iako ova bolest ima brojne faze čije su karakteristike i trajanje često individualni, simptome demencije je općenito moguće promatrati kroz tri glavna stadija:

1. Početni ili blagi stadij - manje promjene osobnosti i ponašanja, blaga zaboravljivost, smanjena sposobnost planiranja i učenja novih stvari i pojmova
2. Srednji ili umjereni stadij - ozbiljniji gubitak pamćenja, poteškoće u samostalnom obavljanju svakodnevnih aktivnosti (posao, kućni poslovi, odijevanje, planiranje). Osoba se teže snalazi u prostoru i vremenu, zaboravlja osobe i događaje, javlja se sve veća zbunjenost i uznemirenost. Ova potonja stanja mogu uzrokovati razne oblike neprimjerena ponašanja: agresiju, vikanje, lupanje i sl. Od fizičkih poteškoća valja spomenuti inkontinenciju i probleme s koordinacijom pokreta. Osoba više nije sposobna živjeti sama.
3. Završni stadij - skrb o dementnoj osobi u završnom stadiju zahtijeva 24-satnu njegu. Osoba više ne zna samostalno sjediti, hodati i jesti. Ne prepoznaje članove uže obitelji, govori teško i nerazumljivo. Javljaju se teškoće sa gutanjem hrane (gušenje) te odbijanje hrane. Završni stadij demencije vodi do smrti oboljeloga. 

Uzroci i vrste demencije

Osnovni uzrok demencije je odumiranje stanica mozga, odnosno neurona. Neuroni su jedine stanice u našemu tijelu koje nemaju mogućnost obnove / oporavka. Odumrli neuroni više nikada neće povratiti svoju funkciju, a zahvaćeno područje će atrofirati. Neuroni mogu biti uništeni uslijed neke bolesti ili ozljede mozga, kada je otežan ili onemogućen dotok krvi u mozak. Vrste demencije stoga razlikujemo prema uzroku.

Alzheimerova demencija

Ovo je najčešći tip demencije, a nastaje kao posljedica Alzheimerove bolesti. Do 70% svih demencija prouzročeno je upravo Alzheimerovom bolešću. Riječ je o teškoj degenerativnoj bolesti koja uzrokuje nepovratne promjene u moždanom tkivu. U svakodnevnom govoru često se pojmovi demencije i Alzheimera pogrešno poistovjećuju. Razliku je najjednostavnije objasniti na način da je Alzheimerova bolest jedan od uzroka demencije, a demencija je posljedica Alzheimerove bolesti ili nekog drugog oboljenja, odnosno ozljede mozga.

Vaskularna demencija

Ponekad se naziva i multi-infarktna demencija. Nastaje kao posljedica niza manjih moždanih udara ili općenito uslijed cerebrovaskularnih incidenata. U takvim slučajevima mozak na trenutke ostaje bez krvi (kisika i hranjivih tvari), a to onda uzrokuje odumiranje moždanog tkiva. Oboljela osoba može (ali ne mora) razviti i vaskularnu demenciju, što će ovisiti o intenzitetu udara i području koje je pogođeno.

Lewy body demencija - demencija Lewy tjelešaca

Ovaj tip demencije usko je povezan s Parkinsonovom bolešću, a karakterizira ga prisutnost tzv. Lewyjevih proteinskih tjelešaca u moždanom tkivu oboljelih od Parkinsonove bolesti.

Drugi uzroci demencije

Demencija također može biti posljedica različitih trajnih i privremenih stanja. Smanjeno izlučivanje hormona štitnjače (hipotireoza), nedostatak hranjivih tvari (osobito vitamina B12 i folne kiseline), alkoholizam, višak kalcija u organizmu, visoka temperatura, dehidracija, dijabetes, AIDS, lajmska bolest, multipla skleroza, tumor ili neke druge bolesti mozga – sve su to mogući uzročnici demencije. Liječenje ovakvih tipova demencije ovisi o mogućnostima liječenja primarne bolesti ili tegobe. Simptome demencije je tako moguće ublažiti ili čak potpuno eliminirati.

Demencija – faktori rizika

Najveći faktor rizika je dob. Velika većina oboljelih od demencije starija je od 65 godina. Međutim, iako demencija najčešće zahvaća ljude starije dobi, pogrešno je smatrati je normalnim dijelom procesa starenja.

Osobe koje su imale ozljedu mozga, kao i one koje boluju od neke bolesti mozga i živčanog sustava, također mogu razviti demenciju.

Dijabetes (osobito tipa 2) u srednjoj i starijoj dobi povezuje se s povećanim rizikom obolijevanja od demencije. To se posebno odnosi na loše regulirani dijabetes, a ponajviše na nedijagnosticirani dijabetes. Događa se da ljudi godinama imaju dijabetes tipa 2, a da toga nisu svjesni jer nemaju jasnih simptoma. Dijabetes se s razlogom naziva tihim ubojicom - godinama može postupno uništavati krvne žile, doprinositi stvaranju amiloidnog plaka koji razara veze među neuronima te uzrokovati upalu u mozgu. Sve ovo dovodi do razvoja demencije. S druge strane, dobro regulirani dijabetes smanjit će ovaj rizik.

Zlouporaba alkohola i droga, uključujući i one lake, mogu dovesti do trajnih promjena na mozgu, a time i do razvoja demencije. Istraživanje sveučilišta Northwestern (Feinberg, Chicago, USA) ukazuje na vezu između uživanja marihuane u adolescentskoj dobi i trajnih promjena na hipokampusu, čak i dvije godine nakon prestanka uzimanja droge. Hipokampus je dio mozga, posebno važan za dugotrajnu memoriju te sposobnost rješavanja problema u svakodnevnom životu.
(Izvor: http://www.feinberg.northwestern.edu/news/2015/03/Csernansky-teen-cannabis-use.html)

Teoretski ne možemo biti genetski predisponirani za demenciju, no možemo biti genetski skloni bolestima koje uzrokuju demenciju. Tako npr., učestala pojava Alzheimerove bolesti u obitelji može donijeti određeni rizik obolijevanja od iste, a to onda posredno znači i rizik od demencije.

Demencija – postavljanje dijagnoze

Dijagnozu postavlja neurolog i/ili psihijatar na temelju detaljnog intervjua, obiteljske anamneze, opažanja bliskih ljudi, neurološkog i psihijatrijskog pregleda te psihološkog testiranja. Za utvrđivanje dijagnoze potrebno je ispitati sljedeće moždane funkcije: pamćenje, jezik i govor, percepciju i kognitivne vještine.

Pojedinim pretragama se isključuju fizički uzroci poput problema sa štitnjačom ili nedostatka određenih vitamina. Snimanja mozga i moždane funkcije također mogu biti korisni kod postavljanja dijagnoze, a osobito kod određivanja vrste demencije.

Mogućnosti liječenja demencije

Uspjeh liječenja ovisi o uzroku demencije. Ponekad se demencija može ublažiti ili potpuno izliječiti, a to ovisi o uspjehu liječenja primarne bolesti. Demencija se stoga relativno lako rješava kod stanja poput dehidracije, nedostatka vitamina ili bolesti štitnjače.

Kod ireverzibilnih, degenerativnih bolesti poput Alzheimerove bolesti, cerebrovaskularne bolesti ili bolesti Lewy tjelešaca, ne postoji mogućnost izlječenja. Terapija se u najboljem slučaju odnosi na usporavanje razvoja simptoma, odnosno njihova ublažavanja. Svrha terapije je poboljšanje kvalitete života oboljelih osoba i njihovih obitelji.

Može li se demencija spriječiti?

Mediteranska prehrana

Demencija se ne može spriječiti, ali svojim životnim stilom možemo utjecati na smanjenje rizika obolijevanja od bolesti koje uzrokuju demenciju.

Prva stvar o kojoj valja voditi računa jest zdravlje srca i krvožilnog sustava. Normalan krvni tlak, kontrola kolesterola, triglicerida i šećera u krvi važni su faktori prevencije moždanih udara i drugih neuroloških bolesti. Čak i ukoliko ste potpuno zdravi, bilo bi dobro učiniti preventivne laboratorijske pretrage krvi barem jedanput godišnje.

Mjere preventive kod Alzheimerove bolesti uključuju redovitu tjelovježbu, mediteransku prehranu, dobar san, mentalne i društvene aktivnosti te kvalitetno nošenje sa stresom.

Zdrava i uravnotežena prehrana uglavnom će zadovoljiti potrebe tijela za vitaminima i mineralima. Ipak, valja obratiti dodatnu pozornost na unos folne kiseline, vitamina B12 te minerala cinka i selena. Naime, nedostatak ovih mikronutrijenata često se povezuje s demencijom. Uz to, razmotrite uzimanje suplementa omega 3 masnih kiselina. Omega 3 kiseline su se pokazale vrlo blagotvornima kod očuvanja zdravlja krvnih žila, uključujući i onih u moždanom tkivu. 

Njegovanje zdravog načina života uz izbjegavanje duhana, alkohola i droga općenito će doprinijeti smanjenju rizika od brojnih bolesti, a to onda uključuje i bolesti koje uzrokuju demenciju.

Njega dementne osobe i njegovateljski stres

Demencija je bolest koja ne pogađa samo oboljelu osobu – demencija ima značajan psihološki, društveni i ekonomski utjecaj na njegovatelja, cijelu obitelj i širu zajednicu.

Njegovanje dementne osobe je izrazito stresno i zahtjevno. Sposobnosti dementne osobe nepovratno propadaju i ona postaje sve više ovisna o drugima. Njegovatelj (obično član obitelji) je tako svaki dan suočen s novim izazovima.

Promjene u ponašanju oboljele osobe, uvijek ista pitanja, stalno povećavanje razine skrbi, frustracije zbog nemogućnosti liječenja, tuga zbog svakodnevnih gubitaka (sposobnosti, pamćenja i dr.), višegodišnje trajanje skrbi, financijsko opterećenje – sve su to veliki uzročnici stresa kod njegovatelja. Uz sve navedeno, primarni njegovatelji često nailaze na nedostatak razumijevanja kod ostatka obitelji, odnosno nedovoljno uključivanje u skrb o oboljeloj osobi.

Ponekad će njega dementne osobe zahtijevati prekid radnog odnosa kako bi se preuzeo ovaj neplaćeni posao bez neradnih dana i godišnjih odmora. Ovakve promjene su same po sebi vrlo stresne i zahtijevaju puno preispitivanja. Jeste li sposobni uhvatiti se u koštac s ovakvim izazovom? Jeste li spremni staviti svoj vlastiti život „na čekanje“? Ako jeste, pripremite se.

Demencija, uz oboljelu osobu, može ugroziti i njegovatelja – kako na tjelesnoj, tako i na psihičkoj razini. Prema istraživanjima, njegovatelji oboljelih od demencije često boluju od depresije. Uz stalan osjećaj tuge, izmjenjuju se osjećaji krivnje i ljutnje. Specifični problemi oko brige za dementnu osobu mogu gurnuti njegovatelja u društvenu izolaciju. Od izuzetne je stoga važnosti za njegovatelja dobro se informirati o samoj bolesti – znanje će omogućiti bolju pripremu i organizaciju njege, a time i očuvanje vlastitog psihofizičkog zdravlja.

Njegovatelj mora pronaći adekvatne načine nošenja sa stresom. Preopterećenost dovodi do razdražljivosti i tjeskobe. Nekima će pomoći metode opuštanja, nekima tjelovježba, a drugima radni zadaci ili glazba. Važno je utvrditi što je od toga najučinkovitije te osigurati potrebno slobodno vrijeme.

Nužno je također osigurati pomoć i povremenu zamjenu. Postoji li u vašem mjestu grupa za potporu obiteljima oboljelih od demencije? Postoji li ustanova za dnevnu skrb o oboljelima? Tko bi od obitelji ili prijatelja mogao povremeno preuzeti brigu o dementnoj osobi? To su pitanja koja svaki njegovatelj i obitelj oboljeloga mora riješiti prije nego što bolest uznapreduje.

Uz sve izazove koje nosi, njega dementne osobe može biti jedno vrlo duboko i dragocjeno iskustvo. To se podjednako odnosi i na oboljeloga i na njegovatelja. Empatija, povjerenje i služenje produbljuju međusobne veze. Ukoliko joj to dozvolite, osoba koja je zaboravila gotovo sve poučit će vas neprocjenjivoj životnoj mudrosti, a to je - kako punim srcem živjeti u ovom jedinom, sadašnjem trenutku. Nije li to spoznaja koja vrijedi svakoga truda?

Možda će vas zanimati...

Mediteranska prehrana - ključ zdravlja i dugovječnosti

Zaštitite svoje zdravlje mediteranskom prehranom.

Pročitajte više... »